Kolumne, Putna

Mujica i nesuđeni glumac

Piše: Miljenko Mitrović 
Današnja naslovnica Večernjaka „Ljudi se boje umjetne inteligencije „ me raspametila. Kao mi smo prirodna inteligencija , a evoluirali smo samo od toljage do atomske bombe pojačavajući sve zlo u nama do beskraja svemira. Toliko je naša Zemlja sićušna iz tih nebeskih visina, ali nam je zato ego veći od svih galaksija.

Skoro će Dan mrtvih pa eto bar 24 sata mira i spokoja. Vratila nam država jedan sat, a bilo bi bolje da nam je vratila sve ono što je otela i pokrala. Što će nam taj sat koji su nam vratili. Neka si ga zadrže. Za godine i vrijeme ne mari moj prijatelj Novak Radanović koji sa svojih 65 uredno trenira i kao bivši boksač poručuje:

– Mirko Filipović sa mnom u ringu, po boksačkim pravilima, nema nikakve šanse. Iako sam stariji dvadesetak godina možemo nasred Trga bana Jelačića organizirati meč. Ma kažem ti, Mirko nema šanse!

Pitam za mišljenje nekadašnjeg boksačkog asa Zvonimira Franjića:

-Ma ni jedan borac iz kaveza i drugih borilačkih sportova s pravim boksačem u ringu, po boksačkim pravilima, nema apsolutno nikakve šanse!

Sprint po Wembleyu

Bilo je zabavno u Gavelli na ročkasu pjevačice i gazdarice Tene Vodopije. Nije mi se cugalo, ali sam zato Ikeinom kralju Vladi Svibenu oteo od usta zalogaj čarobne torte od kestena. Priključio sam se Mustafi Nadareviću i Teninom budućem mužu Marinu Vasilju koji se nije odvajao od ljubimice Beatris.

-Strugar mi je javio da ste u Puli morali otkazati rasprodanu predstavu  – trznem Mujicu.

-Ma ne podsječaj me na to. Čovjek koji je organizirao predstavu trojice Fazlinovića trebao je osigurati one buba-mikrofone jer je u dvorani bilo tri tisuće ljudi. Tehnika bila jeftina pa zakazala. Srećom, samo ih je troje vratilo karte.

Prisjećamo se kako je Mujica želio spremati Marina za prijemni na Akademiji , ali on je radije skrenuo u skipere i ugostitelje.

20171023_231509

-Nisam lud da budem glumac! – kratko je prije desetak godina odbrusio.

A tko zna možda mu je danas žao jer svira gitaru i klavir, govori engleski, dobro zgledi, a strah i tremu ne poznaje. Inače ne bi prije tih puno godina na zaprepaštenje engleske policije i čeličnog osiguranja preskočio sve zapreke na Wembleyu odskakutao na sred terena do Eduarda.

Dogovaram s Mujicom belu u Deželi, a onda pravac na drugi kazališni tulum u Lisinski . Slavila se stotka Gavranove „Lutke“.

Među posjetiteljima i mag vremenske prognoze, Zoran Vakula:

-Kako prognoziraš majstoricu s Grcima?

– Kad bih to znao išao bi u kladionicu.

-Baš nikad se ne kladiš?

-Par puta sam uzaludno odigrao Euro jackpot.

Kraj nas Doris Pinčić kojoj čestitam stoto rolanje.

-Kako je krenulo ti ćeš još nekoliko dječice roditi za trajanja ove predstave, a ako s Kurbašom oboriš rekorde „Stilskih vježbi“ trebat će ti estetski kirurg da igraš lutkicu.

Doris se nasmijala, a kraj nas je bio poznati estetski kirurg, dr. Ivica Lukšić koji se uključio u spiku:

-Ja sam tu ako bude zatrebalo!

Preko svojih veza doznajem da je Jakov Gavran dobio nagradu na Bobijevim danima i odmah to javio sretnim roditeljima Miri i Mladeni. Bi mi drago što je među laureatima i Ančica Dobrić, Fecov „Revizor“… Sve nagrade odoše dragim prijateljima. I nek uvijek bude tako!

Bosanci i Hercegovci

1.
Vic o Hercegovcima ispričao je Slaven Knezović:
– Kako češ prepoznati Hercegovca na plaži ?
-Po bijelim perajama !

2.
A Bosanski prijatelj Damir :
Dalmatinski, istarski i bosanski magarac se takmičili u skoku u dalj. Dalmatinski skoči dva metra, istarski tri metra, a kad je došao na red bosanski magarac, prošeta ispred njega jedna lijepa magarica i on skoči devet metara. Ali s razglasa se isti tren oglasi sudac:

-Bosanski magarac je diskvalificiran jer je skakao s motkom!

 

 

Oglasi
Standardno
Kolumne, Putna

Kad se Tena udavala

Piše: Miljenko Mitrović

U mjesec dana preživjeli smo dva najavljena smaka svijeta. Doduše, prije deset dana promašio nas je meteor koji je prošišao kraj Zemlje, promašivši nas za 45 000 kilometara. Da nas je kresnuo posljedice bi bile katastrofalne jer bi snaga udara bila jednaka učinku eksplozije 20 atomskih bombi.

Zahvaljujući tom meteorskom pogotku „u ništa“ održale su se i Gavelline večeri. Kako neki tvrde da vrijeme u biti stoji, a sve drugo se kreće, u inat se nisam micao iz Frankopanske, a događalo se puno toga iza Ciganovih kazališnih dana.
1.
Kultni kafić Gavelle uskoro bi trebao zaprti lesu jer pametnjakovići namjeravaju nešto graditi u ovim danima kiše i skorašnjeg snijega. Stari gazda Pavo Kremenić čestitao je novoj gazdarici Teni Vodopiji ročkas ,a ona je naprosto blistala jer će sa svojim dečkom Marinom uskoro uploviti u bračnu luku.
– Nemoj ti ništa konstruirati – upozori me Marin koji je davno na tekmi s Englezima preskočio sve ograde na Wembleyu i sletio na teren kod Eduarda da Silve. Proteklo je puno vremena . Marin je postao vrhunski jedriličar i ugostitelj, a njegova draga Tena samo trepće okicama od sreće.
– Marin mi je za ročkas darovao laptop kojeg odavno želim, a neki dan smo s roditeljima bili na zajedničkom ručku.
Marinovoj mami prof. Denis Vasilj koja je naučila pjevati gotovo sve zvijezde s naše estrade, sviđa se buduća snaha, a tati Zoranu Vodopiji, bivšem veleposlaniku Hrvatske na Kosovu, zet je po mjeri.

20171021_224349
– Pavo, spremi se da kumuješ -šapnem gazdi Kremeniću dok smo nazdravljali budućim mladencima.
2.
Kopam sve više po kvantnoj mehanici i što više razmišljam shvaćam da sve manje znam. Kvant je poput ženske čudi u koju muškarac teško prolazi. Netko reče da je nekad davno postojao muškarac koji je spoznao što žene hoće, ali je umro od šoka. Tako je i s kvantnom fizikom. Prije ću riknuti nego je skužiti .
KEKEC ODVEO VLAJE NA HIMALAJE
3.
Počastio nas je u Gavelli Tomo Galović svojim kobasama koje su jeli Vlaji na Himalaji u društvu Jetija. Davili smo se, a Mlikota mi u Frankopanskoj otkri da ih je na vrhove Himalaja odveo Kekec iz Slovenije, a ne Stipe Božić:
-Najteže su bile zadnje etape uspona zbog sve rjeđeg zraka pa ih je Stipe zbog zdravstvenih problema preskočio.Na vrh nas je odveo Slovenac Viki Grošelj, Božićev veliki prijatelj, koji je osvojio sve najviše svjetske vrhove.
4.
Kod Tereze u klupskom kafiću ispio sam čašu plavca s Ivom Grčićem koji je primljen u angažman .
Vonjalo je sve na janjetinu i odojčeta, a mladi, talentirani, glumac mi u šali reče:
Bio sam na pola plaće pa sam sad kompletirao radni odnos. Redatelji me više neće zafrkavati da mogu izgovarati samo pola teksta jer sam na pola plaće.
5.
Žele Klarić, svojevremeno najbolji vaterpolo sudac na svijetu, obilazi salone za uljepšavanje jer se priprema za ulogu u novom filmu Dejana Ačimovića.
-Ačim snima dugometražni dokumentarac o Ratku Rudiću ,a ja o njemu puno toga mogu reći. Sudio sam na šest Olimpijskih igara , a cijeli život sam u vaterpolu –kaže Seagal hrvatskog filma Klarić
6.
Vlado Sviben, kralj švedskog namještaja, hvalio je u Gavelli Fecovog „Revizora“ iz Komedije tvrdeći po prvi put u životu da je predstava znatno iznad obilnog domjenka . Pokazao nam je Vlado sliku s mažoretkinjama iz predstave. Upućeni kažu, bit će tu i svadbe jer cure koje mašu štapovima uglavnom su Svibenovih godina.
ROČKAS I VICEVI
7.
Zoran Simić mi je servirao nekoliko viceva, a meni najviše leže ovaj međimurski:
U Čakovcu učiteljica pita učenike što im rade roditelji:
-Moj tata je glasnogovornik!
-A gdje radi?
-Kod ujaka Štefa koji vozi okolo kamion, a moj tata viče „Krumpira,krumpira..!
8.
Idi Alić sam čestitao ročkas , a ona me nasmija vicem:
Psihijatar pacijentu:
– Odlično, veliki napredak, bravo!
-Kakav napredak, bre? Prije šest mjeseci sam bio Napoleon, a sad sam nitko i ništa!
9. i još jedan malo duži :
Dolazi doktor u zatvor u kontrolu probave robijaša:
Kod prvog:
Stolica?
-Da!
-Kada?
-Sinoć!
-Kakva?
-Tvrda!
Kod drugog:
-Stolica?
-Da!
Kada ?
-Jutros !
-Kakva?
-Mekana!
Kod trećeg:
-Stolica?
-Da!
Kada?
-Prekosutra!
-Kakva?
-Električna!

Standardno
Kolumne, Putna

Pusa za Dimitrija

Piše: Miljenko Mitrović

Ovih dana  Zagreb će ukrasiti jumbo-plakati  “Snježne kraljice“ koji  najavljuju  novu hit predstavu  kazališta iz Mošćeničke 1. Trešnjina kraljica, ravnateljica i glumica  Višnja Babić imala je veliku želju da plakat za novu premjeru radi poznati slikar Dimitrije Popović pa smo Božidar Koščak-Kumpić, Višnja i ja krenuli u misiju nagovaranja.

Uzaludno smo Kumpić i ja  obrađivali prezauzetog Dimitrija da naslika plakat, a onda je Višnja s nekoliko nježnih rečenica i toplinom urođenog ženskog šarma za tren riješila problem.

-Dajte mi malo vremena i obavit ću posao -pokleknuo je poznati slikar.

Prošlo je vremena pa smo u istom sastavu  svratili u atelje na Šalati. Vidjevši idejno rješenje plakata oduševljena Višnja Babić zagrlila je i izljubila Dimitrija.

 

20171002_132305

-Sjajno, sjajno -ponavljali su ushićeno Kumpić i Višnja.

Uoči karlovačke premjere „Ernesta“ o Dimitriju sam pričao i sa šeficom varaždinskog HNK, Jasnom Jakovljević:

Vid Balog za naše kazalište piše „Crkveno prikazanje“, a plakat i scenografiju  prilagođenu za predstave u crkvama radit će Dimitrije Popović – otkrila mi je intendantica varaždinskog HNK.

Svemirski aerodrom u Lici

Moj prijatelj dr Josip Fajdić, predsjednik „Vile Velebita“ napisao je čudesnu knjigu „Posebnosti Like“. U toj svojevrsnoj enciklopediji Like možete pronaći baš sve o rajskom djelu Lijepe naše. Tako uz  crtice o ličkoj janjetini, krumpiru, siru škripavcu, šljivovici   možete naći priču o ličkom svemirskom aerodromu

-Postoje ozbiljne naznake  švicarskog investitora „Swiss space systems“ da gradi svemirsku zračnu luku u Udbini. Oko 2020. godine  bit će izgrađena ta interkontinentalna zračna luka – navodi Fajdić.

U knjizi je i  i prekrasna pjesma o Lici Jure Karakaša. Evo zadnjeg stiha:

        Lika je zemlja  mržnje i zemlja ljubavi,

       I tihe patnje i uzavrelih strasti ;

       Ona je i radost i tuga i odlasci i vračanje,

       Ona je gorki pelin  i čaša puna  slasti.

Kako je nastao pakao

Na puno duhovitih cveba naletio sam proteklih dana pa hajdemo redom :

1.

Proslavili smo 20-tu godišnjicu mature. Zaposlen je samo razrednik!

2.

Ako mislite da na ovom svijetu nitko ne misli na vas, samo preskočite jednu ratu kredita!

3.

Pravi muškarci lakiraju nokte čekićem!

4.

Šetaju Adam i Eva goli  po raju.

-Jao Adame, kako ti je mali…

-A gdje si ti vidjela većeg?

I tako je nastao pakao!

Standardno
Kolumne, Putna

Ćiro i Škaro za Ukrajinu i Rusiju

Piše: Miljenko Mitrović

Bubetam po kompu samo par sati prije sudbonosne utakmice u Ukrajini. Nekoliko dana ranije, uz janje i vino moj stari prijatelj, malonogometni virtuoz, Branko Borgudan predložio je rješenje za siguran prolaz na SP.

-Moj kum Damir Škaro i Ćiro bili bi idealan tandem da repku odvedu u Rusiju. Škaro je kao izbornik šest puta bio nogometni prvak države za veterane. Njegov HAK Siget svladao je prije par dana u zadnjem finalu moćnu Lokomotivu. S Ćirom radi na novoj knjizi „Vjera i sport“, a baš bih volio vidjeti koji igrač ne bi ostavio srce na terenu. Imali bi dodatno poluvrijeme sa Škarom u ringu, a za ostalo bi se pobrinuo majstor Ćiro -predloži Borgudan, a podržaše ga vrhunski pištoljaš Kralj, veslač Capuder, karataš Čošo, glumac Grgić…

20171007_143513

Doktor Škaro nadopunio je kuma:

-Ćiro i ja nismo navikli na poraze. U karijeri sam imao 450 mečeva i samo 12 poraza. Pa ljudi, Ćiro je trener svih trenera, a mi izmišljamo svašta!

Kad je netko osvajač Olimpijske medalje, saborski zastupnik ,doktor znanosti, pisac… Treba mu vjerovati, a ja se kladim u novog janjca da će Škaro jednoga dana među akademike.

Dokazano: Trešnjevčani najpametniji!

Sretnem na Trešnjevačkom placu šulkolegu iz IX gimnazije, Mikija Rukavinu koji je jedan na jedan ponizio TV lovca Kotigu i odnio s Prisavlja 80 000 kuna. Predlagao mu je tada Tarik Filipović:

-Bolje je vrabac u ruci nego golub na grani!

A moj školski iz Dobojske uze lovu i uzvrati Tariku:

-Ma bolje ševa na travi, nego golub na Trgu!

Miki se vratio iz Zadra s prvog memorijala Mirka Miočića:

-U finalu je Kotigu isprašio moj frend Perica Živanović, također Trešnjevčan. Pa i najbolji TV lovac Krešo koji se oženio u subotu je s Trešnjevke. Stanuje ti kraj Doma sportova.

Trešnjevka je nekad bila zakon ulice, a sad je, očito, zakon pameti. Šteta što ovakvi poput mene kvare taj visoki prosjek lucidnosti, ali zato popravljam onaj uličarski jer sam dužena cesti od semafora.

Kad Čarli zapjeva

Našu dragu frendicu i poznatu voditeljicu Antoniju Blaće dočekali smo u Gavelli s pjesmom „Sretan ti rođendan…“,a ona nas iznenadi:

-Slađe bi mi bilo da mi otpjevate moju omiljenu „Da temogu pismom zvati…“

Naravno da smo zarevali iz dubine grla. Svega je tu bilo osim dalmatinske klapske ljepote. Vid Balog je povlačio na međimurski, Hrvoje Klobučar potezao po lički, Antonijin suprug, vaterpolista Hrvoje Brlečić opalio po kajkavski pa je najbolje zvučao naš ljubimac Čarli koji je svojim lavežom bio najbliži izvornoj pjesmi klape Maslina.

Moram priznati da se ni ja nisam osramotio jer znajući svoje glasovne mogućnosti samo sam otvarao usta nazdravljajući slavljenici žesticom koju iz Maraske redovito šalju u Vatikan Papi. To je prva žestica koju sam hitio v gupček nakon deset godina.

Te noći ćuh i vic za kraj :

Intervju za tajnicu:

-Znate li engleski?

-Naravno!

-Kažite na engleskom broj 666-3629!

-Seks seks seks free seks tu najt!

 

Standardno
Vijesti, Zagreb

Druga strana “Naci” Đure: “On nije manijak s oružjem nego brižan otac”

Piše: Lucija Pušonjić

Svima je dosta poznata priča o „Nazi Đuri“, pankeru koji je prije nekoliko dana u tramvaju uzvikivao nacističke parole i bacio suzavac. Ali znaju li svi kako je sada njegovoj porodici? Njegovoj ženi? Njegovom dijetetu? Elvira Đurić (20) supruga „Nazi Đure“, kazala mi je kako joj mobitel zvoni cijeli dan. Znatiželjni novinari napadaju je, pokušavajući se izboriti za komad dobre priče te neuspješno pišu samo užasne stvari o njezinom mužu.

Elvira je inače muslimanka iz Zemuna i majka dvogodišnje djevočice Željke. Toliko o „Nazi Đuri“, kojem nadimak uopće nije Nazi Đuro nego Đuro. Boli mene kurac za Đuru, znam ga osobno, zna biti debil, no svi smo debili kada malo popijemo, zar ne? Ali mi je stalo do njegove žene, do njegovog djeteta koji sam mali milion puta čuvala. Mala Željkica je pišala po meni, čitala sam joj slikovnice, donosila čokoladu. Kako će tom djetetu biti za 10 godina kada vidi sve te vijesti o svome ocu? Razmislite malo.

Neću pisati nikakav „revolucionaran“ tekst. Dovoljne su riječi ove žene. Također, poslala mi je par slika, dok portali koji pozivaju na nasilje nad njim, kopaju samo slike sa oružjem (replikama oružja, jer puške i pištolji nisu pravi), naš portal je odlučio prikazati i drugu stranu Đure, koja javnosti nije prikazana.

Pa prosudite sami.

đuro

„Nije.

Nije monstrum.

Nije zločinac.

Nije idiot.

Nije terorista.

Nije manijak.

Nije ludak.

Znate?

Ne znate. Ja znam.

Ja dišem s njim četiri godine. A vi?

Vi ste pročitali nešto o njemu i vi ste ga osudili?

Jeste li mu vi menjali pelene? Jeste li mu vi išli na roditeljske sastanke? Jeste li mu vi plaćali račune? Ups, niste?

Jeste li ga videli nasmejanog?

A jeste mu nekada brisali suze?

A znate čemu te suze?

Ne znate. VI, savršeni bezgrešni ljudi, ne znate.

Znate li da mu nije nadimak “Nazi Đuro”?

Znate li koje su mu boje oči?

I znate li koja mu je najdraža čokolada? NE znate. Jer NE želite da znate!

Znate ono što ste pročitali u novinama. Da je on MONSTRUM.  Lažem li?

Znate li vi, veliki katolici, da mu psujete mrtvog oca? Da, dragi moji. Mrtvog oca. Otac mu je poginuo ’92, u Karlovcu. A za šta je poginuo? Da se danas VI, veliki vernici, domoljubi, Hrvati, Katolici?! zgražate nad njegovim sinom?!

22331025_1468402099862463_1564515596_n

“Nazi Đuro” je moj muž.

On je njen otac. Otac naše prekrasne ćerke.

On je osoba koja se probudi u 6h ujutru, poljubi mene i dete i ode da krivi kičmu na građevini, dođe kući popodne, pojede nešto i popije kafu sa mnom, presvuče se i ode na posao Da, OPET ode raditi. A znate li zašto? Zato što NE prima očevu penziju? Zato što radimo i krvavo zarađujemo svaku prokletu lipu ne bi li uspeli da se izvučemo iz ovrha, platimo račune i odhranimo dete. Zato što nam preti izbacivanje iz stana i da, sa dvogodišnjom ćerkom, ostanemo na ulici. Jel to znate?!

Da, on ima dete.

I znate koliko ga ona voli? “Do neba”, kako ona kaže.

22359503_1468402133195793_1248982766_n

Pa, recite mi, vi bezgrešni ljudi, hoćemo li ga razapeti zbog pijanog ispada u tramvaju? Hoćemo?!

A hoćemo li ga pohvaliti kada prosjaku na ulici da svoju zadnju kunu iz džepa? Nećemo?!

Da vam odgovorim na pitanja, koja sam ovih dana, eto, pročitala u silnim komentarima na svim ovim odvratnim provlačenjima njegovog imena kroz medije.

Pitate se hoće li sutra izvaditi bombu umesto suzavca? Neće. Ne brinite.

Jer je nema.

Jer nema oružja.

Jer u našem domu živi maloletno dete, malena dvogodišnja curica kojoj je njen tata sve na svetu.

Jer tata dođe sa posla noseći slatkiše, a ne bombe.

Kažete “Đuro poziva na mržnju”?! Šta vi, BEZGREŠNI ljudi, radite?! Šta rade vaši komentari “Na goli otok, u zatvor, u ludnicu, ja bih ga ubio/la, treba ga obesiti….” itd., da se ne prisećam jer me prolazi jeza čitajući to.

Ne pozivate li vi na nasilje nad njim sa tim komentarima?!

Đuro je, pre svega, jedan običan čovek, kao i svi vi, “BEZGREŠNI” ljudi. Običan čovek, muž i otac. Ima svoje vrline i mane.

22331066_1468401863195820_216090334_n

I ne, nije bio pri sebi dok je to radio. Vraćao se sa proslave prijateljevog rođendana, u alkoholisanom stanju.

Da, pogrešio je.

NE PRAVDAM GA.

Ali, mene eto zanima, hoćemo li linčovati Đuru zbog jednoga Sieg Heil?! I kako je moguće od suzavca dobiti opekotine po rukama?! Kako je moguće da je vozačici tramvaja u ZATVORENOJ kabini pozlilo od suzavca, ali je ipak uspela da odveze tramvaj još 5 stanica?

Upalite nekada mozak, a ugasite “crne kutije” u dnevnoj sobi. Možda vam onda bude jasnije.

Da je on “nacista i fašista” kako ga imenujete, da li bi oženio mene?

Dokle će se narod buniti i linčovati malene pijune, dok će slike pedofila, koji kao mačem seku sve čedno u nečijem detetu, ostajati zamagljenje i njihova imena skrivena?

Zbog takvih deca umiru, i njihove se slike i imena skrivaju. A zbog ovakvih sa suzavcem, niko nije umro, a njega se pljuje na sva vrata.

Zapitajte se, kao što se i ja zapitam. Veliki Hrvati, katolici, je li verski javno pozivate na nasilje nad nečijim detetom, jer i Đuro je, na posletku svega, ipak nečije dete koje sa sobom nosi prazninu iz ranog detinjstva. Razmislite, preispitajte svoje grehe, pa onda druge osudite.

Đuro je predivna osoba. Osoba koja, eto, ima problema.

A vi probleme nemate? Problema sa svim i svačim.

I znate šta? Niste vi ti koji rešavate njegove probleme. I ne, niste vi ti koji koji živite njegove probleme.

Zato NE SUDI. Jer NE ZNAŠ tuđi život.

Lako je prepričavati napisano iz novina. A kada bi ste pričali ono što stvarno znate, kakva bi tišina nastala.

Da više razmišljate, a manje osuđujete. Glave bi vam bile pune, a usta prazna.

Nažalost, do tada je obrnuto. Usta su vam puna tuđih života, a glave prazne.

 

Standardno
Glazba, Interview, Reportaže

Disorder: “U slobodno vrijeme se drogiramo, masturbiramo i družimo s djecom”

Piše: Lucija Pušonjić

Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao, nježnu i pohotnu u ono dvorište u kojem sam vas gledala, dragi Disorderu. Dvije tisuće i sedamnaeste godine, 30. rujna, kada je bila jesen slična ovoj.

Šerbedžiju na stranu, prošlu subotu zagrebačka Medika vrvjela je pankerima. Iako se činilo da nije bilo toliko ljudi, koncert je posjetilo preko 200 gamadi iz cijele Hrvatske. Atmosfera je bila odlična sve dok nije aktiviran suzavac zbog čega mi već 3 dana sve ima okus po papru. Gospon kaže kako je bilo „slučajno“ i kako mu je ispao iako je nemoguće da se aktivira zbog sigurnosnog okidača, no boli me kurac.

Satnica je dosta kasnila, ali je zato bilo više nego dovoljno vremena za predkoncertno trovanje. Predgrupa Disbaja nije dovela pretjerano ljudi u dvoranu.

-Bilo je jebeno stara, jebem ti Boga, sam kaj mi ide na kurac kaj mi se ekipa na Disbaji ne poga kurca, a svi je kao slušaju – rekao mi je Sin. I zaista je bilo tako, par ljudi u pogu, ostali su stajali sa strane, kimali glavom i ispijali piće.

diso sleep

Neki su koncert i prespavali

Na Bakterijama je bilo dosta bolje, više ekipe, zajebancije, poganja i uživancije. Da vam iskreno kažem, veći dio koncerta provela sam sjedeći na upadu preispitujući moral, život, smrt, prošlost, budućnost i egzistencijalizam pokušavajući uzimati izjave.

Zahvaljujući Žikiju iz No More Idolsa (kojem sam još uvijek dužna pivu), omogućio mi je valjda jedinu svjetlu točku ovog teksta- intervju sa Disorderom.

Nakon par dana google udbašenja, pročitala sam kako su ekipa iz benda anti rasisti i vege kurci palci, ali moje primitivne predrasude su me po hiljaditi put prevarile. Simpatični su to momci, koji se zapravo ne opterećuju previše oko sranja u svijetu. Oni su tu da sviraju, piju i zajebavaju se.

Disorder je nastao 22. svibnja 1981. godine u Bristolu. Istina, bend već odavno ne nastupa u originalnoj postavi, a na moje pitanje zašto je popis bivših članova benda duži od ruskog klasika, ni sami nisu znali odgovoriti iz prve.

-Ima mnogo različitih i dugih priča zašto je tako. Ali Disorder je zapravo više orkestar nego bend – rekao mi je Taf, najstariji član benda.

U zadnje vrijeme imaju dosta gigova u ovoj našoj jadnoj jugoslavenskoj regiji prvobitno zbog jeftinog piva, zanimljive pank scene i interesantne povijesti. Rekli su da im je super na turi samo što eto, nikad nisu bili dočekani sa suzavcem u očima, ali kako se zagrebački pankeri ne razlikuju mnogo od britanskih. Po njima je najjača scena u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali kako i Amerika ima dosta dobru underground scenu.

Bristol na primjer, je prepun pankera, možeš doći u rendom pub odsvirati nešto kad god hoćeš, što nije baš česta scena u Hrvatskoj. Ondje je ljudima važnije da mogu cugati i družiti se s ekipom, računati jedan na drugoga nego ostalo. Najbolji gigovi su im bili u Japanu, Grčkoj, zapravo svugdje. Dio života su proveli u Norveškoj. Kažu kako je tamo ekipa dosta agresivna, tuku se s pandurima, nazi pankerima, izbacuju ih iz skvotova i sl.

Došli su u Hrvatsku nakon 29 godina zahvaljujući ekipi iz No More Idolsa s kojima su svirali u Bristolu prije 3 mjeseca. Skompali su se, ostali u kontaktu i shvatili su kako su letovi jeftini pa što ne bi posjetili Lijepu Našu.

Imaju moto: „Fight junk not punk!“ koji se odnosi na njihov prezir prema heroinbu i kokainu. U slobodno vrijeme se drogiraju, masturbiraju i druže s djecom.

Sve u svemu, vrlo ugodan intervju. Dok sam istraživala internetom, pokušavajući maznuti potencijalna pitanja, shvatila sam kako ih ne daju prečesto što je šteta jer imaju dosta pametnoga za reći. Nadam se da će nastaviti rokati i dalje te da nećemo morati čekati još 30 godina da posjete ovu Vukojebinu.

Fotografije atmosfere s koncerta možete pronaći na Anwinom Facebooku.

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kobasice ispred politike

Piše: Miljenko Mitrović

Piskaram ovo na dan kad su ukinute gladijatorske igre. Kao, više ih nema. Ne znam samo što su one borbe u kavezima kad se šoraju do balčaka. Što se mene tiče, ubacio bih u te arene Cerara i Plenkovića pa nek šakama rješavaju pitanje Piranskog zaljeva. Ma ubacio bi u taj krvoločni kavez Donalda Trumpa i Kim Jong Una pa nek se međusobno šutaju i ne podjebavaju svoje narode i cijeli svijet! Čvarci, kuleni i kobasice sposobniji su od svih političara svijeta. Mire ljude i narode.

Mokrice: Kulen open

Na međunarodnom golf turniru „Kulen open“ Slovenci i Hrvati – ko rođena braća. Nitko ne spominje ni hampere mora iz Pirana ni Svetu Geru. Igra se od rupe do rupe, a Marijan Galović čeka na „devetoj“ sa slovenskim vinom i slavonskim kobasicama. Prije zamaha palice pitam Milana Šećkovića zašto pušta da propada kultni „Zagorec“ u Frankopanskoj ,a on prije dalekometnog leta loptice uzvrati:

-Neka mi netko ponudi 10 milijuna eura koliko sam ja uložio u „Zagorec“ pa nek otvara!

Pored nas prolaze i škuljice gađaju Radimir Čačić, Zoran Primorac, Emir Afgan… Sve to budno prati bivši boksački as Zvonimir Franjić. A kad su sve rupe ubodene, krenulo se na klopu, piće i dodjelu nagradnih kulena seka i špeka pokrovitelja turnira Tomislava Galovića.

-Još uvijek važi moj izazov Draženu Ladiću da odigramo golf za janjca- potvrdi mi između dva čvarka Tomo.

Karlovac: Važno je zvati se Šestan

Prije premjere predstave „Važno je zvati se Ernest“ čestitali smo ravnatelju Srećku Šestanu brojne nagrade na međunarodnim festivalima, a onda se zabavljali na vragolijama Oscara Wildea. Zabavno je i obilato bilo na domjenku. Zvijezda sapunice “Zlatni dvori”, glumica Katarina Baban družila se s jednim naočitim šarmerom kojeg su zvali Čoša. Netko je usput primijetio da će Ornela Vištica zasigurno biti jako ljubomorna…

20170929_222403

Ljepotica i zvijer, hrvatska inačica

Barbara Rocco, koja je briljirala u komediji tražila je na domjenku mamu i šapnula mi:

-Ovo mi je treća premjera u mjesec dana.

Redatelj Mario Kovač je pod paskom svoje ljupke supruge hvalio dvije Katarine iz predstave:

-Strahinićka i Babanica snimaju sapunice, a nisu propustile ni jednu probu. To se baš često ne događa.

Marija čeka put u Hercegovinu na novu premjeru, a onda u Zadar.

-Idem na prvi memorijal Mirka Miočića. Pozvani su svi najbolji kvizaši, čak i lovci iz Potjere, a nadam se i Tariku Filipoviću.

S Miranom Hajošom sam dogovorio dolazak na premjeru u Viroviticu s nadom da ćemo probati čuveno Vinedino crno vino.

Pavlova vas: srdele i vicevi u vinskom podrumu

S bivšim direktorom iz Večernjeg Brankom Lovrićem, Ivicom Vidovićem, paganinijevcima i Rankasom uz srdele koje nam je vrhunski gradelirao klarinetist i skladatelj Josip Mimica, čuh od prijatelja iz Hercegovine dva tamošnja vica:

1.
Pitaju u Čeljevu staru majku :
-Što ti rade sinovi u Zagrebu?
-Jedan pleše balet ,drugi je maneken, a treći peder!

2.
-Ante, dušo što s’ neraspoložen? Kupiće tebi čača jaguara, skutera, glisera… Ma što god poželiš!
– Ma nije to u pitanju. Danas sam ti, čača moj doznao da sam homoseksualac!
-Ma ne brigaj brigu, Ante! Kupiće tebi čača i Bečke mališane.

 

 

Standardno