Glazba, Najave

Disorder u Zagrebu nakon 29 godina

U Subotu, 30.09.2017. zagrebačka Medika ugostiti će Bristolkske pank legende Disorder. Kultni bend iz 1981. nakon 29 godina napokon se vraća u Zagreb. Iako je sastav promijenjen mnogo puta, svejedno je zadržan originalan „noise“ zvuk.

Predgrupe će biti čakovačke Bakterije. Bend iz ’95. koji svi vole poslušati, te Disbaja koja je u prošlosti često pripremala teren za velike igrače.

Upad je 50 kuna iliti 65 na dan giga. Čisto prihvatljiva cijena za ovako kvalitetnu glazbu. Na njihovom dolasku možemo zahvaliti Žikiju iz No More Idolsa, tako da čim ga vidite ima pivu da platite!

(LuPuš)

Oglasi
Standardno
Kolumne, Putna

Magelli, pokaži čunu!

Piše: Miljenko Mitrović

U subotu je trebao biti smak svijeta. Za razliku od Meksika, Floride, Portorika, mi nismo osjetili ništa. Ali, kako sve polako ide u materinu tako je i Magelli u Gavelli postavio „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ grubo se izrugujući svetim ljubavnim odnosima muškaraca i žena. Lijepo je bilo vidjeti kako su golim čunama iz elitnog reda aplaudirali Vlado Šeks i Goran Jandroković.

Magelli je, naime, razolitio glumce i glumice koji su bildanjem slatkih sisica, klatarenjem čuna i vrckanjem guza nadoknađivali sitne tekstualne šupljine ove neobične predstave. Briljantni ansambl Gavelle savršeno je rolao po sceni, Magellijeva Bounjelovska, mašta slična onoj u mog omiljenog lika Spužva Boba Skockanog, rugala se svemu i svačemu…Šteta što u gledalištu nije kidnapirao više od dva reda jer su ovako naše političke face bile odveć sigurne da ih razolićeni glumci ne popiške. Što mislite da li bi u toj situaciji dobili aplauz na otvorenoj sceni ?
DA
NE
Tko zaokruži krivi odgovor častim ga cugom na šanku kod zone.

Moja draga frendica Božidarka Frajt, kraljica hrvatskog filma oporavila se od loma kičme i ponovno je na starom mjestu u Gavelli. Bila je jako ljuta na Magellija što joj je skinuo zeta Enesa:

-Sve bi to bilo super da se na poklonu nakon premijere skinuo i sam Magelli. To bi onda bio pravi performans –rekla mi je božanstvena Boža, a ja sam siguran da će genijalno pomaknuti Magelli jednoga dana skinuti do gola i nas u publici. Bio bi to prvi do kraja ogoljeni teatar na svijetu!

boža legenda

Boža, frajerica i po, na naslovnici Plavog Vjesnika u jesen sedamdeset i neke

Spikam dalje s Božom o jednom našem kolegi koji je, vjerujem nespretno, napisao kako je ona bila „nitko i ništa“. Valjda čovjek ne zna da su Božu Frajt proglasili najboljom filmskom glumicom svih vremena. Jurio ju je i Hollywood:

-Imala sam poziv poznatih svjetskih redatelja koji su htjeli da biram u njihovim filmovima. Dobila sam iz Amerike i garantno pismo, ali bilo je tad teško doći do vize i radne dozvole – reče Boža pa nastavi spiku o svojoj prelijepoj kćerki Bojani, unucima, druženju s Coppolom, monografiji Saloona i vrijeme proleti, a smaka svijeta ni u talonu.

boža

Božanastvena Boža, najveća legenda hrvatskog filma

Zašto Zetovci mrze psiće?

Putujući prošlog tjedna iz Velike Gorice prema gradu, naletim na vrlo ružnu scenu .Jedan bračni par želio je u bus s malim, preslatkim pesekom.

-Ne možete u javni prijevoz s paščetom! – grub je bio vozač.

-On je još jako mali…

-Baš mezabole! Ne može! –viknu i krenu.

Što se mene tiče, ja u bus ne bih puštao ljude koji tuku vozače i demoliraju stolice, a slatkom mješancu bi se dignuo sa šamrleka. Pričam to uz šank, a vaterpolista Hrvoje Brlečić pomazi svog ljubimca Čarlija i doda:

-Jedan čovjek je zvao menadžera u poznati hotel i pitao da li može dovesti i psa. Menadžer mu je uzvratio “Dragi gospodine, u našem hotelu psi nikad nisu napravili štetu, nisu nam krali ručnike, tanjure i čaše, nisu vikali, bunili se, psovali, uništavali… Pa ako vas vaš pas preporuči, možete doći s njim.“

U to u bazu ulazi naš frend Hrvoje Benić iliti Slavonska Barakuda:

-Koja je to premjera u HNK? – pita.
-Tko pjeva zlo ne misli!

Naime, sin od kuma tražio je Barakudu da mu nabavi dvije karte za HNK pa nazove prijatelja u kazalište:

-Trebaju mi dvije karte!

-Za koju predstavu?

-Pa za „Tko to tamo peva“.

Ne znam je li dobio cijelu ložu, a ja bih mu je dao jer nas je sve do suza nasmijao.

Sve po 12

Za kraj, vic i dvije slatke objave prijatelja s Fejsa:

1.
Najteže u životu je sirovini dokazati da je sekundarna .

2.
Sudeći po računu iz slavina mi teče kisela voda, smeće odvoze u limuzinama, interfon mi je u romingu, a ulice čiste Ronaldo i Messi!

3.
-Znate li gdje je Isus pronašao 12 apostola?
-?
-U trgovini sve po 12!

Standardno
Kolumne, Putna

Izet u Lisinski, Mustafa u Deželu na belu

Piše: Miljenko Mitrović

Već četvrtu godinu 18. rujna u meni eruptira tuga i ne da mi da Nju zaboravim. ONA u meni tinja, plamti i gorjet će sve dok se opet ne spojimo tamo gore gdje postoji nada za nas koji vjerujemo i volimo…

No što vas boli briga za moju bol pa zato evo kratkog pregleda proteklih sedam dana.

ponedjeljak, 11. rujna

Svako malo na društvenim mrežama se pojavi informacija da je Mustafa Nadarević preselio na drugi svijet. Postalo je to iritirajuće degutantno pa da začepim gubčeke svima onima koji šire ove crne vijesti svečano objavljujem da je Mujica živ da življi ne može biti.

S već legendarnim Izetom Fazlinovićem u Deželi smo bili na beli. Mijenjali smo se svake dvije partije redatelj Ferenčina, Čošo Palinić, Neven Saks i ja. Pilo se mošta, crnog i bijelog vina, a jedina je novost da je Mujica totalno izbacio cigarete iz svojih pluća.

21886706_334195623659354_1616682238_o

Fec i Mujica u elementu

-U Lisinskom 22. i 23. rujna ja i moji Fazlinovići, Damir i Faruk gostujemo s predstavom „Zlatni momci“ – reče mi Mujica, a ja spremno prihvaćam okladu da će usprkos slabe reklame obje predstave biti krcate. U Bistrici ob Sotli u gostioni „ Šampeter“ družili smo se do „cenera“, a ja sam iskoristio pauze u kartanju da obiđem Simona Pinterića, Slavka Omerza i Bojana Sušina. Kažu mi poznati vinari da je berba pri kraju, a slatki mošt najavljuje vinsku bajku.

-Od 2003. nije bilo ovako kvalitetnog grožđa – pohvalio se na moju veliku radost Slavek Omerzo.

utorak, 12. rujna

U tramvaju naletavam na dragog mi prijatelja Miru Gavrana.

-Nakon duže pauze valjda nešto pišeš?

-Prihvatio sam se velikog posla. Pišem za HNK dramu za 28 lica. Bit će to presjek života jedne porodice u zadnjih šezdeset godina.

-Pa jedn lik će morati igrati nekoliko glumaca?

-Ne, sjeti se „Sladoleda“ u kojem su Mladena i Vilenica igrale sve od kolijevke do staračkog doma i baš sve je funkcioniralo- reče mi Miro uz napomenu da će drama biti puna iznenađenja i obrata.

srijeda, 13. rujna

Ispunio sam obećanje i kazališnom magu Magelliju dostavio petlitrenku njegovog omiljenog vina s nadom da će djelovati inspirativno i da će bar na sceni Gavelle spojiti uspješno dvije Koreje. Na lajni sam s Markom Mlinarićem i Duškom Ljuštinom. Kao opunomoćenik dr. Josipa Fajdića, predsjednika udruženja Ličana „Vila Velebita“ pozivam ih da 19. rujna dođu u Mimaru na promociju Ličke enciklopedije.

Obojica mi potvrđuju svoj dolazak. Sjetim se kako su jednom u Kerempuhu pokojni Kiki Kapor i ravnatelj Ljuština žestoko polemizirali oko toga tko je dao više važnih ljudi Hrvatskoj i svijetu, Lika ili Korčula.

Kiki:-Oliver!

Ljuc: Josipa Lisac!

Kiki: Vi Ličani ste igrali vaterpolo u gospićkim bunarima dok je naš KPK osvajao Europu.

Ljuc: Mi imamo Marka Mlinarića koji vrijedi više od svih nogometaša Korčule.

Kiki: Ma kod vas se nogomet igra nizbrdo i uzbrdo.

Naljuti to Ljuštinu pa doviknu vječnom Borisu Geršaku : -Gasder svjetlo!

-Zašto?

-Ma kad ti kažem gasi onda gasi !

U mrklom mraku  čuo se Ljucov pobjednički glas:

-E ovako bi vi svi danas živjeli u totalnom mraku da nije bilo Ličanina Tesle!

četvrtak, 14. rujna

Kraljevi ulice su svojim maštovitim idejama oplemenili Zagreb. Ulični festivali ,finale Eurosonga, Martinja…. Ali nešto o njima zaista nisam znao, a vjerojatno ni vi.

-Ideja Adventa u Zagrebu je naša. Godinama smo Pajo i ja nagovarali odgovorne u gradskim strukturama vlasti da naprave Advent i na jedvite jade uspjeli –otkri mi Hadži i doda dasu baš oni gradonačelniku sugerirali izgradnju glazbene akademije.

petak, 15. rujna

Veseli deda Bobo počastio nas je za unuka Jana ukusnim jankom koji je za ovu prigodu prestao blejati. Ova oklada je realizirana, a ja najavio novu unučicu za dvije godine ili od sina Igora ili od kćerke Tamare. Tek toliko da se zna. Veselo društvo u Baltazaru posjetio je s mamom Janom i unuk Jan, a tata Igor mi šapnu:

-Deda Bobo snahi još nije kupio Todorićevu jahtu Janu.

subota, 16. rujna

Goran Grić vratio se iz Amerike i pravac u staru bazu. Pitam ga što ga je najviše fasciniralo u Chicagu.

-Moja Ivana je imala predavanja, a ja sam se divio tamošnjim neboderima. Popneš se na 400 m visine i kroz staklo promatraš panoramu grada.

Nedelja, 17. rujna

Fileki su za mene uvijek nemoralna ponuda koju ne mogu odbiti. Kad me Vlaho pozvao u Saloon na degustaciju tripica, vampa, škembića iliti fileka, nisam razmišljao ni sekunde . I bili su fantastični. Među top pet.

A sad još jedan vic o ženama:

Prva žena na Mjesecu: -Houston,imamo problem!

-Što je?

-Ništa, nema veze.

-Ali u čemu je problem?

-Ma ni u čemu!

-Molim te reci što je problem?

-Znaš ti dobro što je problem!

Standardno
Kolumne, Putna

Hrvatski Clark Gable

Piše: Miljenko Mitrović

Čini mi se da sam dovoljno lupetao po kompu i dijelio s vama dio svoje dostupne intime. I taman kad htjedoh odustati, kći mi reče:“ čaća, aj bar do Nove godine“, a koja to budala može odbiti dijete. Pa me evo opet, nadam se , u podnošljivim količinama. 

Počela je nova sezoona Gavella reality showa pa sam s dr Fajdićem, Žileom i Štefom Jeršekom svratio u staru bazu koja je otprla lesu. Uz šank, legendarni Ivica Kunej. Upoznajem Slavonce s bivšim direktorom Zagrebačke filharmonije, Gavelle…

21682550_331975337214716_2142518790_o.jpg

-Kunej vam je osnažio prijateljstvo Hrvatske i Kine, donio Makedoncima prvu rukometnu loptu, a usput igrao bar 500 puta u kazalištu, na TV i filmu – nabrajam, a Ivica me ispravi:

-Kaj 500? Više od 5000 puta sam bio na kazališnim scenama, televiziji i filmskim platnima!

Trznem mlađahnog 86-godišnjaka da sam iz povjerljivih izvora doznao kako je svojevremeno osvojio Vivin Leigh.

-Istina, gostovala je u Zagrebu sa suprugom Lawrenceom Olivierom koji se u neko doba umoran sam odšetao do hotela, a ja sam s prelijepom glumicom dugo plesao u Ritzu.

Nismo doznali je li u pitanju bio stiskavac, a ja se sjetih jednog starog trača kojeg je plasirala neponovljiva Scarlet iz kultnog filma „ Zameo ih vjetar“. Naime, na pitanje što joj je bilo najteže snimati u tom holivudskkom megaspektaklu, Vivien je iz prve ispalila:

-Užasavala sam se ljubavnih scena s Clarkom Gableom kojem je, valjda zbog gebisa, odvratno smrdjelo iz usta.

Ta istina ne kvari filmsku idilu Scarlet i Rhetta, ali baš „fino ne diši“, što bi rekli Zagorci. Malo smo se divili Ivičinom trofeju, a onda mi dr Fajdić pokloni svoje dvije nove knjige, “Posebnosti Like“ i „Požeške zapise“ koji počinju s Tagoreom:

Sanjao sam da bi život trebao biti radost. Probudio sam se i shvatio da je život napor. Radio sam i shvatio da je u naporu radost. 

E bogme je moj ljubimac Indijac u pravu, ali Crnogorci kažu kad imaju osjećaj da nešto treba uraditi oni legnu dok ih taj osjećaj ne prođe. Tome sam puno bliži. No, vratimo se društvu i zagorskom Slavoncu Štefu Jeršeku:

-Zamisli, neke budale na televiziji bi ukinule kultnu emisiju „Lijepom našom“. Kažu da je pre seljačka, ali gledanost je tako velika da se ne usude dirati taj HRT-ov biser – kaže Štef koji i sam često nastupa u Uvodićevoj zlatnoj karavani po domaji.

Sjetismo se i Keme Mujičića koji je skupa s Brankom Uvodićem osmislio emisiju. Nazovem Kemu, a on i Štef ulete u duge nostalgične spike, sve na moj mobilni i moj račun.

Bobi i Emil

Kasnije u kazališnom klubu kod Tereze uz crno vino, prisjećamo se anegdota šarmantnih i duhovitih Bobija Marottija i Emila Glada. Možda ću neke ponoviti, ali vrijedi.

1.
Pohvalio nam se jednom Bobi:
-Deca, ne bute verovali, bil sam s jednom mladom pucom. I znate kaj je bilo?
-?
-Javila se opet nakon šest meseci, nimfomanka jedna!

2.
U „Moku“ upada jedna scifrana dama i viče:
– Ovaj Zagreb je postal prava selendra!
-A kaj vam smeta, gospodična?- uleti Bobi.
-Celi grad sam prešla i nigde nemrem pronajti „Muratti“ kojeg pušim.
-Gospica, to nije problem. Prejdite na Marotti i odmah sve dobite.

3.
Emil Glad iskoristio je slobodan dan na Histrionskom ljetu. Otišao je u Krapinske toplice i zaspao na suncu. Na predstavu je došao užareno crven .
-Kaj je bilo Emile ? –pita mo ga
-Imal sam generalnu probu za krematorij!

4.
Pilo se na šanku Gavelle dosta toga pa Emil najavi povlačenje za ručak. Izleti iz birtije i vrati se za pet minuta.
-Kaj je bilo Emile?
-Ma tek sad sam skužil da četrnaestica nema vagon restoran!

 

Standardno
Kolumne, Putna

Zagrepčanka i David Copperfield

Piše: Miljenko Mitrović

Evo opet malo Saloona, točnije izbora slatkih tračeva s Večernjakove duplerice „Zagreb by night“ koju su oslikavali Livio Androić i Lupino, uređivao Damir Jirasek, a piskaralo sam bio ja.

Bilo je tu tisuću gostiju, a među njima Vesna Parun, Ćiro Blažević, Dimitrije Popović, Miro Gavran, Severina, Sandra Bagarić, Nina Badrić, Indira Vladić, Divasice, Mirna Berend, Dražen Ladić, Aleksandra Mindoljević, Vlado Krauthaker… Evo malog izbora „žutila“ prohujalog vremena:

1.
Boraveći u Zagrebu David Copperfield je izjavio kako je dobro poznavao jednu djevojku iz Hrvatske. Bacio sam se u potjeru za neznanom ljepoticom koja je očarala velikog mađioničara i dobrano se iznenadio kad sam skužio da je tajanstvena djevojka Katarina Galović, kćerka kralja kulena. Pokazala mi je zajedničku fotku i rekla:
– Družili smo se kratko u Americi gdje sam bila na školovanju. Kad sam Davidu prvi put spomenula Hrvatsku mislio je da je to predgrađe Minneapolisa. Objasnila sam mu da je to moja domovina, najljepša zemlja na svijetu. U to se kasnije i sam uvjerio.

copperfield

David Copperfield s frendicom Katarinom Galović

2.
Ranko Balen, bubnjar „Grupe 220“ prvi je obznanio da je njihova ploča „Naši Dani“, prvi LP na prostorima bivše države, proglašena albumom stoljeća u Hrvatskoj.

-Grupa se raspala kad je Drago Mlinarec otišao na odsluženje vojnog roka. Teško da ćemo se ponovno skupiti jer sad Dragec živi na svom imanju kraj Zaprešića i rijetko dolazi u Zagreb.

3.
Mladena i Miro Gavran upoznali su me s lijepom doktoricom znanosti Monicom Košir koju svi dobro znamo kao Janicu iz kultne „Breze“:

-Brzo sam odustala od glume, završila dva fakulteta i doktorirala.

4.
Mirna Berend bila je bila u ozbiljnoj vezi s producentom Tomislavom Kašljevićem koji se s njom zbližio na rođendanu Tarika Filipovića:
-Svadbu ćemo napraviti u Saloonu, a jedan od kumova bit će Tarik – otkrili su mi tada nesuđeni mladenci .

5.
Dimitrije Popović odbio je prodati dvije slike tadašnjem Jamesu Bondu Pierceu Brosnanu i našem hollywoodskom kralju Goranu Višnjiću :

-Brosnan je želio kupiti jedan triptih koji sam poklonio suprugi Jagodi pa sam ga morao odbiti, a Višnjić je želio original plakata za dubrovačkog Hamleta gdje je igrao glavnu ulogu. Obećao sam mu da ću, ukoliko budem prodavao original, kontaktirati prvo njega.

6.
Pitao sam u Saloonu Antu Kostelića –Gipsa, uoči radova na Snježnoj kraljici, treba li na Sljemenu graditi ?

-Na Sljemenu ne treba ništa graditi, na Sljemenu treba samo saditi!

7.
Kad je gost u Saloonu bio Dražen Ladić, oko njega se stvorila velika gužva:

-Je l’ bolan,koji ti je ovaj što se raja vrti oko njega? – pitala me glumica Jasna Beri.

-Ladić, najbolji golman SP u Francuskoj!

-Bolan, vi muški ste baš blentavi. Pokraj nas vakih, vi buljite u nogometaša!

8.
Na proglašenju Zlatka Canjuge najboljim glumcem među političarima, Vinko Brešan mi je ispričao anegdotu s formiranja umjetničkih vojnih postrojbi:

-Na prvom postrojavanju pozdravio nas je Ivan Milas. Pružio sam mu ruku i predstavio se –Brešan, na što je Milas oduševljeno kliknuo “Čestitam! Čestitam! Sjajan ste pisac! Pročitao sam sve vaše knjige”. Glumci i baletani iza mojih leđa popadali su od smijeha jer su skužili da me zamjenio sa starim .

9.
Ranka Marinkovića dugo je živcirala glazba iz Saloona dok je pisao svoj zadnji roman „Never more“. A kad smo ga prvi put doveli u klub na Tuškancu iznenađen mi je šapnuo:
-Bogati, pa ovdje se mladi odlično zabavljaju!

10.
Nina Badrić mi je otkrila kako je odbila sudar s Kevinom Costnerom .
-Na jednom prijemu u Italiji gdje je bilo mnoštvo poznatih ljudi svjetskog jet-seta upoznala sam Kevina Costnera. Proveli smo dosta vremena razgovarajući. Izgleda da sam mu bila simpatična pa mi je predložio da se ponovno nađemo .Vjerovali ili ne, taj poziv nisam prihvatila.

11.
Vesna Parun mi je na Valentinovo u Saloonu rekla da se kao mala na Visu igrala s Rankom Marinkovićem, a onda šapnula:
-Pišem novu knjigu o svom životu koja će biti crnija od najcrnjih crnih kronika!

Tko zna gdje je taj rukopis. Možda kod njenog najboljeg prijatelja Branka Pejnovića?

12.
U Sloveniji je provedena anketa s pitanjem:
-Treba li istjerati Bosance iz dežele?
Odgovori:
-5% DA
-95% NEKA NAS

Standardno
Glazba, Reportaže

Prvi dan Dimensionsa: Zdrobili smo brdo love, imamo tešku upalu mišića, ali jedva čekamo drugu večer

Piše, fotka, snima: Mia Mitrović

Sram me priznati, ali nikad nisam bila u Štinjanu. Nekako se dogodilo da mi promakne, no najzad smo se sreli on i ja, ove čudne 2017. na šestom izdanju festivala elektronske glazbe zvanom Dimensions.

Prvobitni plan bio je ostati u festivalskom kampu tri dana i tri noći, ali Državni hidrometeorološki zavod spriječio nas je u tom naumu. Baš kako su i najavili, ujutro nakon prvog dana počela je padati teška, siva, jesenja kiša.

-Kako neće bit’ kiše pored svih ovih Engleza kraj nas- šali se naš pulski domaćin, istarsko-slavonski gastronom i bonvivan, Bojan Vukelić Boki.

SAM_2525

Bed and breakfast alla Boki

Istina je. Englezi su zbilja posvuda na festivalu; organiziraju, volontiraju, plešu, a na florovima nastupa cremme della creme britanske underground elektro scene. I ne samo britanske. I ne samo elektro.

Boki Vukelić spasio nas je od blatnog užasa kampa i riješio nam povoljan smještaj u simpatičnom malom hostelu Step 2. Ovaj tekst pišem u kafiću Dab, koji je pokraj hostela. Kafić se zove Dab, a hostel Step. Dab i Step. Dabstep. Baš zvuči nekako… Štinjanski.

Na svu sreću, vrijeme se popodne smirilo i sad sunce piči, noć će biti vedra pa nas navečer čeka druga porcija straha i prijezira na štinjanski, prema kojemu je onaj originalni, slikovnica za početnike.

Prvu večer izašli  smo na fest čisto informativno, da vidimo gdje je što i kakva je atmosfera. Kao, vratit ćemo se ranije i naspavati jer smo umorni od puta. Ništa od toga. Ovo je izgleda poluotok koji nikada ne spava.

Od devet floorova Dimensionsa, tih devet krugova pakla, uspjeli smo vidjeti samo osam. Promakao nam je The Ballroom za kojeg štinjanski veterani kažu da je najbolji. Vidjet ćemo večeras.

Ove večeri, najbolje smo se naplesali na The Voidu. Zapravo, nismo se baš naplesali jer smo hodočastili s floora na floor, sa šanka na šank i zdrobili brdo love. Zapravo je pogreška večeri što nismo ostali plesati do kraja na Joy Orbisonu. Svojim kombiniranjem house, dubstep i UK funky ritmova, oduševio je ekipu na Voidu.

Iznenađujuće zabavno bilo je i na flooru kod dede Jacka gdje smo uz veseli techno pijuckali džekije s kolom po prilično povoljnim cijenama.

SAM_2508

Deda Džeki i ja dogovaramo na kojem ćemo flooru zaružiti

Mala je rasturao na Mungo flooru, a u kaotičnom the Moatu se pretjerivalo s basovima pa smo umakli od tamo da skroz ne prolupamo.  Ipak, najzgodniju macu večeri snimili smo kako pleše na Dundovu u The Stables, floru-raju za iskusne rejvere.

Na Dimensionsu plešu sve dobne skupine, od 18 do 70, sve rase, spolovi i rodovi, ljudi svih naroda i narodnosti. Publika Dimensionsa nisu ispeglani i pomno depilirani bogatunčići kao na Ultri, već pripadnici globalnog, nepokorenog i nepokorivog rejverskog plemena.

Jedino što je ometalo dobru zabavu prve večeri bio je – za pulske prilike, pretjerano  – veliki broj policajaca. Vjerujem da je razlog njihova prisutstva na Dimensionsu čuvanje reda i mira, a ne kvarenje zabave rejverima koji su mirno i bez ikakvog incidenta otplesali prvu večer Dimensionsa. Jedva čekamo drugu. Iza ponoći mi bit ćemo tu. Rejvolucija se nastavlja!

 

 

 

 

Standardno