Piše: Miljenko Mitrović
Na moru umjesto ptica lete kanaderi, umjesto galebova na valovima plutaju plastične ružičaste patkice, a u utrobi Lijepe naše padaju vulkanski rekordi. Pogodio me u tom belaju odlazak u vječnost Bonaventure Dude koji je za života postao i ostao svetac. S umom i dušom tog istinskog Božjeg poslanika zbližio me Pero Močibob. Pero, bivši centarfor Zagreba kojeg su, kao i mene, transformirali ljudi poput Bonaventure Dude.
Oduvijek sam volio mjesečinu,
jer u njoj sve stvari se čine
kao da jesu i kao da nisu
u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam
da jesam i kao da nisam.
Tako razmišlja ovaj sveti čovjek, a da su poput njega ostali svećenici, hodže, prote, rabini… Svijet bi bio daleko bliži normali i pozitivi.
Tajna plavog safira
Uvijek oko Gospe sjetim se drage prijateljice Ene Begović koja je prerano otišla put neba. I to baš u vrijeme najvećeg blagdana njenog Trpnja.
-To je bilo strašno kako se ona bojala vožnje automobilom. Uvijek su to bile drame, kao da je nešto slutila – priča mi u kafiću „City“ Enin veliki frend i kum, bivši producent, Željko Sabljić.
Sličnu priču čuo sam i od Kreše Dolenčića:
-Vozio sam Enu u peglici kad su se vrata na njenoj strani, iz čista mira otvorila, a Ena skoro ispala. Nikad prije, nikad poslije.
I sam sam se s velikim prijateljem i učiteljem Kemom Mujičićem i Enom Begović vozio u Teslić gdje je Ena kumovala novoj tvornici tepiha. Tresla se u kolima sve do Borija gdje smo zavrtjeli janje i predahnuli.
Tipova koji su je uporno pratili i davili nije se toliko bojala. Iako me često zvala da je otpratim do stana u Dežmanovom prolazu jer je bilo vrlo upornih i nasrtljivih pacijenata, a među njima i jedan poznati kantautor.
Sjećam se kako su je i numerolozi nagovarali da promjeni ime zbog nekakvog nesretnog zbroja. Ali ona za to nije marila. Pa onda vjenčanica tamne boje koja ne sluti na dobro pa prsten s plavim safirom koji ju je opčinio u antikvarnici kina Europa. Kupila ga je i nosila, a kažu da ima čudesne moći, kako pozitivne, tako i negativne. O čudima koja su se zbivala u bolnici kad su doktori operirali malu Lenu samo nadopunjuje priču o mističnom odlasku naše Ene.
Bio sam svjedokom još jedne neuobičajene situacije u ateljeu Dimitrija Popovića. Poznati umjetnik je po narudžbi Eninog supruga Josipa Radeljaka oblikovao bistu za grobnicu na Mirogoju.
-Glava bi morala biti opuštenija, a vrat malo povinut da Enina prelijepa kosa bude u prvom planu – rekoh tada Dimitriju.
Popili smo piće, popričali pa pogledasmo ponovno bistu u drugoj prostoriji. I šokirali smo se. Glava se spustila, vrat povinuo, a kosa došla do punog izražaja. Brzo smo sve pripisali toplom danu koji je djelovao na preoblikovanje gline, no Dimitrije i ja samo smo se pogledali i konstatirali.
-Ima tu još nešto!
Ta bista u bronci sad krasi Enino posljednje počivalište.
Bilo kako bilo, vrijeme sve više sprinta, a mala Lena koju sam nedavno sreo s tatom Dikanom izrasta u prelijepu djevojku. I sve je sličnija mami koja mi je iz rodilišta u telefonskom razgovoru rekla:
-Ništa na svijetu ne vrijedi ni približno kao ova sreća koju mi je donijela kćer.
Dekodiranje alkara
Nakon tužnih lamentiranja, malo štiva za osmijeh:
1.
Kaže glumac Mesud Dedović:
-Evo što se dogodilo jednoj mojoj kolegici iz ZKL-a. Stavila je mobilni da joj se otključava na prepoznavanje lica. Skinula šminku i sad ga nosi na dekodiranje.
2.
Pavo Miloglav otišao je na Alku u Sinj i poručio:
-I naša baba je volila gledati Alku, ali joj nikako nije bilo jasno kako muško može imati momka!
anwa.com.hr 