Piše: Miljenko Mitrović
Već četvrtu godinu 18. rujna u meni eruptira tuga i ne da mi da Nju zaboravim. ONA u meni tinja, plamti i gorjet će sve dok se opet ne spojimo tamo gore gdje postoji nada za nas koji vjerujemo i volimo…
No što vas boli briga za moju bol pa zato evo kratkog pregleda proteklih sedam dana.
ponedjeljak, 11. rujna
Svako malo na društvenim mrežama se pojavi informacija da je Mustafa Nadarević preselio na drugi svijet. Postalo je to iritirajuće degutantno pa da začepim gubčeke svima onima koji šire ove crne vijesti svečano objavljujem da je Mujica živ da življi ne može biti.
S već legendarnim Izetom Fazlinovićem u Deželi smo bili na beli. Mijenjali smo se svake dvije partije redatelj Ferenčina, Čošo Palinić, Neven Saks i ja. Pilo se mošta, crnog i bijelog vina, a jedina je novost da je Mujica totalno izbacio cigarete iz svojih pluća.

-U Lisinskom 22. i 23. rujna ja i moji Fazlinovići, Damir i Faruk gostujemo s predstavom „Zlatni momci“ – reče mi Mujica, a ja spremno prihvaćam okladu da će usprkos slabe reklame obje predstave biti krcate. U Bistrici ob Sotli u gostioni „ Šampeter“ družili smo se do „cenera“, a ja sam iskoristio pauze u kartanju da obiđem Simona Pinterića, Slavka Omerza i Bojana Sušina. Kažu mi poznati vinari da je berba pri kraju, a slatki mošt najavljuje vinsku bajku.
-Od 2003. nije bilo ovako kvalitetnog grožđa – pohvalio se na moju veliku radost Slavek Omerzo.
utorak, 12. rujna
U tramvaju naletavam na dragog mi prijatelja Miru Gavrana.
-Nakon duže pauze valjda nešto pišeš?
-Prihvatio sam se velikog posla. Pišem za HNK dramu za 28 lica. Bit će to presjek života jedne porodice u zadnjih šezdeset godina.
-Pa jedn lik će morati igrati nekoliko glumaca?
-Ne, sjeti se „Sladoleda“ u kojem su Mladena i Vilenica igrale sve od kolijevke do staračkog doma i baš sve je funkcioniralo- reče mi Miro uz napomenu da će drama biti puna iznenađenja i obrata.
srijeda, 13. rujna
Ispunio sam obećanje i kazališnom magu Magelliju dostavio petlitrenku njegovog omiljenog vina s nadom da će djelovati inspirativno i da će bar na sceni Gavelle spojiti uspješno dvije Koreje. Na lajni sam s Markom Mlinarićem i Duškom Ljuštinom. Kao opunomoćenik dr. Josipa Fajdića, predsjednika udruženja Ličana „Vila Velebita“ pozivam ih da 19. rujna dođu u Mimaru na promociju Ličke enciklopedije.
Obojica mi potvrđuju svoj dolazak. Sjetim se kako su jednom u Kerempuhu pokojni Kiki Kapor i ravnatelj Ljuština žestoko polemizirali oko toga tko je dao više važnih ljudi Hrvatskoj i svijetu, Lika ili Korčula.
Kiki:-Oliver!
Ljuc: Josipa Lisac!
Kiki: Vi Ličani ste igrali vaterpolo u gospićkim bunarima dok je naš KPK osvajao Europu.
Ljuc: Mi imamo Marka Mlinarića koji vrijedi više od svih nogometaša Korčule.
Kiki: Ma kod vas se nogomet igra nizbrdo i uzbrdo.
Naljuti to Ljuštinu pa doviknu vječnom Borisu Geršaku : -Gasder svjetlo!
-Zašto?
-Ma kad ti kažem gasi onda gasi !
U mrklom mraku čuo se Ljucov pobjednički glas:
-E ovako bi vi svi danas živjeli u totalnom mraku da nije bilo Ličanina Tesle!
četvrtak, 14. rujna
Kraljevi ulice su svojim maštovitim idejama oplemenili Zagreb. Ulični festivali ,finale Eurosonga, Martinja…. Ali nešto o njima zaista nisam znao, a vjerojatno ni vi.
-Ideja Adventa u Zagrebu je naša. Godinama smo Pajo i ja nagovarali odgovorne u gradskim strukturama vlasti da naprave Advent i na jedvite jade uspjeli –otkri mi Hadži i doda dasu baš oni gradonačelniku sugerirali izgradnju glazbene akademije.
petak, 15. rujna
Veseli deda Bobo počastio nas je za unuka Jana ukusnim jankom koji je za ovu prigodu prestao blejati. Ova oklada je realizirana, a ja najavio novu unučicu za dvije godine ili od sina Igora ili od kćerke Tamare. Tek toliko da se zna. Veselo društvo u Baltazaru posjetio je s mamom Janom i unuk Jan, a tata Igor mi šapnu:
-Deda Bobo snahi još nije kupio Todorićevu jahtu Janu.
subota, 16. rujna
Goran Grić vratio se iz Amerike i pravac u staru bazu. Pitam ga što ga je najviše fasciniralo u Chicagu.
-Moja Ivana je imala predavanja, a ja sam se divio tamošnjim neboderima. Popneš se na 400 m visine i kroz staklo promatraš panoramu grada.
Nedelja, 17. rujna
Fileki su za mene uvijek nemoralna ponuda koju ne mogu odbiti. Kad me Vlaho pozvao u Saloon na degustaciju tripica, vampa, škembića iliti fileka, nisam razmišljao ni sekunde . I bili su fantastični. Među top pet.
A sad još jedan vic o ženama:
Prva žena na Mjesecu: -Houston,imamo problem!
-Što je?
-Ništa, nema veze.
-Ali u čemu je problem?
-Ma ni u čemu!
-Molim te reci što je problem?
-Znaš ti dobro što je problem!