Piše: Miljenko Mitrović
Sve je počelo s duhovnom kavom kod čovjeka koji se zove Domagoj Matošević .Namjerno ističem to čovjeka, a ne svećenika ili bivšeg rektora jer on tumačenju Biblije prilazi s pozicije čovjeka koji ljudima jednostavnim riječima objašnjava Božje mudrosti.
Mate Renić, Jozo Rotim, Darko Radišić i ja uživali smo u tom duhovnom pročišćavanju začinjenim prekrasnom pjesmom i svirkom. Iz Domagojeve priče izvirali su Dostojevski,Tolstoj,Selimović, Marinković… Njegova Duhovna kava u Voćarskoj je istinski eliksir za dušu umornu od ovog svakodnevnog ugnjetavanja od strane politike, medija biznisa pa čak i od sve više zagađenog sporta
Pročišćen, ako to ja uopće mogu biti zbog svih grijeha kojima sam začinio svoj život, odlazim s Tomom Galovićem u bolnicu kod starog prijatelja Tome Židaka.
-Baš je iza mene prva operacija vratnih žila koju su mi radili s lokalnom anestezijom pa sam skoro sve osjetio. Čekam još zahvat na hercu pa me ne mogu dva puta u kratkom roku uspavljivati – objašnjava nam prvi laptop našeg novinarstva .
A Tomo ne bi bio Tomo da naglas ne razmišlja o tekstovima koji su mu zbog srčanih problema pobjegli:
-Najviše mi je žao što mi je zbog operacija propao dogovoreni intervju s Pepom Guardiolom -tužan je Tomica kojeg svaki dan u bolnici posjećuju Zorislav Srebrić i Ante Čačić.
Uključujem se u spiku i prisjećam se kako je moja pokojna majka Kata bila učiteljica Zorku Srebriću u Petrinji u prvom razredu preparandije.
-Zorko je bio mali genije među svojim vršnjacima-pričala mi je majka prepoznavši Srebrića na naslovnoj strani Dinamove revije.
Puno pohvalnih lijepih riječi nanizasmo za izbornika Čačića kojem se sigurno štucalo ,a Tomica nastavi priču.
-U Daruvarskim toplicama razgovarao sam nekoliko dana s Ćirom Blaževićem i namjeravam napisati njegovu istinsku biografiju koja će biti, blago rečeno, šokantna -reče Tomo i nabaci nam neke detalje koji će uzdrmati Lijepu našu, no to ćete čitati u njegovoj knjizi i ne bi bilo fer da istrčavam s pikanterijama koje su zaista šokantne.
Mujo nije umro, srce mu lupa savršeno
Možete li zamisliti rođendan na kojem nema ni pjesme ni svirke ,a na slavlju skoro cijela posada poznatog Paganini benda.
-Sviramo po čitave noći pa malo odmora dobro dođe-reče slavljenik Darko Ratkovski, gitarist u bendu.
Nije bilo ni blejanja jer je Bojan Sušin zavrtio jednog janka koji je pečen težio osam kila.
-Janjetina je vrhunska kao i salenjaci -složiše se gazde Baltazara i Tacha Bobo Čimbur i Tihomir Miletić, a netko u društvu je dobro detektirao da bi lanac restorana “Baltazar i Tach” jedini mogao ujediniti ljevicu i desnicu na našoj bratoubilačkoj političkoj sceni. Između dva zalogaja javio mi se prijatelj Darko Jeličić .
– U 24Sata piše da Mustafa Nadarević ima teških srčanih problema.
Odmah zovem Mujicu. Ne javlja se pa smo zabrinuti. No, nakon desetak minuta stiže poziv iz Sarajeva. Objašnjavam što piše u novinama, a on uz smijeh odgovara:
-Ma nije to ništa. Već su me bili i sahranili u tiskovinama. A što se srca tiče, doktori kažu da nikad bolje nije lupalo.
-Kad ćemo na belicu?
-Idemo s predstavom u Švedsku na gostovanja. Drugi tjedan sam u Zagrebu.
Na palačinkama kod Francija bio je finiš rođendanske fešte koju je s nekoliko arija, na oduševljenje gostiju u restoranu, začinio poznati tenor HNK i još poznatiji vinar Tvrtko Stipić.
Hrvati i Šešelj
Proteklog tjedna na fašnicima sam čuo svega i svačega, prolistao Srake, Vrane, Potepuhe i objave na Fejsu pa evo malog izbora. Startam s duhovitom izrekom starog prijatelja Marija Mihaljevića:
HRVATI I ŠEŠELJ,
ISTO JE SVE
SVI MRZIMO PEDEVE!
Netko je napisao:
I NOGOM U GUZICU JE KORAK NAPRIJED!
U Potepuhu – braniteljski epigram:
STEKAO JE SLAVU U BORBI
NOSEĆI GLAVU U TORBI
A ONDA JE VLAST BEZ BORBE
PREPUNILA SVOJE TORBE
I još, vic za kraj:
Razgovor za posao u državnoj firmi:
-U redu, recite mi onda, zašto biste željeli raditi kod nas?
-Tata, daj nemoj me zajebavati!
anwa.com.hr 