Piše, fotka, snima: Mia Mitrović
Sram me priznati, ali nikad nisam bila u Štinjanu. Nekako se dogodilo da mi promakne, no najzad smo se sreli on i ja, ove čudne 2017. na šestom izdanju festivala elektronske glazbe zvanom Dimensions.
Prvobitni plan bio je ostati u festivalskom kampu tri dana i tri noći, ali Državni hidrometeorološki zavod spriječio nas je u tom naumu. Baš kako su i najavili, ujutro nakon prvog dana počela je padati teška, siva, jesenja kiša.
-Kako neće bit’ kiše pored svih ovih Engleza kraj nas- šali se naš pulski domaćin, istarsko-slavonski gastronom i bonvivan, Bojan Vukelić Boki.
Istina je. Englezi su zbilja posvuda na festivalu; organiziraju, volontiraju, plešu, a na florovima nastupa cremme della creme britanske underground elektro scene. I ne samo britanske. I ne samo elektro.
Boki Vukelić spasio nas je od blatnog užasa kampa i riješio nam povoljan smještaj u simpatičnom malom hostelu Step 2. Ovaj tekst pišem u kafiću Dab, koji je pokraj hostela. Kafić se zove Dab, a hostel Step. Dab i Step. Dabstep. Baš zvuči nekako… Štinjanski.
Na svu sreću, vrijeme se popodne smirilo i sad sunce piči, noć će biti vedra pa nas navečer čeka druga porcija straha i prijezira na štinjanski, prema kojemu je onaj originalni, slikovnica za početnike.
Prvu večer izašli smo na fest čisto informativno, da vidimo gdje je što i kakva je atmosfera. Kao, vratit ćemo se ranije i naspavati jer smo umorni od puta. Ništa od toga. Ovo je izgleda poluotok koji nikada ne spava.
Od devet floorova Dimensionsa, tih devet krugova pakla, uspjeli smo vidjeti samo osam. Promakao nam je The Ballroom za kojeg štinjanski veterani kažu da je najbolji. Vidjet ćemo večeras.
Ove večeri, najbolje smo se naplesali na The Voidu. Zapravo, nismo se baš naplesali jer smo hodočastili s floora na floor, sa šanka na šank i zdrobili brdo love. Zapravo je pogreška večeri što nismo ostali plesati do kraja na Joy Orbisonu. Svojim kombiniranjem house, dubstep i UK funky ritmova, oduševio je ekipu na Voidu.
Iznenađujuće zabavno bilo je i na flooru kod dede Jacka gdje smo uz veseli techno pijuckali džekije s kolom po prilično povoljnim cijenama.
Mala je rasturao na Mungo flooru, a u kaotičnom the Moatu se pretjerivalo s basovima pa smo umakli od tamo da skroz ne prolupamo. Ipak, najzgodniju macu večeri snimili smo kako pleše na Dundovu u The Stables, floru-raju za iskusne rejvere.
Na Dimensionsu plešu sve dobne skupine, od 18 do 70, sve rase, spolovi i rodovi, ljudi svih naroda i narodnosti. Publika Dimensionsa nisu ispeglani i pomno depilirani bogatunčići kao na Ultri, već pripadnici globalnog, nepokorenog i nepokorivog rejverskog plemena.
Jedino što je ometalo dobru zabavu prve večeri bio je – za pulske prilike, pretjerano – veliki broj policajaca. Vjerujem da je razlog njihova prisutstva na Dimensionsu čuvanje reda i mira, a ne kvarenje zabave rejverima koji su mirno i bez ikakvog incidenta otplesali prvu večer Dimensionsa. Jedva čekamo drugu. Iza ponoći mi bit ćemo tu. Rejvolucija se nastavlja!
anwa.com.hr 