Fenomeni, Gastronomija, Internet

Epic Meal Time: „Odreži, nareži, poliži tu membranu i zaradi salmonelu!“

Piše: Boris Kvaternik

Često nazivan „Jackassom” kulinarskih videa, internetski fenomen „Epic Meal Time“ u samo 3 godine prikazivanja na Youtubeu prikupio je fanbazu veću od populacije Hrvatske. Protagonisti se u svakoj epizodi do besvijesti prežderavaju abnormalnim količinama punomasne hrane daleko ispod svake granice dobrog ukusa. Ovaj šou definitivno nije za one slabijeg želuca, kao ni za vegetarijance.

EMP je ekstremna parodija kulinarskih emisija i bizarna kritika svjetskih prehrambenih navika

EMP je ekstremna parodija kulinarskih emisija i bizarna kritika svjetskih prehrambenih navika.

Ljutito bradato lice urla u kameru: „Pištolji! Špek! Hamburgeri! Prijatelji! I cuga… Pa, ovo je jebeno dobar internetski video, zar ne, kujo?!“ Tim riječima voditelj koji sebe naziva „Sauce Boss“ poziva gledatelje da im se pridruže u uživanju u najnovijoj kreaciji ovog ekstremnog i pomaknutog kulinarskog šou-a.

Prežderavanje do smrti

Često nazivan „Jackassom” kulinarskih videa, ovaj internetski fenomen snima se i prikazuje na Youtubeu već malo više od tri godine, postavljajući online novi uradak gotovo svakog tjedna. Njihov kanal do sad je skupio već više od 5.820.000 pretplatnika. Kad ih u intervjuima pitaju nisu li zabrinuti zbog svog zdravlja, članovi grupe koja čini postavu „Epic meal timea“ odgovaraju kako nisu posjetili liječnika već tri godine jer ne žele znati što se događa s njihovim tijelom. U svojim videima samouvjereno i bahato viču u kameru kako će sve do svoje skorašnje smrti nastaviti snimati epizode u kojima se do besvijesti prežderavaju abnormalnim količinama mesa i masnoće. Netko bi pomislio da se morbidno šale, no dovoljno je pogledati samo nekoliko videa s njihovog kanala da bismo shvatili suludost i ozbiljnost njihovih namjera.

„Epic meal time“ mogao bi se sažeti u nekoliko karakteristika: skupina bradatih ili nabildanih, vječito pijanih muškaraca agresivnog gangsterskog imidža (koji je očito zamišljen u djelomično satiričnom tonu) spremaju jela isključivo od mesa (i uz nikakvo kulinarsko obrazovanje), koja obično sadržavaju od nekoliko desetaka do nekoliko stotina tisuća kalorija, a zatim svoju gnjusnu kreaciju proždiru na najneodgojenije moguće načine pred kamerom. Cijeli proces pripreme jela popraćen je velikom količinom degutantnog humora, napijanja litrama žestice, politički nekorektnih i seksističkih opaski te ismijavanja i parodiranja kulinarskih emisija općenito.

Kršeći sva pravila kulture, pogotovo ona kulinarskih šouova, u njihovim videima možemo svjedočiti pečenju titanskih količina lazanja u perilici za suđe, mahanju vatrenim oružjem u kuhinji, opijanju do besvijesti, zavijanju za prolaznicama u supermarketima, jedenju sendviča s nekoliko kila mesa i umaka gnjureći u njega licem, mesu koje frca na sve strane u toku trajanja divljačkih gozbi, mahnitom udaranju glavom o svinjsku lubanju prije obroka, kao i mnogim drugim općeneprihvatljivim akcijama i izjavama.

„Imamo gro mesa, dečko! Imamo GRO mesa!“, vidno pijani voditelj urla u kameru. Dok njegov suradnik reže planine sirovih odrezaka ližući nož, on reži: „Nareži to sranje! Zaradi salmonelu!”

Kritika svjetskih prehrambenih navika

“Zaradi još salmonele, like a boss! Napij se!“. Počinje trganje sirovih mesnih odrezaka golim rukama, na što „Sauce boss“ zabavljeno komentira: „Poliži tu membranu!“

Evo parafraze „Sauce Bossovog” opisa jednog od njihovih „kulinarskih kreacija“: „Uzeli smo prepelicu i stavili je u kokoš. To smo stavili u pilića, zatim u patku i sve zajedno nagurali u puricu. Zatim smo sve to uzeli i omotali špekom i stavili u cijelu svinju. Onda smo uzeli deset svinja i povezali ih tako da smo im spojili anuse sa ustima.“

Ovaj šou definitivno nije za one slabijeg želuca, kao niti za vegetarijance. Mnogima će već pri prvom gledanju biti beskrajno degutantan, štetan i uvredljiv. Upitnost morala ljudi koji su spremni za slavu umrijeti pred kamerama, kao i traćenje ogromnih količina hrane i životinjskih života u svrhu zabave predstavlja ozbiljan problem pri vrednovanju ovog šoua. Da slučajno i ne spominjem promoviranje nezdravih, upravo smrtonosnih prehrambenih navika. Čemu se, dakle, može zahvaliti neviđena popularnost koju je stekao u samo tri godine, krenuvši praktički od nule?

Ako šou uzmemo kao ekstremnu parodiju žanra kulinarskih emisija i kao možebitnu kritiku svjetskih prehrambenih navika, donekle možemo shvatiti ogromnu bazu obožavatelja diljem svijeta. Iako time izostavljamo najbitniju komponentu – zabavu. Ovaj šou je, zahvaljujući svojem degutantnom i uvredljivom sadržaju, slično South parku, većini ljudi jednostavno zabavan, prvenstveno zbog svog šok-efekta.

Mesijanski sjaj kulinarskih anarhista

U svijetu okovanom krutim pravilima i normama te sve većom depresijom koja izvire iz naših robotiziranih i uštogljenih života 21.-og stoljeća, razumljivo je da se ovi kulinarski anarhisti mogu nekim ljudima ukazati u gotovo mesijanskom sjaju. Kršeći sva pravila pristojnosti, dobrog ukusa i globalno prihvaćenih postavki o normalnom ponašanju te propagirajući neki novi nihilizam, ovi suludi Kanađani u velikom dijelu svoje publike bude osjećaj bunta i prezira prema normama, prema javnom moralu i društvenim obrascima.

Dakako, nemojmo se zavaravati, njihove ambicije su daleko prizemnije, što je jasno čitljivo iz svakog videa – napiti se, nažderati se, postati slavan, dobro se zabaviti i zaraditi putem interneta hrpetinu novaca. No, stav koji prenose na svoje široko gledateljstvo mogao bi se opisati širenjem buntovništva i „jebe-mi-se“ filozofije.

Dakako, postoje različita mišljenja o tome koliki postotak njihovih gigantskih kreacija bude doista i pojeden, pošto šou zapravo nikad ne prikazuje puno vrijeme objeda. S druge strane, članovi EMT-a tvrde kako ništa od spravljene hrane ne bacaju, već sve uvijek pojedu do kraja, ako ne isti dan, onda u idućih nekoliko dana.

Na kraju, svatko će ovaj fenomen doživjeti u svojem svjetlu; jedni će ih svesrdno proglašavati parazitima, širiteljima dekadencije, nemorala i nezdravih životnih navika, dok će im drugi aplaudirati zbog rušenja svih mogućih znakova STOP, kao i zbog propagiranja buntovništva, nihilizma i anarhije u ovom (očito) trulo i nezdravo uređenom svijetu, zbog pomicanja granica do točke pucanja i urušavanja već ionako urušenog poretka i sustava vrijednosti.

http://www.youtube.com/watch?v=wZDv9pgHp8Q

Oglasi
Standardno
Fenomeni, Internet, Kultura

Anonymous – postmoderni anarhizam, digitalni aktivizam ili kulturni fenomen?

Postoji li korisnik world wide weba koji nije čuo za pokret Anonymous?

Postoji li korisnik world wide weba koji nije čuo za pokret Anonymous?

Piše: Višeslav Raos

Tko ili što je Anonymous? Vjerujem da malo koji korisnik svjetske Mreže nije čuo za ovaj fenomen. Vizualno je izrazito prepoznatljiv u svojem offline obliku, na različitim protuvladinim i protubankarskim prosvjedima poput Occupy Wall Streeta po osobama zakrabuljenima s maskama Guya Fawkesa, jednog od vođa neuspjele Urote praha (Gunpowder Plot) 1605., bombaškog napada kojim je trebao biti srušen engleski kralj Jakov I. i na prijestolje vraćeni katolički vladari. Putem antiutopijskog stripa, pa onda i filma V for Vendetta, maska je izgubila svoj izvorni smisao, dok pak suvremene obljetnice ovog događaja (5. studenog) u Engleskoj ponajviše nalikuju pučkim veselicama obilježenima raskošnim vatrometom te više nemaju protukatoličko značenje.

Borci za slobodan Internet- bez cenzure

Pojava Anonymousa vezuje se uz 2003. godinu i stranicu 4chan. Radi se o imageboardu (forum baziran na slikama i popratnim komentarima), koji je također izvor popularizacije internetskih memova (memes), odnosno različitih slika i popkulturnih referenci popraćenih natpisima koji im daju specifičan humorističan, sarkastičan ili kritičan ton, a šire se mrežom dijeljenjem od osobe do osobe.

Originalni Guy (Guido) Fawkes bio je jedan od vođa neuspjele urote kojom se htjelo vratiti katoličkog vladara na vlast u Britaniji

Originalni Guy (Guido) Fawkes bio je jedan od vođa neuspjele urote kojom se htjelo vratiti katoličkog vladara na vlast u Britaniji

Ovaj je pokret sastavljen od anonimnih pojedinaca koji čine virtualnu zajednicu koja se trudi djelovati kao jedan deindividualizirani metakolektiv. Slogan Anonymousa govori kako se radi o „legiji koja ne zaboravlja i ne oprašta te koju se može očekivati“. Usprkos ovakvom pokušaju konstruiranju imidža jedinstva, radi se o labavo povezanoj skupini hakerskih aktivista (hacktivists) bez jasne strukture, hijerarhije ili pregleda o sastavu članstva. Baš poput suvremenih terorističkih organizacija, ova decentraliziranost i slaba povezanost omogućuje samostalno djelovanje pojedinaca i manjih skupina u skladu sa zajedničkim ciljevima i stavovima, neovisno o drugim članovima šire skupine. Međutim, važno je napomenuti da Anonymous nema koherentne ciljeve niti politički program. Hakerski aktivisti koji ga čine djeluju s namjerom obrane slobode govora i protoka informacija te se žestoko opiru svakom obliku cenzure, nadzora interneta i zadiranja u privatnost te podupiru softver otvorenog koda, kao i slobodnu razmjenu podataka na internetu, što implicira podršku torrentima i drugim peer-to-peer poslužiteljima za razmjenu. Anonymousi su također izrazili jasnu potporu WikiLeaksu. Za razliku od gusarskih stranaka (također izvorno izraslih iz grupacije ljudi oko poslužitelja PirateBaya u Švedskoj) koje su razvile čitav niz političkih sadržaja i prijedloga javnih politika, Anonymous nije politička grupacija, iako njene akcije mogu, dakako, imati političke implikacije, kao što pokazuje njegova uloga u širenju proturežimskih informacija i medijskih sadržaja uoči i za vrijeme Arapskog proljeća. Članovi ove skupine motive svojih hakerskih akcija vrlo često objašnjavaju time da su željeli postići komični efekt („I did it for the lulz“ u internom žargonu). Također, treba naglasiti da se radi o ljudima kojima djelovanje u digitalnom prostoru postaje zamjena za stvarni, materijalni svijet, tj. da se u mrežnom okruženju bave aktivnostima i samoprezentiraju sebe kao pojedince na način koji im ne bi bio moguć u svakodnevici offline života.

Na udaru scientolozi, Sjeverna Koreja i Izrael

Aktivnosti Anonymousa uključuju napade na stranice vlada i drugih organizacija koje smatraju izvorom medijske i društvene cenzure. Napadi se mogu sastojati od koncentriranog priljeva korisnika stranici koji onda mijenja tijek kolanja informacija na njoj, ali i od ubacivanja novog sadržaja (najčešće kritičko-satiričnog sadržaja s jasnim vizualnim identitetom Anonymousa), pa do rušenja stranica, odnosno obustave pristupa nekom URL-u. Na udaru se našli Sjeverna Koreja, ali i Izrael te YouTube i Pokret čajanke (Tea Party Movement). Predmet haktivističkih akcija također su bile stranice povezane s rasizmom i pedofilijom. Posebno je zapažena ostala borba protiv scijentologije koju su „uzeli na zub“ zbog pokušaja ove vjerske zajednice da suzbija sadržaje na internetu koji govore loše o njoj. U sklopu različitih akcija potpore WikiLeaksu, Anonymousi su proveli niz napada na stranice i kompanije koje su odbile raditi s WikiLeaksom, primjerice PayPal, što je pak rezultiralo milijunskim štetama za tog pružatelja online platežnih usluga.

Antiutopijski film i strip V for Vendetta ustoličio je masku Guya Fawkesa kao simbol borbe za (internetsku) slobodu

Antiutopijski film i strip V for Vendetta ustoličio je masku Guya Fawkesa kao simbol borbe za (internetsku) slobodu

Mnoge zemlje haktivističke akcije, s pravom, doživljavaju kao akt kibernetičkog terorizma te su stoga mnogi članovi Anonymousa do sada uhićeni. Njihove akcije svakako predstavljaju izazov i opasnost za internetsku sigurnost. S druge pak strane, upravo njihove kampanje protiv prijedloga zakona o povećanju nadzora nad internetom ACTA osvijestile su u široj javnosti problematiku privatnosti na internetu i slobodne dostupnosti informacija. Anonymousi nisu anarhistički teroristi u klasičnom smislu riječi, no neki aspekti njihovog djelovanja svakako se mogu okarakterizirati kao sigurnosna ugroza. Oni su iskaz specifične hakerske kulture koja osjeća internet kao svoj matični prostor koji valja braniti od vanjskog uplitanja i nadzora. Hakeri koji uspijevaju nadmudriti sigurnosne sustave vlada i velikih kompanija osjećaju se nadmoćno i važno, čime im raste ugled u krugu istomišljenika, dok im pak taj novoosvojeni status moći može služiti i kao sredstvo bijega od stvarnog života u kojemu se možda suočavaju s nizom socijalnih i ekonomskih problema koje haktivizam ne može riješiti, no kreativne internetske spačke mogu predstavljati koristan ispušni ventil za frustracije svakodnevice suvremenog svijeta.

Standardno