Piše: Miljenko Mitrović
Vlado Sviben je talentiran za život. Posebno je nadaren za skandinavski namještaj. Točnije, za švedske stolove. Tu je kralj svih kraljeva. Radeći kao novinarčić u Večernjaku proglasio sam Željka Mataju gospodarom tih čudesnih trpeza na premijerama, promocijama…
-Nauka ti je to -pričao mi je Mataja. – Prvo uzimaš ono čega je najmanje u ponudi jer to je u pravilu najbolje. Onda pređeš na ostalo, a voće ostaviš za doma jer ga uglavnom slabo konzumiraju.
Kad je Mataja postao savjetnik za sport predsjednika Mesića, zamolio me da ga oslobodim laskave titule kralja domjenaka. Nije mi preostalo ništa drugo nego birati novog. Gledajući u Splitu teniski meč Hrvatske i Rumunjske, složio sam se s Brankom Živkovićem da je Matajin nasljednik Radimir Čačić koji je na domjenku popapao količinu koja bi nahranila rukometnu ekipu. Njegova vladavina kratko je trajala jer su me svi upozorili da nema jačeg i većeg za klopu od Vlade Svibena. Vraćajući se s jednog izleta iz Dežele s ekipom smo svratili kod Kalina.
-Danas mi je bio rođendan, ostalo je tatarskog bifteka, ali nema više ni tosta ni kruha -rekla nam je gazdarica.
Sviben je na stolu primijetio orehnjaču, krenuo mazati po njoj tatarski i s apetitom klopati. Shvatio sam da je to apsolutni kralj švedskih stolova i opisao događaj kod Kalina u Kavkazu. Kad je tekst objavljen, presreo me ljutiti Sviben:
-Kak možeš napisati da sam mazal tatarski na orehnjaču!? Nije bila orehnjača neg’ makovnjača!
Pomislim, kralj je kralj i utvrdim ga na prijestolju, a nakon svake kazališne premjere kad ga ekipa pita kako je bilo, on se prvo osvrne na hranu:
-Domjenak je bil’ fantastičan kak da ga je Ivić delal!
I u nedjelju na tradicionalnom Čvarak partiju kod Tome Galovića znalo se tko je kralj:
– Ako je Vladek Trump švedskih stolova onda sam ja njegova Melanija-rekla je Perica Martinović, a ja potegnuh fotić da liderski par uslikam s Marijanom Galovićem koji je kuhao kobase i prešao čvarke. Nabrojati sve glumce, sportaše, političare, slikare, doktore, ugostitelje, novinare koji su degustirali ukusne proizvode kralja kulena bilo bi nemoguće jer ih je bilo koliko i čvaraka.
Pogorelić svira prangiju
Iako nisam ni približno talentiran za život kao Sviben, proteklih sedam dana događalo mi se sve i svašta. Kako je bilo puno toga evo telegramskog izvještaja. Krenulo je s kartanjem u Sromlju. Mujo Nadarević, Čošo, Galović i ja kao četvrti. Neću napisati tko je dobio ručak i piće jer sam skroman i neugodno mi je hvalit se.
-Mujo je sve bolji golfer -pohvalio je Izeta Fazlinovića Galović, a Mujica nam potvrdi da nakon jedanaest sezona i devet godina snimanja više ne želi igrati Izeta.
-S njim je zauvijek gotovo!-bio je kategoričan Mujica između dva dijeljenja.
Navećer iz foajea Gavelle doprli su do mene savršeni zvuci klavira. Na kazališnom pijaninu čiji zvuk inače podsjeća na onaj prangije, odjednom čarobni tonovi. Priđem bliže i vidim da to tipka glazbeni genije Lovro Pogorelić.
-Malo sviram u predstavi “O štakorima, gavranima i ljudima”-reče mi Lovro i ja odlučih da ostanem. Talentirana Anja Matković, raspoloženi Đole Kukuljica, raspjevani Gavellin Okudžava – Filip Šovagović i čarolije na gitari Fadila Abdulova . Kraj mene na stolici prekrasna i talentirana Tara Rosandić koja mi prije predstave šapnu radosnu vjest.
-Definitivno sam postala dio Gavellinog ansambla. Feštu ću napraviti nakon prve moje premjere u teatru.
Gledam Taru i sjetim se njenog prvog nastupa u histrionskoj Ljubici.Već tad smo skužili da će završiti na velikim kazališnim scenama. O filmovima da i ne pričam. Poslije Pogorelićeve rapsodije za umorna uha odlazim na disko agresiju u kazališni bife gdje se pridružujem piscu iz čitanke Zlatku Kriliću koji mi duguje janjca.
-Ne bježim od plaćanja. Predlažem da janka zavrtimo početkom veljače kad Goran Grgić, svjedok oklade, bude slobodan.
Broz i Hebrang- predsjednici razreda
Naletavam i na Gorana koji predlaže termin , a ja ga pitam da li njegov Lovro još uvijek ide u školu s Titovom praunukom.
-Idu u istu školu. Oboje su bili predsjednici razreda, ali ne bih o tome -procijedi Grga, a meni pade napamet kako već od malih nogu i Hebrangovi i Brozovi potomci imaju izražene liderske gene.
– Tko zna možda se i zaljube! -primijeti Vlado, a Grga jednostavno preskoči temu i odleti.
Eto nam opet i Vlade Svibena koji je, kao klinac, igrao u 4oo predstava.
-U ZKM-u je u predstavi “Tri Praščića” igrao sva tri prasca – pohvališe ga kazališni kroničari. Za biografiju kralja švedskih stolova valja napomenuti da je bio i predsjednik brzoklizačkog saveza Hrvatske, a kao takav družio se i s kraljem Olafom.
-Bio sam na 2oo-toj Jalti -pohvali se Vlado, a ja odlučim pogledati Kneginju čardaša pa nazovem Sandru Bagarić koja mi reče da je morala otkazati predstave .
-Brzo ću se oporaviti pa ću ti javiti kad ću ponovno na scenu – reče mi lijepa kneginja, a ja dočekah rođaku Kseniju i njenu buduću kumu s kartama za 49. Gavellin “Kolovoz”, predstavu koja oduševljava sve. Nakon priredbe, popismo piće s Gavellinim princezama Bojanom i Nelom, a ja odoh kući da ovo na brzinu našvrljam i dodam tri vica za pa-pa.
Suljo i Bob Marley
1.
– Kako se zove sigurna kuća za muškarce?
-Birtija!
2.
Pitali jarani Sulju:
-Što te zovu Marli jel’ po Bobu Marleyu?
-Jok bolan. Po mom starom.
-Pa što po njemu?
-Babo mi je limar!
3.
U Beogradu na šanku prilazi momak djevojci:
– Kako se zoveš, lepotice?
-Pa moje ime je jedna pesma od Tome Zdravkovića!
-Ne seri da se zoveš Dotako sam dno života!?
anwa.com.hr 