Tajna Dinamove izgubljene titule

Piše: Miljenko Mitrović

Moj prijatelj Zdenko upozorio je ljude da ne pomiču vekerice s ormara na stolove nego da pomaknu kazaljke jedan sat unaprijed. Ništa nisam pomicao jer mi vrijeme ništa ne znači kad ovako brzo izmiče i ne da se usporiti. Uostalom, evo kako izgleda tjedan izgubljen u prostoru i vremenu .

Ponedjeljak, 20.3.

S dragim prijateljima, bivšim igračima Dinama, Čedom Jovićevićem i Džemom Mustedanagićem evociram uspomene na Josipa Kužea s kojim smo bili nerazdvojni.

đemo

Džemo i Čedo, legende Dinama

Mene osobno s Markom,Višnjom i Jožom veže četverostruko kumstvo. Riječ po riječ i konačno smo detektirali tko je kriv što je Dinamo za vrijeme Jožinog mandata u zadnjim kolima izgubio titulu, a Zvezda ugrabila ponuđeno i postala prvak države, Europe i svijeta. Za Dinamov krah i Zvezdinu titulu najzaslužniji je – Ratko Đokić.

-Ratko je došao u Zagreb jer se posvađao s Arkanom. Stavio se na raspolaganje Zeki, Mahmetu i Joži -prisjećaju se Čedo i Džemo.

I sam sam se čudio kako jedan od šefova podzemlja nesmetano ulazi na sastanke predsjedništva i zna sve tajne iz plavih salona i modre svlačionice. Osobno sam upozoravao Jožu da će se Arkan i Ratko vrlo brzo pomiriti, ali tad će za Dinamo biti kasno. I bio sam u pravu. U ključnoj utakmici u Rijeci, Ratko je obećao da će sve riješiti preko svojih ljudi na Kantridi. Dinamo je nakon gola Fabijana Komljenovića, kojeg su plavi posudili Riječanima, izgubio titulu, a CZ je već počela slaviti.

-Ratku su u klubu očito svi vjerovali i to se pokazalo kobnim -složiše se Čedo i Džemo.

Riječani su bili spremni na dogovor, ali Ratko je garantirao da će sve srediti. I sredio je za Crvenu Zvezdu i Arkana s kojim se nešto kasnije i pomirio. Obojica su kasnije ubijeni i tajnu su odnijeli u grobove.

I dok Čedo, Džemo i ja tugujemo za izgubljenom titulom nailazi prelijepa Anja Đurinović. Rođendan joj je i prilika da je izljubim.

-Udajem se u lipnju -šapnu mi, a ja pomislim blago njenom budućem mužu koji ženi tako lijepu, pametnu, talentiranu i veselu djevojku. Sretno im!

Utorak, 21.3.

Prijepodne sam proveo u ugodnom druženju s Dimitrijem Popovićem i Duškom Ljuštinom.

-Koliko ljudi je bilo na retrospektivi u Klovićevim dvorima -pitam Dimitrija.

-Vjerovao ili ne, deset tisuća -uzvrati veliki umjetnik pred kojim su nove izložbe u svijetu, zagrebačka premijera nagrađivanog dokumentarca o njegovom stvaralaštvu i promocije novih knjiga.

Ljuština nam pokazuje biografiju Zlatana Ibrahimovića i tužno zbori:

– Trebali smo na Brijunima raditi mjuzikl o životu Zlatana Ibrahimovića, ali Šveđani nisu htjeli prodati autorska prava. Umjesto Ibre na Brijunima ide Mate Parlov, točnije predstava o njemu koju piše Tomislav Zajec .

-Tko igra Parlova ?

-Više glumaca, a među njima Nebojša Glogovac.

U Kerempuh ulazi Tomislav Štriga:

-Evo novog Ante Pavelića – rekoše cure iz Satiričkog kazališta aludirajući na podjelu uloga za predstavu “Narodni heroj Ljiljan Vidić”u kojoj će Štriga igrati poglavnika. Nešto kasnije mi je redatelj Krešo Dolenčić pustio na uho glazbu iz predstave koja će očito biti čisto ludilo.

dimo

Jutarnja kultura s Dimitrijem kod Ljuštine

Srijeda, 22.3.

Na Trešnjevačkom placu svaki dan srećem Božu Jovanovića, legendarnog kamermana HTV-koji je dobio nagradu “Ivan Šibl”.

-Zamijenio sam definitivno kameru s kuhačom pa zato svaki dan jurcam po placu-reče mi Božo, a njegov prvi susjed, Goran Pavelić doda:

-Naš frend iz gimnazije Dražen Mazur objavio je roman u Americi koji je hit!

Baš me raduje jer Mazur je oduvijek čisti genijalac.

Četvrtak, 23.3.

U Esplanadi čekam brata Danila i drage mi prijatelje Veska Barovića i Branka Vujoševića. Brata su uspješno snimili u klinici Neuron i kako je baš sve ok, eto razloga da se popije. Kod Bobe, Igora i Tamare u Baltazaru paška janjetina, crno vino, a navečer u Saloonu kod Vlahe srnetina i hercegovačka žilavka od vinara Jerkića.

-Znaš da ti strašno zavidim jer ti, Vesko i Banja imate svaki dva najbolja i odana prijatelja – rekoh Danilu dok sam im mahao na oproštaju.

Petak, 24.3.

Prijatelji Romana i Braco Vukšić rekoše mi nakon promocije nove knjige generala Loše:

-Crna Gora ima novog ambasadora koji je izuzetno fin gospodin.

Kad upoznah veleposlanika, dr.sc. Boru Vučinića shvatih da su Braco i Romana bili u pravu.

-U mojoj familiji tradicija je proizvodnja vrhunskih vina. Dobili smo i mnoge nagrade -reče mi veleposlanik Vučinić i oduševi me za sva vremena.

Subota, 25.3. 

Odmah ujutro nazvao sam Ranka Balena, bivšeg bubnjara legendarne “Grupe 220″da ga podsjetim na okladu. Naime, Kalinić mi je darovao pašticadu kod Draška pa ću zasladiti pobjedu nad Ukrajinom. Navečer s Pavom i Čošom u Areni navijam za našeg prijatelja Zorana Gobca i PPP Zagreb, a nakon tekme odlazimo u Karaku.

-Mogli bi u Karaki organizirati spomen na Ismeta Hadžića i Zvjezdana Cvetkovića da okupimo onu zlatnu generaciju, a to je prilika da pomirimo Ćiru i Mamića – predloži Pavo i sad se traži povoljan termin.

Vicevi uz pršut

U Saloonu malo šale uz sir, pršut i kremšnite.

1.

Jedva sam baku uvjerila da ne treba lizati prste kad lista slike na mobitelu!

2.

-Radiš?

-U Zagrebu!

-Kako ideš na posao?

-Metroom!

-Pa Zagreb nema metro!

– A posla kao ima, pizda ti materina!

3.

2050 godina .

-Mama kako si upoznala tatu?

-Zalutao kod mene u dvorište, tražio Pokemone!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s