Piše: Miljenko Mitrović
Veliki uspjeh dragih mi prijatelja i osoba koje volim ispunjava me neizmjernom radošću. A nakon desetominutnog aplauza na premijeri “Byrona” u Komediji, bilo je jasno da kazalište na Kaptolu ima novi hit. Čestitao sam Darku Domitroviću i Miri Gavranu pa redom izljubio Sandru Bagarić, Milu Elegović , Danijelu Pintarić…
Bio sam i na javnoj generalki kad je Darko na rubu scene u pauzi spikao s dirigentom i članovima orkestra, a jedna gospođa je objašnjavala frendici:
-Ono je redatelj!
-Nije, ženska je režirala “Byrona“!
-U pravu si, ono je muž od Bagarićke koji je otkupio prava za izvođenje mjuzikla.
A meni u pauzi nije dao vrag mira pa priupitah Miru Gavrana:
–Byrona si prikazao ko’ najvećeg osvajača ženskih srca, a čovjek je bio deklarirani gay.
-Znaš što, Hamlet ti je onakav kako ga je opisao Shakespeare, a Byron onakav kakvog sam ga opisao ja – uzvrati Miro, a ja mu rekoh kako je cotavi lord uz homoseksualne sklonosti bio sklon i pedofiliji. Srećom, u kazalištu “Komedija” nema homoseksualaca da organiziraju prosvjede što je od njihove ikone napravio većeg lavera od samog Kazanove.

Na tulumu u Gradskom podrumu družio sam se s kćerkom Miom i našim kumčetom, Sandrinim i Darkovim sinom Markom koji je izrastao u pravu momčinu . Već se otvaraju prozori kad Marko šeće Deželićevom. Zagori curkama i ručak buljeći u Marka. A meni na domjenku njegova mama šapnu:
-Pjevala sam premjeru pod antibioticima.
Danijela Pintarić je blistala i na sceni i na fešti :
-Trebala sam pjevati Brigitu, ali sam se odlučila za Mariju i nisam pogriješila.
Što mi je prišapnula prelijepa Mila Elegović, zadržat ću ovoga puta samo za sebe.
Svrtan iz Dežele odjurio na ratište
Ostao sam od zadnje “Putne” dužan da nešto našvrljam o okladi koju dobih na golfu od pisca iz čitanki Zlatka Krilića. Priznajem javno da je bolji igrač, ali ja sam ga na prevaru dobio i to zajednički konzumirao s ekipom predstave “Muškarci .hr”.Prvo smo svratili do šampanjerije Istenić gdje je Krilić, poput Sulejmana Veličanstvenog, sabljom odsjekao glavu boci” Desirea”. Potom smo kod Sineka Šekoranje svratili na ukusni srneći gulaš i krvavice gdje mi netko prstom uperi na Romana Šuškovića i reče:
– Romana ti Duško Ljuština priprema za svog nasljednika u Kerempuhu .
Redatelj Mario Kovač pohvalio se našem sponzoru Kriliću :
-Bio si mi na kvizu zadnje pitanje i naravno da sam te pogodio!
Ekipa se potom digla na Pišece gdje smo konzumirali vrhunske tekuće delicije poznatih vinara Slaveka Omerza i Bojana Sušina. Nakon što smo si dosta toga hitili v gubčeke , napustili su nas Boris Svrtan, Andrej Dojkić i Mario Kovač.
-Moram nažalost u Gospić na ratište jer u Vrdoljakovom filmu igram generala Rosu – objasni naglo povlačenje Svrtan. Ana Kranjčić je počastila ostatak ekipe u svom restoranu “Riba in pol”. Kod Romana Matijašića se osladismo muškatom i tramincem, a kod Lesa smo kušali čuvene “pičiće” – specijalitet kuće. Krenuli smo za Zagreb do neke nove oklade ili stote predstave “Muškarci.hr.”
Hrvatska tragedija
Za ono malo smijeha pobrinuo se objavom Karlo Rosandić:
-Koja je razlika između hrvatske i grčke tragedije?
– Za razliku od grčke tragedije koja je zasnovana na mitu, hrvatska je zasnovana na mitu i korupciji!
S prijateljem Darkom jeličićem iskopah dva antologijska vica o Muji i Hasi:
1.
Došao Mujo da se požali hodži:
-Imam sto godina, a žena mlada mi ostade trudna. Kako je to moguće, hodža?
-E vidiš, tako sam ti ja išao šumom, a naiđe međed. Nemam oružja pa uperim u njega prste i kažem “bum!”, a on pade krvav s nekoliko rana.
-Mora bit’ da je netko drugi puco!
-E baš tako ti je bilo i kod tebe.
2
Mujo snužden sjedi u birtiji i samo bulji u punu bocu pive. Naiđe Haso uze pivo i popi ga na eks. Na to će Mujo:
– Ovo mije najgori dan u životu. Dobio sam otkaz na poslu, našao Fatu u krevetu sa Suljom, uzeo pištolj da je ubijem, a on zaštekao. Dohvatim štrik da se objesim, a on puće pa sam uzeo pivu stavio u nju jaki otrov, a ti dođe i popi ga!