Piše: Miljenko Mitrović
Možete li zamisliti gradonačelnika koji nema pametni telefon, kompjutor, vozni park, tjelohranitelje, a cijeli mandat nije bio na godišnjem odmoru? Sve to za naknadu od 3ooo kuna? Ostalim političarima on je vjerojatno budala jer oni znaju kako namiriti sebe, a za narod im se u pravilu – živo jebe. Riječ je o Stanku Majdaku, čelnom čovjeku Zlatara, koji je službeno proglašen najštedljivijim gradonačelnikom Lijepe naše.

-Kad sam preuzeo funkciju Zlatar su zvali Hypograd jer je bio enormno zadužen u Hypo banci. S mladom ekipom zasukao sam rukave i zajednički riješio mnoge financijske probleme-priča nam Majdak uz ukusnog janka kojeg smo okrenuli za njega i Dubravka Žerjavića, respektabilnog zagorskog vinara. Dujić, Senjanović , Capuder, Kralj i vaš novinarčić, sjetismo se zajedničkih školskih dana u 4. c trešnjevačke gimnazije i Majdakove poezije, a od njega smo mogli sve očekivati osim da će biti kapetan nogometne reprezentacije Hrvatske.
– Taj san mi se ostvario na međunarodnom nogometnom turniru gradonačelnika. Šuker nam je darovao dresove, a ja izabran za kapetana iako sam u razredu bio među najslabijim igračima-kaže Stanko iza kojeg su tri zbirke poezije i jedna velika sreća što odlazi iz politike:
-Bio sam nestranački kandidat, a svoj četverogodišnji boravak u politici smatram najvećim promašajem u životu. Žrtvovao sam i zdravlje da Zlatar vratimo u pozitivu i ne pada mi više na pamet da se kandidiram mada me potežu za rukav i lijevi i desni. Ljepše mi je čitati Krležu i pisati poeziju ili saditi kupus-nastavlja Majdak koji je na svom posjedu u rodnoj Gornjoj Batini sagradio kapelicu svetom Anti.
Inače, Stanko je dao dosta intervjua i srpskim medijima koji ne mogu da se načude da ovakvih ljudi ima u politici.
-Dobio sam dosta poruka. Tako me iz Niša zovu za doživotnog gradonačelnika. Javili su se ljudi iz Beograda s istim željama.
Družili smo se još dugo. Hitali gemište v gubčeke i dogovorili novi susret u vinskom podrumu Dubravka Žerjavića, kralja Manzonija. A Majdak, Dugi Capa, Kralj i ja iz 4.c Trešnjevačke gimnazije možemo se pohvaliti kako je specijalno za nas prelijepa Lidija Bačić pjevala Mišine pjesme.
Tarzanov Ibro i vidoviti Ćosić
U staroj bazi županjska veza Čošo i Ivan Cvjetković -Tarzan. Tema – nogomet. Gledam na Tarzanovom mobilnom jednog visokog klinca kako dribla, puca slobodnjake, proigrava, zabija. Ma čudo od igrača.
-To je Bruno Petković iz Metkovića. Potpisao je nedavno za Bolonju, a bit će bolji igrač od Mandžukića i Kalinića. Isti Ibrahimović, a tek su mu 22 godine.
– Što je sam Mandžom i Mitrovićem?
-Kinezi su pošizili za Mariom. Nude prazan ček da ispiše cifru pa će sigurno napustiti Juve. Matej je standardni u Bešiktašu koji je prošao dalje u Euro ligi. Bit će uskoro standardan i kod Čačića -uvjerava me Tarzan, a ja moram priznati da nikad nije promašio u procjeni igrača.

Uoči one horor tekme Barcelone i PSG-a bio sam sa Sukijem i sportskom redakcijom HRT-a u Felliniju na paškim specijalitetima. A da sam poslušao Dragu Čosića, danas bi bio puno bogatiji.
-Barca sigurno prolazi. Svi zaboravljaju da je ove sezone isprašila Celtic sa 6:0, Borussiu(D) i Manchester city s po 4.0,a sudi im Nijemac turskih korijena. Messi i društvo prolaze 100 %, a koliko znam poslušao je savjet samo Domagoj Verhas bivši veznjak Zagreba i dobio lovu.
– Verhi nas je lijepo počastio dobitkom -pohvalio se naš susjed, glumac Darko Janeš.
Krleža, Tin, Einstein i Crnogorac
Sreli se Krleža, miljenik svih režima i Tin Ujević, vječno u nemilosti vlasti, ali uvijek prijatelj dobre kapljice:
– Gdje si Tine, podrume svih vina?
-Gdje si Miroslave, zastavo svih boja!
A sad jedna mudra od Alberta Einsteina:
Rat se sastoji u tome da se ljudi, mada jedni druge ne poznaju, međusobno ubijaju na zapovijed ljudi koji se vrlo dobro poznaju, a uzajamno se ne ubijaju!
I naravno, vic za kraj:
Crnogorac se hvali snagom svoje muškosti:
-Nekad sam moga pušku o njega slomiti !
-A danas?
-Danas ruke onemoćale!