Kolumne, Putna

Tajna Dinamove izgubljene titule

Piše: Miljenko Mitrović

Moj prijatelj Zdenko upozorio je ljude da ne pomiču vekerice s ormara na stolove nego da pomaknu kazaljke jedan sat unaprijed. Ništa nisam pomicao jer mi vrijeme ništa ne znači kad ovako brzo izmiče i ne da se usporiti. Uostalom, evo kako izgleda tjedan izgubljen u prostoru i vremenu .

Ponedjeljak, 20.3.

S dragim prijateljima, bivšim igračima Dinama, Čedom Jovićevićem i Džemom Mustedanagićem evociram uspomene na Josipa Kužea s kojim smo bili nerazdvojni.

đemo

Džemo i Čedo, legende Dinama

Mene osobno s Markom,Višnjom i Jožom veže četverostruko kumstvo. Riječ po riječ i konačno smo detektirali tko je kriv što je Dinamo za vrijeme Jožinog mandata u zadnjim kolima izgubio titulu, a Zvezda ugrabila ponuđeno i postala prvak države, Europe i svijeta. Za Dinamov krah i Zvezdinu titulu najzaslužniji je – Ratko Đokić.

-Ratko je došao u Zagreb jer se posvađao s Arkanom. Stavio se na raspolaganje Zeki, Mahmetu i Joži -prisjećaju se Čedo i Džemo.

I sam sam se čudio kako jedan od šefova podzemlja nesmetano ulazi na sastanke predsjedništva i zna sve tajne iz plavih salona i modre svlačionice. Osobno sam upozoravao Jožu da će se Arkan i Ratko vrlo brzo pomiriti, ali tad će za Dinamo biti kasno. I bio sam u pravu. U ključnoj utakmici u Rijeci, Ratko je obećao da će sve riješiti preko svojih ljudi na Kantridi. Dinamo je nakon gola Fabijana Komljenovića, kojeg su plavi posudili Riječanima, izgubio titulu, a CZ je već počela slaviti.

-Ratku su u klubu očito svi vjerovali i to se pokazalo kobnim -složiše se Čedo i Džemo.

Riječani su bili spremni na dogovor, ali Ratko je garantirao da će sve srediti. I sredio je za Crvenu Zvezdu i Arkana s kojim se nešto kasnije i pomirio. Obojica su kasnije ubijeni i tajnu su odnijeli u grobove.

I dok Čedo, Džemo i ja tugujemo za izgubljenom titulom nailazi prelijepa Anja Đurinović. Rođendan joj je i prilika da je izljubim.

-Udajem se u lipnju -šapnu mi, a ja pomislim blago njenom budućem mužu koji ženi tako lijepu, pametnu, talentiranu i veselu djevojku. Sretno im!

Utorak, 21.3.

Prijepodne sam proveo u ugodnom druženju s Dimitrijem Popovićem i Duškom Ljuštinom.

-Koliko ljudi je bilo na retrospektivi u Klovićevim dvorima -pitam Dimitrija.

-Vjerovao ili ne, deset tisuća -uzvrati veliki umjetnik pred kojim su nove izložbe u svijetu, zagrebačka premijera nagrađivanog dokumentarca o njegovom stvaralaštvu i promocije novih knjiga.

Ljuština nam pokazuje biografiju Zlatana Ibrahimovića i tužno zbori:

– Trebali smo na Brijunima raditi mjuzikl o životu Zlatana Ibrahimovića, ali Šveđani nisu htjeli prodati autorska prava. Umjesto Ibre na Brijunima ide Mate Parlov, točnije predstava o njemu koju piše Tomislav Zajec .

-Tko igra Parlova ?

-Više glumaca, a među njima Nebojša Glogovac.

U Kerempuh ulazi Tomislav Štriga:

-Evo novog Ante Pavelića – rekoše cure iz Satiričkog kazališta aludirajući na podjelu uloga za predstavu “Narodni heroj Ljiljan Vidić”u kojoj će Štriga igrati poglavnika. Nešto kasnije mi je redatelj Krešo Dolenčić pustio na uho glazbu iz predstave koja će očito biti čisto ludilo.

dimo

Jutarnja kultura s Dimitrijem kod Ljuštine

Srijeda, 22.3.

Na Trešnjevačkom placu svaki dan srećem Božu Jovanovića, legendarnog kamermana HTV-koji je dobio nagradu “Ivan Šibl”.

-Zamijenio sam definitivno kameru s kuhačom pa zato svaki dan jurcam po placu-reče mi Božo, a njegov prvi susjed, Goran Pavelić doda:

-Naš frend iz gimnazije Dražen Mazur objavio je roman u Americi koji je hit!

Baš me raduje jer Mazur je oduvijek čisti genijalac.

Četvrtak, 23.3.

U Esplanadi čekam brata Danila i drage mi prijatelje Veska Barovića i Branka Vujoševića. Brata su uspješno snimili u klinici Neuron i kako je baš sve ok, eto razloga da se popije. Kod Bobe, Igora i Tamare u Baltazaru paška janjetina, crno vino, a navečer u Saloonu kod Vlahe srnetina i hercegovačka žilavka od vinara Jerkića.

-Znaš da ti strašno zavidim jer ti, Vesko i Banja imate svaki dva najbolja i odana prijatelja – rekoh Danilu dok sam im mahao na oproštaju.

Petak, 24.3.

Prijatelji Romana i Braco Vukšić rekoše mi nakon promocije nove knjige generala Loše:

-Crna Gora ima novog ambasadora koji je izuzetno fin gospodin.

Kad upoznah veleposlanika, dr.sc. Boru Vučinića shvatih da su Braco i Romana bili u pravu.

-U mojoj familiji tradicija je proizvodnja vrhunskih vina. Dobili smo i mnoge nagrade -reče mi veleposlanik Vučinić i oduševi me za sva vremena.

Subota, 25.3. 

Odmah ujutro nazvao sam Ranka Balena, bivšeg bubnjara legendarne “Grupe 220″da ga podsjetim na okladu. Naime, Kalinić mi je darovao pašticadu kod Draška pa ću zasladiti pobjedu nad Ukrajinom. Navečer s Pavom i Čošom u Areni navijam za našeg prijatelja Zorana Gobca i PPP Zagreb, a nakon tekme odlazimo u Karaku.

-Mogli bi u Karaki organizirati spomen na Ismeta Hadžića i Zvjezdana Cvetkovića da okupimo onu zlatnu generaciju, a to je prilika da pomirimo Ćiru i Mamića – predloži Pavo i sad se traži povoljan termin.

Vicevi uz pršut

U Saloonu malo šale uz sir, pršut i kremšnite.

1.

Jedva sam baku uvjerila da ne treba lizati prste kad lista slike na mobitelu!

2.

-Radiš?

-U Zagrebu!

-Kako ideš na posao?

-Metroom!

-Pa Zagreb nema metro!

– A posla kao ima, pizda ti materina!

3.

2050 godina .

-Mama kako si upoznala tatu?

-Zalutao kod mene u dvorište, tražio Pokemone!

Oglasi
Standardno
Anwa Friendly!, Najave

Jeste li spremni za finale KOZe?

Otkako smo pokrenuli KOZu, kviz općeg znanja, imali smo puno zabavnih, veselih druženja koja su završavala proglašenjem pobjednika večeri, kojih je dosad bilo zbilja mnogo. Nakon četiri različite lokacije, tisuća postavljenih pitanja, hektolitara popijene pive, nebrojenih krivo pročitanih imena i stotina podijeljenih nagrada, vrijeme je da konačno dobijemo i pobjednika prve sezone KOZe.

koza

KOZnA, zna, koza zna

Kviz će se u Metropolisu (Avenija Dubrovnik 10) održati u nedjelju, 26. ožujka, s početkom u 19 sati. (Nemojte kasniti – nećemo ni mi ovaj put!) Za najveću feštu znanja ove godine pripremili smo dinamičan, raznovrsan i uzbudljiv kviz sa zbilja bogatim nagradama. Pobjednici sezone, uz fantastične nagrade, dobit će i najveće priznanje koje KOZoljupci mogu dobiti: čast i samozadovoljstvo činjenicom da ulaze u povijest KOZokvizaških druženja!

Prva tri reda bit će rezervirana za dosadašnje pobjednike KOZa kvizova, dok će ostatak dvorane ispuniti natjecatelji koji u proteklih godinu i pol nisu okusili slast pobjede i svoju priliku pod reflektorom još čekaju. Finalisti i „obični“ natjecatelji igrat će isti kviz, ali neće se natjecati u istoj konkurenciji: nagrade smo pripremili i za „regularni“ dio kviza. Dakle, iste večeri kad dobijemo pobjednike prve sezone KOZe, dobit ćemo i pobjednike prvoga kviza druge sezone. Kviz neće biti ništa posebno teži ili lakši nego inače, ali najavljujemo jednu novu kategoriju specijalno dizajniranu za finaliste, kategoriju koja će svakako pomoći riješiti pitanje pobjednika, ali i koju će moći igrati i ostatak natjecatelja u dvorani.

Sve vas pozivamo da nam se pridružite na najvećem kvizu ove godine! Pripremili smo vam stvarno jako puno iznenađenja i poklončića koje će naš voditelj Goran Vugrinec Goc dijeliti šakom i kapom. U danima koji dolaze predstavljat ćemo sponzore, koji su se stvarno isprsili da znanje na našoj kvizaškoj fešti bude fino nagrađeno. Dovoljno je reći da će dobar dio dvorane kući otići barem malo bogatiji nego što je bio pri dolasku.

Ulaznica će koštati standardnih 20 kuna po članu ekipe, a svoje ekipe možete prijaviti na dobro vam poznat način:

1) slanjem mejla na koza@fak.hr (“prijava za KOZu 26.3.” u naslov, ime ekipe i broj članova u sadržaj poruke)

2) slanjem SMS-a na 091 1179 329 (“prijava za KOZu 26.3.”, ime ekipe, broj članova)

3) slanjem privatne poruke našoj službenoj Facebook stranici

4) ispunjavanjem ovog onlajn obrasca

Sve pobjednike dosadašnjih KOZa, kvizova općeg znanja, molimo da nam se jave kako bismo im objasnili novitete u natjecanju i osigurali im stol u prvim redovima.

Požurite se prijaviti što prije jer mjesta je još malo! Vidimo se u nedjelju, 26. 3., na najvećem kvizu ove godine!

Standardno
Anwa Friendly!, Glazba, Najave

Exploited i Casualties uskoro u Vintageu

Iako smo ih svi čuli toliko puta da nam izlaze već na sve šupljine našega tijela, ova dva kultna benda svi oni koji pankerima se zovu vole poslušati. Na našu sreću u zadnje vrijeme čak često posjećuju zagrebačke klubove. Tko ne bi htio otići na svirku originalnog pank benda iz ’70-ih i ’90-ih?! Neki kažu da to jedino valja, da je sve ovo novo kurac za njih. Možda to i je istina. Jebiga, teško je konkurirati ovakvim legendama.

exp

Pogo do koske

The Exploited su legendarni pankeri iz Škotske koji rokaju i još od ’79-e. Iako je sastav promijenjen mnogo puta, to ih nije zaustavilo da zadrže svoju titulu najboljeg i najpoznatijeg pank benda svih vremena! Protiv politike su i to jasno daju do znanja pjesmom „Politicians“ pokazujući da ih boli kurac za sve. Samo muzika, alkohol i zajebancija dolaze u obzir. Zato im svaki gig izgleda spektakularno. Razvalili su Boogaloo u studenome 2005. pa su se vratili u ljeto 2014. i rasprodali zagrebački Vintage 13.07.2014. , a šuška se da 23. travnja dolaze na istu lokaciju uz pratnju Casualtiesa.

The Casualties nešto su mlađi njujorški street pank bend iz ’90-ih. Nažalost, jedini od originalnog sastava je ostao samo pjevač Jorge Herrera, iako to rijetko kad ispade dobro, u ovom slučaju uopće ne smeta. I dalje zvuče jednako surovo i dobro kao na početku. Poput Exploiteda protiv su politike te promoviraju lokanje do smrti, snifanje ljepila i pozitivnu agresiju. Dijelili su stejđ sa Eksodusom i Bucket Flushom 22.09.2015. također u Vintageu.

Nažalost, cijene su često previsoke uzmemo li u obzir za kakvu publiku sviraju, ali treba podržati scenu. Ipak to jesu legende panka i nije da sviraju svako malo. Budimo realni s obzirom na to u kakvoj vukojebini živimo, trebali bi biti sretni da uopće žele svirati za tu neku šačicu pankera. (LuPuš)

Standardno
Festivali, Fotogalerije, Zagreb

FOTO: Osvijetljeni obraz Zagreba

Fotka: Tony Hnojčik

Piše: Siniša Marković

Da je još među nama i da se ovih dana zatekao u Zagrebu, Goetheove posljednje riječi možda ne bi bile ‘Mehr Licht!’ nego ‘gdje su mi sunčane?’. Jer, svjetla je proteklih dana, od 16. do 19.ožujka, na obroncima starog Zagreba bilo i više nego dovoljno.

festival svjetla

I bi Svjetlo

Održala se, naime jedinstvena manifestacija „Festival svjetla“, koja ozbiljno prijeti postati jednom od najvećih zagrebačkih turističkih atrakcija. Iako je Festival održan po prvi put, već sada se može bez problema reći da se Zagreb svrstao uz bok brojnih drugih europskih metropola koje već imaju ovakve manifestacije – poput Praga, Amsterdama i Lyona.

festival svjetla

Novi sjaj stare dame

Zagrebački festival, organiziran u suradnji Turističke zajednice i gradske uprave Grada Zagreba bio je pomalo paganskog usmjerenja, jer su organizatori htjeli, kroz sedam tematskih cjelina, odati počast buđenju prirode i početku dugoočekivanog proljeća.

festival svjetla

Atmosfera kakva se na Griču ne pamti

No, osim što su u tome uspjeli, Zagrepčanima i njihovim gostima pokazali su Gornji Grad kakav dosad nikad nismo imali priliku vidjeti. Na mahove se tako činilo da je Gornji Grad poprište nekog psihodeličnog sna, a već u drugom trenutku sve bi izgledalo poput najljepših bajki našeg djetinjstva.

Upotrijebljene su pritom najmodernije „rasvjetne tehnologije“, od raskošnih lasera do različitih svjetlosnih efekata kojima su bili zadovoljni i najzahtjevniji posjetitelji. Laserski labirint, slap svjetla, svjetlosne harfe, 3D svjetlosne instalacije samo su dio bogate ponude koja je u mračni svijet iz Zagreba poslala poruku svjetlosti.

festival svjetla

Svjetlosna usta pojela su neke od posjetitelja

Neke od tih magičnih trenutaka ovjekovječio je i Anwin urednik fotografije Toni Hnojčik, za one koji iz nekog razloga nisu mogli prisustvovati (besplatnoj, ne treba izostaviti) manifestaciji u centru grada.

U svjetlima se moglo uživati na Vranyczanyjevoj poljani, platou Gradec, Jezuitskom trgu, u Galeriji Klovićevi dvori, Kuli Lotrščak, tunelu Grič i Tomićevoj ulici, a upravo tih sedam cjelina i čini okosnicu Gornjeg Grada kao jednog od najljepših dijelova Zagreba.

festival svjetla

I grički kit uživao je u spektaklu

 

 

 

Standardno
Kolumne, Putna

Odlazi najštedljiviji gradonačelnik Hrvatske

Piše: Miljenko Mitrović

Možete li zamisliti gradonačelnika koji nema pametni telefon, kompjutor, vozni park, tjelohranitelje, a cijeli mandat nije bio na godišnjem odmoru? Sve to za naknadu od 3ooo kuna? Ostalim političarima on je vjerojatno budala jer oni znaju kako namiriti sebe, a za narod im se u pravilu – živo jebe. Riječ je o Stanku Majdaku, čelnom čovjeku Zlatara, koji je službeno proglašen najštedljivijim gradonačelnikom Lijepe naše.

Majdak

Stanko, Janko i Dubravko

-Kad sam preuzeo funkciju Zlatar su zvali Hypograd jer je bio enormno zadužen u Hypo banci. S mladom ekipom zasukao sam rukave i zajednički riješio mnoge financijske probleme-priča nam Majdak uz ukusnog janka kojeg smo okrenuli za njega i Dubravka Žerjavića, respektabilnog zagorskog vinara. Dujić, Senjanović , Capuder, Kralj i vaš novinarčić, sjetismo se zajedničkih školskih dana u 4. c trešnjevačke gimnazije i Majdakove poezije, a od njega smo mogli sve očekivati osim da će biti kapetan nogometne reprezentacije Hrvatske.

– Taj san mi se ostvario na međunarodnom nogometnom turniru gradonačelnika. Šuker nam je darovao dresove, a ja izabran za kapetana iako sam u razredu bio među najslabijim igračima-kaže Stanko iza kojeg su tri zbirke poezije i jedna velika sreća što odlazi iz politike:

-Bio sam nestranački kandidat, a svoj četverogodišnji boravak u politici smatram najvećim promašajem u životu. Žrtvovao sam i zdravlje da Zlatar vratimo u pozitivu i ne pada mi više na pamet da se kandidiram mada me potežu za rukav i lijevi i desni. Ljepše mi je čitati Krležu i pisati poeziju ili saditi kupus-nastavlja Majdak koji je na svom posjedu u rodnoj Gornjoj Batini sagradio kapelicu svetom Anti.

Inače, Stanko je dao dosta intervjua i srpskim medijima koji ne mogu da se načude da ovakvih ljudi ima u politici.

-Dobio sam dosta poruka. Tako me iz Niša zovu za doživotnog gradonačelnika. Javili su se ljudi iz Beograda s istim željama.

Družili smo se još dugo. Hitali gemište v gubčeke i dogovorili novi susret u vinskom podrumu Dubravka Žerjavića, kralja Manzonija. A Majdak, Dugi Capa, Kralj i ja iz 4.c Trešnjevačke gimnazije možemo se pohvaliti kako je specijalno za nas prelijepa Lidija Bačić pjevala Mišine pjesme.

Tarzanov Ibro i vidoviti Ćosić

U staroj bazi županjska veza Čošo i Ivan Cvjetković -Tarzan. Tema – nogomet. Gledam na Tarzanovom mobilnom jednog visokog klinca kako dribla, puca slobodnjake, proigrava, zabija. Ma čudo od igrača.

-To je Bruno Petković iz Metkovića. Potpisao je nedavno za Bolonju, a bit će bolji igrač od Mandžukića i Kalinića. Isti Ibrahimović, a tek su mu 22 godine.

– Što je sam Mandžom i Mitrovićem?

-Kinezi su pošizili za Mariom. Nude prazan ček da ispiše cifru pa će sigurno napustiti Juve. Matej je standardni u Bešiktašu koji je prošao dalje u Euro ligi. Bit će uskoro standardan i kod Čačića -uvjerava me Tarzan, a ja moram priznati da nikad nije promašio u procjeni igrača.

jane

Tarzan i Šejn

Uoči one horor tekme Barcelone i PSG-a bio sam sa Sukijem i sportskom redakcijom HRT-a u Felliniju na paškim specijalitetima. A da sam poslušao Dragu Čosića, danas bi bio puno bogatiji.

-Barca sigurno prolazi. Svi zaboravljaju da je ove sezone isprašila Celtic sa 6:0, Borussiu(D) i Manchester city s po 4.0,a sudi im Nijemac turskih korijena. Messi i društvo prolaze 100 %, a koliko znam poslušao je savjet samo Domagoj Verhas bivši veznjak Zagreba i dobio lovu.

– Verhi nas je lijepo počastio dobitkom -pohvalio se naš susjed, glumac Darko Janeš.

Krleža, Tin, Einstein i Crnogorac

Sreli se Krleža, miljenik svih režima i Tin Ujević, vječno u nemilosti vlasti, ali uvijek prijatelj dobre kapljice:

– Gdje si Tine, podrume svih vina?

-Gdje si Miroslave, zastavo svih boja!

A sad jedna mudra od Alberta Einsteina:

Rat se sastoji u tome da se ljudi, mada jedni druge ne poznaju, međusobno ubijaju na zapovijed ljudi koji se vrlo dobro poznaju, a uzajamno se ne ubijaju!

I naravno, vic za kraj:

Crnogorac se hvali snagom svoje muškosti:

-Nekad sam moga pušku o njega slomiti !

-A danas?

-Danas ruke onemoćale!

Standardno
Kolumne, Putna

Kako pomiriti Ćiru i Mamića?

Piše: Miljenko Mitrović

Nakon druženja s prekrasnim ljudima među kojima su bili i župnici opet me razvaljuju pitanja “Što Bog želi?” ,”Što Bog hoće?”. I nikako dokučiti odgovor, nikako dešifrirati zagonetni Božji kod. Vjerovali ili ne, naša galaksija široka je 100 000 svjetlosnih godina, a u svemiru ih ima približno 200 milijardi. Svaka je popunjena s 400 milijardi zvijezda. E sad, kako pronaći sebe u tom svemirskom ludilu i smisao našeg postojanja u njemu?

Nikako!

I zato odmah idem u rekapitulaciju proteklih sedam dana u kojima je bilo svega i svačega. Repnice u Brezovici oduševile su ekipu, a posebno paleta vina Janeza Šekoranje.

-Naša vina nalaze se na kartama najprestižnijih svjetskih restorana, a kušali su ih Bill Clinton, Bush, Al Gore, japanski car… – pričao nam je Janez dok smo strastveno cuclali božanske kapi.

Dotakli smo se u spiki Melanije Trump i Sevnice na što je spiritus movens cijele škvadre, dr. Robert Holjevac, replicirao našem domaćinu:

-Sevnicu treba preimenovati u Ševnicu i pronaći hižu u kojoj su se Donald i Melanija prvi put poševili!

Sve lijepo brzo prođe pa me evo opet u zagrebačkoj bazi gdje srećem starog prijatelja LJubu Travicu.

-Upravo se vraćam iz Irana. Ljudi me nisu isplatili po ugovoru pa ćemo na sud – kaže mi nekad najbolji odbojkaš Juge i dodaje da već godinama ima kamp u Poreču za mlade talente.

– Živim na relaciji Zagreb -Poreč -Padova i trenerski lutam po svijetu.

Kometa lijepih žena

Svratio sam do Kluba Zagoraca u Palmotićevu 21 gdje su Janez Šekoranja i Boris Drenški, dva svjetska prvaka i dva kralja vinskih predikata imali pravi pravcati okršaj ispred probranih vinoljubaca.

Sljedovi ukusne hrane sljubljivali su se sa savršenim vinima pa je to bilo druženje za pamćenje – reče mi gazda Baltazara Bobo Čimbur koji je pobjegao s druženja kad su krenuli kolačići jer ne želi vratiti teško izgubljene kile.

vinari

Gazda Baltazara u društvu vinskih šampijona

 

Navečer premijera odličnog “Kometa”, a na domjenku sam shvatio zašto su turski sultani imali hareme. Naime, toliko lijepih, talentiranih, dragih i zanimljivih ženskica u jednoj predstavi teško je pronaći. Kao Sulejman Veličanstveni šetao sam oko šanka te locirao, identificirao i izljubio redom: Aidu Bukvić, Nelu Kocsis, Kseniju Pajić, Ivanu Roščić, Natašu Janjić, Anju Đurinović, Antoniju Stanišić i Bojanu Gregorić -Vejzović. Vjerujte, jedva čekam pedesetu i stotu izvedbu da ponovim gradivo i ponovo izljubim te talentirane i lijepe cure. Čini mi se da je odgovor iz uvoda na pitanje što Bog želi možda – Ljubav!. Ljubav prema svima i cijelom svijetu! Ljubav i samo ljubav!

Tko je izbacio Maminja?

A te ljubavi nije nedostajalo ni na fantastičnoj premijeri Tarikovog “Ćire”. Naravno da je u predstavi spomenuta i Karaka pa evo i ekskluzivne fotke Pave i Ćire koji mi šapnu:

ćiro

-Sine, nas dvojica smo pisali povijest!

 

Sretoh i starog prijatelja Zdravka Mamića bez kojeg Dinamo nikad ne bi bio klub sa stalnim europskim štihom. Mislio sam da su on i Ćiro izgladili stare nesporazume i da su se kumovi pomirili, ali očito sam se prevario. Vidjevši da na premijeru stiže Maminjo, Tarik je, na intervenciju Duška Ljuštine, izbacio uvredljive rečenice koje su se odnosile na Zdravka. I dobro da ih je izbacio jer ne treba kvariti jednu toplu, prekrasnu i duhovitu priču o treneru svih trenera. Ionako to nitko nije ni primijetio, a nama ostavlja mogućnost da izmirimo dva bivša prijatelja, dva kuma i dva nogometna fanatika. Naime, Pavo Kremenić i ja pozivamo ih u Karaku na večeru pomirenja. Neka se obojica u ovo korizmeno vrijeme vrate u doba kad su disali kao jedan.

Inače, Tarik je imao premjeru na svoj ročkas pa se tulum nastavio u kod Solde u Buldogu .

-Muž mi je upravo javio da su pobijedili prvake Kine -pohvalila nam se gospođa Soldo uz napomenu da će za suprugov pedeseti rođendan u Buldogu prirediti pravi rusvaj.

A ja sam poljubio uvijek mlađahnu i lijepu Suzi Josipović-Redžepagić, poslušao kako Tarik pjeva Arsena i odlutao u zagrebačku noć razmišljajući i dalje što to Bog hoće.

Siguran sam da ne bi imao ništa protiv da se Ćiro i Maminjo pomire.

Crnogorski Dan žena

Kako smo u nogometu, evo jednog vica koji se pojavio nakon velike pobjede Barcelone:

Sjedi Neimar u birtiji i prilazi mu cigo s violinom.

-Što da ti sviram, bratko?

-Sviraj penal!

A na Dan žena čuo sam dvije duhovite pričice:

1. -Ljubav ti je kao prdež!

-?

-Ako forsiraš samo zasereš stvar !

2. U Podgorici na 8 mart:

– Ženo, nemoj prati suđe, danas je tvoj dan. Operi ga sutra!

Standardno
Kolumne, Putna

Šokantni Ćiro i otpisani Guardiola

Piše: Miljenko Mitrović

Sve je počelo s duhovnom kavom kod čovjeka koji se zove Domagoj Matošević .Namjerno ističem to čovjeka, a ne svećenika ili bivšeg rektora jer on tumačenju Biblije prilazi s pozicije čovjeka koji ljudima jednostavnim riječima objašnjava Božje mudrosti.

Mate Renić, Jozo Rotim, Darko Radišić i ja uživali smo u tom duhovnom pročišćavanju začinjenim prekrasnom pjesmom i svirkom. Iz Domagojeve priče izvirali su Dostojevski,Tolstoj,Selimović, Marinković… Njegova Duhovna kava u Voćarskoj je istinski eliksir za dušu umornu od ovog svakodnevnog ugnjetavanja od strane politike, medija biznisa pa čak i od sve više zagađenog sporta

Pročišćen, ako to ja uopće mogu biti zbog svih grijeha kojima sam začinio svoj život, odlazim s Tomom Galovićem u bolnicu kod starog prijatelja Tome Židaka.

-Baš je iza mene prva operacija vratnih žila koju su mi radili s lokalnom anestezijom pa sam skoro sve osjetio. Čekam još zahvat na hercu pa me ne mogu dva puta u kratkom roku uspavljivati – objašnjava nam prvi laptop našeg novinarstva .

A Tomo ne bi bio Tomo da naglas ne razmišlja o tekstovima koji su mu zbog srčanih problema pobjegli:

-Najviše mi je žao što mi je zbog operacija propao dogovoreni intervju s Pepom Guardiolom -tužan je Tomica kojeg svaki dan u bolnici posjećuju Zorislav Srebrić i Ante Čačić.

Uključujem se u spiku i prisjećam se kako je moja pokojna majka Kata bila učiteljica Zorku Srebriću u Petrinji u prvom razredu preparandije.

-Zorko je bio mali genije među svojim vršnjacima-pričala mi je majka prepoznavši Srebrića na naslovnoj strani Dinamove revije.

Puno pohvalnih lijepih riječi nanizasmo za izbornika Čačića kojem se sigurno štucalo ,a Tomica nastavi priču.

-U Daruvarskim toplicama razgovarao sam nekoliko dana s Ćirom Blaževićem i namjeravam napisati njegovu istinsku biografiju koja će biti, blago rečeno, šokantna -reče Tomo i nabaci nam neke detalje koji će uzdrmati Lijepu našu, no to ćete čitati u njegovoj knjizi i ne bi bilo fer da istrčavam s pikanterijama koje su zaista šokantne.

Mujo nije umro, srce mu lupa savršeno

Možete li zamisliti rođendan na kojem nema ni pjesme ni svirke ,a na slavlju skoro cijela posada poznatog Paganini benda.

-Sviramo po čitave noći pa malo odmora dobro dođe-reče slavljenik Darko Ratkovski, gitarist u bendu.

paga

Paganini bez instrumenta

Nije bilo ni blejanja jer je Bojan Sušin zavrtio jednog janka koji je pečen težio osam kila.

-Janjetina je vrhunska kao i salenjaci -složiše se gazde Baltazara i Tacha Bobo Čimbur i Tihomir Miletić, a netko u društvu je dobro detektirao da bi lanac restorana “Baltazar i Tach” jedini mogao ujediniti ljevicu i desnicu na našoj bratoubilačkoj političkoj sceni. Između dva zalogaja javio mi se prijatelj Darko Jeličić .

– U 24Sata piše da Mustafa Nadarević ima teških srčanih problema.

Odmah zovem Mujicu. Ne javlja se pa smo zabrinuti. No, nakon desetak minuta stiže poziv iz Sarajeva. Objašnjavam što piše u novinama, a on uz smijeh odgovara:

-Ma nije to ništa. Već su me bili i sahranili u tiskovinama. A što se srca tiče, doktori kažu da nikad bolje nije lupalo.

-Kad ćemo na belicu?

-Idemo s predstavom u Švedsku na gostovanja. Drugi tjedan sam u Zagrebu.

Na palačinkama kod Francija bio je finiš rođendanske fešte koju je s nekoliko arija, na oduševljenje gostiju u restoranu, začinio poznati tenor HNK i još poznatiji vinar Tvrtko Stipić.

Hrvati i Šešelj

Proteklog tjedna na fašnicima sam čuo svega i svačega, prolistao Srake, Vrane, Potepuhe i objave na Fejsu pa evo malog izbora. Startam s duhovitom izrekom starog prijatelja Marija Mihaljevića:

HRVATI I ŠEŠELJ,

ISTO JE SVE

SVI MRZIMO PEDEVE!

Netko je napisao:

I NOGOM U GUZICU JE KORAK NAPRIJED!

U Potepuhu – braniteljski epigram:

STEKAO JE SLAVU U BORBI

NOSEĆI GLAVU U TORBI

A ONDA JE VLAST BEZ BORBE

PREPUNILA SVOJE TORBE

I još, vic za kraj:

Razgovor za posao u državnoj firmi:

-U redu, recite mi onda, zašto biste željeli raditi kod nas?

-Tata, daj nemoj me zajebavati!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Standardno