Piše: Miljenko Mitrović
Za sve one koji su proteklih dana otišli u neki bolji svijet. Za fra Serafina Sabola koji je moju majku Katu jedne hladne zime na Mirogoju dirljivim govorom ispratio put vječnosti. Za Borisa Geršaka, dragog mi prijatelja s kojim sam se tako prekrasno svađao i za sve one koji su otkrili tajne neba i svemira, jedan stih mog omiljenog pjesnika Maka Dizdara:
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.
Al smrt nije kraj, jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja. Smrću je samo obasjana staza
uspona od gnijezda do zvijezda.
A mi nastavljamo utabanim, papagajskim, stazama od premjere do promocije, od izložbe do jubileja i rođendana. Na otvaranju velike retrospektive Dimitrija Popovića više ljudi nego na derbi utakmicama naše nogometne lige. I puno poznatih lica koja već dugo ne vidjeh. Veljko Bulajić sa svojih 88 ljeta nikad življi.
-Snimam u Istri svoj novi igrani film. Ekipa je međunarodna, priča ljubavna, a prožima se prošlost i sadašnjost -kratko mi na izložbi izloži Veljko, a jedan naš zajednički prijatelj dobaci.
-Veljko već ima ideju za idući film !
Pomislim, zašto ne jer još nema ni 90 godina, a Konvoj na kojem je bio čeka da bude snimljen. Lutam dalje od slike do slike, od skulpture do skulpture i razmišljam koliko je samo europskih i svjetskih prestižnih nagrada moj prijatelj Dimitrije dobio, a nitko da se sjeti da ga predloži za Nagradu grada Zagreba. Još je kao klinac dobio Zlatnu jabuku. I to s još dvojicom svjetskih velikana – Matom Parlovom i Ivom Pogorelićem.
Da je Gobac pucao sedmerac
U Gavelli Tomo Bralić za šankom nagovara Pavu Kremenića da s njima nastupi u pulskoj Areni:
-Suki zapiva s nama na svakom koncertu. Pojavi se ko’ Hitchcock u svojim filmovima jer mi smo njegovi veliki dužnici. Moga bi i ti – predlaže Tomo gazda Pavi ne znajući da je on kao klinac svirao klarinet s muzikantima na Hvaru.
Dan je za rukomet. Igra se s Norveškom, a ja na premjeri Gavranove komedije “Zaboravi Hollywood”. Redatelj Miro Međimorec je specijalista za Gavranove tekstove pa je opet izrežirao hit predstavu u kojoj briljiraju Keno i Jakov. Prije puno godina gledao sam tu predstavu s Mlikotom i Pinkijem, a Miro mi šapnu:
– U predstavi je trebao igrati Goran Višnjić. Kada smo krenuli s probama, Goran mi reče da se ne ljutim jer mora izaći iz podjele. Zbog odlaska u Hollywood napustio je predstavu koja se zove “Zaboravi Hollywood”.
Na svim Mirinim premijerama je i Antun Vrdoljak s kojim sam malo popričao o rukometu i onom nesretnom sedmercu Zlatka Horvata.
-Zorana Gobca znam od njegovih igračkih dana. Nikada nije bio vrhunski, ali je uvijek pucao sedmerce i nikad, nikad nije falio – priča mi Tonči, a ja pomislih da je šteta što ga nisu stavili na popis igrača za Norvešku. Jer ako nikad nije falio sedmerac, možda bi zaigrali u finalu s Francuzima.
Inače, Zokija znam još od davnih dana kada sam se smijao njegovoj viziji zagrebačkog i hrvatskog rukometa.
-Dovest ću Kamenicu za trenera u Zagreb. Prvo ćemo ući u prvu ligu pa biti prvaci države , a onda i šampioni Europe – govorio je Zoki Pavi, Čoši i meni dok smo kartali belu u Karaki .
Tada smo se svi smijali dok Gobac nije ostvario sve što je naumio, a kasnije utkao sebe u sva zlata i sve uspjehe hrvatskog rukometa. Sad se ne smijem jer znam da ćemo biti prvaci Europe za godinu dana u Zagrebu.
Poslije premijere naletim na moje kumče, Lovru Domitrovića koji je tako beskrajno talentiran da će nadmašiti i svog tatu Darka i mamu Sandru Bagarić. Ne znaš dal’ bolje svira klavir ili slika, a svoje radove ne da ni za što.
-Vodim kontakt emisiju na radiju pa mi ponekad dođu gosti koji odgovaraju s možda, neću, hoću, vidjet ću, tko zna…. Da poludiš -reče mi Lovrina mama Sandra Bagarić, a ja je utješim jer sam nekad radio intervju s poznatim nogometašem koji mi je na pitanja odgovarao s a, e, i, o, u, a ja sam od toga trebao izvući tri stranice. Tantalove su to muke, moja Sandra.
Šakački klub Dinamo
U staroj bazi na putnom piću sretnem Željka Tršena, nekad boksačkog prvaka, a sad trenera, poduzetnika i slikara:
– Ispod sjevernih tribina Dinamovog stadiona gradi se novi boksački klub. Ali, kako se nogomet ne zove fudbal tako ni mi nećemo nazvati klub boksački nego šakački klub Dinamo -reče mi Željko koji je kao slikar izlagao u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj.
Bio sam i na veselici povodom 50-te izvedbe predstave “Kolovoz u okrugu Osage” koju naprosto morate pogledati. Kome se ne bude svidjela, osobno ću vratiti novac za ulaznice. Vjerujte to je nešto vanserijski u svakom pogledu.
Falio mi je samo dobar vic za kraj, a za to se pobrinuo redatelj Krešo Dolenčić koji nas dobro nasmija:
Došao bračni par kod ginekologa i žali se :
-Doktore, pomozite! Pokušavamo sve da dobijemo dijete. Ševimo se svako veče, mijenjamo poze, uzimamo hormonske lijekove i stimulanse, ali ne ide pa ne ide.
Doktor ih pogleda pa reče :
-Dečki, nemojte me zajebavati!
anwa.com.hr 