Izet i Fazlinovići otišli u gastarbajtere

Piše: Miljenko Mitrović

Živimo malo duže od leptira, a letimo uglavnom u pogrešnim smjerovima. Poželio sam svim dobrim ljudima i onima koji to namjeravaju biti da u Novoj ne izgube nikoga.Vjerujte mi, gubitak voljenih osoba dugo,dugo boli, a ovi blagdani pojačavaju tu bol do beskonačne patnje. Zato sam sretan što su ti kritični datumi iza mene pa se mogu prešaltati na veselije priče.

Na ručku kod Draška ukusna pašticada, a tek je bolji jer plaća Ranko Balen koji je izgubio okladu. Ranko je u doba „diktature“ Grupe 220 primao dnevno stotinjak pisama od obožavateljica, a mama Vlasta, bivša direktorica Gavelle, pričala mi je da je odgovarala svima. Sjetismo se između dva zalogaja Boška Petrovića koji je znao reći bubnjaru Ranku:

-Vi bubnjari ste ljudi koji se vole družiti s nama glazbenicima.

Fazlinovići postali “Sjajni momci”

Nasmijasmo se, a u tom trenutku nailazi naš prijatelj Mustafa Nadarević s malim paškim janjčićem pod rukom .

-Idem u Opatiju pa sam došao kod Draška da rasječem janka -objasni Mujica ,a ja se sjetih da mi je kod Šekoranje u Bizeljskom, dok smo kartali, rekao da više nikad neće snimati kultnu seriju „Lud, zbunjen, normalan“. Nema više legendarnog Izeta Fazlinovića koji je bio najveće osvježenje u čitavoj regji.

– Mujica ima u Novom nanu koja je isti Fazlinović -otkri mi Đemo Mustedanagić.

A novih epizoda nažalost više neće biti jer tri Fazlinovića postaše „Sjajni momci“ koji osvajaju publiku diljem Europe.

-Ljudi se valjaju od smijeha. Uboli smo pravi tekst, a pozivi stižu sa svih strana. U Njemačkoj su bile krcate sportske dvorane – kaže Mujica, uz obećanje da ćemo s Čošom, Fecom i Saksom uskoro na belicu.

Oprostismo se s Nadarevićem i Ranko, Čošo i ja sklopismo novu okladu za papicu kod Draška. Meni Liverpool, Čošici MC,  a Ranku nulica. Dalje neću da se hvalim jer utakmica je odigrana na samu Staru godinu i dobili su moji. Nešto ranije, s dragom osobom koja me zaista obradovala neočekivanim darom, sklopih novu okladicu vezanu uz škartiranje cigareta. To su mi uvijek bile najsigurnije oklade, a Darko iz Paganini Banda, pokojni Pređo Vušović i još mnogi nisu bez duhana izdržali ni deset dana. Vjerovali ili ne, ovu okladu bih svim srcem želio izgubiti.

Splitski festival u Beogradu, Guča u Zagrebu

Ekipa iz Zagreba otisnula se proteklih dana put Skadarlije željni istočne zabave, a kad tamo u svim birtijama i restoranima Oliver Dragojević, Rozga, Colonija, Magazin, Mišo…

– Im li negdje vaša originalna srpska glazba ?-pitali su domaćine.

– E, za to se morate vratiti u Zagreb!

Zazvučalo je nevjerojatno sve dok s prijateljem Matom Renićem na staru godinu, ne prošetah gradom. Na Cvjetnom „Dodirni mi kolena…“, a u Bogovićevoj trešte trubači iz Dragačeva . Ljudi piju,uživaju i plaćaju. Znam još nekoliko mjesta u gradu gdje su narodnjaci i turbofolk glavni repertoar pa mi ona spika iz Beograda ne zvuči nerealno.

Kako sam Novu dočekao u društvu starog prijatelja Branka Uvodića i HTV-a, ništa se posebno nije događalo, pa evo serije novogodišnjih viceva koje sam čuo u Bogovićevoj.

1.

Naleti u Beogradu Crnogorac na Mariju Šerifović:

-Momak đe je put za Dedinje?

-Nisam ja momak !

-Oprosti, nisam znao da si oženjen.

2.U Podgorici na šanku momak prilazi djevojci:

-Mala, đe se nalazi duša?

-U grudima!

-Onda si ti jadna ravnodušna !

3.

Ulazi Mujo u kineski dućan da kupi naočale:

-Imam jedne specijalne, ali su skuplje-ponudi Kinez.

Mujo zatraži da proba. Stavi đozluke na oči i gle čuda Kineza vidi golog. Izađe na ulicu, stavi naočale, a prolaznici goli. Skine ih oni obučeni. Kupi on đozluke stavi ih na oči i pozvoni svojoj Fati. Ona otvori gola , a na sečiji sjedi Suljo gol. Smijulji se Mujo, skine naočale, a kad Fata opet gola kao i Suljo na kauču. Mujo se razljuti baci naočale u zid i bijesno reče:

-Jebeš ovu kinesku robu , dva sata prošla i već ne radi!