Bez AMK-a nema pomaka

Piše: Miljenko Mitorivć

Uobičajeni izlet na janka u Pišecama, gdje smo obilato zalijevali pobjedu naših vodenih dragulja koji nose dresove na glavi, završio je rikavanjem kuplunga i šumskom, noćnom avanturom. Ovaj naslov je mala hvala Auto moto klubu Siget i postrojbama Damira Škare koji su nas u rekordnom roku izveli na pravi put i vrnuli doma u Zagreb.

-Da nije bilo ekspeditivnih dečki iz AMK-a ostadosmo mi u šumi – glasno je razmišljao redatelj Dražen Ferenčina.

Dok smo čekali šlep službu bacih s Fecom okladu da će naši nogometaši ovaj tjedan u nove pobjede i sigurne prolaze dalje u Europskim kupovima.

-Volio bih da prođu svi, ali imam gadan filing da će proći samo jedan –pesimističan je bio Fec i ja ga na brzinu navukoh na novu kladu uvjeren da će proći, ako ne svi – barem njih tri.

Srbi u Domovinskom ratu

S Goranom Grgićem bio sam dva dana ranije na istoj destinaciji i degustaciji savršenih Slavekovih i Bojanovih vina.

-Znaš da naš prijatelj i sjajan pjesnik Tomislav Domović snima film o učešću Srba u Domovinskom ratu. Projekt mu je prošao na natječaju -reče mi Grgić, a mi se prisjetismo naših frendova Srba koji su bili aktivni u postrojbama HV-a.

Napomenuh kako Tomislav svakako mora kontaktirati javnu bilježnicu Luciju Popov čiji je suprug Stevo bio heroj Domovinskog rata. Nažalost, od posljedica ranjavanja prerano nas je napustio.

Zaključismo kako bi u Saboru Srbe trebali predstavljati heroji koji su žrtvovali sve za Domovinu, a ne etno-biznismeni koji manjinsku pripadnost koriste za osobne interese i probitke.

Pregršt šala za Ančicu Dobrić

U Zagrebu nam se pridružio prijatelj Mate Renić.

-Kako nam je Anči? – zateče nas pitanjem.

Odmah sam okrenuo broj naše frendice i poznate glumice koja u ovim paklenim vručinama hoda na kemoterapije.

-Morala sam odgoditi predzadnju terapiju zbog loše krvne slike i pada imuniteta –reče Anči.

Kad je to čuo, Mate je odjurio u obližnju banku a potom obišao cijeli grad da pronađe skupocjeni prah koji ekspresno djeluje na poboljšanje imuniteta. Vratili smo Anči onaj njen zarazni osmjeh ispričavši vic o škrtim Bračanima.

Mali Bračan pita tatu:

-Tata, mogu li gledati televiziju ?

-Možeš.možeš sine samo ju nemoj paliti!

Ispalili smo još nekoliko viceva a potom se razišli – Grga na Pag, Mate na Rab, a ja na Trešnjevački plac po lubenicu.

Crnci, Crnogorci i konobari

Obećah svom prijatelju i bivšem uredniku u Večernjaku, Karlu Rosandiću da ću podržati akciju imenovanja ulice po rukometnom magu Velimiru Kljajiću –Kljunu. I za kraj tri male šale koje su nasmijale i Anči prije zadnjih kemoterapija.

1.
Na svadbi vođa benda pozva sve muškarce da ustanu i krenu ka osobi koja im ispunjava život.

Zamalo konobara nisu pregazili.

2.
Zaustavi crnogorski policajac auto na putu za more. Gleda vozač vezan, suvozač vezan, pozadi djeca vezana pa će iznervirano:

-Očete svi da se podavite za 5o eura!

3.

Našao crnac vozačku dozvolu na ime Leonardo di Caprio i zadrži je. Nakon par dana zaustavi ga policajac zbog prebrze vožnje. Gleda dozvolu pa vozača pa dozvolu pa opet vozača i ništa mu nije jasno. Nazva on šefa:

-Šefe, jel’ onaj Titanik potonuo il’ izgorio?