Festivali, Film, Kultura

Manjinske hrvatske koprodukcije prikazane na festivalu u Berlinu

Dvije manjinske koprodukcije, čiji je hrvatski koproducent Spiritus movens, prikazane su na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu – filmovi “Bog postoji, njeno ime je Petrunija” Teone Strugar Mitevske, u sklopu glavnog natjecateljskog programa,  i “Šavovi” Miroslava Terzića, u programu Panorama.

“Ovacije kojima je popraćeno prikazivanje oba filma, sjajne kritike i fenomenalne reakcije struke pokazale su da je HAVC, uz pomoć svog umjetničkog savjetnika Marka Njegića, sjajno i pravovremeno reagirao kada se uključio u sufinanciranje filmova pred kojima je sjajna budućnost – kako u smislu velikih i važnih festivalskih nagrada, tako i u iznimnom društvenom značaju”, rekao je ravnatelj HAVC-a Daniel Rafaelić.

Dugometražni igrani film “Bog postoji, njeno ime je Petrunija” makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, nastao je u makedonsko-belgijsko-slovensko-hrvatsko-francuskoj koprodukciji, a osim hrvatske koproducentice filma Zdenke Gold (Spiritus movens) svečanoj premijeri su nazočili art director Željka Burić, snimatelj zvuka Hrvoje Petek, casting direktorica Marina Redžepović te glumci Ljiljana Bogojević i Mario Knezović, izvijestio je HAVC o projekcijama održanima u nedjelju i ponedjeljak.

Radnja filma odvija se u gradu Štipu u istočnoj Makedoniji gdje svakog siječnja lokalni svećenik u rijeku baci drveni križ koji izranjaju stotine muškaraca. Onoga tko ga izroni pratit će sreća i uspjeh. Ovaj put za križem je zaronila i Petrunija te ga uspijeva ugrabiti prije drugih. Njeni suparnici su bijesni.

Dugometražni igrani film “Šavovi” srpskog redatelja Miroslava Terzića, nastao je u srpsko-slovensko-hrvatsko-bosanskoj koprodukciji, a bavi se temom tek rođenih beba nestalih iz bolnica u Beogradu koje su godinama, prema svjedočenju stotina roditelja, proglašavane mrtvima, a zapravo prodavane na usvajanje. Scenarij za film inspiriran je svjedočenjem jedne od majki koja vjeruje da joj je dijete oteto i koja nakon godina na sudovima vjeruje da je konačno, vjeruje da je pronašla svog nestalog sina.

“Obje premijere su prošle izvrsno. Publika je fantastično prihvatila oba filma uz ‘standing ovations’. Jako sam sretna i ponosna na ekipe oba filma, a pogotovo na naše glumce i filmske djelatnike koju su sudjelovali u stvaranju ovih malih remekdjela”, izjavila je hrvatska koproducentica obaju filmova Zdenka Gold.

Scenarij potpisuje Elma Tataragić, direktor fotografije je Damjan Radovanović, montažerka Milena Z. Petrović, a autorica glazbe Aleksandra Kovač.

Ovogodišnje, 69. izdanje Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu održava se do 17. veljače.

Glavni natjecateljski program najbolje uratke nagrađuje Zlatnim i Srebrnim medvjedima, a  Panorama je program Berlinalea posvećen novim filmovima etabliranih redatelja, debitantskim filmovima i otkrićima, filmovi s jakim autorskim vizijama. Filmovi prikazani u tom programu konkuriraju za osam prestižnih nagrada, od kojih je najznačajnija Panorama Audience Award – nagrada koju dodjeljuje više od 20 000 posjetitelja Berlinalea.

InSlo/HINA

Standardno
Glazba, Koncerti, Najave, Subkulture, Zagreb

Punk romantika s prstohvatom sintesajzera

Piše: Lucija Pušonjić

Ovogodišnja, deveta po redu, Punk romantika nam donosi svakakva iznenađenja! U subotu, 16. veljače, moći ćete uživati u raznim žanrovima u legendarnom klubu Močvara.

Lažljiva nisam, kažem vam zaista, naši krasni domaćini doveli su nam pravu poslasticu koju ne možete odbiti. Nitko nije sladak poput nje, jedne jedine Marine Perazić. Zajedno s Davorom Toljom čini oazu svačijih snova. Možda ne u sobi 23, ali na Trnjanskom nasipu bb ostavi svoj trag i dođi na Denis & Denis! Mi ćemo biti tu, a ti?

Uz ovaj bezvremenski duo tu su još svakakva mala noćna zadovoljstva. Bit će opasno, ali sigurno znate barem dio refrena. Oni su sretna djeca i ne žele ostati sami. Oni su FNC diverzant. Zagrebački pank bend iz Dugava. Kaj ih fukate s to mrežo? Radije zaplešite…

Ako ste ipak za nešto žešće, tu su naši slovenski susjedi – Aktivna Propaganda. Svoju hardcore anarho “propagandu” šire već 15 godina i ne izgleda da će ubrzo stati! Jer, eto jebiga, ak’ ne sviraju, kak’ buju onda bili aktivni, ne?

Odmorimo se malo od užasnih fora, pređimo na muziku! Možda da je Marina Perazić zaista pojela sve kolačiće bi bila hit među Osječanima, a pogotovo Debelom Precjedniku. Jer oni su nam sljedeći na repertoaru. Tko zna što će se dogoditi u bekstejdžu?

I srbčer na kraju, bez računa se ne računa. A u Srbiji mislim da je jedini Fiskalni Račun koji je izdavan – bend. (Šala, nije ni kod nas ništa bolje.) Njihove CD-e moći ćete kupiti na gigu ili ovdje. Ne dobijete li račun, imate pravo na lošu foru za džabe. Dosta je vođenja bitki, podržite naše srpske prijatelje pogotovo radi aktualnih događaja u našoj prekrasnoj zemlji. Neka ovi Srbi plivaju samo u moru ekipe, a ne po splitskoj rivi!

Upad je 60, a na dan koncerta 75 kuna. Svoju ulaznicu pokupite u Tratinskoj 18 i osigurajte si upad na koncert godine! Više o eventu saznajte ovdje.

Standardno
Kazalište, Kultura, Vijesti

“Kiklop” uskoro u Gavelli!

Prvi post moderni hrvatski roman dobiva još jednu kazališnu interpretaciju. Nakon 40 godina i mnogobrojnih hrvatskih legendi, od Šerbedžije iz ’76. do Dragana Despota, uloga Melkiora pripala je Franji Dijaku.

Slikovni rezultat za kiklop 1982

Roman je također “doživio” i ekranizaciju 1982. godine

Predstavu je prvo trebao režirati Zlatko Sviben, no nakon nesuglasica glumaca u predstavi i redatelja Svibena za vrijeme višesatnih proba u Gavelli krajem prošle godine na redateljsko mjesto odlukom direktora Gavelle Dražena Ferenčine dolazi Saša Anočić, najpoznatiji kao redatelj “Kauboja”. Prenosi Jutarnji.

“Kiklop” Ranka Marinkovića neosporno se ubraja među klasična djela hrvatske književnosti 20. stoljeća, a neki ga smatraju i prvim postmodernim hrvatskim romanom. Na jednoj razini, “Kiklop” je svojevrsni hommage boemskom ozračju međuratnoga Zagreba u kojem je Tin Ujević pisao i obilazio kavane, što su bile poprišta intelektualnih nadmetanja jednog od posljednjih naraštaja umjetnika-erudita. U tom miljeu kreće se sada već gotovo arhetipski lik Melkiora Tresića, mladoga intelektualca u potrazi za identitetom, u isti mah zadivljena i zgađena plejadom likova s kojima se želi poistovjetiti, poput očinske figure pjesnika Maestra te zbunjujućeg Uga, istodobno neodoljivog, odvratnog i smiješnog. Na drugoj razini, roman je i ljubavna priča kojoj je u žarištu Žena-Nepoznanica. Melkior joj nadijeva ime Vivijana, prema francuskoj glumici Viviane Romance, stvarajući u umu i mašti utjelovljenje vječne žudnje koja poprima obrise niza mitskih i literarnih žena, budeći u Melkioru neizdrživu ljubomoru, ali i idealističku čežnju za ljepotom. Ovaj roman složene strukture može se čitati realistično, kafkijanski, pa čak i pirandellovski, a da se njegova slojevitost pritom ne iscrpi, čemu teži i nova scenska adaptacija – nakon više od četiri desetljeća.

Izvor: Gavella

Uloga Maestra pripala je Draženu Kühnu, Vivjana Dijani Vidušin, a Ugo Živku Anočiću. Popis likova i glumaca možete naći ovdje.

Premjera predstave zakazana je za petak, 22. veljače u 11 sati u Frankopanskoj 10.

LuPuš/ HINA

Standardno
Glazba, Recenzije

ZARONI U SEBE I URONI U MRAČNE VODE J.R. AUGUSTA

piše: Ines-Maria Slobođan

 

J.R August did it again. Imam dojam kako taj čovjek stvara samo remek-djela.

U relativno kratko sažetom EP-ju Black Waters kojeg od 26. studenoga možemo slušati na Bandcampu i Augustovom YouTube kanalu, prepoznajemo apsolutno sve odlike koje krase ovog izvanrednog  zabočkog kantautora.

1

https://jraugust.bandcamp.com/album/black-waters-ep?fbclid=IwAR2Wn1rsdUh57cWOg9Sqs2jjSJwW0BnPinOb6B3uPsCk6nbrLgI86ySj6Jg

Kroz tri pjesme, J.R August nas vodi kroz hipnotičko putovanje i stvara predstavu za sva naša osjetila.  U jednom trenutku visoko letiš, a u drugom si duboko pod crnim vodama.

Osobno, minutaža Black Watersa i svake pjesme pojedinačno mi je optimalna; baš poput vode koja se ulijeva kao lajtmotiv, on teče glatko i jasno. Kompozicije se račvaju u različitim smjerovima bluesa, psihodeličnog soula, gospela, vokalnih dionica s odličnim falsettom i krasnih instrumentala koji se sastaju u savršenoj sinesteziji.

Od prve pjesme MindHeart, preko Hold Your Horses do finalne When I Wake Up Tomorrow, emocije koje proizlaze iz Augustovog umirujućeg glasa i ragtime klavira te pomno ubacivanih dionica zbora, osciliraju od romantičnih tema do mračnih i pomalo surovih dijelova. To je pomno složena poetika.


Ovaj peti samostalni uradak mladog i talentiranog dragulja hrvatske glazbene scene, kompozicijom i izvedbom parira svjetskim izvođačima i dakako uočavamo kako je J.R August sazrio kao kantautor, zajedno sa svojom glazbom.

Black Waters se prvenstveno sluša umom, a tek onda ušima. To je glazba s dušom, za dušu.

 

 

Standardno
Najave

Motus Vita Est u Močvari slavi 30 godina djelovanja

Legendarni zagrebački hard core punkeri Motus Vita Est 1.12.u Močvari slave 30 godina postojanja pod geslom “30 godina bez kočnica”.
‘Želim da krenem brzo i snažno, da lomim i rušim sve što me koči, da stvorim vlastiti red.
Motus vita est!’
prva je rečenica napisana za neku Motus pjesmu.
03.01.1988. snimljen je prvi demo (Motus Vita Est, Konfuzija, Demokracija, Degradacija i Sahara-utopija) i od tada avantura počinje.
Od tog vremena pa do danas odsvirano je nebrojeno koncerata po Europi i regiji,a bend se upravo vratio s mini turneje po Švicarskoj koja je odlično poslužila kao priprema za koncert u Močvari.

Bend su se tijekom cijele karijere beskompromisno držao svog glazbenog izričaja ne posustajući pred trendovima niti je imao izlete u druge smjerove u želji za širom publikom.
Zadnjim albumom “Mašina” su napravili iskorak u smislu produkcije koji je odlično prihvaćen među fanovima.
Trenutno rade na materijalu za novi album te se uskoro priprema odlazak u studio,a u među vremenu su koncertno aktivni u regiji i Europi.

Motus već tradicionalno na svojim proslavama ugošćuju prijateljske bendove,a za ovu prigodu će podijeliti binu s pulskim punkerima Fakofbolan i karlovačkim bendom Treaviit.

Pretprodajna cijena karte je 40 kn dok će na dan koncerta iznositi 50 kn
Karte se mogu nabaviti u Dirty old shop (Tratinska 18) i Valhalla metal bar (Radićeva 25)

LuPuš

Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST: Cyber Pakao i Raj (add me, u Limbu sam)

ines

PIŠE: Bica Pankerica

Svi ste tu kad se rakija peče, a dok je trebalo kupiti šljive, nigdje nikog! Aha!

Ne dao Odin nekog sranja, obiteljskog, poslovnog, životnog, eto ti pun zid i inbox pitanja, kvazi podrške, smijanja, meme-ova. Radi se hešteg #izdrži, kao znak sveopće podrške.

A di si bio devesprve dok je gorilo? Niđeeeee.

Eno me, ja 2018. godine gradim kuće lajkanjem posta AfričkaDjecaBezKuće i nahranila sam malog Juanita sheranjem neke fotke povrća.Zatim sam lajkala molitvu da ne umre mala Marija pa sam donirala 5 kn za žrtve nekog tornada u Americi ili tajfuna u Aziji, nisam sigurna, pisalo je u znakovima.
Nakon toga sam zatvorila laptop, zadovoljno trljala ruke od silne humanitarnosti i najela se ko svinja u svojoj kući, ono, Juanitu u čast.

Naravno, sve sam to uredno objavila na društvenim mrežama.

Jer, ja sam dobra osoba.

Ozbiljno, eno piše mi na Instač biografiji. Imam tamo i fotku ispred UNICEF-ovog ureda, jer #goodwill #feedthepoor spika. Masu ljudi mi je to lajkalo i napisalo hrpu komentara tipa: “ti si anđeo”, “lijepa i dobra”, “za ovo sam se borijo”… Ego mi cvate. Nemaju pojma da sam tamo bila samo u prolazu, kako sam zaobišla neku Ciganku s petero djece i to u širokom luku, s gađenjem. Mislim, žicala je za kruh. Daj, molim te, pa brže bi joj išlo da je postala to na Fejs i hranila se lajkovima, poput mene. Onog dedu koji prodaje Ulične svjetiljke na Trgu, nisam ni pogledala, dok mi je dovikivao “Dobar dan!”. Mislim, kako da zadnjih 10 kn dam nekom probisvijetu? Zašto nešto ne radi???

Ali da, uslikala sam se ispred UNICEFA i heštegala bogaisusa da svi vide. Jer, ako influencam dobro, onda sam automatski i dobra osoba i činim dobra djela, zar ne?
Jer, sve se svodi na dokazivanje i pokazivanje. Kome? Svima! Osuđujem one što me sude, a po cijele dane sudim drugima i sebi samoj. Lajkam ti, lajkaš mi.

Zapitala sam se, koliko lajkova mi treba do Neba?
Ako postoji ta Internet dualnost, označava li to cyber-Pakao i Raj?
Ako sam na nečijem bloku ili crnoj listi, jesam li u Limbu?
Ako lajkam dovoljno svetih slika i šeram molitve i lajkam objave podrške bolesnima, hoću li u cyber-Raj?
Ako postam 24 sata informacije i fotografije svog maloljetnog djeteta i otvorim mu Instagram profil, jesam li dobar cyber-roditelj ili neodgovorna osoba koja krši temeljna ljudska prava?
Ako volim bizarnu umjetnost i imam sliku demona na naslovnoj fotografiji , jesam li cyber-sotonist ili samo otvorena umjetnička duša?

Dualnost. Bipolarnost. Hipokrizija. Svega.

Ima toga posvuda na Internetima. Jednim klikom si udaljen od cyber-Pakla ili cyber-Raja. U jednom trenutku možeš naručivati trostruko umorstvo, a na drugom tabu slušati prijenos katoličke mise na starolatinskom. Možeš. Internet je poput beskonačne heterogene mase isprepletenih dualnih dimenzija. Jedna ogromna žgvalja izmiješanog Pakla i Raja.

Danas, baš svaka osoba na ovom planetu pa i novorođenče, može imati svoj društveni alter-ego i skrivati se iza njega. Najbolje bi bilo da lijepo preskrolaš preko problema i ostaviš samo ono najreprezentativnije na uvid, da se igraš boga u kreaciji svog idealnog života. Počneš živjeti taj idealni život, a odbaciš onaj “stari”. Zapravo, stidiš se samog sebe, a želiš se pokazati svima!

Ono, živimo u bipolarnom društvu. Kužiš o čemu pričam?

Lajkaj prave stvari, a ne krive! – podučavat će u futurističkoj cyber-crkvi. Odgovori na svaki dickpick iz inboxa, jer je to pristojno. Nahrani Juanita jednim klikom! To dobri cyber ljudi čine! Ako ne činiš kako mase očekuju od tebe  i ako nisi SEEN u svim aspektima svog života – bit ćeš izbrisan, osramoćen, na famoznom BLOCKU.

Nisi ni svjestan, kako si udaljen jedan jebeni klik od vlastitog uništenja. Jedan krivi lajk ili post i bacio si se u ponore cyber-pakla, gdje su oni najgori od najgorih demona često tvoja najuža rodbina i prijatelji. Osuđuju. Vrebaju. Čekaju.

Oni lajkaju fotku Isusa i nadaju se svom komadiću Public Raja dok te bacaju u Limb i sklanjaju iz svog života, a ti jadan, sam, samo još možeš napisati poziv u pomoć: “Add me, u Limbu sam.”

Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST: ŽIVOT JE PARTIJA POKERA

ines

Piše: Bica Pankerica

Kad bih zamislila život kao stol za poker, za njim bi sjedila vrlo mješovita skupina:

TIP 1: Zvat ćemo ga Mirko, jer je šutljiv, pokoran i miran. Mirko će se tako pomiriti s činjenicom da u rukama drži loše karte, neće niti pokušati nešto učiniti od dobivenoga – on će pokorno spustiti karte, izgubiti ulog i foldati priliku.

TIP 2: Ajkula. Agresivac koji napada čim nanjuši krv, u ovom slučaju slabiće poput Mirka i laku zaradu. Ajkula zna kako će, uz nasilni pristup, laganje i zastrašivanje protivnika, postići da mu doslovno prepuste svoje uloge. On jako dobro blefira – misliš kako u rukama drži dva asa koliko je uvjerljiv, a zapravo manipulira tobom parom dvojki. Bez imalo razmišljanja spreman je ulažiti sve što ima, pa kud puklo da puklo.

TIP 3: Mirna, ona mudra. Postoji nešto što se u pokeru naziva limpanje, laički rečeno, pecanje. To je situacija kad odmah u prve tri karte imaš dobitni hend na primjer, ali glumiš kako nemaš ništa u rukama i samo pratiš igru, bez ulaganja i ikakve naznake kako je pobjeda tvoja. Onda se tipovi poput Ajkule ili Ankice polakome i najčešće te pokušaju zastrašiti – bace se agresivno pred tebe ne bi li te uplašili i ulože sve što imaju. U tom prijelomnom trenutku, Mirna prati igru, ponekad se čak odvaži i uloži sve. Mirna na taj način dostojanstveno i mudro laže, ali i skoro uvijek dobiva.

TIP 4: Konformist, mlakonja, ziceraš Đuro. On igra samo na sigurno i skoro nikad ne pokušava riskirati. On budno prati igru, ali ne izlazi iz svoje sive zone; ako nema za uložiti – nema, ako ima za uložiti – čini to uz oprez i nedoumicu. Njegov moto je “po ma lo”. Đuro rijetko riskira, a kad to i učini, uvijek je siguran u svoju pobjedu.

TIP 5: Ankica. Ne zna pravila igre, ali je spremna odmah, bez gledanja henda ili ikakvih dilema, uložiti sve što ima. Realno, na samom početku igre, njezine šanse su 50/50, što se najčešće izjalovi nakon dijeljenja ostalih karata. U većini slučajeva prva ispada iz igre iliti najčešće cry me na riveru, što bi rekao Justin. Ono što je žalosno, postoje trenuci kad Ankica dobije na slijepo i onda takva neuka, nekvalificirana i tulava, ugnjetava sve za stolom jer ima najviše love. Ako tu lovu i izgubi, uvijek nađe nekog donatora i teror se nastavlja.

Kad bih išla povući paralelu između pokera i stvarnog života, uvidjela bih kako mi život stalno dijeli prilike (hendove), a na meni je samo da odaberem i riskiram. Zapitala sam se, koliko sam dobrih hendova foldala u životu i hoću li ikad doći do te razine da dobijem ta prokleta četiri asa? Mogu li se odvažiti i poput Ajkule zastrašivati naivce? Bezglavo uletiti u život i baciti all in?

Pa pogledaj, mediji su puni Ajkula – političara, ministara, predsjednika, koji se hrane glavama neukih masa. Uzimaju narodu sve, a za uzvrat, napaćeni ljudi ih još hrane – svojim strahom, svojim glasom, svojim parama. Velike Ajkule postavljaju uvjete – sve ili ništa, a ribice, pokorno daju i svoje kuće i svoj teško zarađeni novac i svoje živote ni više ni manje nego nepromišljenom agresivcu. HDZ i SDP bi trebali imati slogane: “Svi smo mi Mirko!” “Mirko izdrži!”, jer su ribice upravo to – potencijalna meta.

Mudrije osobe, poput Mirne i Đure, kao zmijice čekaju svoju priliku. Ima ih svugdje, skoro pod svakim kamenom. Nikad neće otkriti koliko i što zapravo imaju u životu, bit će bliski s tobom, ali samo dok se tobom ne mogu okoristiti. Ako uvide kako si potencijalna žrtva – živog će te progutati. Realno gledano, takve osobe se uvijek nekako izmigolje iz teških situacija i imaju sve što im treba – osim povjerenja i ljubavi u ljude.

Pogledaj Ankicu, kraljicu svemira! Bez brige i pameti, ona pije najskuplje koktele, lijepi pršut po čelu, leti na utakmicu u Rusiju, postane ministrica, sagradi urbanu vilu i onda, ako ima sreće, umre u bogatstvu i ostavi bogato nasljedstvo koje je stekla na crno, uz neznanje, pokoji skandal, bankrot, aferu i vrijedna poznanstva. Daleko od toga, postoje i Ankice koje odmah propadnu i padnu na prosjački štap, ali se uz dovoljno dobrog donatora i tuđeg novčanog potencijala vrate se na vrh svijeta. Pod tuđim novčanim potencijalom, govorim o našim parama koje donator uzima nama, kako bi takvi poput Ankice opstali.

Šetavši po trgu, baš sam mogla uočiti taj uzorak igrača, od prodavačice na kiosku, pa sve do Markovog trga. Ono što je prijeko potrebno, jest znati prepoznati kojem tipu igrača tko pripada, pokušati pročitati njihov poker face, jer smo svakodnevno okruženi raznim vrstama igrača, ljudima, s kojima u isprepletenim sudbinama igramo partiju pokera.

Ne možemo promijeniti karte koje su nam podijeljene – možemo samo odabrati način na koji ćemo ih odigrati.

A ti, veliki nevidljivi Dealeru, koji vodiš čitavu igru: Je li tebi sve to smiješno? Prestani uporno nekima namještati karte!

 

image: Pinterest/yoruba

Standardno
NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST: MEIN PANK

ines

Piše: Bica Pankerica

“Ne možeš tako – ti i sad majka.” Ovu rečenicu sam čula bezbroj puta. Bila to uža rodbina, babe s kvarta ili frendovi, ljudi s djecom ili bez djece; svatko će ti kad-tad u životu očitati nekakvu opasku u vezi tvoje kompetentnosti kao roditelja.

Do nedavno sam bila uvjerena kako se u svojoj kolumni neću baviti temom djece i roditeljstva, ali potaknuta reakcijom na moj post “Oda Govnovini” nekako sam ostala triggered. Vidjeh onu standardnu rečenicu “ti si sad majka”, doduše, dobronamjernu, ali opet moj osobni trnčić u oku.
Od onog trenutka kad sam dobila dijete i čula famoznu izjavu “Ti si sad majka.”, zapitala sam se, moramo li dolaskom novih uloga u život mijenjati iskonskog sebe, ili samo trebamo odigrati svaku svoju ulogu najbolje što znamo, a pritom ostati svoji? Onda sam tu rečenicu prevrnula više puta po mozgu i shvatila da se zamaram nepotrebnim glupostima, jer sam iznad tog bulšita.
Imam puno uloga u životu: žena sam, majka, supruga, prevoditeljica, pisac, vešmašina, kuharica… Ali, ja sam još uvijek – Ja.
Tajna moje sreće i svestranosti je – wait for it – što sam ona koja jesam.
Imam 28 godina. Volim bojati kosu u pastelne boje, izrađivati svoju odjeću i nositi jaknu s prišivcima. Volim reći svoje mišljenje i čvrsto stajati iza toga, pa makar sama protiv svih. Volim magiju, čitam tarot i knjige. Volim poker, crne mačke, kavu i cigarete. Treš horore i stripove (…). Riječi Bice, koja potpisuje ovu kolumnu – tijek su Moje svijesti.
Kuharica u meni peče brutalnu pitu od krumpira i kuha pravu “baka nedjeljnu juhu”, na primjer. Majka Ja je puna ljubavi i skrbi prema svojoj mladunčadi, to je OnaKojaIdeNaRoditeljske, pa se nekad i obuče normalno. Pisac u meni piše ovakve tekstove. Ima me, u više sfera uglavnom.
Jer, ja sam sve što poželim.
Ne možeš. Promotri za početak tu prvu riječ. Jedina osoba koja ti ima pravo govoriti “ne možeš” si upravo jedino – ti. Svako ostalo ne možeš, upućeno od strane bilo koga, samo je stvar tvoje osobne percepcije, tvog osobnog zida kojeg isključivo gradiš ti sam, u svom umu, ciglicu po ciglicu. Ja sam bacila kuglu na svoj zid i nemam ga više.
Jer, ja mogu ono što me čini sretnom.
Ne mogu sjediti prekriženih ruku i proklinjati politiku što nemam posao – mogu nešto sama poduzeti u vezi toga. Ne mogu se praviti da volim pop glazbu, mogu uživati u svojoj alternativnoj. Ne mogu se praviti da sam neko drugi, mogu biti ona koja jesam. Takva sam najsretnija.
A sretna osoba je onda i sretan roditelj pa isto tako i pozitivan primjer svojoj djeci, zar ne?
Ja sam ona koja jesam, odrasla žena, odrasla pankerica. Moj pank je otpor i borba. Moj osobni pank je istina – netko je opjeva, netko odsvira, ili kao ja, napiše. Pogazila bih sva svoja uvjerenja kad ne bih podržala ispravnu stvar, bilo odlaskom na prosvjed ili pisanje o istom. Bilo bi me stid ignorirati svijet oko sebe, što čini 90% ovog napaćenog naroda. Trudim se odgojiti djecu koja će, ako Odin da, biti u ovih deset posto normalnih. To je Mein Pank.
Kako bih ja, kao majka, kao osoba, mogla dopustiti da mi djeca misle kako ravnodušno prihvaćam stanje u državi ili da im moram govoriti da nemam novca jer mi burza ne nalazi posao? Prešućivanje istine i mentalno ropstvo bi me učinili sasvim drugom osobom. Bila bih loša osoba, loš roditelj, loša kolumnistica.
Bez nazadovanja, nema napredovanja – bilo je geslo na mojoj Gimnaziji. I nazadovanje je napredovanje – rekla je moja raska u Osnovnoj. Dvije najveće istine ikad. Kad mi je teško, sjetim se tih riječi. Shvatim tko uistinu jesam. Mogu se boriti, za sebe i svoje potomke. Korak nazad znači samo da sljedeći korak moram jače preskočiti.
Mogu odgajati svoje curice, da umjesto kuće, spremaju revolucije.
Mogu, jer ja sam ona koja jesam, like it or not.

Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST

ines

Piše: Bica Pankerica

Epizoda druga: Oda Govnovini

Realno, govna u saboru i nisu neka vijest. Svakodnevno u zgradi Vlade sjede govna od ljudi iz čijih usta ispadaju govna dok razgovaraju o usranom stanju u prekrasnoj nam Govnovini. Well, shit!

Prošli tjedan interneti su gorjeli zbog čina Ive Anzulović, aktivistice koja je bacila hrpu fekalija na zgradu Vlade, kao i na zgradu DORH-a. “Zalit ću izmetom ponaosob svakoga tko je u objavama novinara bio argumentirano dokazan kao kriminalac. Od danas, nitko kome je novinar dokazao kriminal neće se osjećati sigurnim na javnoj površini, kao niti institucije, jer nikada neće znati kada ću, gdje i na koji način gađati izmetom”, izjavila je Anzulović medijima prije tri tjedna.

Rekoh, vidi ove moderne heroine! Za takav čin em trebaš imati muda, em trebaš skupljati na tisuće i tisuće litara govana, jer realno gledano, čitavu državu bi se trebalo natopiti fekalijama. Ova govnovina utemeljena je na korupciji i kriminalu, temelji joj leže na govnima napaćenog naroda! Evo, Iva, rado ću ti ustupiti koju kantu izmeta i sama, ako treba, skupljat ćemo i rabljene uloške kao alternativu jajima. Toliko smo siromašni da mi je bed trošiti skupocjenu hranu uzalud.

Gledaj ti taj oksimoron: Svjedočili smo brojnosti i slozi hrvatskog naroda kad je trebalo dočekati nogometaše. Ulice su se tresle, baklje su gorjele, svi za jednog, jedan za sve. Nitko se niti u jednom trenutku nije sjetio da je gladan, bez posla, možda čak i bez krova. Zagrebački beskućnici su u dresovima skupljali ostatke hrane s pločnika nakon povorke. Smješkali su se u kamere. Mediji su popratili čitav taj debakl s naslovima i poklicima : Svi za jednog, jedan za sve, Srce vatreno, Moja domovina, Vatreni heroji… Nitko, baš nitko, nije se okrenuo prema kameri i jebo majke, a mogao je. Mogli smo zavapiti pred svjetskim medijima, pokušati nešto poručiti o stanju u državi, zavapiti u pomoć. Ali ne, ekipa se smješkala i slavila, reklamirala turističke atrakcije. Te iste turističke atrakcije koje su vladajući rasprodali i stavili na korištenje apsolutno svakom, samo ne narodu.

Obmanuli smo i svijet, ne samo sebe.

Samo tjedan dana nakon toga, šamar surove realnosti, neimaštine i egzodusa, vraća nas na početnu poziciju mržnje i nepotizma.

I od tisuće nadobudnih Patriota, Ljudi, Hrvata, Rvata i Govnara koje smo gledali desetak dana na TV-u, svakodnevno, 0-24h, samo se jedna žena odvažila na ovakav herojski čin. Žena, koja je nakon incidenta, mirno pružila osobnu iskaznicu murjaku i odgovorno prihvatila svoju kaznu. Odgovornost: ono što Vlada, Sabor i institucije nemaju, negiraju i zaobilaze u širokom luku.

Molim te, zapitaj se, hrvatska građevino, kako jedna žena može imati veća muda od većine muškaraca? Kako to da nju nitko ne naziva domoljubom i braniteljicom napaćenog naroda? Dragi imaginarni Đuro, Rvatino, koji jedino zna di je bijo ´91., zapitaš li se ikad gdje si jebene 2018. godine??? Ovo je godina kad se treba braniti svoja domovina!

Budućnost je sad!

Ova briljanta novinarka, Iva Anzulović, heroina, valjda je još jedna od rijetkih koja zapravo voli svoju Zemlju. Ona je taj drek na Vladu bacila zbog tebe i mene, naše djece i naše budućnosti. “Nakon što joj suprug devet mjeseci nije dobio plaću, a stanje u zemlji se rapidno pogoršalo, zabrinuta oko budućnosti svoje djece i naroda kojem pripada, krajem 2012. godine Iva Anzulović napušta svoj projekt te se isključivo počinje baviti proučavanjem svih okolnosti koje su dovele do ovog alarmantno lošeg stanja u Hrvatskoj”, dio iz njene biografije (savjest.com).

A što ti, Rvatino moja, radiš? Nezaposlen sjediš kod kuće i jedeš vlastita govna, slušaš drek s TV-a i gledaš proljeve po Fejsbuku. I žališ se. Žališ, kako je u Irskoj bolje, kako tamo nema Plenkovića ni HDZ-a ni Kolinde, za koje si vjerojatno i glasao. Hraniš se lažima i dezinformacijama. Svakim danom te Vladajući hrane govnima na žlicu, smiju ti se, smatraju te običnom ovcom. Plenki i ekipa ti se ruga u facu!

Ne znaš koristiti jedino legalno oružje koje imaš – svoj mozak.

Čeka nas Krvava jesen, sprema se velika Seljačka buna. Nemoj biti papak, skupljaj drek u kantu. Uzmi svoje vile, zapali svoje baklje. Dođi pun entuzijazma na Trg bana Josipa Jelačića 14.09.2018, točno u podne, ponašaj se kao da je Hrvatska osvojila zlato na Svjetskom, a zapravo, bori se za svoju egzistenciju.

Hrvatska je kao velika slagalica. Okovi iliti okvir te slagalice je Vlada. Svaka pojedina puzzla smo mi. Kad pukne okvir i kad svaka pojedina puzzla ispadne iz cjeline, tek onda se slagalica može složiti na novo. Uz puno bolji i kvalitetniji okvir.

Budi kao Iva, smogni hrabrosti, brani jedino ono što ti je sveto.

Jebeš zemlju, politiku, lažna moralna načela – brani SAMOG SEBE.

Za koga? Za život!

foto: Vladimir Kinđerski/Adriaticstar.press

Standardno
Najave

Riječki pank se ponovno budi: Empeduja festival u punom pogonu!

Nakon 2 uspješno odrađena festivala, Empeduja se vraća jača nego ikada! Subotu, 11. kolovoza rezervirajte za nemilosrdno cuganje, neprestano poganje i bolesnu zajebanciju!

Priču otvaraju Pazinjani Sabotaža. Nakon Pule, Ljubljane i Kastva, vraćaju se u Rijeku. Krasni mladi ljudi s još prekrasnijom glazbom. Sabotirali su konkurenciju i briju briju koju si možeš samo zabrijat. Ne dajte da ovaj bend živi u tuzi i dođite ih podržati!

Ne glumite žrtve, jer nakon ove nesreće nećete znati što vas je spopalo! Ako ste obožavatelji kvalitetnog hardcore-a, za vas je zagrebački Accident! Mlada ekipa puna energije i želje za stvaranjem odličnog panka. S 2 albuma iza sebe, ponosno mogu najaviti da rade i na novijim stvarima. JEDVA ČEKAMO!

Kada situacija zažulja i pomoć dolazi riječki Žulj! Jedan zaista prekrasan bend za koji sam epitete već potrošila. S odličnom djevojkom na bubnjevima resetiraju civilizaciju i osvještavaju mlade umove kako su istine laži. Zaista vrijedi poslušati, dođite na gig i uvjerite se sami! Samo kvalitetan pogo i još kvalitetnija glazba.

Osobno nisu Šupci, samo se tako zovu. Ovi pulski pankeri neće prestat pit i to nam svima daju na znanje, ali nastavit će rokat odličan pank još dugo vremena. Platite im pivu i zahvalite im na muzici koju sviraju već 3 godine i 4 mjeseca.

Od podruma pa do pozornice, nakon ovog benda sjebat će vam se glasnice. Dishumanity su žestoki pank bend iz Kragujevca. Svirali su na mali milion festivala i gigova te ponosno mogu najaviti kako zatvaraju ovu brutalnu manifestaciju. Od 2009. godine pa do sada, izgradili su za sebe ime iako su po godinama dosta mladi ljudi. Jedva ih čekam čuti uživo, braćo, vidimo se!

Upad je besplatan, linkove od facebook stranica bendova i festivala imate tako da slobodno udarite lajk. Za više informacija o događaju kliknite ovdje!

LuPuš

Plakat: Rajko Vučinić

Standardno
Najave, Nekategorizirano

Fešta godine u Routu 66!

Nemojte provesti pola večerašnje subote razmišljajući i postavljajući si najpopularnije pitanje: “Di ćemo?”. Nego dođite po svoju dnevnu dozu hardcore punka u Rout 66.

Ovu subote, 14.04.2018. godine provedite uz krasnu ekipu, jebenu muziku i ljupke domaćine. Danas na repertoaru su nezaboravne legende zagrebačkog punka No More Idols. Koji su već odsvirali 350 koncerata u 15 država, također spremaju se za novu turneju i dolaze u Zagreb nakon godinu dana napraviti feštu za sve! Zato zaboravite na sve brige i probleme i dopustite Idoslima da vas vrate u stvarnost!

Uz legendarne Idolse, večeras su sa nama Home Conflict. Zagrebački punk rock bend nastao sredinom 2016. godine. Bend započinje sviranjem covera klasičnih punk rock / pop punk bendova te u proljeće 2017. snima svoj prvi EP u vlastitoj produkciji. Do sada su svirali u većini zagrebačkih klubova, a prošle godine osvajaju Treće mjesto na 11. O’rock Festivalu u Oroslavju i Prvo mjesto na finalu Imagine Croatia Festivala te će predstavljati Hrvatsku u Nizozemskoj na međunarodnom finalu. U siječnju ove godine izbacuju svoj prvi singl “I Have a Feeling”.

I na šećer na kraju, mlade nade hrvatskoga punka Ilegalna Radnja. Bend koji je nastao u kolovozu prošle godine, inspiriran ljetnim cuganjem i zajebavanjem na ulici. Dođite, platite mladim punkerima koju pivicu, udijelite kunicu dvije sitno jer ipak ih je to sve inspiriralo kako bi se pokrenuli i napravili ovaj krasan bend.

Prije i poslije koncerta zabavljati će nas DJ Tomi Phantasma. Upad je simboličkih 20 kuna što je za ovakvu manifestaciju gotovo pa i besplatno! Vidimo se večeras!

LuPuš

Standardno
Subkulture, Zagreb

Alternativni buvljak u Route 66-u!

Piše: Lucija Pušonjić

Već dvije godine u kultnom Route 66-u organizira se buvljak za alternativce. Ima svega, od ručno napravljenog nakita, do pankerskih, darkerskih i metal krpica za muškarce i žene. Po izrazitno niskim cijenama.

Uz Route 66, organizatori su Morgana Black i ekipa iz Twilight Promotion. Buvljak je tu jednom tjednom, često nedjeljom. Iako razmišljaju o premještanju na subotu, s obzirom na to da je većina ekipe prespičkana od dana prije i praznih džepova jer je sve otišlo na pivice.

Ovaj buvljak se razlikuje od svih ostalih jer se usput možete družiti, zajebavati i osjećati se kao kod kuće.

Današnji buvljak održan je povodom dolaska Michaela Gravesa, 26.04. u Boogaloo. Pratite iduće buvljake na stranici rout 66-a.

https://www.facebook.com/Route-66-Zagreb-118631904860851/

Standardno
Koncerti, Najave

U. K. Subsi se vraćaju u Zagreb!

Nakon 3 godine, britanske pank legende povodom 40.godišnjice postajanja ponovno nastupaju u Zagrebu. Možemo ih očekivati 4. veljače 2018. godine u Boogaloou.

Istina, sastav im se mijenjao mali milion puta, ali vokal Charlie Harper čvrsto se drži još od početka davne 1976. godine. Kod nas bome nisu ugrožena vrsta, imali smo ih priliku čuti svako malo. Čak su posjetili Lijepu našu za vrijeme rata i to nekoliko puta! Ne znam doduše što ih toliko za nas veže, ali dapače! Nitko se ne žali.

Uz Subse možemo očekivati i naše Skretničare koji su oduvijek dobrodošli te Eksodus koji je po tradiciji predgrupa ovim britanskim pankerima.

Upad je 70 kuna, a na dan koncerta 90. Početak se predviđa u 20 sati. Karte možete kupiti ovdje:  Dirty Old Shop – Tratinska 18(http://www.dirtyoldempire.com/shop/), Rockmark – Berislavićeva 13, Kloto – Masarykova 14, Octopus Piercing Studio – Gundulićeva 37, Metal Beer Bar Valhalla – Radićeva 25, RIJEKA: Dallas Music Shop – Splitska 2A, OSIJEK – Rock Shop Stress  – Strossmayerova 7, Entrio sustav – www.entrio.hr,  Eventim sustav – www.eventim.hr

Za više informacija posjetite

https://www.facebook.com/events/506392636403494/

LuPuš

Standardno
Najave, Subkulture, Zagreb

Nova godina u Staroj Klaonici!

“Di ćemo za Novu?” pitanje je koje se postavlja još od Dana svih Svetih. S obzirom na kolektivnu besparicu imam osjećaj kako će mnogi dočekati Novu godinu na Trgu uz Nove Fosile, ne znam sviraju li, ali mozak mi je ostao u 2007.godini.

No ne mora biti tako! Ove godine Stara Klaonica u Heinzlovoj ulici organizira Novogodišnji izazov na dva floora. S početkom u 22 sata, možete dočekati još jednu godinu patnje i užasa uz odlične (ne)poznate punk bendove ili isplesati vilicu na electro,techno, trance flooru.

Što se pankerije tiče, možete očekivati dobro poznate Disbaju i Eke Bubu, te manje poznate, ali i dalje odlične mlade bendove u usponu CC i Besne pacove. Sve su to naši prijatelji iz Zagreba koji garantiraju odličan provod.

Ako ste ipak u zoberskom raspoloženju, preporučujem vam Giovannija Grozotu, Errortek, Tekthrower i Mihaela Delića koji su zaduženi za višesatnu čagicu uz koju ćete iznojiti sav otrov konzumiran tijekom večeri.

Možete očekivati i nezaboravan thrash party koji svakome dobro dođe, hrane, cuge i dosta zajebancije. Sve te miline za upad od milosrdnih 30 kuna!

Više o događaju:

https://www.facebook.com/events/1859101390977297/

LuPuš

Standardno
Glazba, Najave, Subkulture

British Punk Invasion-Punk Legende u središtu Europe

Budimpešta nema samo prekrasnu arhitekturu,  bogatu povijest i da prostite podosta kurveraja. Već dosta jaku pank scenu. S bendovima kao što su Lömbihead ,  Zen Fascists i Human Error nije ni čudo da su jedan od punk centara Europe.

Već se svi polako spremamo za “British Punk Invasion” koji se održava u Budimpešti. Poznati Klub “Barba Negra” uspio je ugostiti dosta poznatih faca. 2. veljače 2018. godine na repertoaru su Lopunk , Peter and the Test Tube Babies, UK Subs, The Exploited, i Cockney Rejects. Upad…eh sad….jebiga, skup je. Ali se isplati dati par sto kuna iliti par hiljada forinti za ovakve bendove. Pozvani su svi, a za one mlađe od 16, ovaj pank spektakl mogu doživjeti u pratnji svojih roditelja. Svoju ulaznicu možete kupiti ovdje: https://www.viagogo.com/Concert-Tickets/Other-Concerts/British-Punk-Invasion-Tickets  Požurite jer ih je ostalo manje od 60.

Više o događaju: https://www.facebook.com/events/1975221379384195/

Pridružite se i vi otpadcima!

 

LuPuš

 

 

 

 

 

Standardno
Glazba, Koncerti, Najave, Subkulture, Zagreb

GBH ponovno u zagrebačkom Vintageu!

Zagrebački Vintage Industrial Bar već 5 godina održava odlične pank koncerte. 12.12.2017.godine će po drugi put biti domaćin legendarnom GBH-u.

Ovo im je četvrti nastup u Zagrebu. Od ’87. godine, česti su gost u našem skromnom gradiću. Rijetki su bend koji je ostao u originalnoj postavi od 1978.godine. Što i objašnjava njihovu kvalitetu. Dolaze iz povelikog grada iz Engleske, Birminghama. Album “Punk Junkies” uz Exploitedov “Beat the bastards”, proglašen je najboljem albumom godine.

U Zagreb dolaze povodom promocije novog albuma “Momentum”, također isti dan, naši domaćini Vintage Industrial slave svoj 5.rođendan. Možda nas i zato časte s dosta jeftinim upadom, 65 kuna u pretprodaji i 80 na dan koncerta. Također povodom svog rođendana odlučili su ponuditi 5 dana- 5 odličnih gigova raznolike glazbe.

Dođite podržati scenu, podržati klub, i još jednom se sjetiti dobrih starih dana kvalitetnog panka.

(LuPuš)

 

Standardno
Kolumne, Putna

Hvala i doviđenja!

Piše: Miljenko Mitrović

Prošlo je godinu dana od prve Putne u Anwi. Obećao sam kćerci da će to ići do Martinja pa je ovo moj oproštaj od Anwe. Za kraj, evo prvog tekstića kojeg sam uz pomoć unuke Ume napisao na kompu:

KOMPA MIŠ

IMA PUNO PJESAMA O MIŠU
ALI SU STARE I JEDVA DIŠU.
SAMO O JEDNOM MIŠU
NIKAD NIŠTA NE PIŠU.
UMJESTO REPA, VRTI MU SE ŽICA,
A KAO OKO ŽARULJIVA BLICA.
TA ŽICA UVIJEK GA DAVI
KaD GA NEZNALICE LUPAJU PO GLAVI

20171112_175207

Standardno
Film, Recenzije

Mataniću, napravio si loš film

Piše: Lucija Pušonjić 

U subotu 04.11.2017. godine zaputila sam se na premijeru novopečenog hrvatskog hororca. Film je prikazan u Kaptol centru koji je sam po sebi zastrašujuć, s obzirom na to da je mrtav već desetak godina.  Zavidim ekipi iz Vodnjana koja je na Halloween imala priliku pogledati verziju od 40 minuta, dok se u subotu prikazivala ona produžena od 80.

Za početak ću vam pokušati u kratkim crtama reći nešto o pozadini filma da ne bi bilo da samo serem. Matanićev Egzorcizam navodno je nastao po istinitom događaju jedne opsjednute djevojke iz Vodnjana. Na moje veliko čuđenje, to nije bio neki poremećeni slučaj iz ’75. godine gdje je ekipa teško zabrijala, nego od prošle godine, točnije 6.rujna 2016.

Screenshot (83)

Senka je užasnuta

Dozvolu za izvršavanje egzorcizma u Hrvatskoj očito je lakše dobiti nego građevinsku dozvolu, s obzirom na to da se izvršavaju i po nekoliko puta mjesečno, ako ne i tjedno. Postoji li dokaz za to? Normalno da ne, crkva sigurno neće priznati da na tjednoj bazi vrše „čišćenja duše“. Ne samo zato što se povelik broj redova crkve ne slaže s tom metodom, nego bi činjenica da naša ‘rvacka katolička crkva izvršava egzorcizme otjerala dosta vjernika.

Film je nastao na malenom budžetu, a vrijeme snimanja nije poznato jer se u isto vrijeme radila i predstava koja trenutno igra u pulskom HNK.

Od filma nisam očekivala ništa više od ovoga. Dramatičan i potpuno nepotreban 40-minutni uvod bez riječi, „umjetnički kadrovi“, psihološki sjebani likovi. Također, ne bi to bio hrvatski film bez izrazito živopisne scene seksa. Koliko god „Egzorcizam“ ima sve odlike hrvatskoga filma, vidi se kako očajnički pokušava imitirati američku kinematografiju. Pogledajte foršpan i sve će vam biti jasno.

 

 

No, ipak nije baš sve za kurac. Film su uspjeli nekako spasiti naši hrvatski glumci Helena Minić Matanić, Senka Bulić, Lana Gojak, Janko Popović Volarić, Nika Ivančić i Marko Braić koji igraju glavne uloge. Također, film je snimljen odlično, barem onih preostalih 40 minuta. Ne možemo ga usporediti s legendarnim „Izbaviteljem“  ili „Krvopijcima“, ali teško je napraviti dobar horor film pogotovo na ovim prostorima.

Matanić kaže kako je film zapravo metafora za nečisto društvo, kritika crkvi, pitanje morala, materijalnog svijeta… Kurci, palci-klasično drkanje.

Nije Mataniću, nije, napravio si loš film jebiga svakom se desi. Inače, filmovi mu znaju biti odlični, ali ovo jednostavno nije dobro napravljen film. Jedino što je zastrašujuće kod „Egzorcista“ jest kvaliteta. Sami se u to možete uvjeriti  jer od četvrtka, 09.11. igra u svim kinima.

Standardno
Kolumne, Putna

Gavranov uzlet i Bumbarov izlet

Piše: Miljenko Mitrović 

Moja starija napast rasturila je na portalu Otvoreno.hr s pitanjem „koga staviti na kovanicu od 2 eura kad uskočimo u Eurozonu?“. Susjedi Slovenci stavili su legendarnog partizana Staneta Rozmana –Franca i to u uniformi s petokrakom. Kako posjedujem tu kovanicu zaradio sam na okladama nekoliko janjaca i još ohoho toga.

Zanimljivo da su kod Mie stizali svakojaki prijedlozi od Tuđmana, Tita, Radića, Boškovića, Tesle, Starčevića, Andrića, Janice, Parlova, Šukera, Kužea, Krleže, Kosorice pa sve do Nives Celzijus, Pernara, Sanadera, Todorića… A do našeg ulaska u Eurozonu bit će još svakojakih prijedloga. Možda će tada Hasanbegović predložiti Tita, a Pupovac Stepinca. A sad u pohode vrhunskim gastronomskim lokacijama gdje se fino papa i cuga.

Jazbina- imanje Agronomskog faksa

S prijateljem Bumbarom koji svojom aplikacijom iz matematike od tutleka pravi genijalce, otišao sam u Jazbinu na tulum Kraljeva ulice. Uz vrhunsko vino i pjenušac papali smo gulaš od srnetine i veprovine koji se krčkao šest sati.

20171026_214737

Kraljevi ulice s kraljem matematike

-Dopelaj si mog profesora iz srednje Župu – obradovao se Hadži dok se pozdravljao s Bumbarom.

Ja krenuh u spiku s glazbenom urednicom HTV-a i starom frendicom, Snježanom Nožinić.

-Naš tamburaški orkestar i maestro Siniša Leopold mogli bi snimiti serijal „Narodna glazba članica EU“. U svakoj emisiji zvali bi atraktivnog gosta iz zemlje čija se glazba izvodi – kaže Snješka, a ja ne sumnjam da će to biti novi izvozni proizvod HTV-a i dobra zarada. Snješka mi je potom obilato nahvalila bivšeg supruga Mustafu Nadarevića i njihovu već odraslu djecu.

-Mujki je zaista super otac !

Restoran Apetit u Masarykovoj

S obitelji Gavran uživao sam u gastronomskim delicijama restorana Apetit. Najmlađi Gavran dobio je nagradu za najboljeg glumca na Bobijevim danima. Zasluženo u žestokoj konkurenciji. S nama njegova buduća supruga Zorana s mamom i moji dragi prijatelji Mladena i Miro. Na tapeti je bilo i vjenčanje.

-Ja bi najrađe da bude srednjovjekovno u dvorcu s oklopima i krinolinama – nada se Jakov.

Kažem nada se jer Zorani ne pada na pamet ta oklopna avantura. Držim njenu stranu uz napomenu da je za svadbu najvažnije dobro vino i dobra glazba. Miro mi je otkrio jedan mega projekt u pripremi, ali dobio sam i embargo da o tome pričam.

20171102_163102

Nova ptica u Gavranovom jatu

Restoran Baltazar

Kod Bobe i Igora po običaju Mačak, Brile i stara ekipa. S prijateljima Banjom i Kekom davim se u zimskim delicijama čuvenog restorana.

Restoran Zvonce na Vrbiku

Bivši napadač Zagreba Vukadinović počastio je savršenom klopom kakvu gazda Draško redovito servira, suprugu kćerku, budućeg zeta i njegove roditelje. Ja sam bio priljepak. Imam blagi osjećaj da se i tu šuljaju svatovi. Naime, Danijela i Filip se tako slatko drže za rukice da je to milina koja vodi u bračne vode. Bacio sam ja i okladu da će brzo stići i unuci.

Uz fini roze sjetismo se Vuk i ja Draže Jerkovića, legende i njegovog trenera koji baš i nije volio da nogometaši uče i studiraju.

-Upali bi na pripremama Žagar i Draža u moju sobu jer su vidjeli svjetlo. Učio sam za ispite, a Draža se dobro izgalamio jer mu nije bilo jasno da ne želim napustiti faks. Kad sam magistrirao na Ekonomiji znao bi me na treninzima zadirkivati „magistar, dodaj brže magistar!“

Saloon na Tuškancu

Kiselo zelje sa Čošinim kobasama iz Županje, a mi listamo završnu verziju monografije kultnog kluba.

-Sad treba od sponzora namaknuti oko 100 tisuća kuna za tiskanje i eto promocije – kaže autor monografije Damir Jirasek. Stiže mi i poruka od Mustafe Nadarevića „u Švici sam „ pa ništa od belice u Deželici.

Bosanac i plavuša

1.
Žali se u ambulanti plavuša:
– Doktore, boli me guza!
-Gdje konkretno?
-Ovdje na ulazu!
-E u tom je problem, to je izlaz, a ne ulaz!
2.
Piju na željezničkom kolodvoru Bosanac, Crnogorac i Hercegovac. Naruče putnu, a uto vlak krenu.
Potrče oni za njim. Crnogorac odustane nakon deset metara, Hercegovac nakon dvadeset, a Bosanac trči iz sve snage i na jedvite jade uleti u vlak. Crnogorac će na to:
-Đe će ova avetinja u vlak; pa on je došao samo da nas isprati!

 

Standardno
Kolumne, Putna

Mujica i nesuđeni glumac

Piše: Miljenko Mitrović 
Današnja naslovnica Večernjaka „Ljudi se boje umjetne inteligencije „ me raspametila. Kao mi smo prirodna inteligencija , a evoluirali smo samo od toljage do atomske bombe pojačavajući sve zlo u nama do beskraja svemira. Toliko je naša Zemlja sićušna iz tih nebeskih visina, ali nam je zato ego veći od svih galaksija.

Skoro će Dan mrtvih pa eto bar 24 sata mira i spokoja. Vratila nam država jedan sat, a bilo bi bolje da nam je vratila sve ono što je otela i pokrala. Što će nam taj sat koji su nam vratili. Neka si ga zadrže. Za godine i vrijeme ne mari moj prijatelj Novak Radanović koji sa svojih 65 uredno trenira i kao bivši boksač poručuje:

– Mirko Filipović sa mnom u ringu, po boksačkim pravilima, nema nikakve šanse. Iako sam stariji dvadesetak godina možemo nasred Trga bana Jelačića organizirati meč. Ma kažem ti, Mirko nema šanse!

Pitam za mišljenje nekadašnjeg boksačkog asa Zvonimira Franjića:

-Ma ni jedan borac iz kaveza i drugih borilačkih sportova s pravim boksačem u ringu, po boksačkim pravilima, nema apsolutno nikakve šanse!

Sprint po Wembleyu

Bilo je zabavno u Gavelli na ročkasu pjevačice i gazdarice Tene Vodopije. Nije mi se cugalo, ali sam zato Ikeinom kralju Vladi Svibenu oteo od usta zalogaj čarobne torte od kestena. Priključio sam se Mustafi Nadareviću i Teninom budućem mužu Marinu Vasilju koji se nije odvajao od ljubimice Beatris.

-Strugar mi je javio da ste u Puli morali otkazati rasprodanu predstavu  – trznem Mujicu.

-Ma ne podsječaj me na to. Čovjek koji je organizirao predstavu trojice Fazlinovića trebao je osigurati one buba-mikrofone jer je u dvorani bilo tri tisuće ljudi. Tehnika bila jeftina pa zakazala. Srećom, samo ih je troje vratilo karte.

Prisjećamo se kako je Mujica želio spremati Marina za prijemni na Akademiji , ali on je radije skrenuo u skipere i ugostitelje.

20171023_231509

-Nisam lud da budem glumac! – kratko je prije desetak godina odbrusio.

A tko zna možda mu je danas žao jer svira gitaru i klavir, govori engleski, dobro zgledi, a strah i tremu ne poznaje. Inače ne bi prije tih puno godina na zaprepaštenje engleske policije i čeličnog osiguranja preskočio sve zapreke na Wembleyu odskakutao na sred terena do Eduarda.

Dogovaram s Mujicom belu u Deželi, a onda pravac na drugi kazališni tulum u Lisinski . Slavila se stotka Gavranove „Lutke“.

Među posjetiteljima i mag vremenske prognoze, Zoran Vakula:

-Kako prognoziraš majstoricu s Grcima?

– Kad bih to znao išao bi u kladionicu.

-Baš nikad se ne kladiš?

-Par puta sam uzaludno odigrao Euro jackpot.

Kraj nas Doris Pinčić kojoj čestitam stoto rolanje.

-Kako je krenulo ti ćeš još nekoliko dječice roditi za trajanja ove predstave, a ako s Kurbašom oboriš rekorde „Stilskih vježbi“ trebat će ti estetski kirurg da igraš lutkicu.

Doris se nasmijala, a kraj nas je bio poznati estetski kirurg, dr. Ivica Lukšić koji se uključio u spiku:

-Ja sam tu ako bude zatrebalo!

Preko svojih veza doznajem da je Jakov Gavran dobio nagradu na Bobijevim danima i odmah to javio sretnim roditeljima Miri i Mladeni. Bi mi drago što je među laureatima i Ančica Dobrić, Fecov „Revizor“… Sve nagrade odoše dragim prijateljima. I nek uvijek bude tako!

Bosanci i Hercegovci

1.
Vic o Hercegovcima ispričao je Slaven Knezović:
– Kako češ prepoznati Hercegovca na plaži ?
-Po bijelim perajama !

2.
A Bosanski prijatelj Damir :
Dalmatinski, istarski i bosanski magarac se takmičili u skoku u dalj. Dalmatinski skoči dva metra, istarski tri metra, a kad je došao na red bosanski magarac, prošeta ispred njega jedna lijepa magarica i on skoči devet metara. Ali s razglasa se isti tren oglasi sudac:

-Bosanski magarac je diskvalificiran jer je skakao s motkom!

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kad se Tena udavala

Piše: Miljenko Mitrović

U mjesec dana preživjeli smo dva najavljena smaka svijeta. Doduše, prije deset dana promašio nas je meteor koji je prošišao kraj Zemlje, promašivši nas za 45 000 kilometara. Da nas je kresnuo posljedice bi bile katastrofalne jer bi snaga udara bila jednaka učinku eksplozije 20 atomskih bombi.

Zahvaljujući tom meteorskom pogotku „u ništa“ održale su se i Gavelline večeri. Kako neki tvrde da vrijeme u biti stoji, a sve drugo se kreće, u inat se nisam micao iz Frankopanske, a događalo se puno toga iza Ciganovih kazališnih dana.
1.
Kultni kafić Gavelle uskoro bi trebao zaprti lesu jer pametnjakovići namjeravaju nešto graditi u ovim danima kiše i skorašnjeg snijega. Stari gazda Pavo Kremenić čestitao je novoj gazdarici Teni Vodopiji ročkas ,a ona je naprosto blistala jer će sa svojim dečkom Marinom uskoro uploviti u bračnu luku.
– Nemoj ti ništa konstruirati – upozori me Marin koji je davno na tekmi s Englezima preskočio sve ograde na Wembleyu i sletio na teren kod Eduarda da Silve. Proteklo je puno vremena . Marin je postao vrhunski jedriličar i ugostitelj, a njegova draga Tena samo trepće okicama od sreće.
– Marin mi je za ročkas darovao laptop kojeg odavno želim, a neki dan smo s roditeljima bili na zajedničkom ručku.
Marinovoj mami prof. Denis Vasilj koja je naučila pjevati gotovo sve zvijezde s naše estrade, sviđa se buduća snaha, a tati Zoranu Vodopiji, bivšem veleposlaniku Hrvatske na Kosovu, zet je po mjeri.

20171021_224349
– Pavo, spremi se da kumuješ -šapnem gazdi Kremeniću dok smo nazdravljali budućim mladencima.
2.
Kopam sve više po kvantnoj mehanici i što više razmišljam shvaćam da sve manje znam. Kvant je poput ženske čudi u koju muškarac teško prolazi. Netko reče da je nekad davno postojao muškarac koji je spoznao što žene hoće, ali je umro od šoka. Tako je i s kvantnom fizikom. Prije ću riknuti nego je skužiti .
KEKEC ODVEO VLAJE NA HIMALAJE
3.
Počastio nas je u Gavelli Tomo Galović svojim kobasama koje su jeli Vlaji na Himalaji u društvu Jetija. Davili smo se, a Mlikota mi u Frankopanskoj otkri da ih je na vrhove Himalaja odveo Kekec iz Slovenije, a ne Stipe Božić:
-Najteže su bile zadnje etape uspona zbog sve rjeđeg zraka pa ih je Stipe zbog zdravstvenih problema preskočio.Na vrh nas je odveo Slovenac Viki Grošelj, Božićev veliki prijatelj, koji je osvojio sve najviše svjetske vrhove.
4.
Kod Tereze u klupskom kafiću ispio sam čašu plavca s Ivom Grčićem koji je primljen u angažman .
Vonjalo je sve na janjetinu i odojčeta, a mladi, talentirani, glumac mi u šali reče:
Bio sam na pola plaće pa sam sad kompletirao radni odnos. Redatelji me više neće zafrkavati da mogu izgovarati samo pola teksta jer sam na pola plaće.
5.
Žele Klarić, svojevremeno najbolji vaterpolo sudac na svijetu, obilazi salone za uljepšavanje jer se priprema za ulogu u novom filmu Dejana Ačimovića.
-Ačim snima dugometražni dokumentarac o Ratku Rudiću ,a ja o njemu puno toga mogu reći. Sudio sam na šest Olimpijskih igara , a cijeli život sam u vaterpolu –kaže Seagal hrvatskog filma Klarić
6.
Vlado Sviben, kralj švedskog namještaja, hvalio je u Gavelli Fecovog „Revizora“ iz Komedije tvrdeći po prvi put u životu da je predstava znatno iznad obilnog domjenka . Pokazao nam je Vlado sliku s mažoretkinjama iz predstave. Upućeni kažu, bit će tu i svadbe jer cure koje mašu štapovima uglavnom su Svibenovih godina.
ROČKAS I VICEVI
7.
Zoran Simić mi je servirao nekoliko viceva, a meni najviše leže ovaj međimurski:
U Čakovcu učiteljica pita učenike što im rade roditelji:
-Moj tata je glasnogovornik!
-A gdje radi?
-Kod ujaka Štefa koji vozi okolo kamion, a moj tata viče „Krumpira,krumpira..!
8.
Idi Alić sam čestitao ročkas , a ona me nasmija vicem:
Psihijatar pacijentu:
– Odlično, veliki napredak, bravo!
-Kakav napredak, bre? Prije šest mjeseci sam bio Napoleon, a sad sam nitko i ništa!
9. i još jedan malo duži :
Dolazi doktor u zatvor u kontrolu probave robijaša:
Kod prvog:
Stolica?
-Da!
-Kada?
-Sinoć!
-Kakva?
-Tvrda!
Kod drugog:
-Stolica?
-Da!
Kada ?
-Jutros !
-Kakva?
-Mekana!
Kod trećeg:
-Stolica?
-Da!
Kada?
-Prekosutra!
-Kakva?
-Električna!

Standardno
Kolumne, Putna

Pusa za Dimitrija

Piše: Miljenko Mitrović

Ovih dana  Zagreb će ukrasiti jumbo-plakati  “Snježne kraljice“ koji  najavljuju  novu hit predstavu  kazališta iz Mošćeničke 1. Trešnjina kraljica, ravnateljica i glumica  Višnja Babić imala je veliku želju da plakat za novu premjeru radi poznati slikar Dimitrije Popović pa smo Božidar Koščak-Kumpić, Višnja i ja krenuli u misiju nagovaranja.

Uzaludno smo Kumpić i ja  obrađivali prezauzetog Dimitrija da naslika plakat, a onda je Višnja s nekoliko nježnih rečenica i toplinom urođenog ženskog šarma za tren riješila problem.

-Dajte mi malo vremena i obavit ću posao -pokleknuo je poznati slikar.

Prošlo je vremena pa smo u istom sastavu  svratili u atelje na Šalati. Vidjevši idejno rješenje plakata oduševljena Višnja Babić zagrlila je i izljubila Dimitrija.

 

20171002_132305

-Sjajno, sjajno -ponavljali su ushićeno Kumpić i Višnja.

Uoči karlovačke premjere „Ernesta“ o Dimitriju sam pričao i sa šeficom varaždinskog HNK, Jasnom Jakovljević:

–Vid Balog za naše kazalište piše „Crkveno prikazanje“, a plakat i scenografiju  prilagođenu za predstave u crkvama radit će Dimitrije Popović – otkrila mi je intendantica varaždinskog HNK.

Svemirski aerodrom u Lici

Moj prijatelj dr Josip Fajdić, predsjednik „Vile Velebita“ napisao je čudesnu knjigu „Posebnosti Like“. U toj svojevrsnoj enciklopediji Like možete pronaći baš sve o rajskom djelu Lijepe naše. Tako uz  crtice o ličkoj janjetini, krumpiru, siru škripavcu, šljivovici   možete naći priču o ličkom svemirskom aerodromu

-Postoje ozbiljne naznake  švicarskog investitora „Swiss space systems“ da gradi svemirsku zračnu luku u Udbini. Oko 2020. godine  bit će izgrađena ta interkontinentalna zračna luka – navodi Fajdić.

U knjizi je i  i prekrasna pjesma o Lici Jure Karakaša. Evo zadnjeg stiha:

        Lika je zemlja  mržnje i zemlja ljubavi,

       I tihe patnje i uzavrelih strasti ;

       Ona je i radost i tuga i odlasci i vračanje,

       Ona je gorki pelin  i čaša puna  slasti.

Kako je nastao pakao

Na puno duhovitih cveba naletio sam proteklih dana pa hajdemo redom :

1.

Proslavili smo 20-tu godišnjicu mature. Zaposlen je samo razrednik!

2.

Ako mislite da na ovom svijetu nitko ne misli na vas, samo preskočite jednu ratu kredita!

3.

Pravi muškarci lakiraju nokte čekićem!

4.

Šetaju Adam i Eva goli  po raju.

-Jao Adame, kako ti je mali…

-A gdje si ti vidjela većeg?

I tako je nastao pakao!

Standardno
Kolumne, Putna

Ćiro i Škaro za Ukrajinu i Rusiju

Piše: Miljenko Mitrović

Bubetam po kompu samo par sati prije sudbonosne utakmice u Ukrajini. Nekoliko dana ranije, uz janje i vino moj stari prijatelj, malonogometni virtuoz, Branko Borgudan predložio je rješenje za siguran prolaz na SP.

-Moj kum Damir Škaro i Ćiro bili bi idealan tandem da repku odvedu u Rusiju. Škaro je kao izbornik šest puta bio nogometni prvak države za veterane. Njegov HAK Siget svladao je prije par dana u zadnjem finalu moćnu Lokomotivu. S Ćirom radi na novoj knjizi „Vjera i sport“, a baš bih volio vidjeti koji igrač ne bi ostavio srce na terenu. Imali bi dodatno poluvrijeme sa Škarom u ringu, a za ostalo bi se pobrinuo majstor Ćiro -predloži Borgudan, a podržaše ga vrhunski pištoljaš Kralj, veslač Capuder, karataš Čošo, glumac Grgić…

20171007_143513

Doktor Škaro nadopunio je kuma:

-Ćiro i ja nismo navikli na poraze. U karijeri sam imao 450 mečeva i samo 12 poraza. Pa ljudi, Ćiro je trener svih trenera, a mi izmišljamo svašta!

Kad je netko osvajač Olimpijske medalje, saborski zastupnik ,doktor znanosti, pisac… Treba mu vjerovati, a ja se kladim u novog janjca da će Škaro jednoga dana među akademike.

Dokazano: Trešnjevčani najpametniji!

Sretnem na Trešnjevačkom placu šulkolegu iz IX gimnazije, Mikija Rukavinu koji je jedan na jedan ponizio TV lovca Kotigu i odnio s Prisavlja 80 000 kuna. Predlagao mu je tada Tarik Filipović:

-Bolje je vrabac u ruci nego golub na grani!

A moj školski iz Dobojske uze lovu i uzvrati Tariku:

-Ma bolje ševa na travi, nego golub na Trgu!

Miki se vratio iz Zadra s prvog memorijala Mirka Miočića:

-U finalu je Kotigu isprašio moj frend Perica Živanović, također Trešnjevčan. Pa i najbolji TV lovac Krešo koji se oženio u subotu je s Trešnjevke. Stanuje ti kraj Doma sportova.

Trešnjevka je nekad bila zakon ulice, a sad je, očito, zakon pameti. Šteta što ovakvi poput mene kvare taj visoki prosjek lucidnosti, ali zato popravljam onaj uličarski jer sam dužena cesti od semafora.

Kad Čarli zapjeva

Našu dragu frendicu i poznatu voditeljicu Antoniju Blaće dočekali smo u Gavelli s pjesmom „Sretan ti rođendan…“,a ona nas iznenadi:

-Slađe bi mi bilo da mi otpjevate moju omiljenu „Da temogu pismom zvati…“

Naravno da smo zarevali iz dubine grla. Svega je tu bilo osim dalmatinske klapske ljepote. Vid Balog je povlačio na međimurski, Hrvoje Klobučar potezao po lički, Antonijin suprug, vaterpolista Hrvoje Brlečić opalio po kajkavski pa je najbolje zvučao naš ljubimac Čarli koji je svojim lavežom bio najbliži izvornoj pjesmi klape Maslina.

Moram priznati da se ni ja nisam osramotio jer znajući svoje glasovne mogućnosti samo sam otvarao usta nazdravljajući slavljenici žesticom koju iz Maraske redovito šalju u Vatikan Papi. To je prva žestica koju sam hitio v gupček nakon deset godina.

Te noći ćuh i vic za kraj :

Intervju za tajnicu:

-Znate li engleski?

-Naravno!

-Kažite na engleskom broj 666-3629!

-Seks seks seks free seks tu najt!

 

Standardno
Vijesti, Zagreb

Druga strana “Naci” Đure: “On nije manijak s oružjem nego brižan otac”

Piše: Lucija Pušonjić

Svima je dosta poznata priča o „Nazi Đuri“, pankeru koji je prije nekoliko dana u tramvaju uzvikivao nacističke parole i bacio suzavac. Ali znaju li svi kako je sada njegovoj porodici? Njegovoj ženi? Njegovom dijetetu? Elvira Đurić (20) supruga „Nazi Đure“, kazala mi je kako joj mobitel zvoni cijeli dan. Znatiželjni novinari napadaju je, pokušavajući se izboriti za komad dobre priče te neuspješno pišu samo užasne stvari o njezinom mužu.

Elvira je inače muslimanka iz Zemuna i majka dvogodišnje djevočice Željke. Toliko o „Nazi Đuri“, kojem nadimak uopće nije Nazi Đuro nego Đuro. Boli mene kurac za Đuru, znam ga osobno, zna biti debil, no svi smo debili kada malo popijemo, zar ne? Ali mi je stalo do njegove žene, do njegovog djeteta koji sam mali milion puta čuvala. Mala Željkica je pišala po meni, čitala sam joj slikovnice, donosila čokoladu. Kako će tom djetetu biti za 10 godina kada vidi sve te vijesti o svome ocu? Razmislite malo.

Neću pisati nikakav „revolucionaran“ tekst. Dovoljne su riječi ove žene. Također, poslala mi je par slika, dok portali koji pozivaju na nasilje nad njim, kopaju samo slike sa oružjem (replikama oružja, jer puške i pištolji nisu pravi), naš portal je odlučio prikazati i drugu stranu Đure, koja javnosti nije prikazana.

Pa prosudite sami.

đuro

„Nije.

Nije monstrum.

Nije zločinac.

Nije idiot.

Nije terorista.

Nije manijak.

Nije ludak.

Znate?

Ne znate. Ja znam.

Ja dišem s njim četiri godine. A vi?

Vi ste pročitali nešto o njemu i vi ste ga osudili?

Jeste li mu vi menjali pelene? Jeste li mu vi išli na roditeljske sastanke? Jeste li mu vi plaćali račune? Ups, niste?

Jeste li ga videli nasmejanog?

A jeste mu nekada brisali suze?

A znate čemu te suze?

Ne znate. VI, savršeni bezgrešni ljudi, ne znate.

Znate li da mu nije nadimak “Nazi Đuro”?

Znate li koje su mu boje oči?

I znate li koja mu je najdraža čokolada? NE znate. Jer NE želite da znate!

Znate ono što ste pročitali u novinama. Da je on MONSTRUM.  Lažem li?

Znate li vi, veliki katolici, da mu psujete mrtvog oca? Da, dragi moji. Mrtvog oca. Otac mu je poginuo ’92, u Karlovcu. A za šta je poginuo? Da se danas VI, veliki vernici, domoljubi, Hrvati, Katolici?! zgražate nad njegovim sinom?!

22331025_1468402099862463_1564515596_n

“Nazi Đuro” je moj muž.

On je njen otac. Otac naše prekrasne ćerke.

On je osoba koja se probudi u 6h ujutru, poljubi mene i dete i ode da krivi kičmu na građevini, dođe kući popodne, pojede nešto i popije kafu sa mnom, presvuče se i ode na posao Da, OPET ode raditi. A znate li zašto? Zato što NE prima očevu penziju? Zato što radimo i krvavo zarađujemo svaku prokletu lipu ne bi li uspeli da se izvučemo iz ovrha, platimo račune i odhranimo dete. Zato što nam preti izbacivanje iz stana i da, sa dvogodišnjom ćerkom, ostanemo na ulici. Jel to znate?!

Da, on ima dete.

I znate koliko ga ona voli? “Do neba”, kako ona kaže.

22359503_1468402133195793_1248982766_n

Pa, recite mi, vi bezgrešni ljudi, hoćemo li ga razapeti zbog pijanog ispada u tramvaju? Hoćemo?!

A hoćemo li ga pohvaliti kada prosjaku na ulici da svoju zadnju kunu iz džepa? Nećemo?!

Da vam odgovorim na pitanja, koja sam ovih dana, eto, pročitala u silnim komentarima na svim ovim odvratnim provlačenjima njegovog imena kroz medije.

Pitate se hoće li sutra izvaditi bombu umesto suzavca? Neće. Ne brinite.

Jer je nema.

Jer nema oružja.

Jer u našem domu živi maloletno dete, malena dvogodišnja curica kojoj je njen tata sve na svetu.

Jer tata dođe sa posla noseći slatkiše, a ne bombe.

Kažete “Đuro poziva na mržnju”?! Šta vi, BEZGREŠNI ljudi, radite?! Šta rade vaši komentari “Na goli otok, u zatvor, u ludnicu, ja bih ga ubio/la, treba ga obesiti….” itd., da se ne prisećam jer me prolazi jeza čitajući to.

Ne pozivate li vi na nasilje nad njim sa tim komentarima?!

Đuro je, pre svega, jedan običan čovek, kao i svi vi, “BEZGREŠNI” ljudi. Običan čovek, muž i otac. Ima svoje vrline i mane.

22331066_1468401863195820_216090334_n

I ne, nije bio pri sebi dok je to radio. Vraćao se sa proslave prijateljevog rođendana, u alkoholisanom stanju.

Da, pogrešio je.

NE PRAVDAM GA.

Ali, mene eto zanima, hoćemo li linčovati Đuru zbog jednoga Sieg Heil?! I kako je moguće od suzavca dobiti opekotine po rukama?! Kako je moguće da je vozačici tramvaja u ZATVORENOJ kabini pozlilo od suzavca, ali je ipak uspela da odveze tramvaj još 5 stanica?

Upalite nekada mozak, a ugasite “crne kutije” u dnevnoj sobi. Možda vam onda bude jasnije.

Da je on “nacista i fašista” kako ga imenujete, da li bi oženio mene?

Dokle će se narod buniti i linčovati malene pijune, dok će slike pedofila, koji kao mačem seku sve čedno u nečijem detetu, ostajati zamagljenje i njihova imena skrivena?

Zbog takvih deca umiru, i njihove se slike i imena skrivaju. A zbog ovakvih sa suzavcem, niko nije umro, a njega se pljuje na sva vrata.

Zapitajte se, kao što se i ja zapitam. Veliki Hrvati, katolici, je li verski javno pozivate na nasilje nad nečijim detetom, jer i Đuro je, na posletku svega, ipak nečije dete koje sa sobom nosi prazninu iz ranog detinjstva. Razmislite, preispitajte svoje grehe, pa onda druge osudite.

Đuro je predivna osoba. Osoba koja, eto, ima problema.

A vi probleme nemate? Problema sa svim i svačim.

I znate šta? Niste vi ti koji rešavate njegove probleme. I ne, niste vi ti koji koji živite njegove probleme.

Zato NE SUDI. Jer NE ZNAŠ tuđi život.

Lako je prepričavati napisano iz novina. A kada bi ste pričali ono što stvarno znate, kakva bi tišina nastala.

Da više razmišljate, a manje osuđujete. Glave bi vam bile pune, a usta prazna.

Nažalost, do tada je obrnuto. Usta su vam puna tuđih života, a glave prazne.

 

Standardno
Glazba, Interview, Reportaže

Disorder: “U slobodno vrijeme se drogiramo, masturbiramo i družimo s djecom”

Piše: Lucija Pušonjić

Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao, nježnu i pohotnu u ono dvorište u kojem sam vas gledala, dragi Disorderu. Dvije tisuće i sedamnaeste godine, 30. rujna, kada je bila jesen slična ovoj.

Šerbedžiju na stranu, prošlu subotu zagrebačka Medika vrvjela je pankerima. Iako se činilo da nije bilo toliko ljudi, koncert je posjetilo preko 200 gamadi iz cijele Hrvatske. Atmosfera je bila odlična sve dok nije aktiviran suzavac zbog čega mi već 3 dana sve ima okus po papru. Gospon kaže kako je bilo „slučajno“ i kako mu je ispao iako je nemoguće da se aktivira zbog sigurnosnog okidača, no boli me kurac.

Satnica je dosta kasnila, ali je zato bilo više nego dovoljno vremena za predkoncertno trovanje. Predgrupa Disbaja nije dovela pretjerano ljudi u dvoranu.

-Bilo je jebeno stara, jebem ti Boga, sam kaj mi ide na kurac kaj mi se ekipa na Disbaji ne poga kurca, a svi je kao slušaju – rekao mi je Sin. I zaista je bilo tako, par ljudi u pogu, ostali su stajali sa strane, kimali glavom i ispijali piće.

diso sleep

Neki su koncert i prespavali

Na Bakterijama je bilo dosta bolje, više ekipe, zajebancije, poganja i uživancije. Da vam iskreno kažem, veći dio koncerta provela sam sjedeći na upadu preispitujući moral, život, smrt, prošlost, budućnost i egzistencijalizam pokušavajući uzimati izjave.

Zahvaljujući Žikiju iz No More Idolsa (kojem sam još uvijek dužna pivu), omogućio mi je valjda jedinu svjetlu točku ovog teksta- intervju sa Disorderom.

Nakon par dana google udbašenja, pročitala sam kako su ekipa iz benda anti rasisti i vege kurci palci, ali moje primitivne predrasude su me po hiljaditi put prevarile. Simpatični su to momci, koji se zapravo ne opterećuju previše oko sranja u svijetu. Oni su tu da sviraju, piju i zajebavaju se.

Disorder je nastao 22. svibnja 1981. godine u Bristolu. Istina, bend već odavno ne nastupa u originalnoj postavi, a na moje pitanje zašto je popis bivših članova benda duži od ruskog klasika, ni sami nisu znali odgovoriti iz prve.

-Ima mnogo različitih i dugih priča zašto je tako. Ali Disorder je zapravo više orkestar nego bend – rekao mi je Taf, najstariji član benda.

U zadnje vrijeme imaju dosta gigova u ovoj našoj jadnoj jugoslavenskoj regiji prvobitno zbog jeftinog piva, zanimljive pank scene i interesantne povijesti. Rekli su da im je super na turi samo što eto, nikad nisu bili dočekani sa suzavcem u očima, ali kako se zagrebački pankeri ne razlikuju mnogo od britanskih. Po njima je najjača scena u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali kako i Amerika ima dosta dobru underground scenu.

Bristol na primjer, je prepun pankera, možeš doći u rendom pub odsvirati nešto kad god hoćeš, što nije baš česta scena u Hrvatskoj. Ondje je ljudima važnije da mogu cugati i družiti se s ekipom, računati jedan na drugoga nego ostalo. Najbolji gigovi su im bili u Japanu, Grčkoj, zapravo svugdje. Dio života su proveli u Norveškoj. Kažu kako je tamo ekipa dosta agresivna, tuku se s pandurima, nazi pankerima, izbacuju ih iz skvotova i sl.

Došli su u Hrvatsku nakon 29 godina zahvaljujući ekipi iz No More Idolsa s kojima su svirali u Bristolu prije 3 mjeseca. Skompali su se, ostali u kontaktu i shvatili su kako su letovi jeftini pa što ne bi posjetili Lijepu Našu.

Imaju moto: „Fight junk not punk!“ koji se odnosi na njihov prezir prema heroinbu i kokainu. U slobodno vrijeme se drogiraju, masturbiraju i druže s djecom.

Sve u svemu, vrlo ugodan intervju. Dok sam istraživala internetom, pokušavajući maznuti potencijalna pitanja, shvatila sam kako ih ne daju prečesto što je šteta jer imaju dosta pametnoga za reći. Nadam se da će nastaviti rokati i dalje te da nećemo morati čekati još 30 godina da posjete ovu Vukojebinu.

Fotografije atmosfere s koncerta možete pronaći na Anwinom Facebooku.

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kobasice ispred politike

Piše: Miljenko Mitrović

Piskaram ovo na dan kad su ukinute gladijatorske igre. Kao, više ih nema. Ne znam samo što su one borbe u kavezima kad se šoraju do balčaka. Što se mene tiče, ubacio bih u te arene Cerara i Plenkovića pa nek šakama rješavaju pitanje Piranskog zaljeva. Ma ubacio bi u taj krvoločni kavez Donalda Trumpa i Kim Jong Una pa nek se međusobno šutaju i ne podjebavaju svoje narode i cijeli svijet! Čvarci, kuleni i kobasice sposobniji su od svih političara svijeta. Mire ljude i narode.

Mokrice: Kulen open

Na međunarodnom golf turniru „Kulen open“ Slovenci i Hrvati – ko rođena braća. Nitko ne spominje ni hampere mora iz Pirana ni Svetu Geru. Igra se od rupe do rupe, a Marijan Galović čeka na „devetoj“ sa slovenskim vinom i slavonskim kobasicama. Prije zamaha palice pitam Milana Šećkovića zašto pušta da propada kultni „Zagorec“ u Frankopanskoj ,a on prije dalekometnog leta loptice uzvrati:

-Neka mi netko ponudi 10 milijuna eura koliko sam ja uložio u „Zagorec“ pa nek otvara!

Pored nas prolaze i škuljice gađaju Radimir Čačić, Zoran Primorac, Emir Afgan… Sve to budno prati bivši boksački as Zvonimir Franjić. A kad su sve rupe ubodene, krenulo se na klopu, piće i dodjelu nagradnih kulena seka i špeka pokrovitelja turnira Tomislava Galovića.

-Još uvijek važi moj izazov Draženu Ladiću da odigramo golf za janjca- potvrdi mi između dva čvarka Tomo.

Karlovac: Važno je zvati se Šestan

Prije premjere predstave „Važno je zvati se Ernest“ čestitali smo ravnatelju Srećku Šestanu brojne nagrade na međunarodnim festivalima, a onda se zabavljali na vragolijama Oscara Wildea. Zabavno je i obilato bilo na domjenku. Zvijezda sapunice “Zlatni dvori”, glumica Katarina Baban družila se s jednim naočitim šarmerom kojeg su zvali Čoša. Netko je usput primijetio da će Ornela Vištica zasigurno biti jako ljubomorna…

20170929_222403

Ljepotica i zvijer, hrvatska inačica

Barbara Rocco, koja je briljirala u komediji tražila je na domjenku mamu i šapnula mi:

-Ovo mi je treća premjera u mjesec dana.

Redatelj Mario Kovač je pod paskom svoje ljupke supruge hvalio dvije Katarine iz predstave:

-Strahinićka i Babanica snimaju sapunice, a nisu propustile ni jednu probu. To se baš često ne događa.

Marija čeka put u Hercegovinu na novu premjeru, a onda u Zadar.

-Idem na prvi memorijal Mirka Miočića. Pozvani su svi najbolji kvizaši, čak i lovci iz Potjere, a nadam se i Tariku Filipoviću.

S Miranom Hajošom sam dogovorio dolazak na premjeru u Viroviticu s nadom da ćemo probati čuveno Vinedino crno vino.

Pavlova vas: srdele i vicevi u vinskom podrumu

S bivšim direktorom iz Večernjeg Brankom Lovrićem, Ivicom Vidovićem, paganinijevcima i Rankasom uz srdele koje nam je vrhunski gradelirao klarinetist i skladatelj Josip Mimica, čuh od prijatelja iz Hercegovine dva tamošnja vica:

1.
Pitaju u Čeljevu staru majku :
-Što ti rade sinovi u Zagrebu?
-Jedan pleše balet ,drugi je maneken, a treći peder!

2.
-Ante, dušo što s’ neraspoložen? Kupiće tebi čača jaguara, skutera, glisera… Ma što god poželiš!
– Ma nije to u pitanju. Danas sam ti, čača moj doznao da sam homoseksualac!
-Ma ne brigaj brigu, Ante! Kupiće tebi čača i Bečke mališane.

 

 

Standardno
Glazba, Najave

Disorder u Zagrebu nakon 29 godina

U Subotu, 30.09.2017. zagrebačka Medika ugostiti će Bristolkske pank legende Disorder. Kultni bend iz 1981. nakon 29 godina napokon se vraća u Zagreb. Iako je sastav promijenjen mnogo puta, svejedno je zadržan originalan „noise“ zvuk.

Predgrupe će biti čakovačke Bakterije. Bend iz ’95. koji svi vole poslušati, te Disbaja koja je u prošlosti često pripremala teren za velike igrače.

Upad je 50 kuna iliti 65 na dan giga. Čisto prihvatljiva cijena za ovako kvalitetnu glazbu. Na njihovom dolasku možemo zahvaliti Žikiju iz No More Idolsa, tako da čim ga vidite ima pivu da platite!

(LuPuš)

Standardno
Kolumne, Putna

Magelli, pokaži čunu!

Piše: Miljenko Mitrović

U subotu je trebao biti smak svijeta. Za razliku od Meksika, Floride, Portorika, mi nismo osjetili ništa. Ali, kako sve polako ide u materinu tako je i Magelli u Gavelli postavio „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ grubo se izrugujući svetim ljubavnim odnosima muškaraca i žena. Lijepo je bilo vidjeti kako su golim čunama iz elitnog reda aplaudirali Vlado Šeks i Goran Jandroković.

Magelli je, naime, razolitio glumce i glumice koji su bildanjem slatkih sisica, klatarenjem čuna i vrckanjem guza nadoknađivali sitne tekstualne šupljine ove neobične predstave. Briljantni ansambl Gavelle savršeno je rolao po sceni, Magellijeva Bounjelovska, mašta slična onoj u mog omiljenog lika Spužva Boba Skockanog, rugala se svemu i svačemu…Šteta što u gledalištu nije kidnapirao više od dva reda jer su ovako naše političke face bile odveć sigurne da ih razolićeni glumci ne popiške. Što mislite da li bi u toj situaciji dobili aplauz na otvorenoj sceni ?
DA
NE
Tko zaokruži krivi odgovor častim ga cugom na šanku kod zone.

Moja draga frendica Božidarka Frajt, kraljica hrvatskog filma oporavila se od loma kičme i ponovno je na starom mjestu u Gavelli. Bila je jako ljuta na Magellija što joj je skinuo zeta Enesa:

-Sve bi to bilo super da se na poklonu nakon premijere skinuo i sam Magelli. To bi onda bio pravi performans –rekla mi je božanstvena Boža, a ja sam siguran da će genijalno pomaknuti Magelli jednoga dana skinuti do gola i nas u publici. Bio bi to prvi do kraja ogoljeni teatar na svijetu!

boža legenda

Boža, frajerica i po, na naslovnici Plavog Vjesnika u jesen sedamdeset i neke

Spikam dalje s Božom o jednom našem kolegi koji je, vjerujem nespretno, napisao kako je ona bila „nitko i ništa“. Valjda čovjek ne zna da su Božu Frajt proglasili najboljom filmskom glumicom svih vremena. Jurio ju je i Hollywood:

-Imala sam poziv poznatih svjetskih redatelja koji su htjeli da biram u njihovim filmovima. Dobila sam iz Amerike i garantno pismo, ali bilo je tad teško doći do vize i radne dozvole – reče Boža pa nastavi spiku o svojoj prelijepoj kćerki Bojani, unucima, druženju s Coppolom, monografiji Saloona i vrijeme proleti, a smaka svijeta ni u talonu.

boža

Božanastvena Boža, najveća legenda hrvatskog filma

Zašto Zetovci mrze psiće?

Putujući prošlog tjedna iz Velike Gorice prema gradu, naletim na vrlo ružnu scenu .Jedan bračni par želio je u bus s malim, preslatkim pesekom.

-Ne možete u javni prijevoz s paščetom! – grub je bio vozač.

-On je još jako mali…

-Baš mezabole! Ne može! –viknu i krenu.

Što se mene tiče, ja u bus ne bih puštao ljude koji tuku vozače i demoliraju stolice, a slatkom mješancu bi se dignuo sa šamrleka. Pričam to uz šank, a vaterpolista Hrvoje Brlečić pomazi svog ljubimca Čarlija i doda:

-Jedan čovjek je zvao menadžera u poznati hotel i pitao da li može dovesti i psa. Menadžer mu je uzvratio “Dragi gospodine, u našem hotelu psi nikad nisu napravili štetu, nisu nam krali ručnike, tanjure i čaše, nisu vikali, bunili se, psovali, uništavali… Pa ako vas vaš pas preporuči, možete doći s njim.“

U to u bazu ulazi naš frend Hrvoje Benić iliti Slavonska Barakuda:

-Koja je to premjera u HNK? – pita.
-Tko pjeva zlo ne misli!

Naime, sin od kuma tražio je Barakudu da mu nabavi dvije karte za HNK pa nazove prijatelja u kazalište:

-Trebaju mi dvije karte!

-Za koju predstavu?

-Pa za „Tko to tamo peva“.

Ne znam je li dobio cijelu ložu, a ja bih mu je dao jer nas je sve do suza nasmijao.

Sve po 12

Za kraj, vic i dvije slatke objave prijatelja s Fejsa:

1.
Najteže u životu je sirovini dokazati da je sekundarna .

2.
Sudeći po računu iz slavina mi teče kisela voda, smeće odvoze u limuzinama, interfon mi je u romingu, a ulice čiste Ronaldo i Messi!

3.
-Znate li gdje je Isus pronašao 12 apostola?
-?
-U trgovini sve po 12!

Standardno
Kolumne, Putna

Izet u Lisinski, Mustafa u Deželu na belu

Piše: Miljenko Mitrović

Već četvrtu godinu 18. rujna u meni eruptira tuga i ne da mi da Nju zaboravim. ONA u meni tinja, plamti i gorjet će sve dok se opet ne spojimo tamo gore gdje postoji nada za nas koji vjerujemo i volimo…

No što vas boli briga za moju bol pa zato evo kratkog pregleda proteklih sedam dana.

ponedjeljak, 11. rujna

Svako malo na društvenim mrežama se pojavi informacija da je Mustafa Nadarević preselio na drugi svijet. Postalo je to iritirajuće degutantno pa da začepim gubčeke svima onima koji šire ove crne vijesti svečano objavljujem da je Mujica živ da življi ne može biti.

S već legendarnim Izetom Fazlinovićem u Deželi smo bili na beli. Mijenjali smo se svake dvije partije redatelj Ferenčina, Čošo Palinić, Neven Saks i ja. Pilo se mošta, crnog i bijelog vina, a jedina je novost da je Mujica totalno izbacio cigarete iz svojih pluća.

21886706_334195623659354_1616682238_o

Fec i Mujica u elementu

-U Lisinskom 22. i 23. rujna ja i moji Fazlinovići, Damir i Faruk gostujemo s predstavom „Zlatni momci“ – reče mi Mujica, a ja spremno prihvaćam okladu da će usprkos slabe reklame obje predstave biti krcate. U Bistrici ob Sotli u gostioni „ Šampeter“ družili smo se do „cenera“, a ja sam iskoristio pauze u kartanju da obiđem Simona Pinterića, Slavka Omerza i Bojana Sušina. Kažu mi poznati vinari da je berba pri kraju, a slatki mošt najavljuje vinsku bajku.

-Od 2003. nije bilo ovako kvalitetnog grožđa – pohvalio se na moju veliku radost Slavek Omerzo.

utorak, 12. rujna

U tramvaju naletavam na dragog mi prijatelja Miru Gavrana.

-Nakon duže pauze valjda nešto pišeš?

-Prihvatio sam se velikog posla. Pišem za HNK dramu za 28 lica. Bit će to presjek života jedne porodice u zadnjih šezdeset godina.

-Pa jedn lik će morati igrati nekoliko glumaca?

-Ne, sjeti se „Sladoleda“ u kojem su Mladena i Vilenica igrale sve od kolijevke do staračkog doma i baš sve je funkcioniralo- reče mi Miro uz napomenu da će drama biti puna iznenađenja i obrata.

srijeda, 13. rujna

Ispunio sam obećanje i kazališnom magu Magelliju dostavio petlitrenku njegovog omiljenog vina s nadom da će djelovati inspirativno i da će bar na sceni Gavelle spojiti uspješno dvije Koreje. Na lajni sam s Markom Mlinarićem i Duškom Ljuštinom. Kao opunomoćenik dr. Josipa Fajdića, predsjednika udruženja Ličana „Vila Velebita“ pozivam ih da 19. rujna dođu u Mimaru na promociju Ličke enciklopedije.

Obojica mi potvrđuju svoj dolazak. Sjetim se kako su jednom u Kerempuhu pokojni Kiki Kapor i ravnatelj Ljuština žestoko polemizirali oko toga tko je dao više važnih ljudi Hrvatskoj i svijetu, Lika ili Korčula.

Kiki:-Oliver!

Ljuc: Josipa Lisac!

Kiki: Vi Ličani ste igrali vaterpolo u gospićkim bunarima dok je naš KPK osvajao Europu.

Ljuc: Mi imamo Marka Mlinarića koji vrijedi više od svih nogometaša Korčule.

Kiki: Ma kod vas se nogomet igra nizbrdo i uzbrdo.

Naljuti to Ljuštinu pa doviknu vječnom Borisu Geršaku : -Gasder svjetlo!

-Zašto?

-Ma kad ti kažem gasi onda gasi !

U mrklom mraku  čuo se Ljucov pobjednički glas:

-E ovako bi vi svi danas živjeli u totalnom mraku da nije bilo Ličanina Tesle!

četvrtak, 14. rujna

Kraljevi ulice su svojim maštovitim idejama oplemenili Zagreb. Ulični festivali ,finale Eurosonga, Martinja…. Ali nešto o njima zaista nisam znao, a vjerojatno ni vi.

-Ideja Adventa u Zagrebu je naša. Godinama smo Pajo i ja nagovarali odgovorne u gradskim strukturama vlasti da naprave Advent i na jedvite jade uspjeli –otkri mi Hadži i doda dasu baš oni gradonačelniku sugerirali izgradnju glazbene akademije.

petak, 15. rujna

Veseli deda Bobo počastio nas je za unuka Jana ukusnim jankom koji je za ovu prigodu prestao blejati. Ova oklada je realizirana, a ja najavio novu unučicu za dvije godine ili od sina Igora ili od kćerke Tamare. Tek toliko da se zna. Veselo društvo u Baltazaru posjetio je s mamom Janom i unuk Jan, a tata Igor mi šapnu:

-Deda Bobo snahi još nije kupio Todorićevu jahtu Janu.

subota, 16. rujna

Goran Grić vratio se iz Amerike i pravac u staru bazu. Pitam ga što ga je najviše fasciniralo u Chicagu.

-Moja Ivana je imala predavanja, a ja sam se divio tamošnjim neboderima. Popneš se na 400 m visine i kroz staklo promatraš panoramu grada.

Nedelja, 17. rujna

Fileki su za mene uvijek nemoralna ponuda koju ne mogu odbiti. Kad me Vlaho pozvao u Saloon na degustaciju tripica, vampa, škembića iliti fileka, nisam razmišljao ni sekunde . I bili su fantastični. Među top pet.

A sad još jedan vic o ženama:

Prva žena na Mjesecu: -Houston,imamo problem!

-Što je?

-Ništa, nema veze.

-Ali u čemu je problem?

-Ma ni u čemu!

-Molim te reci što je problem?

-Znaš ti dobro što je problem!

Standardno
Kolumne, Putna

Hrvatski Clark Gable

Piše: Miljenko Mitrović

Čini mi se da sam dovoljno lupetao po kompu i dijelio s vama dio svoje dostupne intime. I taman kad htjedoh odustati, kći mi reče:“ čaća, aj bar do Nove godine“, a koja to budala može odbiti dijete. Pa me evo opet, nadam se , u podnošljivim količinama. 

Počela je nova sezoona Gavella reality showa pa sam s dr Fajdićem, Žileom i Štefom Jeršekom svratio u staru bazu koja je otprla lesu. Uz šank, legendarni Ivica Kunej. Upoznajem Slavonce s bivšim direktorom Zagrebačke filharmonije, Gavelle…

21682550_331975337214716_2142518790_o.jpg

-Kunej vam je osnažio prijateljstvo Hrvatske i Kine, donio Makedoncima prvu rukometnu loptu, a usput igrao bar 500 puta u kazalištu, na TV i filmu – nabrajam, a Ivica me ispravi:

-Kaj 500? Više od 5000 puta sam bio na kazališnim scenama, televiziji i filmskim platnima!

Trznem mlađahnog 86-godišnjaka da sam iz povjerljivih izvora doznao kako je svojevremeno osvojio Vivin Leigh.

-Istina, gostovala je u Zagrebu sa suprugom Lawrenceom Olivierom koji se u neko doba umoran sam odšetao do hotela, a ja sam s prelijepom glumicom dugo plesao u Ritzu.

Nismo doznali je li u pitanju bio stiskavac, a ja se sjetih jednog starog trača kojeg je plasirala neponovljiva Scarlet iz kultnog filma „ Zameo ih vjetar“. Naime, na pitanje što joj je bilo najteže snimati u tom holivudskkom megaspektaklu, Vivien je iz prve ispalila:

-Užasavala sam se ljubavnih scena s Clarkom Gableom kojem je, valjda zbog gebisa, odvratno smrdjelo iz usta.

Ta istina ne kvari filmsku idilu Scarlet i Rhetta, ali baš „fino ne diši“, što bi rekli Zagorci. Malo smo se divili Ivičinom trofeju, a onda mi dr Fajdić pokloni svoje dvije nove knjige, “Posebnosti Like“ i „Požeške zapise“ koji počinju s Tagoreom:

Sanjao sam da bi život trebao biti radost. Probudio sam se i shvatio da je život napor. Radio sam i shvatio da je u naporu radost. 

E bogme je moj ljubimac Indijac u pravu, ali Crnogorci kažu kad imaju osjećaj da nešto treba uraditi oni legnu dok ih taj osjećaj ne prođe. Tome sam puno bliži. No, vratimo se društvu i zagorskom Slavoncu Štefu Jeršeku:

-Zamisli, neke budale na televiziji bi ukinule kultnu emisiju „Lijepom našom“. Kažu da je pre seljačka, ali gledanost je tako velika da se ne usude dirati taj HRT-ov biser – kaže Štef koji i sam često nastupa u Uvodićevoj zlatnoj karavani po domaji.

Sjetismo se i Keme Mujičića koji je skupa s Brankom Uvodićem osmislio emisiju. Nazovem Kemu, a on i Štef ulete u duge nostalgične spike, sve na moj mobilni i moj račun.

Bobi i Emil

Kasnije u kazališnom klubu kod Tereze uz crno vino, prisjećamo se anegdota šarmantnih i duhovitih Bobija Marottija i Emila Glada. Možda ću neke ponoviti, ali vrijedi.

1.
Pohvalio nam se jednom Bobi:
-Deca, ne bute verovali, bil sam s jednom mladom pucom. I znate kaj je bilo?
-?
-Javila se opet nakon šest meseci, nimfomanka jedna!

2.
U „Moku“ upada jedna scifrana dama i viče:
– Ovaj Zagreb je postal prava selendra!
-A kaj vam smeta, gospodična?- uleti Bobi.
-Celi grad sam prešla i nigde nemrem pronajti „Muratti“ kojeg pušim.
-Gospica, to nije problem. Prejdite na Marotti i odmah sve dobite.

3.
Emil Glad iskoristio je slobodan dan na Histrionskom ljetu. Otišao je u Krapinske toplice i zaspao na suncu. Na predstavu je došao užareno crven .
-Kaj je bilo Emile ? –pita mo ga
-Imal sam generalnu probu za krematorij!

4.
Pilo se na šanku Gavelle dosta toga pa Emil najavi povlačenje za ručak. Izleti iz birtije i vrati se za pet minuta.
-Kaj je bilo Emile?
-Ma tek sad sam skužil da četrnaestica nema vagon restoran!

 

Standardno
Kolumne, Putna

Zagrepčanka i David Copperfield

Piše: Miljenko Mitrović

Evo opet malo Saloona, točnije izbora slatkih tračeva s Večernjakove duplerice „Zagreb by night“ koju su oslikavali Livio Androić i Lupino, uređivao Damir Jirasek, a piskaralo sam bio ja.

Bilo je tu tisuću gostiju, a među njima Vesna Parun, Ćiro Blažević, Dimitrije Popović, Miro Gavran, Severina, Sandra Bagarić, Nina Badrić, Indira Vladić, Divasice, Mirna Berend, Dražen Ladić, Aleksandra Mindoljević, Vlado Krauthaker… Evo malog izbora „žutila“ prohujalog vremena:

1.
Boraveći u Zagrebu David Copperfield je izjavio kako je dobro poznavao jednu djevojku iz Hrvatske. Bacio sam se u potjeru za neznanom ljepoticom koja je očarala velikog mađioničara i dobrano se iznenadio kad sam skužio da je tajanstvena djevojka Katarina Galović, kćerka kralja kulena. Pokazala mi je zajedničku fotku i rekla:
– Družili smo se kratko u Americi gdje sam bila na školovanju. Kad sam Davidu prvi put spomenula Hrvatsku mislio je da je to predgrađe Minneapolisa. Objasnila sam mu da je to moja domovina, najljepša zemlja na svijetu. U to se kasnije i sam uvjerio.

copperfield

David Copperfield s frendicom Katarinom Galović

2.
Ranko Balen, bubnjar „Grupe 220“ prvi je obznanio da je njihova ploča „Naši Dani“, prvi LP na prostorima bivše države, proglašena albumom stoljeća u Hrvatskoj.

-Grupa se raspala kad je Drago Mlinarec otišao na odsluženje vojnog roka. Teško da ćemo se ponovno skupiti jer sad Dragec živi na svom imanju kraj Zaprešića i rijetko dolazi u Zagreb.

3.
Mladena i Miro Gavran upoznali su me s lijepom doktoricom znanosti Monicom Košir koju svi dobro znamo kao Janicu iz kultne „Breze“:

-Brzo sam odustala od glume, završila dva fakulteta i doktorirala.

4.
Mirna Berend bila je bila u ozbiljnoj vezi s producentom Tomislavom Kašljevićem koji se s njom zbližio na rođendanu Tarika Filipovića:
-Svadbu ćemo napraviti u Saloonu, a jedan od kumova bit će Tarik – otkrili su mi tada nesuđeni mladenci .

5.
Dimitrije Popović odbio je prodati dvije slike tadašnjem Jamesu Bondu Pierceu Brosnanu i našem hollywoodskom kralju Goranu Višnjiću :

-Brosnan je želio kupiti jedan triptih koji sam poklonio suprugi Jagodi pa sam ga morao odbiti, a Višnjić je želio original plakata za dubrovačkog Hamleta gdje je igrao glavnu ulogu. Obećao sam mu da ću, ukoliko budem prodavao original, kontaktirati prvo njega.

6.
Pitao sam u Saloonu Antu Kostelića –Gipsa, uoči radova na Snježnoj kraljici, treba li na Sljemenu graditi ?

-Na Sljemenu ne treba ništa graditi, na Sljemenu treba samo saditi!

7.
Kad je gost u Saloonu bio Dražen Ladić, oko njega se stvorila velika gužva:

-Je l’ bolan,koji ti je ovaj što se raja vrti oko njega? – pitala me glumica Jasna Beri.

-Ladić, najbolji golman SP u Francuskoj!

-Bolan, vi muški ste baš blentavi. Pokraj nas vakih, vi buljite u nogometaša!

8.
Na proglašenju Zlatka Canjuge najboljim glumcem među političarima, Vinko Brešan mi je ispričao anegdotu s formiranja umjetničkih vojnih postrojbi:

-Na prvom postrojavanju pozdravio nas je Ivan Milas. Pružio sam mu ruku i predstavio se –Brešan, na što je Milas oduševljeno kliknuo “Čestitam! Čestitam! Sjajan ste pisac! Pročitao sam sve vaše knjige”. Glumci i baletani iza mojih leđa popadali su od smijeha jer su skužili da me zamjenio sa starim .

9.
Ranka Marinkovića dugo je živcirala glazba iz Saloona dok je pisao svoj zadnji roman „Never more“. A kad smo ga prvi put doveli u klub na Tuškancu iznenađen mi je šapnuo:
-Bogati, pa ovdje se mladi odlično zabavljaju!

10.
Nina Badrić mi je otkrila kako je odbila sudar s Kevinom Costnerom .
-Na jednom prijemu u Italiji gdje je bilo mnoštvo poznatih ljudi svjetskog jet-seta upoznala sam Kevina Costnera. Proveli smo dosta vremena razgovarajući. Izgleda da sam mu bila simpatična pa mi je predložio da se ponovno nađemo .Vjerovali ili ne, taj poziv nisam prihvatila.

11.
Vesna Parun mi je na Valentinovo u Saloonu rekla da se kao mala na Visu igrala s Rankom Marinkovićem, a onda šapnula:
-Pišem novu knjigu o svom životu koja će biti crnija od najcrnjih crnih kronika!

Tko zna gdje je taj rukopis. Možda kod njenog najboljeg prijatelja Branka Pejnovića?

12.
U Sloveniji je provedena anketa s pitanjem:
-Treba li istjerati Bosance iz dežele?
Odgovori:
-5% DA
-95% NEKA NAS

Standardno
Glazba, Reportaže

Prvi dan Dimensionsa: Zdrobili smo brdo love, imamo tešku upalu mišića, ali jedva čekamo drugu večer

Piše, fotka, snima: Mia Mitrović

Sram me priznati, ali nikad nisam bila u Štinjanu. Nekako se dogodilo da mi promakne, no najzad smo se sreli on i ja, ove čudne 2017. na šestom izdanju festivala elektronske glazbe zvanom Dimensions.

Prvobitni plan bio je ostati u festivalskom kampu tri dana i tri noći, ali Državni hidrometeorološki zavod spriječio nas je u tom naumu. Baš kako su i najavili, ujutro nakon prvog dana počela je padati teška, siva, jesenja kiša.

-Kako neće bit’ kiše pored svih ovih Engleza kraj nas- šali se naš pulski domaćin, istarsko-slavonski gastronom i bonvivan, Bojan Vukelić Boki.

SAM_2525

Bed and breakfast alla Boki

Istina je. Englezi su zbilja posvuda na festivalu; organiziraju, volontiraju, plešu, a na florovima nastupa cremme della creme britanske underground elektro scene. I ne samo britanske. I ne samo elektro.

Boki Vukelić spasio nas je od blatnog užasa kampa i riješio nam povoljan smještaj u simpatičnom malom hostelu Step 2. Ovaj tekst pišem u kafiću Dab, koji je pokraj hostela. Kafić se zove Dab, a hostel Step. Dab i Step. Dabstep. Baš zvuči nekako… Štinjanski.

Na svu sreću, vrijeme se popodne smirilo i sad sunce piči, noć će biti vedra pa nas navečer čeka druga porcija straha i prijezira na štinjanski, prema kojemu je onaj originalni, slikovnica za početnike.

Prvu večer izašli  smo na fest čisto informativno, da vidimo gdje je što i kakva je atmosfera. Kao, vratit ćemo se ranije i naspavati jer smo umorni od puta. Ništa od toga. Ovo je izgleda poluotok koji nikada ne spava.

Od devet floorova Dimensionsa, tih devet krugova pakla, uspjeli smo vidjeti samo osam. Promakao nam je The Ballroom za kojeg štinjanski veterani kažu da je najbolji. Vidjet ćemo večeras.

Ove večeri, najbolje smo se naplesali na The Voidu. Zapravo, nismo se baš naplesali jer smo hodočastili s floora na floor, sa šanka na šank i zdrobili brdo love. Zapravo je pogreška večeri što nismo ostali plesati do kraja na Joy Orbisonu. Svojim kombiniranjem house, dubstep i UK funky ritmova, oduševio je ekipu na Voidu.

Iznenađujuće zabavno bilo je i na flooru kod dede Jacka gdje smo uz veseli techno pijuckali džekije s kolom po prilično povoljnim cijenama.

SAM_2508

Deda Džeki i ja dogovaramo na kojem ćemo flooru zaružiti

Mala je rasturao na Mungo flooru, a u kaotičnom the Moatu se pretjerivalo s basovima pa smo umakli od tamo da skroz ne prolupamo.  Ipak, najzgodniju macu večeri snimili smo kako pleše na Dundovu u The Stables, floru-raju za iskusne rejvere.

Na Dimensionsu plešu sve dobne skupine, od 18 do 70, sve rase, spolovi i rodovi, ljudi svih naroda i narodnosti. Publika Dimensionsa nisu ispeglani i pomno depilirani bogatunčići kao na Ultri, već pripadnici globalnog, nepokorenog i nepokorivog rejverskog plemena.

Jedino što je ometalo dobru zabavu prve večeri bio je – za pulske prilike, pretjerano  – veliki broj policajaca. Vjerujem da je razlog njihova prisutstva na Dimensionsu čuvanje reda i mira, a ne kvarenje zabave rejverima koji su mirno i bez ikakvog incidenta otplesali prvu večer Dimensionsa. Jedva čekamo drugu. Iza ponoći mi bit ćemo tu. Rejvolucija se nastavlja!

 

 

 

 

Standardno
Kolumne

Nogometaš Marko Mlinarić nije me poslušao pa je izgubio pet milijuna dolara

Piše: Miljenko Mitrović

Život se tako tragikomično poigrava s nama da čovjek ne stigne proslaviti radosne trenutke jer već u pola slavlja stižu tužne vijesti.

Moj trešnjevački prijatelj iz balavanderskih dana Bobo Ćimbur dobio je unuka i učlanio se u klub dedeka. Radosnu vijest javio mi je zajednički prijatelj Neven Saks.

– Mali se  zove Jan, a kako je mama Jana možda Bobo snahi kupi Todorićevu jahtu jer neće morati mjenjati ime – našalio se Saks.

Paganinci su za tatu Igora ,sina Jana i društvo  tamburali u Baltazaru do kasnih sati, a ja očekujem da Bobo ispuni okladu i okrene janka.

– Sve se dogodilo kako si prije godinu dana predvidio – prisjetila se sretna baka Mirjana.

Iz rodilišta je stigla još jedna sretna vijest Frizerka Jasminka Alić koja šiša Peru Kvrgića  i ostale trešnjevačke mališane po treći put je postala mama. Čestitamo!

Šok za šokom

Ali baš u vrijeme kad se radujemo prinovama, nazvao me Darko iz Paganini banda.

-Ode nam dragi prijatelj Hrvoje – reče i ispriča kako je dr. Hrvoje Stipić nastradao. Nisam se ni zbrojio od šoka  kad u „Cityu“ vidim Željka Sablića vlažnih očiju.

– Poginuo mi je zet na motoru.

Šok za šokom i dvije sahrane u istom danu.

Nakon dirljivog ispraćaja Vedrana Odrljina, odem s Tomom Galovićem na piće u restoran iznad krematorija. Listam novine i naletim na poslednji pozdrav našem Hrvoju  od zajedničkog frenda Gigija.

– U srcu koje si spasio zauvjek će kucati i tvoje.

Došlo i meni da pustim suzu dok sam se spuštao  u Krematorij. Nailaze Štef, Mlinka, Pop, Zeba, Žac… Sjetimo se kako sam nagovarao Mlinarića da s Kužeom ode put Japana, ali nije se dao.

 

mlin-milj

Bobo, dobro došao u klub!

– Znam da sam izgubio pet milijuna dolara. Ma da sam ostao i u Francuskoj zaradio bih puno. Što ćeš, sudbina je htjela drugo.

Zagrebački flert s Melanijom Trump

Priključio nam se i gradonačelnik Bandić kojem rekoh da bi na Krematoriju trebalo napraviti  pokretne štenge jer stariji ljudi jedva idu gore – dolje.

-Smatraj da je to već u projektu – kao iz topa je uzvratio gradonačelnik.

Na kraju pretužnog sprovoda opet natrag u birtiju da izbjegnemu nezapamćenu gužvu. Tomici i meni pridržuje se naš stari frend i ljubitelj Omerzovih vina N.N.

Ne imenujem ga zbog priče koju nam je ispričao, a oženjen je i bio je oženjen kad je fulirao prvoj dami Amerike.

– Bili smo na sajmu u Ljubljani, a tad mlađahna Melanija radila je s frendicom na susjednom štandu. Predložili smo im izlet u Trst i na naše veliko zadovoljstvo prihvatile su poziv. Koji je sad to trofej, ali što mi vrijedi kad se ne mogu hvalit!

Zajec i Hala mi rekoše da idu u Dubrovnik kod Pave gdje će zagrebački odvjetnici i suci igrati nogomet s tamošnjim kolegama.

-Ideš s nama!

Kako sam odlučio da će mi ubuduće radijus kretanja  biti najviše 50 kilometara, odustajem.

Vraćajući se na Trešnjevku, Tomu naziva Vedran Mlikota , koji sa Stipom Božićem ide u posjetu Jetiju. Vlaji na Himalaji imat će promociju kulenovog brace – novog dragulja u kolekciji Galovićevih mesnih delicija.

   Nije pravi trenutak, ali…

Baš i nije vrijeme za viceve i šale, ali kako život teče neumoljivo dalje, evo nešto kratko:

1.

Ne biraj pravi moment. Biraj pravu osobu s kojom su svi momenti  pravi!

2.

Uš’o Huso u apoteku :

– Imate li crni kondom?

-Što će vam, čovječe?

-Umro Mujo pa bih da izrazim Fati saučešće

Standardno
Kolumne, Putna

Balaševiću zabranjen ulaz u Saloon

Piše: Miljenko Mitrović

Trebalo je pregledati pedeset tisuća fotografija, pročitati na tisuće stranica, ispisati tisuće imena i još štošta da bi monografija Saloona nakon dvije godine mukotrpnog rada bila spremna za tisak. Damir Jirasek, moj bivši urednik u Večernjaku, odradio je taj lavovski posao. Imao sam to zadovoljstvo i čast da među prvima pročitam izuzetno pitko štivo koje će biti pravi hit.

Ima bogami i mene na puno mjesta. Ispada da nisam ni izlazio iz Saloona. Piše Damir da sam na Tuškancu viđen u društvu Ali Mac Grow pa ubacujem jedan mali štiklec. Naime, najzaslužniji za dolazak poznate glumice iz „Ljubavne priče“ koja je u Zagrebu snimala „Vjetrove rata“, bio je moj frend Francek. Njegov šarm i savršena engleska spika  obradila je Ali da kratko svrati u Saloon, a onda  u Čardu. Ja sam bio zadužen samo za natakanje i  naručivanje ciganskih pjesama.

Pisali su neki kako je i Catherine Deneuve bila u Saloonu. Nažalost, pokušaji nagovaranja  novinara Luke Tripkovića i Ive Tomljanovića na pitkom francuskom jeziku nisu urodila plodom. Neću zaboraviti to druženje u Francuskom kulturnom centru uz Dom Perignon. Prelijepa glumica sjela je na radijator i davala intervju Luki za Večernjak , a poslije smo se priključili Tomi ja. Ako mislite da je tražila bilo kakvu autorizaciju, varate se. Žao mi je samo što zbog strogo isplaniranog boravka u Zagrebu  nije mogla u staru bazu na Tuškancu.

Među dvije tisuće poznatih hodočasnika u Saloon redoviti su bili i Dražen Petrović i Zvone Boban. Sjećam se kako je debelo  iza ponoći iz Vlahine kancelarije Suki zvao Dražena u Ameriku i slao mu izvještaje iz kluba.

Boban i Dražen

Zvone i Dražen, kad je svijet još bio mlad (Livio Andrijić/Arhiva Saloona)

-Sanja Doležal je dala veliki intervju i za tebe rekla da si njena najveća ljubav -spikao je Suki Draženu.

Pokušao sam ga ispraviti jer je Sanja rekla da je Dražen njena najviša ljubav, ali sam odustao jer ono prvo puno ljepše zvuči.

Burek, košarka, Mirka i mamuti

Jednom sam s prijateljem Musom u Saloon navratio  u društvu najtrofejnijeg košarkaškog trenera Željka Obradovića. Uz šank nam se pridružila glumica Ančica Dobrić. Željko je pokušao šarmirati Anči, a ona izbaci otrov:

-Ma koji si ti košarkaš tako malen?!

Željko joj nije ostao dužan:

-Mala, kad stanem na novčanik visok sam preko dva metra!

U pet ujutro skliznuli smo do Radićeve na burek, a Željko, tad trener Reala, odjuri u Esplanadu.

Rade, Trut, Krpica i ostali redari u Saloon nisu puštali vojnike u uniformi. Tako je i Đorđe Balašević, koji je služio vojni rok u Maršalki, poljubio vrata Saloona. Sjeo je preko puta kluba, skinuo vojničku kapu slušajući kakao gore ori njegova Mirka, ko te sada dirka…. Redari su bili neumoljivi.

U svježem pamćenju mi je i proslava 25-godišnjice kluba kad su klinci bezuspješno pokušavali ući jer je upad bio samo uz pozivnice.

-Kaj je to danas? – začuđeni su bili klinci.

-Mamuti nekaj slaviju!

A bog i bogme nas mamuta je sve više i više.

Ziherice i zebra

1.

Idu dvije ziherice pustinjom:

-Strašno je vruće!

-Pa otkopčaj se !

2.

Zovne konj magarca u goste i počne se hvalisati:

-Vidiš, ovaj pehar je s derbija u Londonu, ovaj zlatni s trke u Americi,  ovaj najveći s trke u Australiji…

Zovne magare konja u goste, ali nema se s čim pohvaliti. Misli, misli pa na zid objesi sliku zebre.

-Što ti je to? –začudi se konj.

– E, to sam ti ja dok sam igrao za Juventus!

Standardno
Kolumne, Putna

Raja do jaja

Piše: Miljenko Mitrović

Za Beograd sam krenuo vlakom, a došao vozom. U vlaku sam kod hrvatskog konduktera  mogao kupiti kartu samo do Tovarnika, a onda od Šida do Beograda srpski kondukter mi na sreću primi 40 kuna jer dinara nisam imao. Do Tovarnika me vozila naša domaća lokomotiva, a od Šida se prikačila srpska. U Tovarniku granična policija  i carinici  sa  šahovnicama, u Šidu nova garnitura milicionera s četiri C. I sve to traje li traje  do beskonačnosti. Pa sad ti putuj bez sokova, sendviča ili pohanih pilića, kao nekad preko Perkovića za Split. Vagon restorana naravno nema, a na ulazu u Beograd sto godina ista ružna slika ciganskih naselja za koje su brazilske favele Broadway. Nije mi nikako jasno zašto se u Beogradu toliko protive gey paradama kad je jedan od simbola grada gologuzi muškića od mramora Meštrovićevih ruku djelo.

S direktorom crnogorske košarkaške repke Danilom Mitrovićem, prijateljem Veskom Barovićem i legendarnim Bošom Tanjevićem, sad izbornikom Montenegrina družio sam se  nekoliko dana. Pitam Bošu zašto je nestala ona prava  sarajevska raja ?

-‘Ko to kaže? Raje ima i uvijek će je biti u Sarajevu. Napustili nas prerano Mirza Delibašić,  Davorin Popović, Kemal Monteno , ali dosta pravih ljudi je ostalo. Nas dvadesetak smo u stalnom kontaktu. Vjeruj i mladima je usađena klica našeg druženja pa će raje biti vječno.

20170813_100159

Prisjetim se kad su Kemal Monteno  i članovi jednog poznatog sarajevskog banda  od tadašnjeg ministra kulture  Zlatka Viteza dobivali hrvatske putovnice.

-Kemo, morate napisati što ste po nacionalnosti –upozorio ih je Vitez.

-Bolan Zlatko jer obavezno ?

-Obavezno Kemo, napišite da ste Eskimi ako hoćete. Nešto morate biti!

-Ma ne razumiješ ti to Zlatko.

-Ma što to ne razumijem?!

-Mi smo ti svi ba raja!

-Pa upišite onda raja jer nešto mora pisat.

Ma raja do jaja! Trajat će ko’ Hajduk, a on, kažu, živi vječno.

Krešo Ćosić je najveći 

Veljko Perović, igrač i trener nekoliko zagrebačkih klubova i sin Dragiše Perovića, kapetana Cibone, pomoćnik je Boši Tanjeviću u repki Crne Gore.

-Već četiri godine radim kao trener u  Tel Avivu. Uskoro se ženim s jednom Izraelkom-reče mi Veljko  i usput njegovoj mami  Dunji u Zagrebu poručujem  da se sprema na put jer svadba će biti u Izraelu. U kasnonoćnim satima pitam Bošu tko je najveći košarkaš s ovih prostora.

-Bez dileme Krešo Čosić. On je unio novu dimenziju u košarku. Bio je prvi centar plej. Ma čudo od igrača i čovjeka koji mi strašno nedostaje  jer smo bili veliki prijatelji.

Boša je potom izrekao niz komplimenata na račun hrvatske reprezentacije i izbornika Acu Petrovića ali:

-Igraju fenomenalno, sve pobjeđuju. Jedino mi se čini da su prerano došli u takmičarsku formu, a prvenstvo je za 15 dana.

Bio je tu i trener srpske repke Muta Nikolić koji trznu direktora Danila.

-Imate crnca stranca u ekipi!

-Imamo crnca, a vi četiri Crnogorca.

Slijedio je ručak u vrsnom restoranu Bulevar s gazdom srpskog nogometa Vladom Bulatovićem pa ročkas bivšeg beka Partizana Ristanovića u „1000  ruža“ pa skok do obližnjeg Rušnja gdje sam ostavio srce  meni najdražoj umi o kojoj sad brinu pradjed Ljubo, baka Marija, Uroš, Branko, Dajana… Mic po mic pa ovog puta krenuh s vozom i stigoh vlakom u rodni mi grad. Putem se sjetih stihova dragog mi prijatelja Maria Mihaljevića:

VOZOVI VLAKOVI

KO NAŠI MIJEŠANI BRAKOVI

I NEKA MI NEKO POKAŽE ZNAK

GDJE  VOZ SE PRETVARA U VLAK

Dragi moj Mario u Šidu i Tovarniku.

Za kraj evo nekoliko duhovitih objava mojih fejsovaca:

1.

-Moj dečko je jako romantičan. Plakao je kad sam nacrtala srce na haubi njegovog Mercedesa  ključem.

2.

-Gledam koliko mi je dupe u ogledalu. Nisam Kim, ali sam Prekardašila.

3.

-Ne mogu se dogovoriti s mužom gdje ćemo na more. Ja bih na Hvar, a on hoće sa mnom.

4.

Javio se i moj prezident DRELE :

– Koja je novohrvatska riječ za voajera?

-BLUDOZORNIK !

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Sveti Bonaventura i magija smrti Ene Begović

Piše: Miljenko Mitrović

Na moru umjesto ptica lete kanaderi, umjesto galebova na valovima plutaju plastične ružičaste patkice, a u utrobi Lijepe naše padaju vulkanski rekordi. Pogodio me u tom belaju odlazak u vječnost Bonaventure Dude koji je za života postao i ostao svetac. S umom i dušom tog istinskog Božjeg poslanika zbližio me Pero Močibob. Pero, bivši centarfor Zagreba kojeg su, kao i mene, transformirali ljudi poput Bonaventure Dude.

Oduvijek sam volio mjesečinu,
jer u njoj sve stvari se čine
kao da jesu i kao da nisu
u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam
da jesam i kao da nisam.

Tako razmišlja ovaj sveti čovjek, a da su poput njega ostali svećenici, hodže, prote, rabini… Svijet bi bio daleko bliži normali i pozitivi.

Tajna plavog safira

Uvijek oko Gospe sjetim se drage prijateljice Ene Begović koja je prerano otišla put neba. I to baš u vrijeme najvećeg blagdana njenog Trpnja.

-To je bilo strašno kako se ona bojala vožnje automobilom. Uvijek su to bile drame, kao da je nešto slutila – priča mi u kafiću „City“ Enin veliki frend i kum, bivši producent, Željko Sabljić.

Sličnu priču čuo sam i od Kreše Dolenčića:

-Vozio sam Enu u peglici kad su se vrata na njenoj strani, iz čista mira otvorila, a Ena skoro ispala. Nikad prije, nikad poslije.

I sam sam se s velikim prijateljem i učiteljem Kemom Mujičićem i Enom Begović vozio u Teslić gdje je Ena kumovala novoj tvornici tepiha. Tresla se u kolima sve do Borija gdje smo zavrtjeli janje i predahnuli.

20170807_055324

Moja malenkost i Ena, neprežaljena

Tipova koji su je uporno pratili i davili nije se toliko bojala. Iako me često zvala da je otpratim do stana u Dežmanovom prolazu jer je bilo vrlo upornih i nasrtljivih pacijenata, a među njima i jedan poznati kantautor.

Sjećam se kako su je i numerolozi nagovarali da promjeni ime zbog nekakvog nesretnog zbroja. Ali ona za to nije marila. Pa onda vjenčanica tamne boje koja ne sluti na dobro pa prsten s plavim safirom koji ju je opčinio u antikvarnici kina Europa. Kupila ga je i nosila, a kažu da ima čudesne moći, kako pozitivne, tako i negativne. O čudima koja su se zbivala u bolnici kad su doktori operirali malu Lenu samo nadopunjuje priču o mističnom odlasku naše Ene.

Bio sam svjedokom još jedne neuobičajene situacije u ateljeu Dimitrija Popovića. Poznati umjetnik je po narudžbi Eninog supruga Josipa Radeljaka oblikovao bistu za grobnicu na Mirogoju.

-Glava bi morala biti opuštenija, a vrat malo povinut da Enina prelijepa kosa bude u prvom planu – rekoh tada Dimitriju.

Popili smo piće, popričali pa pogledasmo ponovno bistu u drugoj prostoriji. I šokirali smo se. Glava se spustila, vrat povinuo, a kosa došla do punog izražaja. Brzo smo sve pripisali toplom danu koji je djelovao na preoblikovanje gline, no Dimitrije i ja samo smo se pogledali i konstatirali.

-Ima tu još nešto!

Ta bista u bronci sad krasi Enino posljednje počivalište.

Bilo kako bilo, vrijeme sve više sprinta, a mala Lena koju sam nedavno sreo s tatom Dikanom izrasta u prelijepu djevojku. I sve je sličnija mami koja mi je iz rodilišta u telefonskom razgovoru rekla:

-Ništa na svijetu ne vrijedi ni približno kao ova sreća koju mi je donijela kćer.

Dekodiranje alkara

Nakon tužnih lamentiranja, malo štiva za osmijeh:

1.

Kaže  glumac Mesud Dedović:

-Evo što se dogodilo jednoj mojoj kolegici iz ZKL-a. Stavila je mobilni da joj se otključava na prepoznavanje lica. Skinula šminku i sad ga nosi na dekodiranje.

2.

Pavo Miloglav otišao je na Alku u Sinj i poručio:

-I naša baba je volila  gledati Alku, ali joj nikako nije bilo jasno kako muško može imati momka!

Standardno
Anwa Friendly!, Kazalište

Trijumf ZKM-a: Frljićev “Hamlet” dvije večeri rasprodan u Gdanjsku

Buran pljesak zaorio se dvoranom novoizgrađenog Shakespeareovog kazališta u Gdanjsku nakon obje izvedbe ZKM-ovog “Hamleta”.

Nagrađivani “Hamlet” u režiji najkontroverzijeg hrvatskog kazališnog redatelja, Olivera Frljića osvojio je poljsku publiku 21. Shakespearevog festivala, a za izvedbe se tražila karta više.

-Veliko mi je zadovoljstvo što je upravo “Hamlet” ušao u uzak krug gostujućih predstava na Shakespeareovom festivalu. Ovo je veliko prizanjanje ZKM-u i redatelju koji je poznat u Poljskoj – rekla je ravnateljica ZKM-a, Snježana Abramović Milković.

Shakespeareov festival koji se u Gdanjsku održava već 21 godinu okuplja najizvrsnije predstave inspirirane Shakespeareom, a nastupaju samo vrhunski umjetnici iz cijeloga svijeta.

hamlet

 

Standardno
Kolumne, Putna

Bez AMK-a nema pomaka

Piše: Miljenko Mitorivć

Uobičajeni izlet na janka u Pišecama, gdje smo obilato zalijevali pobjedu naših vodenih dragulja koji nose dresove na glavi, završio je rikavanjem kuplunga i šumskom, noćnom avanturom. Ovaj naslov je mala hvala Auto moto klubu Siget i postrojbama Damira Škare koji su nas u rekordnom roku izveli na pravi put i vrnuli doma u Zagreb.

-Da nije bilo ekspeditivnih dečki iz AMK-a ostadosmo mi u šumi – glasno je razmišljao redatelj Dražen Ferenčina.

Dok smo čekali šlep službu bacih s Fecom okladu da će naši nogometaši ovaj tjedan u nove pobjede i sigurne prolaze dalje u Europskim kupovima.

-Volio bih da prođu svi, ali imam gadan filing da će proći samo jedan –pesimističan je bio Fec i ja ga na brzinu navukoh na novu kladu uvjeren da će proći, ako ne svi – barem njih tri.

Srbi u Domovinskom ratu

S Goranom Grgićem bio sam dva dana ranije na istoj destinaciji i degustaciji savršenih Slavekovih i Bojanovih vina.

20616423_1445518952180029_816776289_o

-Znaš da naš prijatelj i sjajan pjesnik Tomislav Domović snima film o učešću Srba u Domovinskom ratu. Projekt mu je prošao na natječaju -reče mi Grgić, a mi se prisjetismo naših frendova Srba koji su bili aktivni u postrojbama HV-a.

Napomenuh kako Tomislav svakako mora kontaktirati javnu bilježnicu Luciju Popov čiji je suprug Stevo bio heroj Domovinskog rata. Nažalost, od posljedica ranjavanja prerano nas je napustio.

Zaključismo kako bi u Saboru Srbe trebali predstavljati heroji koji su žrtvovali sve za Domovinu, a ne etno-biznismeni koji manjinsku pripadnost koriste za osobne interese i probitke.

Pregršt šala za Ančicu Dobrić

U Zagrebu nam se pridružio prijatelj Mate Renić.

-Kako nam je Anči? – zateče nas pitanjem.

Odmah sam okrenuo broj naše frendice i poznate glumice koja u ovim paklenim vručinama hoda na kemoterapije.

-Morala sam odgoditi predzadnju terapiju zbog loše krvne slike i pada imuniteta –reče Anči.

Kad je to čuo, Mate je odjurio u obližnju banku a potom obišao cijeli grad da pronađe skupocjeni prah koji ekspresno djeluje na poboljšanje imuniteta. Vratili smo Anči onaj njen zarazni osmjeh ispričavši vic o škrtim Bračanima.

Mali Bračan pita tatu:

-Tata, mogu li gledati televiziju ?

-Možeš.možeš sine samo ju nemoj paliti!

Ispalili smo još nekoliko viceva a potom se razišli – Grga na Pag, Mate na Rab, a ja na Trešnjevački plac po lubenicu.

20590546_1445518755513382_647362397_o

Ove fotke Ančice Dobrić i njenog čuke snimio sam na 60-tom ročkasu kazališnog vođe i učitelja. Ako netko ne zna tko je to, častim ga sladoledom

Crnci, Crnogorci i konobari

Obećah svom prijatelju i bivšem uredniku u Večernjaku, Karlu Rosandiću da ću podržati akciju imenovanja ulice po rukometnom magu Velimiru Kljajiću –Kljunu. I za kraj tri male šale koje su nasmijale i Anči prije zadnjih kemoterapija.

1.
Na svadbi vođa benda pozva sve muškarce da ustanu i krenu ka osobi koja im ispunjava život.

Zamalo konobara nisu pregazili.

2.
Zaustavi crnogorski policajac auto na putu za more. Gleda vozač vezan, suvozač vezan, pozadi djeca vezana pa će iznervirano:

-Očete svi da se podavite za 5o eura!

3.

Našao crnac vozačku dozvolu na ime Leonardo di Caprio i zadrži je. Nakon par dana zaustavi ga policajac zbog prebrze vožnje. Gleda dozvolu pa vozača pa dozvolu pa opet vozača i ništa mu nije jasno. Nazva on šefa:

-Šefe, jel’ onaj Titanik potonuo il’ izgorio?

Standardno
Kolumne, Putna

Crnogorski vatrogasac

Kad celzijusi trče brže od Bolta valja se smočiti u bazenu, a onda roniti po internetu i fejsu. Nađe se tu svega i svačega  pa evo mog izbora elektronskih mudrolija, šala i viceva za relaks na plaži.

20427047_1438878142844110_1673183015_o

Ivona:

Iz kojeg razloga slovenački jezik nikad neće biti epski poput crnogorskog?

-Uzmi  npr. završetak jednog epa napisanog junačkim crnogorskim: ” …I onda mu je s prokletim kopljem skroz naskroz probo prsa junačka.“

Prevedeno na slovenski: „…In potem mu je z prokletim palčkami črez na črez prepičil cicke junačke!“

Dali i Reiner

Borgudan:

U Sabor je stigao portret viteza Reinera. Koštao je 40 000 kuna!

Komentar:

Biće da su zbog toga iz groba vadili Dalia!

Leteća vožnja

Crnogorski humor:

Vozi đetić Ferari 250 km na sat. Zaustavi ga policajac, a on će:

-Što je bilo? da nisam prebrzo vozio?

-Ne, no si prenisko letio!

Čudo mikrominijaturizacije

Svemirska veza:

Cjelokupna DNK iz svih stanica svih živih bića na zemlji mogla bi se spremiti u kutijicu veličine graška.

Bivša

Roko R :

Sreo momak bivšu djevojku :

-Jao, kako si se proljepšala !

-Nisam se ja proljepšala nego se tebi prijebalo!

Muška majka

Svi su muškarci očevi samo je Edo majka!

Albumi

Drele:

Nekad sam u album lijepio Sandokana, fudbalere, timove i životinjsko carstvo. Sad ljepim jebene kupone za noževe i ubodne pile.

Žene

Samo Ivana:

Što žene koje se ne podnose znaju da se obraduju jedna drugoj pa da je milina  vidjeti!

Marija i Maraja

Bosanski humor:

Ulazi učiteljica u razred s pismenim ispitima i ljutito će:

– Sram vas bilo djeco! Ja vam zadam temu  Slavne žene svijeta, a vi pišete o Severini, Lady Gagi, Lepoj  Breni… Kako se nitko nije sjetio da piše npr. o Marie Curie?

Sva djeca se počeše smijati.

-Vama je to i smješno!

Jedan učenik ustane i objasni :

-Učiteljice, ne zove se Marie Curie nego Mariah Carie!

Kako do love?

Matea Balon

Ako vam treba para, prokuhajte vodu!

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kako smo spašavali Arsenovu jetru

Piše: Miljenko Mitrović

Nakon ove kolektivne generalne probe za krematorij nadamo se da Splitu i Dalmaciji dolaze svježije noći bez vjetra. Za to vrijeme umjesto žege na Zrinjevcu – Žiga. Reče mi urednica, ili ti ga moja starija kći, da u ove ljetne dane ljudima na plaži serviram lagane pričice, šale i viceve. Malo humora svima će dobro doći, pogotovo nakon ove neprospavane noći. A kako nikakav honorar ne primam niti ga želim, moram slušati šeficu. Možda mi kupi čokoladicu.

Kao klinac sam bio totalni divljak sve dok nisam upoznao Zdenku koja me iz krčme prebacila na balet i s Tozovca prešaltala na Arsena kojeg smo dugo slušali u danima i noćima jedne velike ljubavi. Ni slutio tada nisam da ću se jednom odužiti tom glazbenom geniju i čarobnom pjesniku koji me oplemenio. Naime, Arsena sam upoznao i družio se s njim kod zajedničkog prijatelja Zlatka Viteza. On je bio notni slavuj svih Histrionskih predstava. Jedne večeri na Opatovini vidim sjenu od Arsena. Šutim, ništa ne pitam jer što da zamaram čovjeka koji očito putuje u nebo. Sutradan na Trešnjevci ispred crkve svetog Josipa sretnem Arsenovog sina i pitam:

-Starog ti grize karcinom?

-Ne, u pitanju je jetra koje kao i da nema!

I tu skujemo plan za njegovo spašavanje. Odem kod Damira Jiraseka, tad glavnog urednika Arene koji s naslovnicom pokrenu lavinu. Uspostavio je kontakt s doktoricom Sršen… Dalje je sve poznato.

Zbog Arsena i njegove potrošene jetre mjesec dana nisam razgovarao s prijateljem Pređom Vušovićem. Našvrljao sam u Večernjaku kako bi njemu dobrodošla i stara Arsenova jetra, a on me odjebo ko’ pijanac Cedevitu i nismo ćakulali sve do prvog putnog pića.

Mujo i Harry Potter

Na završnom ispitu čarobnjaštva pita Harry Potter Muju:

-Kako češ od kokoši napraviti zmiju?

– Oženiš je !

Kralj Trešnjevačkog placa

Između štandova mog omiljenog placa svakog dana slalom vozi poznati glumac Kruno Šarić. Nekad je briljirao u ulogama junaka poput Siniše u Histrionskoj „Gričkoj vještici“, a danas je kralj među kumicama.

-U mirovini sam pa odmaram i uživam. Tek tu i tamo snimim nešto za radio.

-A film?

-Kod Tončija Vrdoljaka u „Generalu“ igram jednu manju ulogu.

Morski pas i ljudski zalogaj

Mama morskog psa uči sina kako da pojede čovjeka:

-Kad nanjušiš čovjeka na 500 metara izroniš da ti on vidi peraju i kružiš oko njega 20 minuta.

-?

-Onda izroniš nakon 200 metara i skočiš u zrak da vidi koliki si.

-?

Onda ponovo izroniš na 5o metara i kružiš oko njega 2o minuta pa ga pojedeš.

-Ali mama, zašto da izgubim sat vremena kad ga mogu odmah pojesti?

-Ako ti ne smeta da ga jedeš s govnima ti odma navali i pojedi ga.

Hamper vina za hamper mora

S ekipom u kojoj su bili konzuli, profesori, pravnici, sportaši i vinari dogovarali smo rješenje Savudrijske vale.

-Predlažemo da mijenjamo hamper vašeg vina za hamper našeg mora – predloži diplomatski naša strana.

-To ne bu išlo – uzvratili su Slovenci pa nam nije preostalo ništa drugo nego da pometemo jednog savršenog janjca na žaru.

Evo i još jednog, morskog:

-Kako se zovu djeca rođena 9 mjeseci poslije ljetovanja?

– Morski plodovi.

Razlili se Gavelijanci

Gazda Marin Vasil otvorio je petlitarku Grgurevićevog plavca i odjedrio put Jadrana gdje će skipirati do listopada. Lijepa gazdarica Tena Vodopija glasnogovornica je Kluba585 ,a povremeno na zadovoljstvo kultnog Bolskog kluba zapjeva s bendom. Barmen Vlado Rački odlutao je u Gorski Kotar. Uz njega je vezana jedna antologijska izjava za HTV. Naime, kad su svojevremeno snimali reportažu o tadašnjem ministru kulture Zlatku Vitezu reporteri su pitali barmena Vladu:

-Napije li se ministar ponekad?

-U mojoj smjeni ne !

20187010_1432798170118774_685704612_o

S Gavellinim omiljenim barmenom nema šale

Standardno
Kolumne, Putna

Generalka za krematorij

Piše: Miljenko Mitrović 

Od ovih paklenih vrućina izgorio mi je komp pa kasnim s „Putnom“. Sad je sve ok pa evo kompletne abecede šala, viceva, događanja i svega ostaloga što me očešalo proteklog tjedna.

Ana Brnabić– Ni’ko nema što Srbin imade – lezbijku i Hrvaticu za predsjednicu vlade.

Baba na Cetinju kaže svom unuku:
-Viđi i ona Ana Brnabić ima đevojku, a ti jado ništa!

Capuder, Mirko je moj šulkolega iz Trešnjevačke gimnazije koji mi je ugasio požar na kompu. Da ga nije bilo, ne bi bilo ni ovog teksta.

Čimbur, Igor će uskoro postati tata. Njegovi roditelji Mirjana i Bobo postat će baka i deda. Podsjećam da je bila oklada u janjca.

Ćevapi su idealna klopa kad je vani plus beskonačno. Da je ovako stalno Galović bi mogao zatvoriti butigu.

Danijela Pintarić otvorila je svojim cvrkutom kazališne dane u Novalji. Uz čašicu slasnog vinčeka Komedijina zvijezda mi otkri kako ju je jedan jako poznati kompozitor, pjevač i menadžer nagovarao da se skine u njegovoj vikendici.
-Prvo mi je rekao da imam lijepo tijelo kojeg moram više koristiti kad pjevam, a onda mi je predložio da se skinem da me malo bolje pregleda. Odbila sam ga u startu i ništa od naše suradnje.

Đuro Pucar Stari – tako se zvao fakultet Općenarodne obrane u Banja Luci. Na diplomama tog faksa piše; UNIVERSITAS OMNIUM MILITIUM AUTOTUTELA –ĐURIUS PUCERIENZIS-SENILIS.

Džemal Mustedanagić reče mi nedavno da je za izbornika Albanske nogometne repke predložio talijanskog internacionalca Pipa Inzaghija.

Emil Glad, pokojni glumac i prijatelj došao je na onu legendarnu „Kći Lotrščaka“ potpuno spržen od sunca.
-Zaspao sam na plaži i dobro me skurilo. Bila je to prava generalna proba za krematorij.

Fratar pita mladoženja koliko treba platiti za vjenčanje.
-Plaća se proporcionalno s ljepotom mladenke !
Mladoženja izvadi 100 eura. Fratar podigne veo, pogleda mladenku i reče:
-Pričekajte da donesem kusur!

Gavran, Miro veliki hrvatski pisac i moj dragi prijatelj reče mi senzacionalnu vijest:
-Već šest mjeseci nisam napisao ni riječ!
E, to je prava vijest poput one kad čovjek ugrize psa.

20048780_1426682720730319_1415049538_o

Malo drugačiji party u Novalji

Hrabrost je poslati djevojku samu na more i nadati se da će je samo sunce opaliti.

Ivan Raos ima dva sina blizanca, Nenada i Predraga koji se već 25 godina ne mogu dogovoriti oko nasljedstva.
-Moj brat 25 godina pobija oporuku pa ne možemo podijeliti niti tantijeme –žali mi se moj komšija Nenad.

Jadranku Đokić sretoh na tramvajskoj postaji bivšeg Trga Republike.
-Uskoro s „Plućima“ Amar i ja idemo na turneju !
Preporučujem svima da svakako pogledaju ovu sjajnu predstavu Aide Bukvić i teatra Exit.

Krnjica Damira, našeg dragog šulkolegu ispratismo neki dan na vječni počinak. Krnjo je inače sin glumca Krste Krnjica kojeg starija generacija pamti kao Mendu u kultnom tandemu sa Slavicom.

Livno je trenutno centar likovnog svijeta –reče mi na Britancu Božo Biškupić koji je u tom lijepom gradu organizirao trijenale grafike pa sad Livanjci svoje Livno zovu Livorno.

Ljubav?

Magelli, Paolo mi je neki dan toliko nahvalio Omerzov Rumeni muškat da će za premijeru u Gavelli dobiti bombicu od pet litara.

Nola, Barbara je dobila Anku Novljanku kao najbolja glumica prošloljetnog kazališnog festivala na Pagu. Kušnuo sam je čestitajući i šapnuo da bi Goran Grgić ženskicama trebao davati Marka Novaljka umjesto Anke.

Njegošev pršut poslali su mi iz Crne Gore i za tren smo ga smazali. Ako to niste probali, puno ste propustili.

Obavezno do kraja morate pročitati dobru knjigu i lošeg čovjeka. U zadnje vrijeme jako puno čitam jer je loših ljudi sve više i više.

Plaža: Gastarbajter na plaži:
-Mišel! Mišel!
-Vi papa?
-Dođ, bolan da jedeš pitu oladiće se!

Rab, najljepša destinacija na našem rajskom Jadranu. Tamo je hotel Istra, Mate, Cica, Nikica…. I Perina „Sardina“ kojom furešti obilaze najljepše uvale na okolnim otocima. I Frkanj… Ma uvijek me nešto vuče prema toj morskoj bajci.

Sandra Bagarić s ekipom iz Komedije rasplesala je i kralja Tomislava.
-Ovo je bio doživljaj i za nas koji nemamo sluha – rekoh Sandri koji prvi dio ljeta radi, a onda se priključuje dečkima u Dramlju.

Škaro Damir reče neki dan na Britancu našem zajedničkom frendu Tahiru Mujčiću:
-Lako vama muslimanima kad legalno možete imati četiri žene!

Tara, draga mi glumica, ali i rijeka koja te naprosto zove na rafting.

Vic: Raskinula jedna djevojka s bogatim momkom. Mjesec dana su joj tješili majku.

Ušće Bojane, mjesto gdje je bog završio stvaranje svijeta. Jedva čekam da s Banjom odem u lov na jegulje.

Zagreb je najljepši u ovo doba godine kad se svi vrate svojim kućama, a mi sami ostanemo u svom rodnom gradu. Zagreb je čudo jedno!

Žile i Živka iz Požege, pozdravlja vas kumašin iz prekrasnog i užarenog Zagreba!
E, ovo je skroz privatno.

Standardno
Kolumne, Putna

A Trg Franje Josipa?

Piše: Miljenko Mitrović

Bio sam siguran da u moju butigu i putno politika nikad neće ući, ali ova natezanja s Titom postala su sastavnim djelom birtaških ćakula.

Tako neki dan sa šanka stiže prijedlog:
-Trg bi trebalo preimenovati u Trg Ivice Todorića. Ipak je on najviše od svih zadužio Lijepu našu!

Usprotivim se i predložim da Trg maršala Tita promjeni ime u Trg Franje Josipa.
– Zašto? -začude se dežurni gemištaši.

-U tom imenu su i Tuđman i Broz, a i car Franjo Josip koji je izgradio ovaj prelijepi trg. Austrougarska monarhija je stvorila ovu ljepotu. Sve osim onog nakaradnog rugla Glazbene akademije koju bi trebalo srušiti.

Kako su celzijusi iskočili iz podruma sve do vrha nebodera idemo mi odmah na vesele tračeve, rođendane, godišnjice braka i pokoji vic.

1.
Glumac Momčilo Otašević kratko se zadržava u Gavelli jer mu srce juri preko ceste do voljene kolegice Jelene Perčin u koju je zaljubljen do bola. A kako je Otašević s Cetinja, evo jedan vic o romantici montenegrini:

ROMANTIKA
Ona: Čujem kako ti srce kuca…
On : Tvoje je !
CRNOGORSKA VERZIJA:
Ona: Čujem kako ti srce kuca ..
On: Mora kucat, jadna pa nijesam umro!

2.
Vaterpolista Mladosti, Hrvoje Brlečić i šarmantna voditeljica Antonija Blaće proslavili su u našoj bazi drugu godišnjicu braka.

-Osam godina smo skupa, a ja ju volim sve više i više – iskreno mi šapnu Hrvoje, a ja u ime njihove ljubavi i sreće ispih dva deca crnog.

20170626_230059

Hrvoje i Antonija, osam godina vjernosti

Komentirali smo i nasrtaj tridesetak junačina na njihovu vjenčanu kumu Janicu Kostelić.

-Nikako mi nije jasno da njih trideset nasrnu na tri ženskice bez zaštite. E, baš su junačine -čudi se Hrvoje.

3.Ročkas je u našem kafiću proslavio Tomislav Čadež koji se ovaj tjedan trebao okušati kao glumac.

-To bi trebalo biti iznenađenje. Na Krležinim danima u Areteju pojavit ću se u jednoj od uloga – rekao mi je na ročkasu Tomislav, a onda odustao od cijelog projekta.

Čadež je reagirao brže od vjetra, a znate li što je jedino brže od brzine svjetlosti ?
-Baba kad vidi prazno mjesto u tramvaju!

4.
Na Brijunima umjesto mjuzikla sa sevdalinkama o Zlatanu Ibrahimoviću igraju Matu Parlova. S lavnog boksača igra Slavko Štimac. Zlatna ljevica trebao je biti Nebojša Glogovac, ali kako na Titov otok on dolazi s povećom pratnjom pa često i ne plati za sve njih boravak, odluka je pala na junaka Vlaka u snijegu.

-Čudi nas da na Brijunima igraju Parlova. Primjerenije bi bilo da rade Piksija Stojkovića -primijetiše dežurne zloće sa šanka uz napomenu da bi kapetana Crvene Zvezde mogao igrati Dražen Kuhn. On je na prijedlog vrlo burno reagirao.

5.

Pravnica Gavelle, Ksenija Čorić imala je dvostruki razlog za slavlje. Proslavila je ročkas i odlazak u zasluženu mirovinu. Ksenija je inače kraljica kviza jer je u nekoliko navrata ispraznila kasu HTV-a.

5.
Toliko u ovom putnom uz vic za osvježenje :

Mujo komplimentira Fati:
-Ljep ti je sjaj na usnama!
-Nije bolan, sjaj. Jela sam burek!

Standardno
Kolumne, Putna

Mamić nije kriv

Piše: Miljenko Mitrović

“Malo je poznato da je novinar Večernjeg lista Miljenko Mitrović bio prva javna žrtva verbalnog i kvazifizičkog napada Zdravka Mamića. Incident se dogodio u prvoj polovici 1980-ih podno južne tribine maksimirskog stadiona – dakle, gotovo čitavo desetljeće prije no što su kasom niz stubište kod zapadne tribine hitali Josip Šoić i, nešto kasnije, Tomislav Židak, ondašnji reporter Sportskih novosti koji mi je puno godina kasnije prepričao događaj.

“Kad je krenuo na Mitra, odmah sam skočio. Prišao sam mu straga i malo jače ga rukama pritisnuo za ramena. Odjednom je završio na podu, sklupčavši se poput psića. Tako strašljivu reakciju jednog čovjeka ja nisam u životu vidio”.

Ovako je na jednom portalu mladi kolega Sušec, započeo tekst kojim se obrušio na Zdravka Mamića. Ništa čudno jer izgleda da je otvorena sezona lova na braću Mamić pa pucaj koliko te volja.

mamić

Teška srca moram priznati da ovo gore napisano ne odgovara istini. Naime, na Zdravka Mamića  fizički sam nasrnuo ja. Bio sam mlad novinar, kratkog fitilja, a na Trešnjevki gdje sam rastao među huligančićima snaga je uvijek bila ispred pameti. Tako mi je nakon utakmice ispod južne tribine Mamić prigovorio kako sam u tekstu  vrijeđao njegovog  kuma Ćiru Blaževića. Šutnuo sam klompe i krenuo da ga udarim. Nije tu bilo mog dragog prijatelja Tomice Židaka. Čini mi se da čak nije ni bio na toj utakmici. Jedini čovjek koji može posvjedočiti što se dogodilo je Trener svih trenera, Ćiro Blažević koji je skočio između nas i najgore prošao. Na pod nije pao Mamić nego Ćiro kojeg smo Zdravko ili ja nekontrolirano udarili po nozi pa mu je puknuo mišić. Naravno da je sva tučnjava u tom trenutku izgubila smisao jer smo obojica priskočili u pomoć Ćiri koji je hrabro pokušao spriječiti tučnjavu. Napominjem, prvi sam u fizički obračun krenuo ja, što mi je i dan danas žao, ali bile su to godine adrenalina, a ne pameti.

Ponavljam, Zdravko nije kriv, kriv sam u opisanoj situaciji ja i za svoje divljaštvo nemam opravdanja. Svaka čast Ćiri koji nas je na vrijeme razdvojio pa smo kasnije uz putno piće izgladili sve nesporazume.

Tek toliko  da se zna prava istina. Mladom kolegi Sušecu savjetujem da prije  iznošenja optužbi na bilo čiji račun provjeri i od živih aktera sazna što se stvarno dogodilo, a ne da koristi riječi čovjeka kojeg smo, nažalost, nedavno ispratili u novinarsku povijest. Nije to zaslužio ni Tomica Židak koji, vjerujte mi, nije bio  ni blizu događaja. A znate li zašto o tome nitko nije napisao nijednu jedinu riječ? Novinari koji su bili u blizini, shvaćajući da sam krivac ja, solidarizirali su se s mlađim kolegom koji je izgubio živce i nasrnuo na čovjeka.

Standardno
Kolumne, Putna

Gdje je nestao Luka Modrić?

Piše: Miljenko Mitrović

Dok stanovništvo cijeloga svijeta plovi prema Jadranskim uvalama da isplahnu znojna tijela u Petrovoj je, kažu, rođen 5-milijuntni Irac. Smiješno ili grozno da groznije ne može biti. Od ovrha, poreza, kamatarenja i naše sve tužnije zbilje valja pobjeći u Sloveniju i diviti se kako Slovenci vole svoju zemlju.

Ne samo Deželu nego ljube svaki komadić zemlje koja im obilato uzvraća tu ljubav. Čestitao sam prijatelju Slavku Omerzu mlađahni 84-ročkas, a onda s ekipom udario po srdelama, skušama i vrhunskom vinu čarobnjaka Bojana Sušina. Profesor matematike Županić ili ti naš frend Bumbar šokirao nas je pričom o svom ocu koji je u partizanima dobio nadimak Tarzan.

-S 18 godina tata je bio komandant brigade, a po završetku rata nije bio baš po volji vladajućima pa je završio na Golom otoku – reče Bumbar, a onda  na iznenađenje svih nas nabroji imena očeva vrlo nam poznate djece koji su Tarzana cinkali, tukli i mučili na Golom. Imena djece Udbinih doušnika i egzekutora  toliko su nas šokirala da mi ne pada na pamet da ih objavim . Između dvije srdele i dva gutljaja vina  javi se moj prijatelj Zvonimir Sunara -Suki.

-Na svadbi sam Matea Kovačića pa ti šaljem sliku s Marcelom koji me maltretirao cijelu veće da se fotkam s njim -reče Suki koji u svojoj kolekciji selfija ima Murinja, Ronalda , Maradonu, Capella….

IMG-20170617-WA0000.jpg

Pozeri

-Jole i klapa Intrade toliko su oduševili Marcela da je pjevao i plesao do zore – nastavi Suki objasnivši mi zašto na fešti nije bilo Luke Modrića:

-Luka je u Zadru bio kum na svadbi svog kuma i najboljeg prijatelja !

Gemišt za Nagradu hrvatskog glumišta

Na završnoj fešti u Gavelli puno lijepih lica i glumica. Laureati Nataša Janjić i Igor Kovač. Negdje iza ponoći naleti Krešo Dolenčić nevjerojatnom pričom.

-Polomio sam se sav živ od rebara do glave!

-Opet si skakao s padobranom?

-Ne, pao sam s motora i skoro se ubio. Vjeruj mi, nikad više neću sjesti na motor – uvjeri me Krešo pokazujući horor fotke iz bolnice.

Prilazi nam predsjednica glumačkog ceha, Perica Martinović:

-Krešo, hoćeš li režirati Nagradu hrvatskog glumišta?

-Nisam baš siguran!

U tom trenu zgrabio sam Krešinu ruku spojio je s Pericinom ručicom i konstatirao:

-Dama se ne odbija. Krešo prihvati ponudu, a ja plaćam gemišt akontaciju.

Posao je sklopljen,a ja ću gem naplatiti u Udruženju kod Marije Filipović.

Sutradan nazovem svog prijatelja i učitelja Kemu Mujičića koji se riješio bolničkih aparata i vratio se  doma.

-Kako je, profesore?

-Super i baš spikam sa starim frendom Alojzom Majetićem!

A to vam je onaj onaj pisac  uz čije knjige  smo rasli i stasali.

Čkapiend

I za pa-pa par smiješnih rečenica koje sam pokrao proteklih dana:

1.

Naučno je dokazano da je  najjače dvokomponentno ljepilo asfalt i opanak !

-To kad se ufati to se ne razdvaja!

2.

Blago nama,živimo u zemlji u kojoj lopove može uhvatiti samo išijas!

3.

Kako se u Nikšiću kaže kad đetić ostane bez đevojke ?

-Čkapiend !

4.

Spikaju tri prijatelja.

Kaže prvi:

-Ja sam svoju ženu poslao deset dana u London!

Kaže drugi:

-Ja sam svoju poslao u Pariz  14 dana!

Kaže trči:

– Ja nisam pri parama  pa svoju jebem sam!

 

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Nostradamusi iz Gavelle

Piše: Miljenko Mitrović

S prijateljima muslimanima izdržao sam tjedan dana iscrpljujuće ramazanske solidarnosti, a onda navalio po starom. Slijedi jelovnik koji bi zadovoljio i one najprobirljivije “guzičare”.

Tripice od boškarina

U Taču realizacija prvog djela oklade vezane uz rezultate finala Lige prvaka. Svi smo, naravno promašili i šefa i stanicu. Prvi klarinet Paganini benda, Josip Mimica stavio je jedini 4:1 ali na Talijane. Tako smo slasne  fileke od boškarina koje je  spravila gazdarica Tačerica Vesna platili svi.

Rebarca od crne svinje i pohani celer

Opet gastronomske čarolije na večeri u Taču. Ivana Grgić, Jagoda Popović, Čoša i moje ja pa ja nazdravljali smo između  zalogaja laureatima Goranu i Dimitriju. Naime, Popović je dobio Nagradu grada Zagreba, a Grgić Marula kao najbolji glumac za glavnu ulogu u HNK-ovom hitu “Ljudi od voska”.

20170606_225138

Ivana i Jagoda sa svojim nagrađenim polovicama. Plus Ćošo

Na stolu grdobina sa žara, janjetina u umaku od prošeka, a ja sam se tovio rebarcima crne svinje s pohanim celerom. Sve to uz ukusno vino i jako daleko od Ramazana.

– Ivana piše svoju novu knjigu – pohvali Goran svoju suprugu, profesoricu i doktoricu, a Dimitrije doda:

-Moja Jagoda izlagat će na Cetinju svoje nove radove!

Eto nam razloga za nova druženja!

Morski pas i patarači

Prošetao sam ribarnicom i zakvačio peseke i patarače koje obožavam. Uz papicu šaram po fejsu i slatko se nasmijah uz objavu Milane Vlaović:

-Imaš li povjerenja u neku od Hrvatskih institucija – pitam ga jučer.

-Da – veli on. – U Gorsku službu spašavanja!

Kotleti na mađarski

Zvuči nevjerojatno, ali prošlog tjedna ni u jednom zagrebačkom hotelu nije bilo mjesta. Jedva smo Saši Erakoviću, savjetniku premjera Crne Gore i budućem ambasadoru Montenegra u Španjolskoj, našli privatni smještaj. Nakon što smo iscrpili sve NATO teme, odjurio sam u obližnju Gavellu  gdje je bivši boksački šampion Zvonimir Franjić slavio ročkas. Naš zajednički prijatelj Branko Borgudan prisjetio se prvog susreta sa svojim kumom i najboljim frendom Damirom Škarom koji uvijek na sva zvona zvoni kako pravi muškarac mora biti saborski zastupnik, doktor nauka i osvajač olimpijske medalje. Naravno, Škaro sve to jest.

-Kad je Damir s 15 godina došao u naš klub na Trešnjevki žmirio je i samo mahao rukama u ringu. Već nakon dva mjeseca treninga nokautirao je svog suparnika, a nakon šest mjeseci boksao je neriješeno s  velikim Rubeljom. Vrlo brzo je postao jedan od najboljih boksača u svojoj kategoriji.

Nada Abrus brzo nas je odvukla sa sportskih na umjetničke teme:

-Spremamo s Barusom “Veselu udovicu”.

20170608_154340

Boksači i ‘vesela udovica’

Raštika

Po receptu Stanka Jerkića  pripremio sam savršenu raštiku u kojoj su se “davili” moji najbliži. A ja preživam i slušam Zvonu Bobana koji kaže:

-Homoseksualci su mi govorili da sam peder, kriminalci da sam lopov, a hulje da sam loš čovjek !

Bio sam vrlo blizak Bobanovima u vrjeme kad su Marija i Marinko prodali sve u rodnom kraju  i došli u Zagreb da budu uz sina Dadu, tada velikom nadom hrvatskog nogometa. Žgoljavog Zvonu nitko od Dinamovih stručnjaka nije primjećivao niti shvaćao ozbiljno. Pouzdano znam da je tata Marinko morao podmićivati neke trenere da bi mlađi sin mogao trenirati. Što se kasnije dogodilo svima je poznato. Često sam se družio s familijom Boban i već tad mi je bilo jasno da Zvone ima prkos, ponos i karakter velikog igrača i čovjeka. Toliko o njemu kao lopovu i lošem  čovjeku. A kad je ono “peder”  u pitanju, opisat ću vam jednu scenu ispred Škorpiona pa sami prosudite.

-Dobio sam odijelo kao igrač utakmice. Hočeš me odvest do Škorpiona?- trznuo me mladi Zvone. Kad je nešto kasnije u Staroj Vlaškoj iz ženskog dućana provirila prelijepa Leonarda, Zvone se totalno blokirao:

-Ovako prekrasnu djevojku nikad nisam vidio. Moram je upoznati!

Upoznaše se, vjenčaše i zasnovaše obitelj. Toliko o Zvoni “pederu”. Doduše, ne poznajem niti jednog vrhunskog sportaša, pjevača ili glumca kojem nisu  prišili etiketu “muškića”. Zavist nam je u genima.

Janje na ražnju

Prije otprilike šest mjeseci u Gavelli smo prognozirali nogometnog prvaka Europe. Svi smo fulali osim petorice Nostradamusa – Hrvoja Klobučara,Dražena Ferenčine, Emila Gabrića, Mate Renića i Bobe Čimbura. Na janjcu kod Sušina i Omerza pojavio se samo jedan slavodobitnik, violinist Emil Gabrić. Janka smo brzo rastrančirali i pojeli pa juriš u Gavellu na tekmu s Islandom. Bilo bi bolje da se nismo žurili.

20170611_160148

Nostradamus Emil s društvom uživa u plijenu

Štrudla od trešanja

Opraštam se sa štrudlom od trešanja  i ponovno se priključujem ramazanskom postu uz dvije šale male:

1.

Pravi prijatelj opali prijateljicu kad joj crknu baterije  na vibratoru!

2.

-Ženo što stavljaš u vešmašinu kad pereš moje gače osim deterdženta?

-Omekšivač!

-Eto u tome je problem!

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kako sam nagovorio Lacija da repa na Eurosongu

Piše: Miljenko Mitrović

Od djetinjstva na ulicama provodim više vremena od prometnih znakova i semafora. Na asfaltu sam i doktorirao pa sam jednom starom prijatelju sa šank linija, Anti Stamaću šapnuo da svoje ulične titule ne bih mijenjao za njegovu akademske.

Lutam ovih dana gradom i gledam gutače vatre, ulične svirače, mađioničare, akrobate i svoje drage prijatelje Paju i Hadžija koji su kao Kraljevi ulice postali istinski brend naše metropole. Vjerovali ili ne oni su izdali više albuma nego Beatlesi i Stonesi zajedno.

Ima na ovogodišnjem “cestarenju” svega i svačega, ali više nema njega. Nema starog dobrog Ladislava Demeterffyja -Lacija i njegove harmonike da oplemene sva ova događanja koja nas vesele. A da smo bili frendovi, bili smo. I to jako dobri. Ne volim ono “ja pa ja”, ali baš sam ja s Pajom i Hadžijem osmislio Lacijev nastup na Eurosongu.

Laci

Jer oni kuže spiku

-Bilo bi super da Laci kao 75 cents repa u vašoj pjesmi na Dori – predložio sam Kraljevima koji su od prve prihvatili ideju, napisali hit, ubacili starog repera, pobijedili na Dori i plasirali se u finale Eurosonga.

-Ti bokca ja bum bil’ najstariji pjevač u povijesti Eurosonga – pričao mije Laci koji je u “Romanci” izrepao svoj burni život.

-Skoro 20 let sam sviral na brodovima. Bil sam u svim zemljama, na svim kontinentima osim tamo gdje žive beli medvedi i pingvini – pričao mije Laci strasno se oblizujući pri spomenu karnevala u Riu i onih čokoladnih ljepotica koje su njihale svoja isklesana tijela u ritmu sambe.

Svirao je Laci klavir, harmoniku ,saksofon…

-Tata me tukel šibom dok sam učil tipkat po klaviru !

Volio je život, žene, a srčeko mu je posebno kucalo za Sandru Bagarić.

-I ja sam njega voljela na poseban način. Bio je tako originalan i neponovljiv – znala mi je pričati Sandra.

Inače malo njih zna da je Laci bio državni reprezentativac u skijanju, odličan planinar, a njegov prapradjed bio je Dimitrije Demeter, utemeljitelj hrvatskog teatra.

-Kad je jedan moj predak dobil plemićku austrougarsku titulu, prezimenu Demeter dodali smo ono ffi.

Sjećajući se starog dobrog i veselog Lacija pade mi na pamet da Kraljevima ulice predložim da idući “Cest is the best” posvete njemu i njegovoj čarobnoj harmonici.

Playboyu Nagrada grada Zagreba

S Goranom Grgićem i Čošom bio sam u Gradskoj vijećnici na dodjeli Narada grada Zagreba. Čestitao sam Popoviću, Sedlaru, Tihavi i na kraju svom starom frendu, dr, Robertu Kolundžiću koji se nije odvajao od svoje lijepe i šarmantne supruge Mirne.

-Da samo znaš kakvu si nam spačku napravio uoči našeg vjenčanja – iznenadi me Robi vračajući film u vremena kad sam šljakao u Večernjaku. Robijeva supruga otkri mi o čemu se radi:

-Dan uoči našeg odlaska ko dmatičara napisao si u Večernjaku da je konačno dolijao veliki zagrebački plejboy Robert Kolundžić. Moji su doma pošizili jer su o Robiju imali drugačije mišljenje. Bili su šokirani, ali brzo smo smirili situaciju i vjenčanje nije propalo.

Ima li ko jači?

Popapali smo u Dvercima malo voća i poneku štruklu , a uz to mi naletiše dva vica o Crnogorcima:

1.

-Đevojko, što imaš na sebe ?

-Samo gaćice !

-A zemlju ,kuću , nekretnine…?

2.

Ulazi stari đed u birtiju i viče:

-Ima li ođe ko jači od mene?

Digoše se dva kršna đetića :

-Mi đede!

-A da izađete van i pogurate mi traktor!

Standardno
Kolumne, Putna

Verica i Perica, našeg Ive mjerica

Piše: Miljenko Mitrović 

U trenutku kad moji prijatelji muslimani kreću u ramazanski post, u temeljito čišćenje tijela i duše, ja krenuh s prežderavanjima i trovanjima.

Zagrijavanje je bilo u Pavlovoj Vasi gdje smo obrstili prvoga janjca i obećali Džemi Mustedanagiću da stižemo u Albaniju kad postane izbornikom A-reprezentacije.

-Tamo vrhunska riblja večera za pet osoba s vinom, aperitivima i desertom košta manje od 100 eura!

Kako je vrlo jeftino maslinovo ulje i skenderbeg eto nas ubrzo na albanskom djelu Bojane i Skadarskog jezera.

Nastavak bumbanja bio je u Krašiću kod tenora Tvrtka Stipića. Vrhunski fileki iz Tača i odojček koji je dugo plesao ra ražnju. Velik broj prijatelja i opernih pjevača.

-U Indiji svaki čovjek za života mora posaditi jedno stablo pa bi i mi tenori mogli odgojiti barem po jednog nasljednika -reče mi uz Bermet operni prvak Damir Fatović i u nastavku demistificira famu o čuvanju glasa i glasnica.

-Sve su to laži da ne treba puno pjevati nego čuvati glas. Tvrdim da što više pjevaš, glas ti je sve bolji .Eto, ja sam npr. otpjevao 300 Era u deset godina i šta mi fali!?

Adam Končić mi je uz odojčeka ispričao kako su ga smijenili Komedijini “muškići” s ravnateljskog trona, a mi na sreću brzo odjurismo iz Krašića jer je Stipićeva šampionska graševina bivala sve bolja i bolja.

Janjetina za Ančicu Dobrić

Na ročkasu Perice Martinović kod mlađanog Slaveka Omerza odvrtio se novi janko, a vina su tekla u potocima. Nedostajala je samo pjesma jer je Ivi Gamulinu -Đaniju živac zablokirao čeljust, Jurasa je okupirala degustacija vina, a maestru Tončiju Biliću ruke su bile zauzete janjećim zaporcima. Veri Zimi pripala je glavuša, a ona ju je proslijedila Ivi Gregureviću.

20170528_155333

“Uzmi Ivo, zaslužio si!”

Gregurević nam je pričao kako je bilo na snimanju Nolinog “Udbaša”, a onda nas je Anita Malenica sve iznenadila:

-Pišem dramski tekst za Pericu, Ivu i Vericu. Premijera će biti u Histrionima!

Nije bilo redatelja Dražena Ferenčine kojem je giht zagorčao dane, a mi smo se odmah dosjetili radnog naslova – “Perica i Verica, našeg Ive mjerica”.

Siniša Ružić bit će narator u predstavi, a pronašli smo i kaskadera koji će mjenjati Ivu u vratolomnim erotskim scenama.

-Kaskader će biti Tomi Galović koji će uz pomoć kulenovog brace obaviti najteže zadatke. Tomo je prihvatio ulogu, a mi se sjetismo naše frendice Ančice Dobrić koja ide na zadnju kemoterapiju pa joj spakovasmo najslađe komade janjetine. Siguran sam da će na sljedećem ročkasu biti ponovno s nama sa svojim preslatkim Marom.

Inače najromantičnija osoba na fešti bio je kralj Festivala glumca, Tomislav Palinić-Čošo koji se šetao po vinogradima s jednom mladom i lijepom glumicom. Sve je poput iskusnog paparazza ovjekovječio bivši boksački šampion Zvonimir Franjić. Iz Amerike je ravno na feštu došao naš prijatelj Branko Borgudan koji je konstantno bio na lajni s Nadom Abrus.

-Sve vas pozdravlja Nada iz Crne Gore i žali što nije s nama.

Falila je Nada Branku, a nama njeni kolačići s kojima nas redovito iznenadi u Deželi.

Rama u Rudešu

Naravno da sam i na veseloj svadbi Ksenije Jozić i Josipa Markešića ostao do samog kraja i nakon dugo, dugo vremena zaplesao s preslatkom mladenkom i kumom. Usudio sam se zatancati tek kad su otišli kralj i kraljica plesnjaka Damir Rajković, izbornik mlade košarkaške repke i njegova sestrična Vesna Jozić.

Kratko sam svratio i u Gavellu na feštu prelijepe Tare Rosandić koja je počastila ekipu za prijem u Dramsko kazalište. A kad sam sve zbrojio što se jelo i pilo u ovih sedam dana, čudi me da se ne prolijem po asfaltu i da sam uopće još živ. Pala je i odluka da se pridružim Idi, Agi ,Hadžiji ,Kemi u – Ramazanskom postu!

I još jedan policijski

Poslao policajac ženu i djecu na more. Nakon deset dana im se pridruži i odmah navali na ženu :

-Nemoj tu, čut će nas djeca, ajmo na plažu!

Pojaše on nju na plaži kad eto ti policajca u uniformi:

-Sram nek vas bude. Na javnom mjestu to radite. Kaznit ću vas!

Diže se policajac ševac i predstavi se.

-U redu je, kolega. A što se ove kurvetine tiče koju već treći dan lovim na plaži kako se jebe, e nju ću kazniti!

Standardno
Film, Gastronomija, Najave

Klopa i filmovi o hrani na meniju Fino Film Festivala

Gastrofilmoljupci, iskusite četiri dana revije filmova o renomiranim masterchefovima i kulinarskim entuzijastima te saznajte više o umjetnosti hrane.

Od četvrtka 25.5. do nedjelje 28.5. u art kinu Kaptol Boutique Cinema možete posjetiti Fino Film Festival, višeosjetilnu poslasticu za sve ljubitelje hrane, filmova i finih filmova o hrani.

Prije samih filmskih projekcija, u gastro kutku WOW bara u prostoru kina,  uz kupnju ulaznice moći ćete svakodnevno uživati u odabranim besplatnim kulinarskim zalogajima i piću. U degustaciji možete uživati uz predočenje festivalske narukvice koja se preuzima pri kupnji ulaznice. Cijena ulaznice po projekciji bit će prema cjeniku kinoulaznica Kaptol Boutique Cinema.

blitz

Kino kao stvoreno za hedonističke užitke

Na otvorenju gurmanske filmske revije, prije projekcije filma Oluja na tanjurima, u suradnji s Konfucijevim institutom Sveučilišta u Zagrebu sve posjetitelje očekuje pravi kineski ugođaj, od jezičnog kutka u kojem će profesorice kineskog jezika obučene u tradicionalnu kinesku odjeću ispisivati imena na kineskom do plesa kineskog lava uz pratnju bubnjeva. Posjetitelji će imati priliku pogledati izložbu Lijepa Kina uz zvuke pravih kineskih pop melodija i degustaciju finih spring rolica i dumplingsa.

Na meniju su gastronomski raznoliki filmovi o jelima i pićima iz različitih djelova svijeta. Vidimo se u Kaptol Centru! Dobar tek!

1. Mravi na škampu: Noma u Tokyju (Ants on a Shrimp)
2. Priča o Sakeu (Kampai! For the love of sake)
3. Sergio Herman: Savršeno!
4. Sushi na meksičiki način (East side Sushi)
5. Teatar života (Theater of life)
6. Oluja na tanjurima (Cook up a storm)
7. Uživanje u kavi (Cup of culture)

Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST

ines

Piše: Bica Pankerica

EPIZODA PRVA: Glasovi u glavi su mi rekli da ovo napišem

Nemam para za psihijatra pa kompenziram na ovaj način – pišem.

Kad mi je pun kurac svega, sjednem za laptop i mahnito udaram po tipkovnici, tražim riječi koje se rimuju s mojim trenutnim psihičkim poremećajem “of the day”.  Sigurno nisi znao da se riječ depresija na engleskom rimuje sa 129 riječi. Žalosno i fascinantno u jednom, ja znam.

Ponekad skrolam po Fejsbuku i od silnih debilnih postova i komentara mogu složiti tolstojevski roman bez beda, pogotovo kod primitivne ekipe za koju se iskreno čudim kako imaju signala za internete u tim svojim zadrtim špiljama i mozgovima. Takvi špiljski ljudi često pišu svoje mini kolumne po bespućima društvenih mreža u obliku tokova svijesti bez točke, zareza, ali i daha, čini mi se. Pa ako se danas i ovi s klinastim pismom mogu izraziti, zašto ne bih i ja?

 

Jebiga, ja možda koristim interpunkciju i “teške” riječi poput “fitofarmaceut”, “motokultivator”, “biheviorizam” i dr., pa se barem tako razlikujem od tih klinastih autora. Ponekad čak i razmislim o tome što pišem. Možda čak i više puta pročitam napisano, prepravljam, brišem. Vjerojatno zato ja pišem kolumnu, a oni ne.

E, to definitivno trebaš isprobati: koristiti svoj mozak.

Priznajem, bolno je prvi put, pogotovo kad iz špilje izađeš na sunce. Ono, oči ti gore i po prvi put sve vidiš jasno. Skužiš da postoje različita mišljenja, religije, kulture i orijentacije, koja se često kose s tvojim vlastitima.

Kad i ako dovoljno evoluiraš, dođeš do spoznaje da postoji takozvano kritičko razmišljanje. Mind blown.

Što ako ti kažem, da mainstream mediji nisu jedini izvor informacija i da postoje različiti izvori istih? Sagledaj priču iz više aspekata i kuteva, istraži malo, nemoj šokirano komentirati fejk vijesti kao susjeda Mara postove News Bara.

Analiziraj sadržaj i ne izvlači ga iz konteksta. Postavi sebi pitanja o određenoj temi, prati svoju reakciju. Slušaj svoje glasove u glavi.

Pročitaj stvari s razumijevanjem i ne brzaj sa zaključcima. Uvijek odaberi jednostavnije rješenje problema. Ako ti netko govori da je 1+1=3, pa jebemu, valjda znaš da je 1+1=2 i totalno je sumnjivo što netko tvrdi da je 3. Ili je taj netko debil, ili namjerno širi dezinformacije.

 

Znam da zvuči teško i nisam školuvala spika, ali stvarno nije. Samo trebaš gledati, slušati i razmišljati svojom glavom. Toliko je jednostavno. Danas svatko može sebe nazivati autorom, misliocem ili filozofom, dovoljno je napraviti vlastiti blog ili stranicu i agresivno napadati političare, medije i ljude, ali rijetko tko razumije suštinu kreativnog izražavanja i slobode govora. Većina siluje slobodu govora kao jeftinu kurvu.

Pazi što slušaš, pazi što gledaš, pazi gdje ideš – Veliki Brat te gleda. Cuki i algoritmi sve pamte. Napiši jednu krivu riječ i odmah te netko pokuša diskriminirati i linčovati. Skrinšotovi posvuda. Di si bijo ’91?, što si slušo 2009., sve je tu. Moderno oružje internet ratnika. Ko tebe kamenom, ti njega još većim.

Ne okreći mi leđa, zabit ću ti lajk u leđa, ono.

Kužiš, nisi jedini na svijetu, niti je ovo jedina dimenzija postojanja, niti si popio svu pamet svijeta. Otvori um, ne budi seljačina. Probudi kritičara u sebi!

Učiš dok si živ.

Čudiš se i spoznaješ.

Možda jednom i evoluiraš.

Možda.

Oglasi
Standardno