Prvi post moderni hrvatski roman dobiva još jednu kazališnu interpretaciju. Nakon 40 godina i mnogobrojnih hrvatskih legendi, od Šerbedžije iz ’76. do Dragana Despota, uloga Melkiora pripala je Franji Dijaku.

Predstavu je prvo trebao režirati Zlatko Sviben, no nakon nesuglasica glumaca u predstavi i redatelja Svibena za vrijeme višesatnih proba u Gavelli krajem prošle godine na redateljsko mjesto odlukom direktora Gavelle Dražena Ferenčine dolazi Saša Anočić, najpoznatiji kao redatelj “Kauboja”. Prenosi Jutarnji.
“Kiklop” Ranka Marinkovića neosporno se ubraja među klasična djela hrvatske književnosti 20. stoljeća, a neki ga smatraju i prvim postmodernim hrvatskim romanom. Na jednoj razini, “Kiklop” je svojevrsni hommage boemskom ozračju međuratnoga Zagreba u kojem je Tin Ujević pisao i obilazio kavane, što su bile poprišta intelektualnih nadmetanja jednog od posljednjih naraštaja umjetnika-erudita. U tom miljeu kreće se sada već gotovo arhetipski lik Melkiora Tresića, mladoga intelektualca u potrazi za identitetom, u isti mah zadivljena i zgađena plejadom likova s kojima se želi poistovjetiti, poput očinske figure pjesnika Maestra te zbunjujućeg Uga, istodobno neodoljivog, odvratnog i smiješnog. Na drugoj razini, roman je i ljubavna priča kojoj je u žarištu Žena-Nepoznanica. Melkior joj nadijeva ime Vivijana, prema francuskoj glumici Viviane Romance, stvarajući u umu i mašti utjelovljenje vječne žudnje koja poprima obrise niza mitskih i literarnih žena, budeći u Melkioru neizdrživu ljubomoru, ali i idealističku čežnju za ljepotom. Ovaj roman složene strukture može se čitati realistično, kafkijanski, pa čak i pirandellovski, a da se njegova slojevitost pritom ne iscrpi, čemu teži i nova scenska adaptacija – nakon više od četiri desetljeća.

Uloga Maestra pripala je Draženu Kühnu, Vivjana Dijani Vidušin, a Ugo Živku Anočiću. Popis likova i glumaca možete naći ovdje.
Premjera predstave zakazana je za petak, 22. veljače u 11 sati u Frankopanskoj 10.
LuPuš/ HINA