Category Archives: Kolumne

Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST: Cyber Pakao i Raj (add me, u Limbu sam)

ines

PIŠE: Bica Pankerica

Svi ste tu kad se rakija peče, a dok je trebalo kupiti šljive, nigdje nikog! Aha!

Ne dao Odin nekog sranja, obiteljskog, poslovnog, životnog, eto ti pun zid i inbox pitanja, kvazi podrške, smijanja, meme-ova. Radi se hešteg #izdrži, kao znak sveopće podrške.

A di si bio devesprve dok je gorilo? Niđeeeee.

Eno me, ja 2018. godine gradim kuće lajkanjem posta AfričkaDjecaBezKuće i nahranila sam malog Juanita sheranjem neke fotke povrća.Zatim sam lajkala molitvu da ne umre mala Marija pa sam donirala 5 kn za žrtve nekog tornada u Americi ili tajfuna u Aziji, nisam sigurna, pisalo je u znakovima.
Nakon toga sam zatvorila laptop, zadovoljno trljala ruke od silne humanitarnosti i najela se ko svinja u svojoj kući, ono, Juanitu u čast.

Naravno, sve sam to uredno objavila na društvenim mrežama.

Jer, ja sam dobra osoba.

Ozbiljno, eno piše mi na Instač biografiji. Imam tamo i fotku ispred UNICEF-ovog ureda, jer #goodwill #feedthepoor spika. Masu ljudi mi je to lajkalo i napisalo hrpu komentara tipa: “ti si anđeo”, “lijepa i dobra”, “za ovo sam se borijo”… Ego mi cvate. Nemaju pojma da sam tamo bila samo u prolazu, kako sam zaobišla neku Ciganku s petero djece i to u širokom luku, s gađenjem. Mislim, žicala je za kruh. Daj, molim te, pa brže bi joj išlo da je postala to na Fejs i hranila se lajkovima, poput mene. Onog dedu koji prodaje Ulične svjetiljke na Trgu, nisam ni pogledala, dok mi je dovikivao “Dobar dan!”. Mislim, kako da zadnjih 10 kn dam nekom probisvijetu? Zašto nešto ne radi???

Ali da, uslikala sam se ispred UNICEFA i heštegala bogaisusa da svi vide. Jer, ako influencam dobro, onda sam automatski i dobra osoba i činim dobra djela, zar ne?
Jer, sve se svodi na dokazivanje i pokazivanje. Kome? Svima! Osuđujem one što me sude, a po cijele dane sudim drugima i sebi samoj. Lajkam ti, lajkaš mi.

Zapitala sam se, koliko lajkova mi treba do Neba?
Ako postoji ta Internet dualnost, označava li to cyber-Pakao i Raj?
Ako sam na nečijem bloku ili crnoj listi, jesam li u Limbu?
Ako lajkam dovoljno svetih slika i šeram molitve i lajkam objave podrške bolesnima, hoću li u cyber-Raj?
Ako postam 24 sata informacije i fotografije svog maloljetnog djeteta i otvorim mu Instagram profil, jesam li dobar cyber-roditelj ili neodgovorna osoba koja krši temeljna ljudska prava?
Ako volim bizarnu umjetnost i imam sliku demona na naslovnoj fotografiji , jesam li cyber-sotonist ili samo otvorena umjetnička duša?

Dualnost. Bipolarnost. Hipokrizija. Svega.

Ima toga posvuda na Internetima. Jednim klikom si udaljen od cyber-Pakla ili cyber-Raja. U jednom trenutku možeš naručivati trostruko umorstvo, a na drugom tabu slušati prijenos katoličke mise na starolatinskom. Možeš. Internet je poput beskonačne heterogene mase isprepletenih dualnih dimenzija. Jedna ogromna žgvalja izmiješanog Pakla i Raja.

Danas, baš svaka osoba na ovom planetu pa i novorođenče, može imati svoj društveni alter-ego i skrivati se iza njega. Najbolje bi bilo da lijepo preskrolaš preko problema i ostaviš samo ono najreprezentativnije na uvid, da se igraš boga u kreaciji svog idealnog života. Počneš živjeti taj idealni život, a odbaciš onaj “stari”. Zapravo, stidiš se samog sebe, a želiš se pokazati svima!

Ono, živimo u bipolarnom društvu. Kužiš o čemu pričam?

Lajkaj prave stvari, a ne krive! – podučavat će u futurističkoj cyber-crkvi. Odgovori na svaki dickpick iz inboxa, jer je to pristojno. Nahrani Juanita jednim klikom! To dobri cyber ljudi čine! Ako ne činiš kako mase očekuju od tebe  i ako nisi SEEN u svim aspektima svog života – bit ćeš izbrisan, osramoćen, na famoznom BLOCKU.

Nisi ni svjestan, kako si udaljen jedan jebeni klik od vlastitog uništenja. Jedan krivi lajk ili post i bacio si se u ponore cyber-pakla, gdje su oni najgori od najgorih demona često tvoja najuža rodbina i prijatelji. Osuđuju. Vrebaju. Čekaju.

Oni lajkaju fotku Isusa i nadaju se svom komadiću Public Raja dok te bacaju u Limb i sklanjaju iz svog života, a ti jadan, sam, samo još možeš napisati poziv u pomoć: “Add me, u Limbu sam.”

Oglasi
Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST: ŽIVOT JE PARTIJA POKERA

ines

Piše: Bica Pankerica

Kad bih zamislila život kao stol za poker, za njim bi sjedila vrlo mješovita skupina:

TIP 1: Zvat ćemo ga Mirko, jer je šutljiv, pokoran i miran. Mirko će se tako pomiriti s činjenicom da u rukama drži loše karte, neće niti pokušati nešto učiniti od dobivenoga – on će pokorno spustiti karte, izgubiti ulog i foldati priliku.

TIP 2: Ajkula. Agresivac koji napada čim nanjuši krv, u ovom slučaju slabiće poput Mirka i laku zaradu. Ajkula zna kako će, uz nasilni pristup, laganje i zastrašivanje protivnika, postići da mu doslovno prepuste svoje uloge. On jako dobro blefira – misliš kako u rukama drži dva asa koliko je uvjerljiv, a zapravo manipulira tobom parom dvojki. Bez imalo razmišljanja spreman je ulažiti sve što ima, pa kud puklo da puklo.

TIP 3: Mirna, ona mudra. Postoji nešto što se u pokeru naziva limpanje, laički rečeno, pecanje. To je situacija kad odmah u prve tri karte imaš dobitni hend na primjer, ali glumiš kako nemaš ništa u rukama i samo pratiš igru, bez ulaganja i ikakve naznake kako je pobjeda tvoja. Onda se tipovi poput Ajkule ili Ankice polakome i najčešće te pokušaju zastrašiti – bace se agresivno pred tebe ne bi li te uplašili i ulože sve što imaju. U tom prijelomnom trenutku, Mirna prati igru, ponekad se čak odvaži i uloži sve. Mirna na taj način dostojanstveno i mudro laže, ali i skoro uvijek dobiva.

TIP 4: Konformist, mlakonja, ziceraš Đuro. On igra samo na sigurno i skoro nikad ne pokušava riskirati. On budno prati igru, ali ne izlazi iz svoje sive zone; ako nema za uložiti – nema, ako ima za uložiti – čini to uz oprez i nedoumicu. Njegov moto je “po ma lo”. Đuro rijetko riskira, a kad to i učini, uvijek je siguran u svoju pobjedu.

TIP 5: Ankica. Ne zna pravila igre, ali je spremna odmah, bez gledanja henda ili ikakvih dilema, uložiti sve što ima. Realno, na samom početku igre, njezine šanse su 50/50, što se najčešće izjalovi nakon dijeljenja ostalih karata. U većini slučajeva prva ispada iz igre iliti najčešće cry me na riveru, što bi rekao Justin. Ono što je žalosno, postoje trenuci kad Ankica dobije na slijepo i onda takva neuka, nekvalificirana i tulava, ugnjetava sve za stolom jer ima najviše love. Ako tu lovu i izgubi, uvijek nađe nekog donatora i teror se nastavlja.

Kad bih išla povući paralelu između pokera i stvarnog života, uvidjela bih kako mi život stalno dijeli prilike (hendove), a na meni je samo da odaberem i riskiram. Zapitala sam se, koliko sam dobrih hendova foldala u životu i hoću li ikad doći do te razine da dobijem ta prokleta četiri asa? Mogu li se odvažiti i poput Ajkule zastrašivati naivce? Bezglavo uletiti u život i baciti all in?

Pa pogledaj, mediji su puni Ajkula – političara, ministara, predsjednika, koji se hrane glavama neukih masa. Uzimaju narodu sve, a za uzvrat, napaćeni ljudi ih još hrane – svojim strahom, svojim glasom, svojim parama. Velike Ajkule postavljaju uvjete – sve ili ništa, a ribice, pokorno daju i svoje kuće i svoj teško zarađeni novac i svoje živote ni više ni manje nego nepromišljenom agresivcu. HDZ i SDP bi trebali imati slogane: “Svi smo mi Mirko!” “Mirko izdrži!”, jer su ribice upravo to – potencijalna meta.

Mudrije osobe, poput Mirne i Đure, kao zmijice čekaju svoju priliku. Ima ih svugdje, skoro pod svakim kamenom. Nikad neće otkriti koliko i što zapravo imaju u životu, bit će bliski s tobom, ali samo dok se tobom ne mogu okoristiti. Ako uvide kako si potencijalna žrtva – živog će te progutati. Realno gledano, takve osobe se uvijek nekako izmigolje iz teških situacija i imaju sve što im treba – osim povjerenja i ljubavi u ljude.

Pogledaj Ankicu, kraljicu svemira! Bez brige i pameti, ona pije najskuplje koktele, lijepi pršut po čelu, leti na utakmicu u Rusiju, postane ministrica, sagradi urbanu vilu i onda, ako ima sreće, umre u bogatstvu i ostavi bogato nasljedstvo koje je stekla na crno, uz neznanje, pokoji skandal, bankrot, aferu i vrijedna poznanstva. Daleko od toga, postoje i Ankice koje odmah propadnu i padnu na prosjački štap, ali se uz dovoljno dobrog donatora i tuđeg novčanog potencijala vrate se na vrh svijeta. Pod tuđim novčanim potencijalom, govorim o našim parama koje donator uzima nama, kako bi takvi poput Ankice opstali.

Šetavši po trgu, baš sam mogla uočiti taj uzorak igrača, od prodavačice na kiosku, pa sve do Markovog trga. Ono što je prijeko potrebno, jest znati prepoznati kojem tipu igrača tko pripada, pokušati pročitati njihov poker face, jer smo svakodnevno okruženi raznim vrstama igrača, ljudima, s kojima u isprepletenim sudbinama igramo partiju pokera.

Ne možemo promijeniti karte koje su nam podijeljene – možemo samo odabrati način na koji ćemo ih odigrati.

A ti, veliki nevidljivi Dealeru, koji vodiš čitavu igru: Je li tebi sve to smiješno? Prestani uporno nekima namještati karte!

 

image: Pinterest/yoruba

Standardno
NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST: MEIN PANK

ines

Piše: Bica Pankerica

“Ne možeš tako – ti i sad majka.” Ovu rečenicu sam čula bezbroj puta. Bila to uža rodbina, babe s kvarta ili frendovi, ljudi s djecom ili bez djece; svatko će ti kad-tad u životu očitati nekakvu opasku u vezi tvoje kompetentnosti kao roditelja.

Do nedavno sam bila uvjerena kako se u svojoj kolumni neću baviti temom djece i roditeljstva, ali potaknuta reakcijom na moj post “Oda Govnovini” nekako sam ostala triggered. Vidjeh onu standardnu rečenicu “ti si sad majka”, doduše, dobronamjernu, ali opet moj osobni trnčić u oku.
Od onog trenutka kad sam dobila dijete i čula famoznu izjavu “Ti si sad majka.”, zapitala sam se, moramo li dolaskom novih uloga u život mijenjati iskonskog sebe, ili samo trebamo odigrati svaku svoju ulogu najbolje što znamo, a pritom ostati svoji? Onda sam tu rečenicu prevrnula više puta po mozgu i shvatila da se zamaram nepotrebnim glupostima, jer sam iznad tog bulšita.
Imam puno uloga u životu: žena sam, majka, supruga, prevoditeljica, pisac, vešmašina, kuharica… Ali, ja sam još uvijek – Ja.
Tajna moje sreće i svestranosti je – wait for it – što sam ona koja jesam.
Imam 28 godina. Volim bojati kosu u pastelne boje, izrađivati svoju odjeću i nositi jaknu s prišivcima. Volim reći svoje mišljenje i čvrsto stajati iza toga, pa makar sama protiv svih. Volim magiju, čitam tarot i knjige. Volim poker, crne mačke, kavu i cigarete. Treš horore i stripove (…). Riječi Bice, koja potpisuje ovu kolumnu – tijek su Moje svijesti.
Kuharica u meni peče brutalnu pitu od krumpira i kuha pravu “baka nedjeljnu juhu”, na primjer. Majka Ja je puna ljubavi i skrbi prema svojoj mladunčadi, to je OnaKojaIdeNaRoditeljske, pa se nekad i obuče normalno. Pisac u meni piše ovakve tekstove. Ima me, u više sfera uglavnom.
Jer, ja sam sve što poželim.
Ne možeš. Promotri za početak tu prvu riječ. Jedina osoba koja ti ima pravo govoriti “ne možeš” si upravo jedino – ti. Svako ostalo ne možeš, upućeno od strane bilo koga, samo je stvar tvoje osobne percepcije, tvog osobnog zida kojeg isključivo gradiš ti sam, u svom umu, ciglicu po ciglicu. Ja sam bacila kuglu na svoj zid i nemam ga više.
Jer, ja mogu ono što me čini sretnom.
Ne mogu sjediti prekriženih ruku i proklinjati politiku što nemam posao – mogu nešto sama poduzeti u vezi toga. Ne mogu se praviti da volim pop glazbu, mogu uživati u svojoj alternativnoj. Ne mogu se praviti da sam neko drugi, mogu biti ona koja jesam. Takva sam najsretnija.
A sretna osoba je onda i sretan roditelj pa isto tako i pozitivan primjer svojoj djeci, zar ne?
Ja sam ona koja jesam, odrasla žena, odrasla pankerica. Moj pank je otpor i borba. Moj osobni pank je istina – netko je opjeva, netko odsvira, ili kao ja, napiše. Pogazila bih sva svoja uvjerenja kad ne bih podržala ispravnu stvar, bilo odlaskom na prosvjed ili pisanje o istom. Bilo bi me stid ignorirati svijet oko sebe, što čini 90% ovog napaćenog naroda. Trudim se odgojiti djecu koja će, ako Odin da, biti u ovih deset posto normalnih. To je Mein Pank.
Kako bih ja, kao majka, kao osoba, mogla dopustiti da mi djeca misle kako ravnodušno prihvaćam stanje u državi ili da im moram govoriti da nemam novca jer mi burza ne nalazi posao? Prešućivanje istine i mentalno ropstvo bi me učinili sasvim drugom osobom. Bila bih loša osoba, loš roditelj, loša kolumnistica.
Bez nazadovanja, nema napredovanja – bilo je geslo na mojoj Gimnaziji. I nazadovanje je napredovanje – rekla je moja raska u Osnovnoj. Dvije najveće istine ikad. Kad mi je teško, sjetim se tih riječi. Shvatim tko uistinu jesam. Mogu se boriti, za sebe i svoje potomke. Korak nazad znači samo da sljedeći korak moram jače preskočiti.
Mogu odgajati svoje curice, da umjesto kuće, spremaju revolucije.
Mogu, jer ja sam ona koja jesam, like it or not.

Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST

ines

Piše: Bica Pankerica

Epizoda druga: Oda Govnovini

Realno, govna u saboru i nisu neka vijest. Svakodnevno u zgradi Vlade sjede govna od ljudi iz čijih usta ispadaju govna dok razgovaraju o usranom stanju u prekrasnoj nam Govnovini. Well, shit!

Prošli tjedan interneti su gorjeli zbog čina Ive Anzulović, aktivistice koja je bacila hrpu fekalija na zgradu Vlade, kao i na zgradu DORH-a. “Zalit ću izmetom ponaosob svakoga tko je u objavama novinara bio argumentirano dokazan kao kriminalac. Od danas, nitko kome je novinar dokazao kriminal neće se osjećati sigurnim na javnoj površini, kao niti institucije, jer nikada neće znati kada ću, gdje i na koji način gađati izmetom”, izjavila je Anzulović medijima prije tri tjedna.

Rekoh, vidi ove moderne heroine! Za takav čin em trebaš imati muda, em trebaš skupljati na tisuće i tisuće litara govana, jer realno gledano, čitavu državu bi se trebalo natopiti fekalijama. Ova govnovina utemeljena je na korupciji i kriminalu, temelji joj leže na govnima napaćenog naroda! Evo, Iva, rado ću ti ustupiti koju kantu izmeta i sama, ako treba, skupljat ćemo i rabljene uloške kao alternativu jajima. Toliko smo siromašni da mi je bed trošiti skupocjenu hranu uzalud.

Gledaj ti taj oksimoron: Svjedočili smo brojnosti i slozi hrvatskog naroda kad je trebalo dočekati nogometaše. Ulice su se tresle, baklje su gorjele, svi za jednog, jedan za sve. Nitko se niti u jednom trenutku nije sjetio da je gladan, bez posla, možda čak i bez krova. Zagrebački beskućnici su u dresovima skupljali ostatke hrane s pločnika nakon povorke. Smješkali su se u kamere. Mediji su popratili čitav taj debakl s naslovima i poklicima : Svi za jednog, jedan za sve, Srce vatreno, Moja domovina, Vatreni heroji… Nitko, baš nitko, nije se okrenuo prema kameri i jebo majke, a mogao je. Mogli smo zavapiti pred svjetskim medijima, pokušati nešto poručiti o stanju u državi, zavapiti u pomoć. Ali ne, ekipa se smješkala i slavila, reklamirala turističke atrakcije. Te iste turističke atrakcije koje su vladajući rasprodali i stavili na korištenje apsolutno svakom, samo ne narodu.

Obmanuli smo i svijet, ne samo sebe.

Samo tjedan dana nakon toga, šamar surove realnosti, neimaštine i egzodusa, vraća nas na početnu poziciju mržnje i nepotizma.

I od tisuće nadobudnih Patriota, Ljudi, Hrvata, Rvata i Govnara koje smo gledali desetak dana na TV-u, svakodnevno, 0-24h, samo se jedna žena odvažila na ovakav herojski čin. Žena, koja je nakon incidenta, mirno pružila osobnu iskaznicu murjaku i odgovorno prihvatila svoju kaznu. Odgovornost: ono što Vlada, Sabor i institucije nemaju, negiraju i zaobilaze u širokom luku.

Molim te, zapitaj se, hrvatska građevino, kako jedna žena može imati veća muda od većine muškaraca? Kako to da nju nitko ne naziva domoljubom i braniteljicom napaćenog naroda? Dragi imaginarni Đuro, Rvatino, koji jedino zna di je bijo ´91., zapitaš li se ikad gdje si jebene 2018. godine??? Ovo je godina kad se treba braniti svoja domovina!

Budućnost je sad!

Ova briljanta novinarka, Iva Anzulović, heroina, valjda je još jedna od rijetkih koja zapravo voli svoju Zemlju. Ona je taj drek na Vladu bacila zbog tebe i mene, naše djece i naše budućnosti. “Nakon što joj suprug devet mjeseci nije dobio plaću, a stanje u zemlji se rapidno pogoršalo, zabrinuta oko budućnosti svoje djece i naroda kojem pripada, krajem 2012. godine Iva Anzulović napušta svoj projekt te se isključivo počinje baviti proučavanjem svih okolnosti koje su dovele do ovog alarmantno lošeg stanja u Hrvatskoj”, dio iz njene biografije (savjest.com).

A što ti, Rvatino moja, radiš? Nezaposlen sjediš kod kuće i jedeš vlastita govna, slušaš drek s TV-a i gledaš proljeve po Fejsbuku. I žališ se. Žališ, kako je u Irskoj bolje, kako tamo nema Plenkovića ni HDZ-a ni Kolinde, za koje si vjerojatno i glasao. Hraniš se lažima i dezinformacijama. Svakim danom te Vladajući hrane govnima na žlicu, smiju ti se, smatraju te običnom ovcom. Plenki i ekipa ti se ruga u facu!

Ne znaš koristiti jedino legalno oružje koje imaš – svoj mozak.

Čeka nas Krvava jesen, sprema se velika Seljačka buna. Nemoj biti papak, skupljaj drek u kantu. Uzmi svoje vile, zapali svoje baklje. Dođi pun entuzijazma na Trg bana Josipa Jelačića 14.09.2018, točno u podne, ponašaj se kao da je Hrvatska osvojila zlato na Svjetskom, a zapravo, bori se za svoju egzistenciju.

Hrvatska je kao velika slagalica. Okovi iliti okvir te slagalice je Vlada. Svaka pojedina puzzla smo mi. Kad pukne okvir i kad svaka pojedina puzzla ispadne iz cjeline, tek onda se slagalica može složiti na novo. Uz puno bolji i kvalitetniji okvir.

Budi kao Iva, smogni hrabrosti, brani jedino ono što ti je sveto.

Jebeš zemlju, politiku, lažna moralna načela – brani SAMOG SEBE.

Za koga? Za život!

foto: Vladimir Kinđerski/Adriaticstar.press

Standardno
Kolumne, NIHIL NON CLARE EST

NIHIL NON CLARE EST

ines

Piše: Bica Pankerica

EPIZODA PRVA: Glasovi u glavi su mi rekli da ovo napišem

Nemam para za psihijatra pa kompenziram na ovaj način – pišem.

Kad mi je pun kurac svega, sjednem za laptop i mahnito udaram po tipkovnici, tražim riječi koje se rimuju s mojim trenutnim psihičkim poremećajem “of the day”.  Sigurno nisi znao da se riječ depresija na engleskom rimuje sa 129 riječi. Žalosno i fascinantno u jednom, ja znam.

Ponekad skrolam po Fejsbuku i od silnih debilnih postova i komentara mogu složiti tolstojevski roman bez beda, pogotovo kod primitivne ekipe za koju se iskreno čudim kako imaju signala za internete u tim svojim zadrtim špiljama i mozgovima. Takvi špiljski ljudi često pišu svoje mini kolumne po bespućima društvenih mreža u obliku tokova svijesti bez točke, zareza, ali i daha, čini mi se. Pa ako se danas i ovi s klinastim pismom mogu izraziti, zašto ne bih i ja?

 

Jebiga, ja možda koristim interpunkciju i “teške” riječi poput “fitofarmaceut”, “motokultivator”, “biheviorizam” i dr., pa se barem tako razlikujem od tih klinastih autora. Ponekad čak i razmislim o tome što pišem. Možda čak i više puta pročitam napisano, prepravljam, brišem. Vjerojatno zato ja pišem kolumnu, a oni ne.

E, to definitivno trebaš isprobati: koristiti svoj mozak.

Priznajem, bolno je prvi put, pogotovo kad iz špilje izađeš na sunce. Ono, oči ti gore i po prvi put sve vidiš jasno. Skužiš da postoje različita mišljenja, religije, kulture i orijentacije, koja se često kose s tvojim vlastitima.

Kad i ako dovoljno evoluiraš, dođeš do spoznaje da postoji takozvano kritičko razmišljanje. Mind blown.

Što ako ti kažem, da mainstream mediji nisu jedini izvor informacija i da postoje različiti izvori istih? Sagledaj priču iz više aspekata i kuteva, istraži malo, nemoj šokirano komentirati fejk vijesti kao susjeda Mara postove News Bara.

Analiziraj sadržaj i ne izvlači ga iz konteksta. Postavi sebi pitanja o određenoj temi, prati svoju reakciju. Slušaj svoje glasove u glavi.

Pročitaj stvari s razumijevanjem i ne brzaj sa zaključcima. Uvijek odaberi jednostavnije rješenje problema. Ako ti netko govori da je 1+1=3, pa jebemu, valjda znaš da je 1+1=2 i totalno je sumnjivo što netko tvrdi da je 3. Ili je taj netko debil, ili namjerno širi dezinformacije.

 

Znam da zvuči teško i nisam školuvala spika, ali stvarno nije. Samo trebaš gledati, slušati i razmišljati svojom glavom. Toliko je jednostavno. Danas svatko može sebe nazivati autorom, misliocem ili filozofom, dovoljno je napraviti vlastiti blog ili stranicu i agresivno napadati političare, medije i ljude, ali rijetko tko razumije suštinu kreativnog izražavanja i slobode govora. Većina siluje slobodu govora kao jeftinu kurvu.

Pazi što slušaš, pazi što gledaš, pazi gdje ideš – Veliki Brat te gleda. Cuki i algoritmi sve pamte. Napiši jednu krivu riječ i odmah te netko pokuša diskriminirati i linčovati. Skrinšotovi posvuda. Di si bijo ’91?, što si slušo 2009., sve je tu. Moderno oružje internet ratnika. Ko tebe kamenom, ti njega još većim.

Ne okreći mi leđa, zabit ću ti lajk u leđa, ono.

Kužiš, nisi jedini na svijetu, niti je ovo jedina dimenzija postojanja, niti si popio svu pamet svijeta. Otvori um, ne budi seljačina. Probudi kritičara u sebi!

Učiš dok si živ.

Čudiš se i spoznaješ.

Možda jednom i evoluiraš.

Možda.

Standardno
Kolumne, Putna

Hvala i doviđenja!

Piše: Miljenko Mitrović

Prošlo je godinu dana od prve Putne u Anwi. Obećao sam kćerci da će to ići do Martinja pa je ovo moj oproštaj od Anwe. Za kraj, evo prvog tekstića kojeg sam uz pomoć unuke Ume napisao na kompu:

KOMPA MIŠ

IMA PUNO PJESAMA O MIŠU
ALI SU STARE I JEDVA DIŠU.
SAMO O JEDNOM MIŠU
NIKAD NIŠTA NE PIŠU.
UMJESTO REPA, VRTI MU SE ŽICA,
A KAO OKO ŽARULJIVA BLICA.
TA ŽICA UVIJEK GA DAVI
KaD GA NEZNALICE LUPAJU PO GLAVI

20171112_175207

Standardno
Kolumne, Putna

Gavranov uzlet i Bumbarov izlet

Piše: Miljenko Mitrović 

Moja starija napast rasturila je na portalu Otvoreno.hr s pitanjem „koga staviti na kovanicu od 2 eura kad uskočimo u Eurozonu?“. Susjedi Slovenci stavili su legendarnog partizana Staneta Rozmana –Franca i to u uniformi s petokrakom. Kako posjedujem tu kovanicu zaradio sam na okladama nekoliko janjaca i još ohoho toga.

Zanimljivo da su kod Mie stizali svakojaki prijedlozi od Tuđmana, Tita, Radića, Boškovića, Tesle, Starčevića, Andrića, Janice, Parlova, Šukera, Kužea, Krleže, Kosorice pa sve do Nives Celzijus, Pernara, Sanadera, Todorića… A do našeg ulaska u Eurozonu bit će još svakojakih prijedloga. Možda će tada Hasanbegović predložiti Tita, a Pupovac Stepinca. A sad u pohode vrhunskim gastronomskim lokacijama gdje se fino papa i cuga.

Jazbina- imanje Agronomskog faksa

S prijateljem Bumbarom koji svojom aplikacijom iz matematike od tutleka pravi genijalce, otišao sam u Jazbinu na tulum Kraljeva ulice. Uz vrhunsko vino i pjenušac papali smo gulaš od srnetine i veprovine koji se krčkao šest sati.

20171026_214737

Kraljevi ulice s kraljem matematike

-Dopelaj si mog profesora iz srednje Župu – obradovao se Hadži dok se pozdravljao s Bumbarom.

Ja krenuh u spiku s glazbenom urednicom HTV-a i starom frendicom, Snježanom Nožinić.

-Naš tamburaški orkestar i maestro Siniša Leopold mogli bi snimiti serijal „Narodna glazba članica EU“. U svakoj emisiji zvali bi atraktivnog gosta iz zemlje čija se glazba izvodi – kaže Snješka, a ja ne sumnjam da će to biti novi izvozni proizvod HTV-a i dobra zarada. Snješka mi je potom obilato nahvalila bivšeg supruga Mustafu Nadarevića i njihovu već odraslu djecu.

-Mujki je zaista super otac !

Restoran Apetit u Masarykovoj

S obitelji Gavran uživao sam u gastronomskim delicijama restorana Apetit. Najmlađi Gavran dobio je nagradu za najboljeg glumca na Bobijevim danima. Zasluženo u žestokoj konkurenciji. S nama njegova buduća supruga Zorana s mamom i moji dragi prijatelji Mladena i Miro. Na tapeti je bilo i vjenčanje.

-Ja bi najrađe da bude srednjovjekovno u dvorcu s oklopima i krinolinama – nada se Jakov.

Kažem nada se jer Zorani ne pada na pamet ta oklopna avantura. Držim njenu stranu uz napomenu da je za svadbu najvažnije dobro vino i dobra glazba. Miro mi je otkrio jedan mega projekt u pripremi, ali dobio sam i embargo da o tome pričam.

20171102_163102

Nova ptica u Gavranovom jatu

Restoran Baltazar

Kod Bobe i Igora po običaju Mačak, Brile i stara ekipa. S prijateljima Banjom i Kekom davim se u zimskim delicijama čuvenog restorana.

Restoran Zvonce na Vrbiku

Bivši napadač Zagreba Vukadinović počastio je savršenom klopom kakvu gazda Draško redovito servira, suprugu kćerku, budućeg zeta i njegove roditelje. Ja sam bio priljepak. Imam blagi osjećaj da se i tu šuljaju svatovi. Naime, Danijela i Filip se tako slatko drže za rukice da je to milina koja vodi u bračne vode. Bacio sam ja i okladu da će brzo stići i unuci.

Uz fini roze sjetismo se Vuk i ja Draže Jerkovića, legende i njegovog trenera koji baš i nije volio da nogometaši uče i studiraju.

-Upali bi na pripremama Žagar i Draža u moju sobu jer su vidjeli svjetlo. Učio sam za ispite, a Draža se dobro izgalamio jer mu nije bilo jasno da ne želim napustiti faks. Kad sam magistrirao na Ekonomiji znao bi me na treninzima zadirkivati „magistar, dodaj brže magistar!“

Saloon na Tuškancu

Kiselo zelje sa Čošinim kobasama iz Županje, a mi listamo završnu verziju monografije kultnog kluba.

-Sad treba od sponzora namaknuti oko 100 tisuća kuna za tiskanje i eto promocije – kaže autor monografije Damir Jirasek. Stiže mi i poruka od Mustafe Nadarevića „u Švici sam „ pa ništa od belice u Deželici.

Bosanac i plavuša

1.
Žali se u ambulanti plavuša:
– Doktore, boli me guza!
-Gdje konkretno?
-Ovdje na ulazu!
-E u tom je problem, to je izlaz, a ne ulaz!
2.
Piju na željezničkom kolodvoru Bosanac, Crnogorac i Hercegovac. Naruče putnu, a uto vlak krenu.
Potrče oni za njim. Crnogorac odustane nakon deset metara, Hercegovac nakon dvadeset, a Bosanac trči iz sve snage i na jedvite jade uleti u vlak. Crnogorac će na to:
-Đe će ova avetinja u vlak; pa on je došao samo da nas isprati!

 

Standardno
Kolumne, Putna

Mujica i nesuđeni glumac

Piše: Miljenko Mitrović 
Današnja naslovnica Večernjaka „Ljudi se boje umjetne inteligencije „ me raspametila. Kao mi smo prirodna inteligencija , a evoluirali smo samo od toljage do atomske bombe pojačavajući sve zlo u nama do beskraja svemira. Toliko je naša Zemlja sićušna iz tih nebeskih visina, ali nam je zato ego veći od svih galaksija.

Skoro će Dan mrtvih pa eto bar 24 sata mira i spokoja. Vratila nam država jedan sat, a bilo bi bolje da nam je vratila sve ono što je otela i pokrala. Što će nam taj sat koji su nam vratili. Neka si ga zadrže. Za godine i vrijeme ne mari moj prijatelj Novak Radanović koji sa svojih 65 uredno trenira i kao bivši boksač poručuje:

– Mirko Filipović sa mnom u ringu, po boksačkim pravilima, nema nikakve šanse. Iako sam stariji dvadesetak godina možemo nasred Trga bana Jelačića organizirati meč. Ma kažem ti, Mirko nema šanse!

Pitam za mišljenje nekadašnjeg boksačkog asa Zvonimira Franjića:

-Ma ni jedan borac iz kaveza i drugih borilačkih sportova s pravim boksačem u ringu, po boksačkim pravilima, nema apsolutno nikakve šanse!

Sprint po Wembleyu

Bilo je zabavno u Gavelli na ročkasu pjevačice i gazdarice Tene Vodopije. Nije mi se cugalo, ali sam zato Ikeinom kralju Vladi Svibenu oteo od usta zalogaj čarobne torte od kestena. Priključio sam se Mustafi Nadareviću i Teninom budućem mužu Marinu Vasilju koji se nije odvajao od ljubimice Beatris.

-Strugar mi je javio da ste u Puli morali otkazati rasprodanu predstavu  – trznem Mujicu.

-Ma ne podsječaj me na to. Čovjek koji je organizirao predstavu trojice Fazlinovića trebao je osigurati one buba-mikrofone jer je u dvorani bilo tri tisuće ljudi. Tehnika bila jeftina pa zakazala. Srećom, samo ih je troje vratilo karte.

Prisjećamo se kako je Mujica želio spremati Marina za prijemni na Akademiji , ali on je radije skrenuo u skipere i ugostitelje.

20171023_231509

-Nisam lud da budem glumac! – kratko je prije desetak godina odbrusio.

A tko zna možda mu je danas žao jer svira gitaru i klavir, govori engleski, dobro zgledi, a strah i tremu ne poznaje. Inače ne bi prije tih puno godina na zaprepaštenje engleske policije i čeličnog osiguranja preskočio sve zapreke na Wembleyu odskakutao na sred terena do Eduarda.

Dogovaram s Mujicom belu u Deželi, a onda pravac na drugi kazališni tulum u Lisinski . Slavila se stotka Gavranove „Lutke“.

Među posjetiteljima i mag vremenske prognoze, Zoran Vakula:

-Kako prognoziraš majstoricu s Grcima?

– Kad bih to znao išao bi u kladionicu.

-Baš nikad se ne kladiš?

-Par puta sam uzaludno odigrao Euro jackpot.

Kraj nas Doris Pinčić kojoj čestitam stoto rolanje.

-Kako je krenulo ti ćeš još nekoliko dječice roditi za trajanja ove predstave, a ako s Kurbašom oboriš rekorde „Stilskih vježbi“ trebat će ti estetski kirurg da igraš lutkicu.

Doris se nasmijala, a kraj nas je bio poznati estetski kirurg, dr. Ivica Lukšić koji se uključio u spiku:

-Ja sam tu ako bude zatrebalo!

Preko svojih veza doznajem da je Jakov Gavran dobio nagradu na Bobijevim danima i odmah to javio sretnim roditeljima Miri i Mladeni. Bi mi drago što je među laureatima i Ančica Dobrić, Fecov „Revizor“… Sve nagrade odoše dragim prijateljima. I nek uvijek bude tako!

Bosanci i Hercegovci

1.
Vic o Hercegovcima ispričao je Slaven Knezović:
– Kako češ prepoznati Hercegovca na plaži ?
-Po bijelim perajama !

2.
A Bosanski prijatelj Damir :
Dalmatinski, istarski i bosanski magarac se takmičili u skoku u dalj. Dalmatinski skoči dva metra, istarski tri metra, a kad je došao na red bosanski magarac, prošeta ispred njega jedna lijepa magarica i on skoči devet metara. Ali s razglasa se isti tren oglasi sudac:

-Bosanski magarac je diskvalificiran jer je skakao s motkom!

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kad se Tena udavala

Piše: Miljenko Mitrović

U mjesec dana preživjeli smo dva najavljena smaka svijeta. Doduše, prije deset dana promašio nas je meteor koji je prošišao kraj Zemlje, promašivši nas za 45 000 kilometara. Da nas je kresnuo posljedice bi bile katastrofalne jer bi snaga udara bila jednaka učinku eksplozije 20 atomskih bombi.

Zahvaljujući tom meteorskom pogotku „u ništa“ održale su se i Gavelline večeri. Kako neki tvrde da vrijeme u biti stoji, a sve drugo se kreće, u inat se nisam micao iz Frankopanske, a događalo se puno toga iza Ciganovih kazališnih dana.
1.
Kultni kafić Gavelle uskoro bi trebao zaprti lesu jer pametnjakovići namjeravaju nešto graditi u ovim danima kiše i skorašnjeg snijega. Stari gazda Pavo Kremenić čestitao je novoj gazdarici Teni Vodopiji ročkas ,a ona je naprosto blistala jer će sa svojim dečkom Marinom uskoro uploviti u bračnu luku.
– Nemoj ti ništa konstruirati – upozori me Marin koji je davno na tekmi s Englezima preskočio sve ograde na Wembleyu i sletio na teren kod Eduarda da Silve. Proteklo je puno vremena . Marin je postao vrhunski jedriličar i ugostitelj, a njegova draga Tena samo trepće okicama od sreće.
– Marin mi je za ročkas darovao laptop kojeg odavno želim, a neki dan smo s roditeljima bili na zajedničkom ručku.
Marinovoj mami prof. Denis Vasilj koja je naučila pjevati gotovo sve zvijezde s naše estrade, sviđa se buduća snaha, a tati Zoranu Vodopiji, bivšem veleposlaniku Hrvatske na Kosovu, zet je po mjeri.

20171021_224349
– Pavo, spremi se da kumuješ -šapnem gazdi Kremeniću dok smo nazdravljali budućim mladencima.
2.
Kopam sve više po kvantnoj mehanici i što više razmišljam shvaćam da sve manje znam. Kvant je poput ženske čudi u koju muškarac teško prolazi. Netko reče da je nekad davno postojao muškarac koji je spoznao što žene hoće, ali je umro od šoka. Tako je i s kvantnom fizikom. Prije ću riknuti nego je skužiti .
KEKEC ODVEO VLAJE NA HIMALAJE
3.
Počastio nas je u Gavelli Tomo Galović svojim kobasama koje su jeli Vlaji na Himalaji u društvu Jetija. Davili smo se, a Mlikota mi u Frankopanskoj otkri da ih je na vrhove Himalaja odveo Kekec iz Slovenije, a ne Stipe Božić:
-Najteže su bile zadnje etape uspona zbog sve rjeđeg zraka pa ih je Stipe zbog zdravstvenih problema preskočio.Na vrh nas je odveo Slovenac Viki Grošelj, Božićev veliki prijatelj, koji je osvojio sve najviše svjetske vrhove.
4.
Kod Tereze u klupskom kafiću ispio sam čašu plavca s Ivom Grčićem koji je primljen u angažman .
Vonjalo je sve na janjetinu i odojčeta, a mladi, talentirani, glumac mi u šali reče:
Bio sam na pola plaće pa sam sad kompletirao radni odnos. Redatelji me više neće zafrkavati da mogu izgovarati samo pola teksta jer sam na pola plaće.
5.
Žele Klarić, svojevremeno najbolji vaterpolo sudac na svijetu, obilazi salone za uljepšavanje jer se priprema za ulogu u novom filmu Dejana Ačimovića.
-Ačim snima dugometražni dokumentarac o Ratku Rudiću ,a ja o njemu puno toga mogu reći. Sudio sam na šest Olimpijskih igara , a cijeli život sam u vaterpolu –kaže Seagal hrvatskog filma Klarić
6.
Vlado Sviben, kralj švedskog namještaja, hvalio je u Gavelli Fecovog „Revizora“ iz Komedije tvrdeći po prvi put u životu da je predstava znatno iznad obilnog domjenka . Pokazao nam je Vlado sliku s mažoretkinjama iz predstave. Upućeni kažu, bit će tu i svadbe jer cure koje mašu štapovima uglavnom su Svibenovih godina.
ROČKAS I VICEVI
7.
Zoran Simić mi je servirao nekoliko viceva, a meni najviše leže ovaj međimurski:
U Čakovcu učiteljica pita učenike što im rade roditelji:
-Moj tata je glasnogovornik!
-A gdje radi?
-Kod ujaka Štefa koji vozi okolo kamion, a moj tata viče „Krumpira,krumpira..!
8.
Idi Alić sam čestitao ročkas , a ona me nasmija vicem:
Psihijatar pacijentu:
– Odlično, veliki napredak, bravo!
-Kakav napredak, bre? Prije šest mjeseci sam bio Napoleon, a sad sam nitko i ništa!
9. i još jedan malo duži :
Dolazi doktor u zatvor u kontrolu probave robijaša:
Kod prvog:
Stolica?
-Da!
-Kada?
-Sinoć!
-Kakva?
-Tvrda!
Kod drugog:
-Stolica?
-Da!
Kada ?
-Jutros !
-Kakva?
-Mekana!
Kod trećeg:
-Stolica?
-Da!
Kada?
-Prekosutra!
-Kakva?
-Električna!

Standardno
Kolumne, Putna

Pusa za Dimitrija

Piše: Miljenko Mitrović

Ovih dana  Zagreb će ukrasiti jumbo-plakati  “Snježne kraljice“ koji  najavljuju  novu hit predstavu  kazališta iz Mošćeničke 1. Trešnjina kraljica, ravnateljica i glumica  Višnja Babić imala je veliku želju da plakat za novu premjeru radi poznati slikar Dimitrije Popović pa smo Božidar Koščak-Kumpić, Višnja i ja krenuli u misiju nagovaranja.

Uzaludno smo Kumpić i ja  obrađivali prezauzetog Dimitrija da naslika plakat, a onda je Višnja s nekoliko nježnih rečenica i toplinom urođenog ženskog šarma za tren riješila problem.

-Dajte mi malo vremena i obavit ću posao -pokleknuo je poznati slikar.

Prošlo je vremena pa smo u istom sastavu  svratili u atelje na Šalati. Vidjevši idejno rješenje plakata oduševljena Višnja Babić zagrlila je i izljubila Dimitrija.

 

20171002_132305

-Sjajno, sjajno -ponavljali su ushićeno Kumpić i Višnja.

Uoči karlovačke premjere „Ernesta“ o Dimitriju sam pričao i sa šeficom varaždinskog HNK, Jasnom Jakovljević:

–Vid Balog za naše kazalište piše „Crkveno prikazanje“, a plakat i scenografiju  prilagođenu za predstave u crkvama radit će Dimitrije Popović – otkrila mi je intendantica varaždinskog HNK.

Svemirski aerodrom u Lici

Moj prijatelj dr Josip Fajdić, predsjednik „Vile Velebita“ napisao je čudesnu knjigu „Posebnosti Like“. U toj svojevrsnoj enciklopediji Like možete pronaći baš sve o rajskom djelu Lijepe naše. Tako uz  crtice o ličkoj janjetini, krumpiru, siru škripavcu, šljivovici   možete naći priču o ličkom svemirskom aerodromu

-Postoje ozbiljne naznake  švicarskog investitora „Swiss space systems“ da gradi svemirsku zračnu luku u Udbini. Oko 2020. godine  bit će izgrađena ta interkontinentalna zračna luka – navodi Fajdić.

U knjizi je i  i prekrasna pjesma o Lici Jure Karakaša. Evo zadnjeg stiha:

        Lika je zemlja  mržnje i zemlja ljubavi,

       I tihe patnje i uzavrelih strasti ;

       Ona je i radost i tuga i odlasci i vračanje,

       Ona je gorki pelin  i čaša puna  slasti.

Kako je nastao pakao

Na puno duhovitih cveba naletio sam proteklih dana pa hajdemo redom :

1.

Proslavili smo 20-tu godišnjicu mature. Zaposlen je samo razrednik!

2.

Ako mislite da na ovom svijetu nitko ne misli na vas, samo preskočite jednu ratu kredita!

3.

Pravi muškarci lakiraju nokte čekićem!

4.

Šetaju Adam i Eva goli  po raju.

-Jao Adame, kako ti je mali…

-A gdje si ti vidjela većeg?

I tako je nastao pakao!

Standardno