Kolumne, Putna

Šepavi homoseksualac pokorio Zagreb

Piše: Miljenko Mitrović

Veliki uspjeh dragih mi prijatelja i osoba koje volim ispunjava me neizmjernom radošću. A nakon desetominutnog aplauza na premijeriByrona” u Komediji, bilo je jasno da kazalište na Kaptolu ima novi hit. Čestitao sam Darku Domitroviću i Miri Gavranu pa redom izljubio Sandru Bagarić, Milu Elegović , Danijelu Pintarić…

Bio sam i na javnoj generalki kad je Darko na rubu scene u pauzi spikao s dirigentom i članovima orkestra, a jedna gospođa je objašnjavala frendici:

-Ono je redatelj!

-Nije, ženska je režirala “Byrona“!

-U pravu si, ono je muž od Bagarićke koji je otkupio prava za izvođenje mjuzikla.

A meni u pauzi nije dao vrag mira pa priupitah Miru Gavrana:

Byrona si prikazao ko’ najvećeg osvajača ženskih srca, a čovjek je bio deklarirani gay.

-Znaš što, Hamlet ti je onakav kako ga je opisao Shakespeare, a Byron onakav kakvog sam ga opisao ja – uzvrati Miro, a ja mu rekoh kako je cotavi lord uz homoseksualne sklonosti bio sklon i pedofiliji. Srećom, u kazalištu “Komedija” nema homoseksualaca da organiziraju prosvjede što je od njihove ikone napravio većeg lavera od samog Kazanove.

sviben

Fotografiju zvijezda “Byrona”, Nine Kaić Madić i Danijele Pintarić omogućio je Anwin neslužbeni paparazzo, Vlado Sviben (u sredini)

Na tulumu u Gradskom podrumu družio sam se s kćerkom Miom i našim kumčetom, Sandrinim i Darkovim sinom Markom koji je izrastao u pravu momčinu . Već se otvaraju prozori kad Marko šeće Deželićevom. Zagori curkama i ručak buljeći u Marka. A meni na domjenku njegova mama šapnu:

-Pjevala sam premjeru pod antibioticima.

Danijela Pintarić je blistala i na sceni i na fešti :

-Trebala sam pjevati Brigitu, ali sam se odlučila za Mariju i nisam pogriješila.

Što mi je prišapnula prelijepa Mila Elegović, zadržat ću ovoga puta samo za sebe.

Svrtan iz Dežele odjurio na ratište

Ostao sam od zadnje “Putne” dužan da nešto našvrljam o okladi koju dobih na golfu od pisca iz čitanki Zlatka Krilića. Priznajem javno da je bolji igrač, ali ja sam ga na prevaru dobio i to zajednički konzumirao s ekipom predstave “Muškarci .hr”.Prvo smo svratili do šampanjerije Istenić gdje je Krilić, poput Sulejmana Veličanstvenog, sabljom odsjekao glavu boci” Desirea”. Potom smo kod Sineka Šekoranje svratili na ukusni srneći gulaš i krvavice gdje mi netko prstom uperi na Romana Šuškovića i reče:

– Romana ti Duško Ljuština priprema za svog nasljednika u Kerempuhu .

Redatelj Mario Kovač pohvalio se našem sponzoru Kriliću :

-Bio si mi na kvizu zadnje pitanje i naravno da sam te pogodio!

Ekipa se potom digla na Pišece gdje smo konzumirali vrhunske tekuće delicije poznatih vinara Slaveka Omerza i Bojana Sušina. Nakon što smo si dosta toga hitili v gubčeke , napustili su nas Boris Svrtan, Andrej Dojkić i Mario Kovač.

-Moram nažalost u Gospić na ratište jer u Vrdoljakovom filmu igram generala Rosu – objasni naglo povlačenje Svrtan. Ana Kranjčić  je počastila ostatak ekipe u svom restoranu “Riba in pol”. Kod Romana Matijašića se osladismo muškatom i tramincem, a kod Lesa smo kušali čuvene “pičiće” – specijalitet kuće. Krenuli smo za Zagreb do neke nove oklade ili stote predstave “Muškarci.hr.”

Hrvatska tragedija

Za ono malo smijeha pobrinuo se objavom Karlo Rosandić:

-Koja je razlika između hrvatske i grčke tragedije?

– Za razliku od grčke tragedije koja je zasnovana na mitu, hrvatska je zasnovana na mitu i korupciji!

S prijateljem Darkom jeličićem iskopah dva antologijska vica o Muji i Hasi:

1.

Došao Mujo da se požali hodži:

-Imam sto godina, a žena mlada mi ostade trudna. Kako je to moguće, hodža?

-E vidiš, tako sam ti ja išao šumom, a naiđe međed. Nemam oružja pa uperim u njega prste i kažem “bum!”, a on pade krvav s nekoliko rana.

-Mora bit’ da je netko drugi puco!

-E baš tako ti je bilo i kod tebe.

2

Mujo snužden sjedi u birtiji i samo bulji u punu bocu pive. Naiđe Haso uze pivo i popi ga na eks. Na to će Mujo:

– Ovo mije najgori dan u životu. Dobio sam otkaz na poslu, našao Fatu u krevetu sa Suljom, uzeo pištolj da je ubijem, a on zaštekao. Dohvatim štrik da se objesim, a on puće pa sam uzeo pivu stavio u nju jaki otrov, a ti dođe i popi ga!

Oglasi
Standardno
Kolumne, Putna

Kako je Grmoja položio prijemni

Piše: Miljenko Mitrović

Kada bih barem jednu stotinku sekunde mogao biti Bog, uništio bih sve mobitele, kompjutore, vekerice, štoperice, satove i sve vremenske strojeve da zaustavim trenutak kad sam te posljednji put zagrlio živu. A vrijeme luđački plovi na valovima našeg nevažnog događanja . Uklapam se sve više u to ludilo pa evo što me sve strefilo proteklih sedam dana. .

Ponedjeljak, 13.2

U prostorijama Jata u kojima Vlado Marinčić rasteže svoju čudesnu harmoniku, a njegova lijepa supruga Snježana izrađuje čarobne Dolice, održano je prvo takmičenje čuvenih vinara – amatera; tenora Tvrtka Stipića, biznismena Mladena Žugčića i našeg prikrivenog favorita Zorana Šokote. Žiri u sastavu Tihomir Miletić, gazda Tača, Antun Filipec, kralj Bermeta i vinski mag Mladen Šogorić dugo je zasjedao i na kraju odlučio da šampionom proglasi graševinu Tvrtka Stipića.

tri-vinara

Tri vinarska kralja

-Ovo mi je draže priznanje od Nagrade hrvatskog glumišta – uskliknuo je pobjednik, a drugoplasirani Šokota odmah je izrazio sumnju tražeći da se osnuje povjerenstvo koje će istražiti drži li Tvrtko pobjedničko vino u epruvetama ili u bačvama .

-Tatino vino nikad prije nisam pio, ali ove godine je savršeno i svi ga doma pijuckamo -dao je tati Šokoti podršku sin Tomo bivši reprezentativni centarfor.

Inače Žuga i Tvrtko imaju svoje vinograde pa je netko u šali napomenuo da Šokotino grožđe raste na obroncima jakuševačkih brežuljaka .

-Tvrtko je nekad u nedostatku hrastovih bačvi u vino stavljao lakirani parket- oglasio se ljutiti Žuga .

-Istina, stavljao sam nekad parket, ali nije bio lakirani -priznao je naš vinski šampion .

Utorak, 14.2

Na Valentinovo mi je ostala samo ljubav prema Barceloni koju je nemilosrdno gazio PSG. Srećom, gledanje tekme prekinulo je prekrasno društvo s kojim sam doskakutao do ponoći uz crno vino i tamno pivo .

– Ana Kralj je kandidat za Cosmo poduzetnocu godine. Glasaj za nju – reče mi Anina najbolja frendica, Vanda Karanušić. Naravno da ću glasati . Dao bih joj tisuću glasova jer uz to što je lijepa i pametna, ima i rijetko dobru dušu.

Srijeda, 15.2.

Moji prijatelji Damir Jirasek i Stanko Jerkić oporavljaju se nakon uspješnih operacija, a uvjeren sam da će Tomo Židak uskoro na posao u Jutarnji.

-Čeka me operacija vratnih žila i srca – reče mi u telefonskoj spiki Tomica.

-Moj brat je u Podgorici imao šest operativnih zahvata na srcu i eno ga pijucka, puši i živi tristo na sat. Kaže mi da se danas ne umire od srca. To je stvar osobne higijene – kažem Židaku, a on mi duhovito uzvrati:

-Sve je to ok, ali jako je važno da na dan operacije moj doktor nema loš dan.

Inače, Tomica i ja startali smo u novinarstvu istoga dana i to na godišnjoj skupštini streljačkog kluba Zagreb. Papajući kranjske nakon skupštine ni slutili nismo da ćemo cijeli radni vijek provesti u novinarskim vodama.

Volio bih da svi moji prijatelji dočekaju godine Ivke Kranjčec i Barice Jozić koje sam protekla dva dana ispratio na posljednji počinak. Ivka je, vjerovali ili ne, živjela 105 godina, a Barica 88.

-Kad se prije pet godina rodila moja kćerkica, razlika između moje bake Ivke i nje bila je točno sto godina – šapnu mi na Mirogoju Nikica Renić

Četvrtak, 16.2.

Večer premijere Šoljanove”Romance o tri ljubavi” koja je trebala igrati na maloj sceni jer se na velikoj izgubio onaj erotski kontakt s publikom.

-Nedostajalo je svima malo afričke šljive jer predstava pada umjesto da se diže-reče mi starija kći, a ja sam uvjeren da će sve rasti kad se glumci razigraju .

Sretoh i starog frenda Lawrencea Kiirua koji u zadnje vrijeme baši ne radi puno.

-Kaj morem kad mi ne daju delati-reče mi zagrebački Kenijac.

Za dva dana je ročkas Boška Petrovića koji će njemu u spomen u Bizeljskom proslaviti Bula i njegovi stari pajdaši, a ja se sjetih kako je Lawrence u BP-u prošao pored Boška kao pored turskog groblja .

– Lawrence, kaj se mi ne poznamo više – oglasio se začuđeni Boško.

– Oprosti, za mene ste svi vi bjelci isti!

Sjetih se kako mi je Lawrence pričao da je u Africi igrao nogomet s kokosovim orahom, a jednom kad sam ga ponudio Kraševom Dorinom uvrijeđeno mi je uzvratio:

-Ti bi očito volio da se ugrizem za prste!

Petak, 17.2.

Život je protkan rađanjima i umiranjima. Tako sam istog dana čestitao ročkas Gavellinoj lijepoj princezi Bojani Gregorić, a navečer ispio deci crnog u spomen šeste godišnjice smrti našeg Pređe Vušovića. Nešto takvo kao Pređo rađa se jednom u sto godina. Sjetih se kako nismo razgovarali mjesec dana jer sam u Večernjaku napisao kako bi mu dobro došla stara Arsenova jetra.

predo

Već šesta godina prođe bez Pređe

-Meni je jednom rekao -prisjeti se Anja Šovagović -ako primijetiš da ti alkohol smeta pri poslu obavezno mijenjaj posao!

Isto je tako jednom debeljuškastom kolegi koji je nakon mjesec dana odustao od dijete replicirao:

-Za mjesec dana dijete izgubio si četiri tjedna!

Kada se u Dubrovniku zaljubio u jednu djevojku pitao ju je nakon uzbudljive noći:

– Nemoj mi samo reći da sam ti ja drugi!

-Treći si !-rekla je djevojka, a Pređo je otvorio prozor i počeo vikati da se čulo do Straduna:

-Ljudi, čapa san broncu!

Ma čudo je naš Pređo pa zato svaka čast Jagodi Bujić koja je na godišnjicu njegove smrti priredila izložbu na balkonu Gavelle.

Subota, 18.2.

Pređinog legendarnog avlijanera Putu zamijenio je u našem klubu prekrasni čuko Čarli koji se ne odvaja od Antonije Blaće i njenog supruga Hrvoja Brlečića.

carli-i-hrvoje

Hrvoje i Čarli

– Kako to da nikad ne pobijedite Jug -pitam Hrvoja, vaterpolistu Mladosti.

-U Dubrovniku ti igraju za stanove, a mi u Zagrebu za režije -uzvrati Hrvoje i ode na trening .

U neko doba noći, priključi se Antoniji i njenoj frendici glavni Mostov mostobran Nikola Grmoja i s odličnim položi prijemni ispit u našem kafiću. Naime, kad je odlazio Nikola se obratio barmenu Anti Orloviću da plati račun izrazivši želju da džentlmenski plati sve što se popilo. Kako je društvo pijuckalo od podne do ponoći, skupilo se tridesetak računa. Grmoja nije ni trepnuo plativši cijeli ceh. Svaka čast, care!

Nedjelja 19.2.

Umjesto uobičajenog vica, evo jedne male objave mog bivšeg urednika u Večernjaku, Karla Rosandića:

Razgovaraju dva psa i jedan kaže drugome:

-Nismo ljudi ,dogovorit ćemo se!

Zatim krenuh put Slovenije na izlet s ekipom predstave “Muškarci.hr”. Sponzor je bio pisac iz čitanki Zlatko Krilić kojeg sam olešio na okladi. A gdje smo sve bili, što smo radili i pili, drugi put u “Putnoj”.

 

Standardno
Kolumne, Putna

Dali u Virovitici, Cantona u Zagrebu

Piše: Miljenko Mitrović

Počastio sam slavuje s Markuševca  rundom gemišta prije nastupa na Sandijevom koncertu.

-Vi ste  gosti – radoznalo izvalim.

-Mi smo Gazde, a drugi su gosti – uzvratiše mi Mikijevi tamburaši u čiji spomen popismo putno piće.

Kažem putno jer je predamnom bio vikend u kojem se tulumarilo  brzinom Formule-1. Mate Renić me pokupio skupa sa slikom Dimitrija Popovića iz Dalijevog ciklusa koju su frendovi kupili redatelju Draženu Ferenčini za njegovih okruglih 50 ljeta. U Vidri na probi kupimo Gorana Grgića i pravac Virovitica. U blizini Gornjeg Grđevca Mate se sjeti imenjaka Lovraka, a Grgić najavi premijeru novog filma Dejana Ačimoviča.

-Idući ponedeljak je svečana projekcija filma “Anka ” koji je rađen po motivima pripovjetke Mate Lovraka.

-Što igraš?

-Suca, ali najvažnije je da na premijeru stiže Eric Cantona koji igra jednu od glavnih rola. Nogometni fanovi su pošizili, svi traže pozivnice u želji da se s njim fotkaju.

Eto nas laganini do virovitičkog kazališta u kojem stoluje kazališni poker asova Miran Hajoš, Draško Zidar, Mijo Pavelka i Goran Koši. Premijera dojmljive predstave Pred smrt koju je izrežirao kazališni mag Dražen Ferenčina brzo je prošla, a onda se krenulo put hotela Šulentić u kojem se slavilo do ranih jutarnjih sati. Vrhunski band, vrhunski ženski vokal, klopa u kojoj se naprosto gušio kralj švedskog namještaja Sviben i jedno izuzetno vino o kojem ću nešto kasnije. Dalijev portret Dimitrija Popovića bio je pun pogodak jer su ga skoro svi gosti s divljenjem komentirali.

virovitica

Dali je bio poseban gost Ferenčinine rođendanske fešte u Virovitici

 

Sad preskačem sve ono što sam do jutra snimio iz prikrajka, a za što bi ženski trač časopisi rezervirali naslovnice i odmah otvaram subotu u Suhopolju, točnije u  tamošnjoj Lovačkoj kući punoj najslađih slavonskih delicija.

-Ovo što jedete na kruhu je čista djevičanska svinjska mast – šapnu mi gradonačelnik nekad prvoligaškog gradića Marjan Brlek.

-Kako djevičanska-retardirano sam znatiželjan.

-To je mast od neisprcanih krmača!

Mitraljezac Joja i Mate

Ako mislite da se od Virovitice do Zagreba ne može putovati pet sati, varate se. Moj prijatelj Mate Renić i ja krenuli smo okolnim stazama njegovog djetinjstva. U Velikoj Pisanici  otkrivam ljepotu odrastanja maloga Mate i njegovih sestara  Anke, Vranjke i Jele.

-Četiri kilometra do škole mi smo svakodnevno pješačili s veseljem. I crkva nam je bila četiri kilometra od kuće. Svakodnevno smo se igrali u šumi. Od srušenih stabala smo napravili pozornicu na kojoj smo igrali predstave i roditeljima naplaćivali karte -priča mi Mate i kraj crkve mi pokaže obiteljsku kuću mitraljesca Joje iz Bulajićeve “Kozare”, Davora Antolića koji se skrasio u Hollywoodu.

-Odavde ti je i Edo Murtić  – dodaje Mate koji je umjesto tehnike odabrao gastarbajterske staze.- Otisnuo sam se u Njemačku da naučim jezik i kupim vespu. Dok su drugi išli trbuhom za kruhom, ja sam otišao van trbuhom za auspuhom.

Stiže vijest od Matinog sina Nikice da je umrla baka. A tek joj je, vjerovall ili ne, 105 godina. Putem mi Mate priča kako se u Njemačkoj pronašao u turizmu i tako radeći stvorio obiteljski hotel na Rabu u kojem rade roditelji, djeca pa i unuci se polako uključuju u posao. Poznajem i posadu hotela “Istra” koja daje poseban obiteljski štih ovom rajskom mjestu na najljepšem jadranskom otoku.

Mic po mic, uz ugodnu spiku, eto nas u Zagrebu. Vrijeme je proletilo brzinom svjetlosti na izletu koji ću još dugo, dugo pamtiti.

Sudar vinskih titana

Preda mnom je sudar amaterskih vinskih kraljeva; opernog pjevača Tvrtka Stipića, biznismnena Mladena Žugčića i našeg favorita za pobjednika – Zorana Šokote. No, o tome drugi put. Prije vica koji je mojoj frizerki ispričala opatica riječ dvije o vinu tjedna kojeg smo nakon degustacije nekoliko boca proglasili Goran Grgić i moja enološka malenkost.

vino

Vino tjedna: cabernet sauvignon iz vinskih podruma Vineda

 

-Ovaj cabernet sauvignon iz vinskih podruma Vineda u Vukosavljevcima zaista je famozan-složismo se Grga i ja, a gazdama kafea “Bum”, Ines i Alojzu iz Virovitice hvala na dodatnoj infuziji ovog čarobnog napitka.

Po običaju za kraj vic jedne opatice:

Sin pita oca:

-Tata, što znači biti muškarac?

-Muškarac je onaj koji voli bezuvjetno, brine se za tebe i štiti te!

Dijete sluša pa reče:

-Kad odrastem  i ja ću biti muškarac, kao mama!

 

Standardno
Kolumne, Putna

Severinin sin najviše voli Mara

Piše: Miljenko Mitrović

Odlučio sam biti drvo. Točnije, stari panj koji nepomično čuči na jednom mjestu i promatra što se oko njega zbiva. Lokacija – šank linija u  Frankopanskoj broj 7. Prvi stol do vrata odmah su okupirali Matija Prskalo, Ančica Dobrić i Nenad Cvetko.

putno-dan

Fur immer Gavella

– Što nosiš u toj velikoj vreći? -znatiželjno se obratim lijepoj Matiji.

-Nosim radio s popravka -uzvrati, a ja ne mogu da se načudim da radio još postoji jer ga nisam slušao od vremena Ive Tomića i njegove sportske poezije “mala varka Mlinarića Marka”, “lane s Korane”,”as tref Deverić Štef”….

Kažem Ančici Dobrić, koja već  desetljećima izgleda isto, kako danas posebno zrači, a ona mi uzvrati kako baš dolazi s terapije.

-Zato ni moj Maro nije tu. Da ga ne ozračim – dodaje Anči, a njen ljubimac, jedan brutalni muškarčina među psima i  Gavellina maskota, najveća je radost Severininog sinčića Aleksandra.

-Šapnuo mi je nedavno Aleksandar da najviše voli moga Mara .Ima oko njega puno kućnih ljubimaca, ali on je odabrao Mara koji mu uzvraća  ljubav i naprosto se obožavaju – ispriča mi Anči grleći Nenada Cvetka koji sa svojim sinčićem Petrom Samjuelom proučava gradivo prvog razreda.

-Je li te sin ikad gledao u kazalištu – ispalim znatiželjno.

-Samo jednom na Brijunima u “Kralju Learu”, ali nije me doživljavao jer je za njega bio glavni Mladen Vasari koji je igrao dvorsku ludu.

Nešto kasnije za istim stolom Perica Martinović i Ivo Gregurević. Tema – Glembajevi koje će Svrtan režirati u Gavelli, a Sviben na Dubrovačkim ljetnim igrama.

-Leone je kod nas Kovač, barunica Nela Kocsis, a stari Glembaj Darko Stazić – otkri mi Svrtanovu podjelu Pere ljuta što ovoga ljeta u Dubrovniku nitko ne radi Držića.

Moram  pohvaliti gestu Ive Gregurevića koji je dio honorara od zadnjeg filma darovao Nenadu Cvetku uz napomenu:

-Odvedi maloga u Gardaland !

I dalje stojim kao stablo kraj šanka, a ekipi se priključuje lički Amerikanac Mile Rupćić.

-Snimam novi  CD pod naslovom “Rasuti teret” – reče Mile, a nas je živo zanimalo zašto takav naslov. A kad nam je Mile izrecitirao stih iz noseće pjesme, bi nam sve jasno:

Prijatelji moji

rasuti po svijetu

po grobljima

i po internetu.

Ornela Vištica nova kuma Saloona

Do panja na šanku iliti do mene, eto mladog glumca Ivana Maguda.

-Supruga Ana je u rodilištu. Svaki tren treba roditi -hvali se sretni tatica.

-Tko čuva drugog bebača?-znatiželjan sam .

-Deda Vinko!

Pomislim kako je glumcu Vinku Kraljeviću uloga dede vjerojatno najvažnija na svijetu, a sjetih se kako su Ivan i Ana tako zaljubljeno u Komediji igrali u Diplomcu pa nije ni čudo da se uloga rastegnula i u privatnom životu.

Ode tata Magud sa svojim frendom Filipom, a na njihovu poziciju sjede pjevač Sandi i zapali lulicu :

– U četvrtak, 9.veljače u Gavelli imam koncert -reče mi Sandi uz napomenu da se karte odlično prodaju.

U trenutku kada mi je uloga panja za šankom već pomalo dopizdila,  stiže nemoralna ponuda s Tuškanca:

-Za svetoga Vlaha Grgo nam je spravio tatarski biftek. Dolazi -naredi Vlaho Srezović, a to se ne treba dvaput ponavljat. Nemoralna ponuda i ode panj.

I dok smo nemilosrdno mazali tatarski na tostirane lepinje stiže vjest da su Ana i Ivan postali roditelji maloga Frana. Čestitamo na Fejsu, a iz Komedije stiže video rasplesane Ornele Vištice kojoj naš prijatelj Čošo lajka “srčeko”.

-Mogla bi Ornela biti nova kuma Saloona – predložiše Maro i Vlaho, a kum nad kumovima  Čošica obeća da će to bez problema srediti.

Humor sa Cetinja

Dimitrije Popović darovao mi je knjigu “Ovoga niđe nema” punu anegdota s Cetinja. A Cetinjani imaju specifičan smisao za humor . Oni se smiju sami sebi, šprdaju se s invalidima i bolesnima….

  1. Cetinjan u invalidskim kolicima koji se ubrzano vozi niz ulicu biva upozoren od strane svog prijatelja :

-Uspori brate, dolje je iza ćoška policija uključila radar!

2 .Jednog jutra poranio Minjo Jablan noseći veliki bidon lož ulja. Srete ga jedna poznanica kraj Doma zdravlja i radoznalo zapita:

-Zaboga Minjo, đe ćeš jutros ovako rano, s tijem bidonom?

-Nosim mokraću na analizu!

3.Simu Cucu na povratku iz Cetinjskog manastira, pitaju dvije mlade đevojke:

-Strika Simo, idete li redovito u Manastir?

-Idem đevojke, dosta često jer vjerujem u Boga pa mu se molim!

-A vjerujete  li da ima Boga i jeste li ga ikad viđeli?

-Nijesam ga nikad viđeo, ali vjerujem da ga ima – iskreno će stari Simo, a djevojke će na to, tobože začuđeno:

-Kako to?

-Tako, vjerujem da ga ima, kao što vjerujem da vi imate pičke, a nijesam vam ni njih nikad  vidio!

 

Standardno