Kolumne

Nogometaš Marko Mlinarić nije me poslušao pa je izgubio pet milijuna dolara

Piše: Miljenko Mitrović

Život se tako tragikomično poigrava s nama da čovjek ne stigne proslaviti radosne trenutke jer već u pola slavlja stižu tužne vijesti.

Moj trešnjevački prijatelj iz balavanderskih dana Bobo Ćimbur dobio je unuka i učlanio se u klub dedeka. Radosnu vijest javio mi je zajednički prijatelj Neven Saks.

– Mali se  zove Jan, a kako je mama Jana možda Bobo snahi kupi Todorićevu jahtu jer neće morati mjenjati ime – našalio se Saks.

Paganinci su za tatu Igora ,sina Jana i društvo  tamburali u Baltazaru do kasnih sati, a ja očekujem da Bobo ispuni okladu i okrene janka.

– Sve se dogodilo kako si prije godinu dana predvidio – prisjetila se sretna baka Mirjana.

Iz rodilišta je stigla još jedna sretna vijest Frizerka Jasminka Alić koja šiša Peru Kvrgića  i ostale trešnjevačke mališane po treći put je postala mama. Čestitamo!

Šok za šokom

Ali baš u vrijeme kad se radujemo prinovama, nazvao me Darko iz Paganini banda.

-Ode nam dragi prijatelj Hrvoje – reče i ispriča kako je dr. Hrvoje Stipić nastradao. Nisam se ni zbrojio od šoka  kad u „Cityu“ vidim Željka Sablića vlažnih očiju.

– Poginuo mi je zet na motoru.

Šok za šokom i dvije sahrane u istom danu.

Nakon dirljivog ispraćaja Vedrana Odrljina, odem s Tomom Galovićem na piće u restoran iznad krematorija. Listam novine i naletim na poslednji pozdrav našem Hrvoju  od zajedničkog frenda Gigija.

– U srcu koje si spasio zauvjek će kucati i tvoje.

Došlo i meni da pustim suzu dok sam se spuštao  u Krematorij. Nailaze Štef, Mlinka, Pop, Zeba, Žac… Sjetimo se kako sam nagovarao Mlinarića da s Kužeom ode put Japana, ali nije se dao.

 

mlin-milj

Bobo, dobro došao u klub!

– Znam da sam izgubio pet milijuna dolara. Ma da sam ostao i u Francuskoj zaradio bih puno. Što ćeš, sudbina je htjela drugo.

Zagrebački flert s Melanijom Trump

Priključio nam se i gradonačelnik Bandić kojem rekoh da bi na Krematoriju trebalo napraviti  pokretne štenge jer stariji ljudi jedva idu gore – dolje.

-Smatraj da je to već u projektu – kao iz topa je uzvratio gradonačelnik.

Na kraju pretužnog sprovoda opet natrag u birtiju da izbjegnemu nezapamćenu gužvu. Tomici i meni pridržuje se naš stari frend i ljubitelj Omerzovih vina N.N.

Ne imenujem ga zbog priče koju nam je ispričao, a oženjen je i bio je oženjen kad je fulirao prvoj dami Amerike.

– Bili smo na sajmu u Ljubljani, a tad mlađahna Melanija radila je s frendicom na susjednom štandu. Predložili smo im izlet u Trst i na naše veliko zadovoljstvo prihvatile su poziv. Koji je sad to trofej, ali što mi vrijedi kad se ne mogu hvalit!

Zajec i Hala mi rekoše da idu u Dubrovnik kod Pave gdje će zagrebački odvjetnici i suci igrati nogomet s tamošnjim kolegama.

-Ideš s nama!

Kako sam odlučio da će mi ubuduće radijus kretanja  biti najviše 50 kilometara, odustajem.

Vraćajući se na Trešnjevku, Tomu naziva Vedran Mlikota , koji sa Stipom Božićem ide u posjetu Jetiju. Vlaji na Himalaji imat će promociju kulenovog brace – novog dragulja u kolekciji Galovićevih mesnih delicija.

   Nije pravi trenutak, ali…

Baš i nije vrijeme za viceve i šale, ali kako život teče neumoljivo dalje, evo nešto kratko:

1.

Ne biraj pravi moment. Biraj pravu osobu s kojom su svi momenti  pravi!

2.

Uš’o Huso u apoteku :

– Imate li crni kondom?

-Što će vam, čovječe?

-Umro Mujo pa bih da izrazim Fati saučešće

Oglasi
Standardno
Kolumne, Putna

Balaševiću zabranjen ulaz u Saloon

Piše: Miljenko Mitrović

Trebalo je pregledati pedeset tisuća fotografija, pročitati na tisuće stranica, ispisati tisuće imena i još štošta da bi monografija Saloona nakon dvije godine mukotrpnog rada bila spremna za tisak. Damir Jirasek, moj bivši urednik u Večernjaku, odradio je taj lavovski posao. Imao sam to zadovoljstvo i čast da među prvima pročitam izuzetno pitko štivo koje će biti pravi hit.

Ima bogami i mene na puno mjesta. Ispada da nisam ni izlazio iz Saloona. Piše Damir da sam na Tuškancu viđen u društvu Ali Mac Grow pa ubacujem jedan mali štiklec. Naime, najzaslužniji za dolazak poznate glumice iz „Ljubavne priče“ koja je u Zagrebu snimala „Vjetrove rata“, bio je moj frend Francek. Njegov šarm i savršena engleska spika  obradila je Ali da kratko svrati u Saloon, a onda  u Čardu. Ja sam bio zadužen samo za natakanje i  naručivanje ciganskih pjesama.

Pisali su neki kako je i Catherine Deneuve bila u Saloonu. Nažalost, pokušaji nagovaranja  novinara Luke Tripkovića i Ive Tomljanovića na pitkom francuskom jeziku nisu urodila plodom. Neću zaboraviti to druženje u Francuskom kulturnom centru uz Dom Perignon. Prelijepa glumica sjela je na radijator i davala intervju Luki za Večernjak , a poslije smo se priključili Tomi ja. Ako mislite da je tražila bilo kakvu autorizaciju, varate se. Žao mi je samo što zbog strogo isplaniranog boravka u Zagrebu  nije mogla u staru bazu na Tuškancu.

Među dvije tisuće poznatih hodočasnika u Saloon redoviti su bili i Dražen Petrović i Zvone Boban. Sjećam se kako je debelo  iza ponoći iz Vlahine kancelarije Suki zvao Dražena u Ameriku i slao mu izvještaje iz kluba.

Boban i Dražen

Zvone i Dražen, kad je svijet još bio mlad (Livio Andrijić/Arhiva Saloona)

-Sanja Doležal je dala veliki intervju i za tebe rekla da si njena najveća ljubav -spikao je Suki Draženu.

Pokušao sam ga ispraviti jer je Sanja rekla da je Dražen njena najviša ljubav, ali sam odustao jer ono prvo puno ljepše zvuči.

Burek, košarka, Mirka i mamuti

Jednom sam s prijateljem Musom u Saloon navratio  u društvu najtrofejnijeg košarkaškog trenera Željka Obradovića. Uz šank nam se pridružila glumica Ančica Dobrić. Željko je pokušao šarmirati Anči, a ona izbaci otrov:

-Ma koji si ti košarkaš tako malen?!

Željko joj nije ostao dužan:

-Mala, kad stanem na novčanik visok sam preko dva metra!

U pet ujutro skliznuli smo do Radićeve na burek, a Željko, tad trener Reala, odjuri u Esplanadu.

Rade, Trut, Krpica i ostali redari u Saloon nisu puštali vojnike u uniformi. Tako je i Đorđe Balašević, koji je služio vojni rok u Maršalki, poljubio vrata Saloona. Sjeo je preko puta kluba, skinuo vojničku kapu slušajući kakao gore ori njegova Mirka, ko te sada dirka…. Redari su bili neumoljivi.

U svježem pamćenju mi je i proslava 25-godišnjice kluba kad su klinci bezuspješno pokušavali ući jer je upad bio samo uz pozivnice.

-Kaj je to danas? – začuđeni su bili klinci.

-Mamuti nekaj slaviju!

A bog i bogme nas mamuta je sve više i više.

Ziherice i zebra

1.

Idu dvije ziherice pustinjom:

-Strašno je vruće!

-Pa otkopčaj se !

2.

Zovne konj magarca u goste i počne se hvalisati:

-Vidiš, ovaj pehar je s derbija u Londonu, ovaj zlatni s trke u Americi,  ovaj najveći s trke u Australiji…

Zovne magare konja u goste, ali nema se s čim pohvaliti. Misli, misli pa na zid objesi sliku zebre.

-Što ti je to? –začudi se konj.

– E, to sam ti ja dok sam igrao za Juventus!

Standardno
Kolumne, Putna

Raja do jaja

Piše: Miljenko Mitrović

Za Beograd sam krenuo vlakom, a došao vozom. U vlaku sam kod hrvatskog konduktera  mogao kupiti kartu samo do Tovarnika, a onda od Šida do Beograda srpski kondukter mi na sreću primi 40 kuna jer dinara nisam imao. Do Tovarnika me vozila naša domaća lokomotiva, a od Šida se prikačila srpska. U Tovarniku granična policija  i carinici  sa  šahovnicama, u Šidu nova garnitura milicionera s četiri C. I sve to traje li traje  do beskonačnosti. Pa sad ti putuj bez sokova, sendviča ili pohanih pilića, kao nekad preko Perkovića za Split. Vagon restorana naravno nema, a na ulazu u Beograd sto godina ista ružna slika ciganskih naselja za koje su brazilske favele Broadway. Nije mi nikako jasno zašto se u Beogradu toliko protive gey paradama kad je jedan od simbola grada gologuzi muškića od mramora Meštrovićevih ruku djelo.

S direktorom crnogorske košarkaške repke Danilom Mitrovićem, prijateljem Veskom Barovićem i legendarnim Bošom Tanjevićem, sad izbornikom Montenegrina družio sam se  nekoliko dana. Pitam Bošu zašto je nestala ona prava  sarajevska raja ?

-‘Ko to kaže? Raje ima i uvijek će je biti u Sarajevu. Napustili nas prerano Mirza Delibašić,  Davorin Popović, Kemal Monteno , ali dosta pravih ljudi je ostalo. Nas dvadesetak smo u stalnom kontaktu. Vjeruj i mladima je usađena klica našeg druženja pa će raje biti vječno.

20170813_100159

Prisjetim se kad su Kemal Monteno  i članovi jednog poznatog sarajevskog banda  od tadašnjeg ministra kulture  Zlatka Viteza dobivali hrvatske putovnice.

-Kemo, morate napisati što ste po nacionalnosti –upozorio ih je Vitez.

-Bolan Zlatko jer obavezno ?

-Obavezno Kemo, napišite da ste Eskimi ako hoćete. Nešto morate biti!

-Ma ne razumiješ ti to Zlatko.

-Ma što to ne razumijem?!

-Mi smo ti svi ba raja!

-Pa upišite onda raja jer nešto mora pisat.

Ma raja do jaja! Trajat će ko’ Hajduk, a on, kažu, živi vječno.

Krešo Ćosić je najveći 

Veljko Perović, igrač i trener nekoliko zagrebačkih klubova i sin Dragiše Perovića, kapetana Cibone, pomoćnik je Boši Tanjeviću u repki Crne Gore.

-Već četiri godine radim kao trener u  Tel Avivu. Uskoro se ženim s jednom Izraelkom-reče mi Veljko  i usput njegovoj mami  Dunji u Zagrebu poručujem  da se sprema na put jer svadba će biti u Izraelu. U kasnonoćnim satima pitam Bošu tko je najveći košarkaš s ovih prostora.

-Bez dileme Krešo Čosić. On je unio novu dimenziju u košarku. Bio je prvi centar plej. Ma čudo od igrača i čovjeka koji mi strašno nedostaje  jer smo bili veliki prijatelji.

Boša je potom izrekao niz komplimenata na račun hrvatske reprezentacije i izbornika Acu Petrovića ali:

-Igraju fenomenalno, sve pobjeđuju. Jedino mi se čini da su prerano došli u takmičarsku formu, a prvenstvo je za 15 dana.

Bio je tu i trener srpske repke Muta Nikolić koji trznu direktora Danila.

-Imate crnca stranca u ekipi!

-Imamo crnca, a vi četiri Crnogorca.

Slijedio je ručak u vrsnom restoranu Bulevar s gazdom srpskog nogometa Vladom Bulatovićem pa ročkas bivšeg beka Partizana Ristanovića u „1000  ruža“ pa skok do obližnjeg Rušnja gdje sam ostavio srce  meni najdražoj umi o kojoj sad brinu pradjed Ljubo, baka Marija, Uroš, Branko, Dajana… Mic po mic pa ovog puta krenuh s vozom i stigoh vlakom u rodni mi grad. Putem se sjetih stihova dragog mi prijatelja Maria Mihaljevića:

VOZOVI VLAKOVI

KO NAŠI MIJEŠANI BRAKOVI

I NEKA MI NEKO POKAŽE ZNAK

GDJE  VOZ SE PRETVARA U VLAK

Dragi moj Mario u Šidu i Tovarniku.

Za kraj evo nekoliko duhovitih objava mojih fejsovaca:

1.

-Moj dečko je jako romantičan. Plakao je kad sam nacrtala srce na haubi njegovog Mercedesa  ključem.

2.

-Gledam koliko mi je dupe u ogledalu. Nisam Kim, ali sam Prekardašila.

3.

-Ne mogu se dogovoriti s mužom gdje ćemo na more. Ja bih na Hvar, a on hoće sa mnom.

4.

Javio se i moj prezident DRELE :

– Koja je novohrvatska riječ za voajera?

-BLUDOZORNIK !

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Sveti Bonaventura i magija smrti Ene Begović

Piše: Miljenko Mitrović

Na moru umjesto ptica lete kanaderi, umjesto galebova na valovima plutaju plastične ružičaste patkice, a u utrobi Lijepe naše padaju vulkanski rekordi. Pogodio me u tom belaju odlazak u vječnost Bonaventure Dude koji je za života postao i ostao svetac. S umom i dušom tog istinskog Božjeg poslanika zbližio me Pero Močibob. Pero, bivši centarfor Zagreba kojeg su, kao i mene, transformirali ljudi poput Bonaventure Dude.

Oduvijek sam volio mjesečinu,
jer u njoj sve stvari se čine
kao da jesu i kao da nisu
u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam
da jesam i kao da nisam.

Tako razmišlja ovaj sveti čovjek, a da su poput njega ostali svećenici, hodže, prote, rabini… Svijet bi bio daleko bliži normali i pozitivi.

Tajna plavog safira

Uvijek oko Gospe sjetim se drage prijateljice Ene Begović koja je prerano otišla put neba. I to baš u vrijeme najvećeg blagdana njenog Trpnja.

-To je bilo strašno kako se ona bojala vožnje automobilom. Uvijek su to bile drame, kao da je nešto slutila – priča mi u kafiću „City“ Enin veliki frend i kum, bivši producent, Željko Sabljić.

Sličnu priču čuo sam i od Kreše Dolenčića:

-Vozio sam Enu u peglici kad su se vrata na njenoj strani, iz čista mira otvorila, a Ena skoro ispala. Nikad prije, nikad poslije.

I sam sam se s velikim prijateljem i učiteljem Kemom Mujičićem i Enom Begović vozio u Teslić gdje je Ena kumovala novoj tvornici tepiha. Tresla se u kolima sve do Borija gdje smo zavrtjeli janje i predahnuli.

20170807_055324

Moja malenkost i Ena, neprežaljena

Tipova koji su je uporno pratili i davili nije se toliko bojala. Iako me često zvala da je otpratim do stana u Dežmanovom prolazu jer je bilo vrlo upornih i nasrtljivih pacijenata, a među njima i jedan poznati kantautor.

Sjećam se kako su je i numerolozi nagovarali da promjeni ime zbog nekakvog nesretnog zbroja. Ali ona za to nije marila. Pa onda vjenčanica tamne boje koja ne sluti na dobro pa prsten s plavim safirom koji ju je opčinio u antikvarnici kina Europa. Kupila ga je i nosila, a kažu da ima čudesne moći, kako pozitivne, tako i negativne. O čudima koja su se zbivala u bolnici kad su doktori operirali malu Lenu samo nadopunjuje priču o mističnom odlasku naše Ene.

Bio sam svjedokom još jedne neuobičajene situacije u ateljeu Dimitrija Popovića. Poznati umjetnik je po narudžbi Eninog supruga Josipa Radeljaka oblikovao bistu za grobnicu na Mirogoju.

-Glava bi morala biti opuštenija, a vrat malo povinut da Enina prelijepa kosa bude u prvom planu – rekoh tada Dimitriju.

Popili smo piće, popričali pa pogledasmo ponovno bistu u drugoj prostoriji. I šokirali smo se. Glava se spustila, vrat povinuo, a kosa došla do punog izražaja. Brzo smo sve pripisali toplom danu koji je djelovao na preoblikovanje gline, no Dimitrije i ja samo smo se pogledali i konstatirali.

-Ima tu još nešto!

Ta bista u bronci sad krasi Enino posljednje počivalište.

Bilo kako bilo, vrijeme sve više sprinta, a mala Lena koju sam nedavno sreo s tatom Dikanom izrasta u prelijepu djevojku. I sve je sličnija mami koja mi je iz rodilišta u telefonskom razgovoru rekla:

-Ništa na svijetu ne vrijedi ni približno kao ova sreća koju mi je donijela kćer.

Dekodiranje alkara

Nakon tužnih lamentiranja, malo štiva za osmijeh:

1.

Kaže  glumac Mesud Dedović:

-Evo što se dogodilo jednoj mojoj kolegici iz ZKL-a. Stavila je mobilni da joj se otključava na prepoznavanje lica. Skinula šminku i sad ga nosi na dekodiranje.

2.

Pavo Miloglav otišao je na Alku u Sinj i poručio:

-I naša baba je volila  gledati Alku, ali joj nikako nije bilo jasno kako muško može imati momka!

Standardno
Anwa Friendly!, Kazalište

Trijumf ZKM-a: Frljićev “Hamlet” dvije večeri rasprodan u Gdanjsku

Buran pljesak zaorio se dvoranom novoizgrađenog Shakespeareovog kazališta u Gdanjsku nakon obje izvedbe ZKM-ovog “Hamleta”.

Nagrađivani “Hamlet” u režiji najkontroverzijeg hrvatskog kazališnog redatelja, Olivera Frljića osvojio je poljsku publiku 21. Shakespearevog festivala, a za izvedbe se tražila karta više.

-Veliko mi je zadovoljstvo što je upravo “Hamlet” ušao u uzak krug gostujućih predstava na Shakespeareovom festivalu. Ovo je veliko prizanjanje ZKM-u i redatelju koji je poznat u Poljskoj – rekla je ravnateljica ZKM-a, Snježana Abramović Milković.

Shakespeareov festival koji se u Gdanjsku održava već 21 godinu okuplja najizvrsnije predstave inspirirane Shakespeareom, a nastupaju samo vrhunski umjetnici iz cijeloga svijeta.

hamlet

 

Standardno