PIŠE: Bica Pankerica
Svi ste tu kad se rakija peče, a dok je trebalo kupiti šljive, nigdje nikog! Aha!
Ne dao Odin nekog sranja, obiteljskog, poslovnog, životnog, eto ti pun zid i inbox pitanja, kvazi podrške, smijanja, meme-ova. Radi se hešteg #izdrži, kao znak sveopće podrške.
A di si bio devesprve dok je gorilo? Niđeeeee.
Eno me, ja 2018. godine gradim kuće lajkanjem posta AfričkaDjecaBezKuće i nahranila sam malog Juanita sheranjem neke fotke povrća.Zatim sam lajkala molitvu da ne umre mala Marija pa sam donirala 5 kn za žrtve nekog tornada u Americi ili tajfuna u Aziji, nisam sigurna, pisalo je u znakovima.
Nakon toga sam zatvorila laptop, zadovoljno trljala ruke od silne humanitarnosti i najela se ko svinja u svojoj kući, ono, Juanitu u čast.
Naravno, sve sam to uredno objavila na društvenim mrežama.
Jer, ja sam dobra osoba.
Ozbiljno, eno piše mi na Instač biografiji. Imam tamo i fotku ispred UNICEF-ovog ureda, jer #goodwill #feedthepoor spika. Masu ljudi mi je to lajkalo i napisalo hrpu komentara tipa: “ti si anđeo”, “lijepa i dobra”, “za ovo sam se borijo”… Ego mi cvate. Nemaju pojma da sam tamo bila samo u prolazu, kako sam zaobišla neku Ciganku s petero djece i to u širokom luku, s gađenjem. Mislim, žicala je za kruh. Daj, molim te, pa brže bi joj išlo da je postala to na Fejs i hranila se lajkovima, poput mene. Onog dedu koji prodaje Ulične svjetiljke na Trgu, nisam ni pogledala, dok mi je dovikivao “Dobar dan!”. Mislim, kako da zadnjih 10 kn dam nekom probisvijetu? Zašto nešto ne radi???
Ali da, uslikala sam se ispred UNICEFA i heštegala bogaisusa da svi vide. Jer, ako influencam dobro, onda sam automatski i dobra osoba i činim dobra djela, zar ne?
Jer, sve se svodi na dokazivanje i pokazivanje. Kome? Svima! Osuđujem one što me sude, a po cijele dane sudim drugima i sebi samoj. Lajkam ti, lajkaš mi.
Zapitala sam se, koliko lajkova mi treba do Neba?
Ako postoji ta Internet dualnost, označava li to cyber-Pakao i Raj?
Ako sam na nečijem bloku ili crnoj listi, jesam li u Limbu?
Ako lajkam dovoljno svetih slika i šeram molitve i lajkam objave podrške bolesnima, hoću li u cyber-Raj?
Ako postam 24 sata informacije i fotografije svog maloljetnog djeteta i otvorim mu Instagram profil, jesam li dobar cyber-roditelj ili neodgovorna osoba koja krši temeljna ljudska prava?
Ako volim bizarnu umjetnost i imam sliku demona na naslovnoj fotografiji , jesam li cyber-sotonist ili samo otvorena umjetnička duša?
Dualnost. Bipolarnost. Hipokrizija. Svega.
Ima toga posvuda na Internetima. Jednim klikom si udaljen od cyber-Pakla ili cyber-Raja. U jednom trenutku možeš naručivati trostruko umorstvo, a na drugom tabu slušati prijenos katoličke mise na starolatinskom. Možeš. Internet je poput beskonačne heterogene mase isprepletenih dualnih dimenzija. Jedna ogromna žgvalja izmiješanog Pakla i Raja.
Danas, baš svaka osoba na ovom planetu pa i novorođenče, može imati svoj društveni alter-ego i skrivati se iza njega. Najbolje bi bilo da lijepo preskrolaš preko problema i ostaviš samo ono najreprezentativnije na uvid, da se igraš boga u kreaciji svog idealnog života. Počneš živjeti taj idealni život, a odbaciš onaj “stari”. Zapravo, stidiš se samog sebe, a želiš se pokazati svima!
Ono, živimo u bipolarnom društvu. Kužiš o čemu pričam?
Lajkaj prave stvari, a ne krive! – podučavat će u futurističkoj cyber-crkvi. Odgovori na svaki dickpick iz inboxa, jer je to pristojno. Nahrani Juanita jednim klikom! To dobri cyber ljudi čine! Ako ne činiš kako mase očekuju od tebe i ako nisi SEEN u svim aspektima svog života – bit ćeš izbrisan, osramoćen, na famoznom BLOCKU.
Nisi ni svjestan, kako si udaljen jedan jebeni klik od vlastitog uništenja. Jedan krivi lajk ili post i bacio si se u ponore cyber-pakla, gdje su oni najgori od najgorih demona često tvoja najuža rodbina i prijatelji. Osuđuju. Vrebaju. Čekaju.
Oni lajkaju fotku Isusa i nadaju se svom komadiću Public Raja dok te bacaju u Limb i sklanjaju iz svog života, a ti jadan, sam, samo još možeš napisati poziv u pomoć: “Add me, u Limbu sam.”
anwa.com.hr 