Piše: Miljenko Mitrović
Ovi nemilosrdni minusi izbrisali su iz mog pamćenja zadnje tragove blaženog ljeta. Vraćajući se s Trešnjevačkog placa promrzlih ruku na pamet mi pade sastavak jednog učenika petog razreda iz Mlikotinog Zagvozda. Tema školske zadaće iz hrvatskog bila je naravno zima.
Zima je .
Pivac stoji na jednoj nogi.
Vitar gonja lipušinu niz guvno.
Je zima krvi ti Isusove.
Kratko, lijepo i slatko. Ma čista petica! I tako, vraćajući se s placa, svratim do frizerke Mace da dogovorim predblagdansko brijanje, a kad tamo na frizuri Pero Kvrgić, doajen i legenda hrvatskog glumišta.
– Kako unučica Kaja?-pitam Peru s vrata.
– Super! Sva je važna jer je s vrtićem sama bila pet dana u Gradu mladih.
– Onda će uskoro i škola?
– Na godinu!- uzvrati ponosni deda koji me, vjerovali li ne, posvađao s Draženom Petrovićem. Naime prije puno godina radio sam intervju s Kvrgićem koji stanuje u istom neboderu s mnogim sportašima pa mu je susjed bio i košarkaški Amadeus.
– Često nogometaši i košarkaši iz našeg nebodera odlaze na duge pripreme i turneje pa nam zbog neplaćanja struje i vode komunalci prijete isključivanjem – otkrio mi je tada Pero.
Draženu je tako neki dežurni dušebrižnik prepričao kako sam ga ja optužio da ne plaća struju i vodu pa smo jedno vrijeme bili „bez slike i tona“. Sve je izgladio i pomirio nas u Orijent expressu, a tko drugi nego Suki. Inače, on je itekako zaslužan za snajpersku šutersku preciznost Dražena Petrovića jer je u ranim jutarnjim satima, na solo treninzima, dodavao lopte košarkaškom geniju.
– Ispucao bi tisuću lopti sa svih pozicija. Ne dao bog da promaši jer onda sve ide iz početka ,a ja skupljam lopte i dodajem mu .Znali smo odigrati jedan na jedan, a samo mi je jednom dopustio da postignem koš – prisjeća se Zvonimir Sunara –Suki.
Evo me opet u rikverc kod naše frizerke Mace koja zurke popravlja Jasminu Stavrosu, Ljubi Zečeviću i još mnogim znanim i neznanim facama. I za kraj jedna reklamacija .Malo je čudno da ja za šišanje plaćam isto kao i Pero Kvrgić koji ima gomilu vlasi na glavi, a ja kosu osušim za pola minute na radijatoru. Maco,Maco, nije fer.
Ivo Gregurević živi ko’ Hajduk
Sa šišanja prelazim na pišanja. Naime Zagreb je drugu godinu za redom Adventom prepišao sve Europske metropole, ali su nam zato mnogobrojni gosti zapišali prolaze, haustore i ulice pa smo i u zapišavanju javnih prostora prvi u Europi. Tisuću kućica, milijun degustatora kobasica i kuhanog vina, a samo jedan javni WC u blizini. Ugostitelji zato zaključavaju svoje šekrete jer im role papira nestaju u sekundi pa gosti Adventa poput peseka obilježavaju prostor u prolazu Harmica, obližnjim haustorima i travnjacima. Preporučujem nadolazećim tajkunima da iduće zime iznajme kućice s WC-ima i zarada će biti veća od one s kobasama. Velečasni Matošević na svojim duhovnim i vrlo duhovitim predavanjima u Voćarskoj primijeti kako mi ljudi više nemamo strpljenja, kako ne znamo čekati ni Božić. Adventi danas počinju već nakon Dana mrtvih. Sve u cilju što brže i što veće zarade.
-I sam odem do Trga na kobase – kaže Matošević , a mene neće iznenaditi ako iduće godine Advent u Zagrebu počne odmah nakon Praznika rada.
Iz tog zagrebačkog ludila valjalo je pobjeći put Pišeca na janjca i mlado vino kod naših prijatelja Slavka Omerza i Bojana Sušina. Održao je riječ Ivo Gregurević i platio okladu Pavi Kremeniću što je još uvijek živ. Bit će fešte još godinama jer Ivo će živjeti duže od Hajduka koji, zna se, živi vječno.Ivini prijatelji doteglili su do kleti najprobranije slavonske delicije, a tamburaši svirali do kasno u noć.
-Nažalost moram ranije ići jer s unukom ujutro putujem u London, u obilazak trgovina u kojima je moj kulin i po 100 eura. Idem i na tekmu jer su mi Bilić i Jurčević osigurali ulaznice – pravdao je svoj rani odlazak kralj kulena Tomo Galović
Raspjevao se i Vlaho Srezović koji razmišlja o otvaranju Saloona, Mate Renić je kupio vino za šogora dr. Slavka Sakomana koji je postao deda, a Baja nas je pozvao sve u kafić kraj Mačkove ljevaonice umjetnina na drink.
-Možemo ispeći jednog smuđa od sedam kila – zagolica nas stari dobri Baja.
Turci se vrćaju u serijama, a Mujo i Haso u vicevima
Srećko i Larisa mi skrenuše pažnju kako su Turci prilikom odlaska iz naših krajeva obećali da će se vratiti u serijama. I bogami, vratiše se i okupiraše naše domove. I ja sam se zakačio na Hurem i Sulejmana, a jedan moj prijatelj, poznati glumac, tuži se na svoju mamu:
– Dignem se na doručak, a mama gleda tursku seriju, dođem na ručak, a mama u fotelji bulji u tursku seriju. Za večerom ista slika, mama gleda i treću tursku seriju. Čini mi se da više ne čita ni titlove jer je već naučila turski – priča moj stari frend, a ja se sjetih kako je netko mudro konstatirao da „ne treba prekidati ženu dok šuti“ i odlučih se za dva vica za kraj ove „putne“:
1.
Koje su bile zadnje riječi kapetana njemačke podmornice?
-Achtung, dihtung!
2.
Na semaforu sjedi ženska u kolima i čeka zeleno.Tik do nje stane Mujo u svom autu.Gledaju se oni, gledaju pa Mujo počne spuštati prozor. Ženska veselo, očekujući nastavak udvaranja , i sama pusti svoj prozor, a Mujo se šarmerski nasmiješi i reče:
-Što je, i ti prdnula?
anwa.com.hr 