Kolumne, Putna

Mamić nije kriv

Piše: Miljenko Mitrović

“Malo je poznato da je novinar Večernjeg lista Miljenko Mitrović bio prva javna žrtva verbalnog i kvazifizičkog napada Zdravka Mamića. Incident se dogodio u prvoj polovici 1980-ih podno južne tribine maksimirskog stadiona – dakle, gotovo čitavo desetljeće prije no što su kasom niz stubište kod zapadne tribine hitali Josip Šoić i, nešto kasnije, Tomislav Židak, ondašnji reporter Sportskih novosti koji mi je puno godina kasnije prepričao događaj.

“Kad je krenuo na Mitra, odmah sam skočio. Prišao sam mu straga i malo jače ga rukama pritisnuo za ramena. Odjednom je završio na podu, sklupčavši se poput psića. Tako strašljivu reakciju jednog čovjeka ja nisam u životu vidio”.

Ovako je na jednom portalu mladi kolega Sušec, započeo tekst kojim se obrušio na Zdravka Mamića. Ništa čudno jer izgleda da je otvorena sezona lova na braću Mamić pa pucaj koliko te volja.

mamić

Teška srca moram priznati da ovo gore napisano ne odgovara istini. Naime, na Zdravka Mamića  fizički sam nasrnuo ja. Bio sam mlad novinar, kratkog fitilja, a na Trešnjevki gdje sam rastao među huligančićima snaga je uvijek bila ispred pameti. Tako mi je nakon utakmice ispod južne tribine Mamić prigovorio kako sam u tekstu  vrijeđao njegovog  kuma Ćiru Blaževića. Šutnuo sam klompe i krenuo da ga udarim. Nije tu bilo mog dragog prijatelja Tomice Židaka. Čini mi se da čak nije ni bio na toj utakmici. Jedini čovjek koji može posvjedočiti što se dogodilo je Trener svih trenera, Ćiro Blažević koji je skočio između nas i najgore prošao. Na pod nije pao Mamić nego Ćiro kojeg smo Zdravko ili ja nekontrolirano udarili po nozi pa mu je puknuo mišić. Naravno da je sva tučnjava u tom trenutku izgubila smisao jer smo obojica priskočili u pomoć Ćiri koji je hrabro pokušao spriječiti tučnjavu. Napominjem, prvi sam u fizički obračun krenuo ja, što mi je i dan danas žao, ali bile su to godine adrenalina, a ne pameti.

Ponavljam, Zdravko nije kriv, kriv sam u opisanoj situaciji ja i za svoje divljaštvo nemam opravdanja. Svaka čast Ćiri koji nas je na vrijeme razdvojio pa smo kasnije uz putno piće izgladili sve nesporazume.

Tek toliko  da se zna prava istina. Mladom kolegi Sušecu savjetujem da prije  iznošenja optužbi na bilo čiji račun provjeri i od živih aktera sazna što se stvarno dogodilo, a ne da koristi riječi čovjeka kojeg smo, nažalost, nedavno ispratili u novinarsku povijest. Nije to zaslužio ni Tomica Židak koji, vjerujte mi, nije bio  ni blizu događaja. A znate li zašto o tome nitko nije napisao nijednu jedinu riječ? Novinari koji su bili u blizini, shvaćajući da sam krivac ja, solidarizirali su se s mlađim kolegom koji je izgubio živce i nasrnuo na čovjeka.

Oglasi
Standardno
Kolumne, Putna

Gdje je nestao Luka Modrić?

Piše: Miljenko Mitrović

Dok stanovništvo cijeloga svijeta plovi prema Jadranskim uvalama da isplahnu znojna tijela u Petrovoj je, kažu, rođen 5-milijuntni Irac. Smiješno ili grozno da groznije ne može biti. Od ovrha, poreza, kamatarenja i naše sve tužnije zbilje valja pobjeći u Sloveniju i diviti se kako Slovenci vole svoju zemlju.

Ne samo Deželu nego ljube svaki komadić zemlje koja im obilato uzvraća tu ljubav. Čestitao sam prijatelju Slavku Omerzu mlađahni 84-ročkas, a onda s ekipom udario po srdelama, skušama i vrhunskom vinu čarobnjaka Bojana Sušina. Profesor matematike Županić ili ti naš frend Bumbar šokirao nas je pričom o svom ocu koji je u partizanima dobio nadimak Tarzan.

-S 18 godina tata je bio komandant brigade, a po završetku rata nije bio baš po volji vladajućima pa je završio na Golom otoku – reče Bumbar, a onda  na iznenađenje svih nas nabroji imena očeva vrlo nam poznate djece koji su Tarzana cinkali, tukli i mučili na Golom. Imena djece Udbinih doušnika i egzekutora  toliko su nas šokirala da mi ne pada na pamet da ih objavim . Između dvije srdele i dva gutljaja vina  javi se moj prijatelj Zvonimir Sunara -Suki.

-Na svadbi sam Matea Kovačića pa ti šaljem sliku s Marcelom koji me maltretirao cijelu veće da se fotkam s njim -reče Suki koji u svojoj kolekciji selfija ima Murinja, Ronalda , Maradonu, Capella….

IMG-20170617-WA0000.jpg

Pozeri

-Jole i klapa Intrade toliko su oduševili Marcela da je pjevao i plesao do zore – nastavi Suki objasnivši mi zašto na fešti nije bilo Luke Modrića:

-Luka je u Zadru bio kum na svadbi svog kuma i najboljeg prijatelja !

Gemišt za Nagradu hrvatskog glumišta

Na završnoj fešti u Gavelli puno lijepih lica i glumica. Laureati Nataša Janjić i Igor Kovač. Negdje iza ponoći naleti Krešo Dolenčić nevjerojatnom pričom.

-Polomio sam se sav živ od rebara do glave!

-Opet si skakao s padobranom?

-Ne, pao sam s motora i skoro se ubio. Vjeruj mi, nikad više neću sjesti na motor – uvjeri me Krešo pokazujući horor fotke iz bolnice.

Prilazi nam predsjednica glumačkog ceha, Perica Martinović:

-Krešo, hoćeš li režirati Nagradu hrvatskog glumišta?

-Nisam baš siguran!

U tom trenu zgrabio sam Krešinu ruku spojio je s Pericinom ručicom i konstatirao:

-Dama se ne odbija. Krešo prihvati ponudu, a ja plaćam gemišt akontaciju.

Posao je sklopljen,a ja ću gem naplatiti u Udruženju kod Marije Filipović.

Sutradan nazovem svog prijatelja i učitelja Kemu Mujičića koji se riješio bolničkih aparata i vratio se  doma.

-Kako je, profesore?

-Super i baš spikam sa starim frendom Alojzom Majetićem!

A to vam je onaj onaj pisac  uz čije knjige  smo rasli i stasali.

Čkapiend

I za pa-pa par smiješnih rečenica koje sam pokrao proteklih dana:

1.

Naučno je dokazano da je  najjače dvokomponentno ljepilo asfalt i opanak !

-To kad se ufati to se ne razdvaja!

2.

Blago nama,živimo u zemlji u kojoj lopove može uhvatiti samo išijas!

3.

Kako se u Nikšiću kaže kad đetić ostane bez đevojke ?

-Čkapiend !

4.

Spikaju tri prijatelja.

Kaže prvi:

-Ja sam svoju ženu poslao deset dana u London!

Kaže drugi:

-Ja sam svoju poslao u Pariz  14 dana!

Kaže trči:

– Ja nisam pri parama  pa svoju jebem sam!

 

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Nostradamusi iz Gavelle

Piše: Miljenko Mitrović

S prijateljima muslimanima izdržao sam tjedan dana iscrpljujuće ramazanske solidarnosti, a onda navalio po starom. Slijedi jelovnik koji bi zadovoljio i one najprobirljivije “guzičare”.

Tripice od boškarina

U Taču realizacija prvog djela oklade vezane uz rezultate finala Lige prvaka. Svi smo, naravno promašili i šefa i stanicu. Prvi klarinet Paganini benda, Josip Mimica stavio je jedini 4:1 ali na Talijane. Tako smo slasne  fileke od boškarina koje je  spravila gazdarica Tačerica Vesna platili svi.

Rebarca od crne svinje i pohani celer

Opet gastronomske čarolije na večeri u Taču. Ivana Grgić, Jagoda Popović, Čoša i moje ja pa ja nazdravljali smo između  zalogaja laureatima Goranu i Dimitriju. Naime, Popović je dobio Nagradu grada Zagreba, a Grgić Marula kao najbolji glumac za glavnu ulogu u HNK-ovom hitu “Ljudi od voska”.

20170606_225138

Ivana i Jagoda sa svojim nagrađenim polovicama. Plus Ćošo

Na stolu grdobina sa žara, janjetina u umaku od prošeka, a ja sam se tovio rebarcima crne svinje s pohanim celerom. Sve to uz ukusno vino i jako daleko od Ramazana.

– Ivana piše svoju novu knjigu – pohvali Goran svoju suprugu, profesoricu i doktoricu, a Dimitrije doda:

-Moja Jagoda izlagat će na Cetinju svoje nove radove!

Eto nam razloga za nova druženja!

Morski pas i patarači

Prošetao sam ribarnicom i zakvačio peseke i patarače koje obožavam. Uz papicu šaram po fejsu i slatko se nasmijah uz objavu Milane Vlaović:

-Imaš li povjerenja u neku od Hrvatskih institucija – pitam ga jučer.

-Da – veli on. – U Gorsku službu spašavanja!

Kotleti na mađarski

Zvuči nevjerojatno, ali prošlog tjedna ni u jednom zagrebačkom hotelu nije bilo mjesta. Jedva smo Saši Erakoviću, savjetniku premjera Crne Gore i budućem ambasadoru Montenegra u Španjolskoj, našli privatni smještaj. Nakon što smo iscrpili sve NATO teme, odjurio sam u obližnju Gavellu  gdje je bivši boksački šampion Zvonimir Franjić slavio ročkas. Naš zajednički prijatelj Branko Borgudan prisjetio se prvog susreta sa svojim kumom i najboljim frendom Damirom Škarom koji uvijek na sva zvona zvoni kako pravi muškarac mora biti saborski zastupnik, doktor nauka i osvajač olimpijske medalje. Naravno, Škaro sve to jest.

-Kad je Damir s 15 godina došao u naš klub na Trešnjevki žmirio je i samo mahao rukama u ringu. Već nakon dva mjeseca treninga nokautirao je svog suparnika, a nakon šest mjeseci boksao je neriješeno s  velikim Rubeljom. Vrlo brzo je postao jedan od najboljih boksača u svojoj kategoriji.

Nada Abrus brzo nas je odvukla sa sportskih na umjetničke teme:

-Spremamo s Barusom “Veselu udovicu”.

20170608_154340

Boksači i ‘vesela udovica’

Raštika

Po receptu Stanka Jerkića  pripremio sam savršenu raštiku u kojoj su se “davili” moji najbliži. A ja preživam i slušam Zvonu Bobana koji kaže:

-Homoseksualci su mi govorili da sam peder, kriminalci da sam lopov, a hulje da sam loš čovjek !

Bio sam vrlo blizak Bobanovima u vrjeme kad su Marija i Marinko prodali sve u rodnom kraju  i došli u Zagreb da budu uz sina Dadu, tada velikom nadom hrvatskog nogometa. Žgoljavog Zvonu nitko od Dinamovih stručnjaka nije primjećivao niti shvaćao ozbiljno. Pouzdano znam da je tata Marinko morao podmićivati neke trenere da bi mlađi sin mogao trenirati. Što se kasnije dogodilo svima je poznato. Često sam se družio s familijom Boban i već tad mi je bilo jasno da Zvone ima prkos, ponos i karakter velikog igrača i čovjeka. Toliko o njemu kao lopovu i lošem  čovjeku. A kad je ono “peder”  u pitanju, opisat ću vam jednu scenu ispred Škorpiona pa sami prosudite.

-Dobio sam odijelo kao igrač utakmice. Hočeš me odvest do Škorpiona?- trznuo me mladi Zvone. Kad je nešto kasnije u Staroj Vlaškoj iz ženskog dućana provirila prelijepa Leonarda, Zvone se totalno blokirao:

-Ovako prekrasnu djevojku nikad nisam vidio. Moram je upoznati!

Upoznaše se, vjenčaše i zasnovaše obitelj. Toliko o Zvoni “pederu”. Doduše, ne poznajem niti jednog vrhunskog sportaša, pjevača ili glumca kojem nisu  prišili etiketu “muškića”. Zavist nam je u genima.

Janje na ražnju

Prije otprilike šest mjeseci u Gavelli smo prognozirali nogometnog prvaka Europe. Svi smo fulali osim petorice Nostradamusa – Hrvoja Klobučara,Dražena Ferenčine, Emila Gabrića, Mate Renića i Bobe Čimbura. Na janjcu kod Sušina i Omerza pojavio se samo jedan slavodobitnik, violinist Emil Gabrić. Janka smo brzo rastrančirali i pojeli pa juriš u Gavellu na tekmu s Islandom. Bilo bi bolje da se nismo žurili.

20170611_160148

Nostradamus Emil s društvom uživa u plijenu

Štrudla od trešanja

Opraštam se sa štrudlom od trešanja  i ponovno se priključujem ramazanskom postu uz dvije šale male:

1.

Pravi prijatelj opali prijateljicu kad joj crknu baterije  na vibratoru!

2.

-Ženo što stavljaš u vešmašinu kad pereš moje gače osim deterdženta?

-Omekšivač!

-Eto u tome je problem!

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kako sam nagovorio Lacija da repa na Eurosongu

Piše: Miljenko Mitrović

Od djetinjstva na ulicama provodim više vremena od prometnih znakova i semafora. Na asfaltu sam i doktorirao pa sam jednom starom prijatelju sa šank linija, Anti Stamaću šapnuo da svoje ulične titule ne bih mijenjao za njegovu akademske.

Lutam ovih dana gradom i gledam gutače vatre, ulične svirače, mađioničare, akrobate i svoje drage prijatelje Paju i Hadžija koji su kao Kraljevi ulice postali istinski brend naše metropole. Vjerovali ili ne oni su izdali više albuma nego Beatlesi i Stonesi zajedno.

Ima na ovogodišnjem “cestarenju” svega i svačega, ali više nema njega. Nema starog dobrog Ladislava Demeterffyja -Lacija i njegove harmonike da oplemene sva ova događanja koja nas vesele. A da smo bili frendovi, bili smo. I to jako dobri. Ne volim ono “ja pa ja”, ali baš sam ja s Pajom i Hadžijem osmislio Lacijev nastup na Eurosongu.

Laci

Jer oni kuže spiku

-Bilo bi super da Laci kao 75 cents repa u vašoj pjesmi na Dori – predložio sam Kraljevima koji su od prve prihvatili ideju, napisali hit, ubacili starog repera, pobijedili na Dori i plasirali se u finale Eurosonga.

-Ti bokca ja bum bil’ najstariji pjevač u povijesti Eurosonga – pričao mije Laci koji je u “Romanci” izrepao svoj burni život.

-Skoro 20 let sam sviral na brodovima. Bil sam u svim zemljama, na svim kontinentima osim tamo gdje žive beli medvedi i pingvini – pričao mije Laci strasno se oblizujući pri spomenu karnevala u Riu i onih čokoladnih ljepotica koje su njihale svoja isklesana tijela u ritmu sambe.

Svirao je Laci klavir, harmoniku ,saksofon…

-Tata me tukel šibom dok sam učil tipkat po klaviru !

Volio je život, žene, a srčeko mu je posebno kucalo za Sandru Bagarić.

-I ja sam njega voljela na poseban način. Bio je tako originalan i neponovljiv – znala mi je pričati Sandra.

Inače malo njih zna da je Laci bio državni reprezentativac u skijanju, odličan planinar, a njegov prapradjed bio je Dimitrije Demeter, utemeljitelj hrvatskog teatra.

-Kad je jedan moj predak dobil plemićku austrougarsku titulu, prezimenu Demeter dodali smo ono ffi.

Sjećajući se starog dobrog i veselog Lacija pade mi na pamet da Kraljevima ulice predložim da idući “Cest is the best” posvete njemu i njegovoj čarobnoj harmonici.

Playboyu Nagrada grada Zagreba

S Goranom Grgićem i Čošom bio sam u Gradskoj vijećnici na dodjeli Narada grada Zagreba. Čestitao sam Popoviću, Sedlaru, Tihavi i na kraju svom starom frendu, dr, Robertu Kolundžiću koji se nije odvajao od svoje lijepe i šarmantne supruge Mirne.

-Da samo znaš kakvu si nam spačku napravio uoči našeg vjenčanja – iznenadi me Robi vračajući film u vremena kad sam šljakao u Večernjaku. Robijeva supruga otkri mi o čemu se radi:

-Dan uoči našeg odlaska ko dmatičara napisao si u Večernjaku da je konačno dolijao veliki zagrebački plejboy Robert Kolundžić. Moji su doma pošizili jer su o Robiju imali drugačije mišljenje. Bili su šokirani, ali brzo smo smirili situaciju i vjenčanje nije propalo.

Ima li ko jači?

Popapali smo u Dvercima malo voća i poneku štruklu , a uz to mi naletiše dva vica o Crnogorcima:

1.

-Đevojko, što imaš na sebe ?

-Samo gaćice !

-A zemlju ,kuću , nekretnine…?

2.

Ulazi stari đed u birtiju i viče:

-Ima li ođe ko jači od mene?

Digoše se dva kršna đetića :

-Mi đede!

-A da izađete van i pogurate mi traktor!

Standardno
Anwa Friendly!, Književnost, Kultura, Vijesti, Zagreb

Evanđelje bogatih, roman prvijenac spisateljice Marije Tašler

Novi mistik rođen je na polju književnosti

Domaća mistična književnost bogatija je za još jedan roman i to prvijenac spisateljice Marije Tašler, Evanđelje bogatih. Marija Tašler predstavila se već javnosti pričom za djecu Prirodno znanje, no njezin roman Evanđelje bogatih namijenjen je misliteljima, simboličarima, ezotericima, ljubiteljima mitologije, znatiželjnima, svima spremnima da nanovo preispitaju sebe i svoje stavove, a usput i nešto nauče. Evanđelje bogatih definitivno će izazvat i one s pojačanom intuicijom. Marija Tašler suvremenik je Daniela Kehlmanna, ista klasa, isti bečki fakultet, isti profesori, razlike u talentu i gledištima – dijametralno suprotne.

evanđelje

– Pisanje autorice lišeno je sterilnosti i monotonije. Djelo ima svoj ritam i dinamiku. Snagu i vjeru mongolskih ratnika. A glede opisa i sitnih detalja mogu joj zavidjeti i ruski bardovi. Evanđelje bogatih nije ništa drugo doli nova Knjiga nad knjigama, epistola ljubavi, nar ubran s drveta Semirova, eliksir srca koji obavija rijeku Firdevs (rijeka raja), devetodimenzijska projekcija emocija – rekla je na predstavljanju knjige Sirma Kapidan, književna kritičarka koja je napisala “Uputstvo za uporabu” knjige te dodala da će čitatelji sami morati otkriti što im još nudi Evanđelje bogatih, jer kad vam je to djelo u rukama, uz pomoć vaše mašte nastaje simbioza vas i sadržaja i otpočinje novo putovanje samo vama znano i spoznano. Roman je predstavljen u svečano mističnoj atmosferi u muzeju Mimara.

Izdavač je kuća Pisaća mašina, a naslovnicu knjige je ilustrirao David Bartol Bartulović. Roman će do kraja godine biti dostupan i na engleskom, makedonskom, albanskom i bugarskom jeziku.

Standardno