Piše: Miljenko Mitrović
Bilo je puno lipih stvari no nesmim vam kazat -rekli bi Dalmoši, a ja ih eto slušam pa evo malo friziranih proteklih tjedan dana. Kad nastupi zastara bit će više toga.
Od prijatelja iz Ogulina doznajem kako je u ono ratno vrijeme jedan dežurni heroj skinuo glavu s biste Ivani Brlić Mažuranić i pojavio sa s njom u kafiću:
-Pala je glava one partizanke!
Gazda kafića ga je u čudu pogledao i uzvratio:
-Nije ina partizanka, a umrla je prije drugog svjetskog rata.
-Nema veze, onda je Srpkinja !
-Ma nije ni Srpkinja nego Hrvatica i unuka hrvatskog bana Ivana Mažuranića – okonča diskusiju gazda i u zamjenu za tri pivice sačuva glavu naše velike književnice koja je čak dva puta nominirana za Nobelovu nagradu. Tako je Žuja sačuvala ogulinsku bistu hrvatskog Andersena kako su u svijetu nazivali Ivanu.
Moj prijatelj Branko Borgudan s kojim sam ispio puno gemišteca javio se iz Amerike s čudnom pričom:
-Danas sam kupio himalajsku sol. Nepročišćenu i staru 25 000 000 godina. Kupih je u dućanu,a na etiketi piše – rok upotrebe 2 godine. Jebate, u zadnji tren!
Javila se i moja nećakinja Nina Mitrović s neobičnom objavom :
-Žena s 20 voli sve muškarce, a ona s 30 voli samo jednog .S 40 opet voli sve muškarce osim onog jednog!
Na 1.travnja me prijatelj i kolega Damir Strugar diže na foru sa slikom Velimira Zajeca u dresu Partizana. Ok, prvotravanjska šala uspjela, a ja dobro znam da je Zvezda jurila Zeku po cijelom svijetu kako bi ga dovela na Marakanu. Čak kad je s familijom bio na ljetovanju na Rabu, bez telefona, zvali su ga u susjedni “Black Jack” da ga nagovore na transfer. Strugi, Zvezda, a ne Partizan. Ista jurnjava je bila i za Mlinkom i s Bobanom kojem sam osobno savjetovao da ne napušta Zagreb. Zvezda je svoj trojici nudila brda i doline.
Škvadra je proteklih dana bila na Zekinoj hacijendi u Draganiću. Pavo Kremenić je dogovarao revanš za jedan od najluđih haklova ikad odigranih. Prije mnogo godina u Karaki u tri iza ponoći Tomislav Židak, Darko Tironi i Predrag Jurišić izazvali su Zeku, Pavu i mene na na hakl u dvorani na Dinamovom stadionu. O tome kako su nas supruge gledale kako u tri ujutro oblačimo tenisice i odlazimo na nogomet, ne bih detaljnije. Možete zamisliti facu noćnog čuvara kad smo tražili ključ od dvorane da igramo. Dobro da nije zvao Vrapče. Na tekmi pri rezultatu 11:11 potukli se Zajec i Tironi. Dok smo ih mi rastavljali, Jurišić zabija pobjednički gol:
-Janjac je naš!
Bez obzira na to što je gol neregularan i što je došlo do zastare, priznajemo taj poraz i zovemo Židaka, Jurišića i Tironijevog sina na janjca u Draganić i na revanš. Toliko o tome.
A na izletu s boksačkom škvadrom milijun duhovitih priča uz čaroban zvuk gitare po kojoj je prebirao profesor Branimir Kuleš. Na DIF-u je učio borilačkim vještinama naše asove Franjića, Perutovića, Radanovića… Zvonimir Franjić je sad predsjednik Lokomotive, a kao trener radi nekadašnji profić Novak Radanović koji svakodnevno trči s Bandićem.
– Kod mene treniraju Boris Novković, Dimitrije i sin mu Petar Popović, a često u ring navrati i Bandić – otkriva Novak.
Malo smo skrenuli na otvoreno more, točnije na “Čigru” kojom je kormilario skiper Ozren Bakrač:
-U Cape Townu smo imali najljepše ukrcavanje od 800 butelja savršenih vina. Posada “Čigre” popila ga je za mjesec dana pa nam bi žao da nismo ubacili više.
O podvalama kakvima nisu dorasli ni Iljf i Petrov nekom drugom zgodom, asad zbogom uz dva kratka vica:
1.
-Ja kad stanem na vagu obavezno uvučem trbuh!
-Jel’ pomaže?
-Pomaže, pomaže da vidim vagu!
2.
-Trebali biste na operaciju srca 11.3.2028.?
-Zar ne može ranije?
-Može, u pola 8 !
anwa.com.hr 