Piše: Miljenko Mitrović
Za Beograd sam krenuo vlakom, a došao vozom. U vlaku sam kod hrvatskog konduktera mogao kupiti kartu samo do Tovarnika, a onda od Šida do Beograda srpski kondukter mi na sreću primi 40 kuna jer dinara nisam imao. Do Tovarnika me vozila naša domaća lokomotiva, a od Šida se prikačila srpska. U Tovarniku granična policija i carinici sa šahovnicama, u Šidu nova garnitura milicionera s četiri C. I sve to traje li traje do beskonačnosti. Pa sad ti putuj bez sokova, sendviča ili pohanih pilića, kao nekad preko Perkovića za Split. Vagon restorana naravno nema, a na ulazu u Beograd sto godina ista ružna slika ciganskih naselja za koje su brazilske favele Broadway. Nije mi nikako jasno zašto se u Beogradu toliko protive gey paradama kad je jedan od simbola grada gologuzi muškića od mramora Meštrovićevih ruku djelo.
S direktorom crnogorske košarkaške repke Danilom Mitrovićem, prijateljem Veskom Barovićem i legendarnim Bošom Tanjevićem, sad izbornikom Montenegrina družio sam se nekoliko dana. Pitam Bošu zašto je nestala ona prava sarajevska raja ?
-‘Ko to kaže? Raje ima i uvijek će je biti u Sarajevu. Napustili nas prerano Mirza Delibašić, Davorin Popović, Kemal Monteno , ali dosta pravih ljudi je ostalo. Nas dvadesetak smo u stalnom kontaktu. Vjeruj i mladima je usađena klica našeg druženja pa će raje biti vječno.
Prisjetim se kad su Kemal Monteno i članovi jednog poznatog sarajevskog banda od tadašnjeg ministra kulture Zlatka Viteza dobivali hrvatske putovnice.
-Kemo, morate napisati što ste po nacionalnosti –upozorio ih je Vitez.
-Bolan Zlatko jer obavezno ?
-Obavezno Kemo, napišite da ste Eskimi ako hoćete. Nešto morate biti!
-Ma ne razumiješ ti to Zlatko.
-Ma što to ne razumijem?!
-Mi smo ti svi ba raja!
-Pa upišite onda raja jer nešto mora pisat.
Ma raja do jaja! Trajat će ko’ Hajduk, a on, kažu, živi vječno.
Krešo Ćosić je najveći
Veljko Perović, igrač i trener nekoliko zagrebačkih klubova i sin Dragiše Perovića, kapetana Cibone, pomoćnik je Boši Tanjeviću u repki Crne Gore.
-Već četiri godine radim kao trener u Tel Avivu. Uskoro se ženim s jednom Izraelkom-reče mi Veljko i usput njegovoj mami Dunji u Zagrebu poručujem da se sprema na put jer svadba će biti u Izraelu. U kasnonoćnim satima pitam Bošu tko je najveći košarkaš s ovih prostora.
-Bez dileme Krešo Čosić. On je unio novu dimenziju u košarku. Bio je prvi centar plej. Ma čudo od igrača i čovjeka koji mi strašno nedostaje jer smo bili veliki prijatelji.
Boša je potom izrekao niz komplimenata na račun hrvatske reprezentacije i izbornika Acu Petrovića ali:
-Igraju fenomenalno, sve pobjeđuju. Jedino mi se čini da su prerano došli u takmičarsku formu, a prvenstvo je za 15 dana.
Bio je tu i trener srpske repke Muta Nikolić koji trznu direktora Danila.
-Imate crnca stranca u ekipi!
-Imamo crnca, a vi četiri Crnogorca.
Slijedio je ručak u vrsnom restoranu Bulevar s gazdom srpskog nogometa Vladom Bulatovićem pa ročkas bivšeg beka Partizana Ristanovića u „1000 ruža“ pa skok do obližnjeg Rušnja gdje sam ostavio srce meni najdražoj umi o kojoj sad brinu pradjed Ljubo, baka Marija, Uroš, Branko, Dajana… Mic po mic pa ovog puta krenuh s vozom i stigoh vlakom u rodni mi grad. Putem se sjetih stihova dragog mi prijatelja Maria Mihaljevića:
VOZOVI VLAKOVI
KO NAŠI MIJEŠANI BRAKOVI
I NEKA MI NEKO POKAŽE ZNAK
GDJE VOZ SE PRETVARA U VLAK
Dragi moj Mario u Šidu i Tovarniku.
Za kraj evo nekoliko duhovitih objava mojih fejsovaca:
1.
-Moj dečko je jako romantičan. Plakao je kad sam nacrtala srce na haubi njegovog Mercedesa ključem.
2.
-Gledam koliko mi je dupe u ogledalu. Nisam Kim, ali sam Prekardašila.
3.
-Ne mogu se dogovoriti s mužom gdje ćemo na more. Ja bih na Hvar, a on hoće sa mnom.
4.
Javio se i moj prezident DRELE :
– Koja je novohrvatska riječ za voajera?
-BLUDOZORNIK !
anwa.com.hr 