Piše: Miljenko Mitrović
Odlučio sam biti drvo. Točnije, stari panj koji nepomično čuči na jednom mjestu i promatra što se oko njega zbiva. Lokacija – šank linija u Frankopanskoj broj 7. Prvi stol do vrata odmah su okupirali Matija Prskalo, Ančica Dobrić i Nenad Cvetko.
– Što nosiš u toj velikoj vreći? -znatiželjno se obratim lijepoj Matiji.
-Nosim radio s popravka -uzvrati, a ja ne mogu da se načudim da radio još postoji jer ga nisam slušao od vremena Ive Tomića i njegove sportske poezije “mala varka Mlinarića Marka”, “lane s Korane”,”as tref Deverić Štef”….
Kažem Ančici Dobrić, koja već desetljećima izgleda isto, kako danas posebno zrači, a ona mi uzvrati kako baš dolazi s terapije.
-Zato ni moj Maro nije tu. Da ga ne ozračim – dodaje Anči, a njen ljubimac, jedan brutalni muškarčina među psima i Gavellina maskota, najveća je radost Severininog sinčića Aleksandra.
-Šapnuo mi je nedavno Aleksandar da najviše voli moga Mara .Ima oko njega puno kućnih ljubimaca, ali on je odabrao Mara koji mu uzvraća ljubav i naprosto se obožavaju – ispriča mi Anči grleći Nenada Cvetka koji sa svojim sinčićem Petrom Samjuelom proučava gradivo prvog razreda.
-Je li te sin ikad gledao u kazalištu – ispalim znatiželjno.
-Samo jednom na Brijunima u “Kralju Learu”, ali nije me doživljavao jer je za njega bio glavni Mladen Vasari koji je igrao dvorsku ludu.
Nešto kasnije za istim stolom Perica Martinović i Ivo Gregurević. Tema – Glembajevi koje će Svrtan režirati u Gavelli, a Sviben na Dubrovačkim ljetnim igrama.
-Leone je kod nas Kovač, barunica Nela Kocsis, a stari Glembaj Darko Stazić – otkri mi Svrtanovu podjelu Pere ljuta što ovoga ljeta u Dubrovniku nitko ne radi Držića.
Moram pohvaliti gestu Ive Gregurevića koji je dio honorara od zadnjeg filma darovao Nenadu Cvetku uz napomenu:
-Odvedi maloga u Gardaland !
I dalje stojim kao stablo kraj šanka, a ekipi se priključuje lički Amerikanac Mile Rupćić.
-Snimam novi CD pod naslovom “Rasuti teret” – reče Mile, a nas je živo zanimalo zašto takav naslov. A kad nam je Mile izrecitirao stih iz noseće pjesme, bi nam sve jasno:
Prijatelji moji
rasuti po svijetu
po grobljima
i po internetu.
Ornela Vištica nova kuma Saloona
Do panja na šanku iliti do mene, eto mladog glumca Ivana Maguda.
-Supruga Ana je u rodilištu. Svaki tren treba roditi -hvali se sretni tatica.
-Tko čuva drugog bebača?-znatiželjan sam .
-Deda Vinko!
Pomislim kako je glumcu Vinku Kraljeviću uloga dede vjerojatno najvažnija na svijetu, a sjetih se kako su Ivan i Ana tako zaljubljeno u Komediji igrali u Diplomcu pa nije ni čudo da se uloga rastegnula i u privatnom životu.
Ode tata Magud sa svojim frendom Filipom, a na njihovu poziciju sjede pjevač Sandi i zapali lulicu :
– U četvrtak, 9.veljače u Gavelli imam koncert -reče mi Sandi uz napomenu da se karte odlično prodaju.
U trenutku kada mi je uloga panja za šankom već pomalo dopizdila, stiže nemoralna ponuda s Tuškanca:
-Za svetoga Vlaha Grgo nam je spravio tatarski biftek. Dolazi -naredi Vlaho Srezović, a to se ne treba dvaput ponavljat. Nemoralna ponuda i ode panj.
I dok smo nemilosrdno mazali tatarski na tostirane lepinje stiže vjest da su Ana i Ivan postali roditelji maloga Frana. Čestitamo na Fejsu, a iz Komedije stiže video rasplesane Ornele Vištice kojoj naš prijatelj Čošo lajka “srčeko”.
-Mogla bi Ornela biti nova kuma Saloona – predložiše Maro i Vlaho, a kum nad kumovima Čošica obeća da će to bez problema srediti.
Humor sa Cetinja
Dimitrije Popović darovao mi je knjigu “Ovoga niđe nema” punu anegdota s Cetinja. A Cetinjani imaju specifičan smisao za humor . Oni se smiju sami sebi, šprdaju se s invalidima i bolesnima….
- Cetinjan u invalidskim kolicima koji se ubrzano vozi niz ulicu biva upozoren od strane svog prijatelja :
-Uspori brate, dolje je iza ćoška policija uključila radar!
2 .Jednog jutra poranio Minjo Jablan noseći veliki bidon lož ulja. Srete ga jedna poznanica kraj Doma zdravlja i radoznalo zapita:
-Zaboga Minjo, đe ćeš jutros ovako rano, s tijem bidonom?
-Nosim mokraću na analizu!
3.Simu Cucu na povratku iz Cetinjskog manastira, pitaju dvije mlade đevojke:
-Strika Simo, idete li redovito u Manastir?
-Idem đevojke, dosta često jer vjerujem u Boga pa mu se molim!
-A vjerujete li da ima Boga i jeste li ga ikad viđeli?
-Nijesam ga nikad viđeo, ali vjerujem da ga ima – iskreno će stari Simo, a djevojke će na to, tobože začuđeno:
-Kako to?
-Tako, vjerujem da ga ima, kao što vjerujem da vi imate pičke, a nijesam vam ni njih nikad vidio!
anwa.com.hr 