Piše: Miljenko Mitrović
Od djetinjstva na ulicama provodim više vremena od prometnih znakova i semafora. Na asfaltu sam i doktorirao pa sam jednom starom prijatelju sa šank linija, Anti Stamaću šapnuo da svoje ulične titule ne bih mijenjao za njegovu akademske.
Lutam ovih dana gradom i gledam gutače vatre, ulične svirače, mađioničare, akrobate i svoje drage prijatelje Paju i Hadžija koji su kao Kraljevi ulice postali istinski brend naše metropole. Vjerovali ili ne oni su izdali više albuma nego Beatlesi i Stonesi zajedno.
Ima na ovogodišnjem “cestarenju” svega i svačega, ali više nema njega. Nema starog dobrog Ladislava Demeterffyja -Lacija i njegove harmonike da oplemene sva ova događanja koja nas vesele. A da smo bili frendovi, bili smo. I to jako dobri. Ne volim ono “ja pa ja”, ali baš sam ja s Pajom i Hadžijem osmislio Lacijev nastup na Eurosongu.
-Bilo bi super da Laci kao 75 cents repa u vašoj pjesmi na Dori – predložio sam Kraljevima koji su od prve prihvatili ideju, napisali hit, ubacili starog repera, pobijedili na Dori i plasirali se u finale Eurosonga.
-Ti bokca ja bum bil’ najstariji pjevač u povijesti Eurosonga – pričao mije Laci koji je u “Romanci” izrepao svoj burni život.
-Skoro 20 let sam sviral na brodovima. Bil sam u svim zemljama, na svim kontinentima osim tamo gdje žive beli medvedi i pingvini – pričao mije Laci strasno se oblizujući pri spomenu karnevala u Riu i onih čokoladnih ljepotica koje su njihale svoja isklesana tijela u ritmu sambe.
Svirao je Laci klavir, harmoniku ,saksofon…
-Tata me tukel šibom dok sam učil tipkat po klaviru !
Volio je život, žene, a srčeko mu je posebno kucalo za Sandru Bagarić.
-I ja sam njega voljela na poseban način. Bio je tako originalan i neponovljiv – znala mi je pričati Sandra.
Inače malo njih zna da je Laci bio državni reprezentativac u skijanju, odličan planinar, a njegov prapradjed bio je Dimitrije Demeter, utemeljitelj hrvatskog teatra.
-Kad je jedan moj predak dobil plemićku austrougarsku titulu, prezimenu Demeter dodali smo ono ffi.
Sjećajući se starog dobrog i veselog Lacija pade mi na pamet da Kraljevima ulice predložim da idući “Cest is the best” posvete njemu i njegovoj čarobnoj harmonici.
Playboyu Nagrada grada Zagreba
S Goranom Grgićem i Čošom bio sam u Gradskoj vijećnici na dodjeli Narada grada Zagreba. Čestitao sam Popoviću, Sedlaru, Tihavi i na kraju svom starom frendu, dr, Robertu Kolundžiću koji se nije odvajao od svoje lijepe i šarmantne supruge Mirne.
-Da samo znaš kakvu si nam spačku napravio uoči našeg vjenčanja – iznenadi me Robi vračajući film u vremena kad sam šljakao u Večernjaku. Robijeva supruga otkri mi o čemu se radi:
-Dan uoči našeg odlaska ko dmatičara napisao si u Večernjaku da je konačno dolijao veliki zagrebački plejboy Robert Kolundžić. Moji su doma pošizili jer su o Robiju imali drugačije mišljenje. Bili su šokirani, ali brzo smo smirili situaciju i vjenčanje nije propalo.
Ima li ko jači?
Popapali smo u Dvercima malo voća i poneku štruklu , a uz to mi naletiše dva vica o Crnogorcima:
1.
-Đevojko, što imaš na sebe ?
-Samo gaćice !
-A zemlju ,kuću , nekretnine…?
2.
Ulazi stari đed u birtiju i viče:
-Ima li ođe ko jači od mene?
Digoše se dva kršna đetića :
-Mi đede!
-A da izađete van i pogurate mi traktor!
anwa.com.hr 