Piše: Miljenko Mitrović
Družeći se s Dimitrijem Popovićem, istinskim čarobnjakom olovaka, boja i kistova, počeo sam gledati slike na drugačiji način . Više ne zujim izložbenim pistama kao slijepi paraolimpijac, već pažljivo gledam tražeći ono nešto što svaka slika nudi: njenu dušu, miris, skrivenu erotiku… Ukratko, počeo sam slike degustirati poput vina, uživajući u njima kao u rajskim darovima grožđa i putnim pićima.
Pitate se otkuda skupa na slici likovni i trenerski kraljevi, Dimitrije Popović i Zlatko Kranjčar? Veže ih naš zajednički prijatelj Miro Gavran, kralj pisane riječi, kojem se poklonio cijeli svijet. Naime, Cico i Dimitrije redovito su na njegovim promocijama i premijerama .
-Iduće godine imat ću u Klovićevim dvorima veliku retrospektivnu izložbu-šapnu mi na zadnjoj Mirinoj promociji Dimitrije.
-Što je s dokumentarcem?-znatiželja me vuče.
-Nećeš vjerovati zvali su me na projekciju u Hollywood, ali zbog obaveza nisam mogao na put.
„Preludij za snajper“ je pravo remek djelo koje prikazuje život i rad poznatog hrvatskog umjetnika, a na međunarodnim festivalima pobrao je i nagrade. Čekamo zagrebačku premijeru.
Kako spomenuh Hollywood, sjetih se glumca Piercea Brosnana koji je nekoliko puta posjećivao Dimitrijev atelje u Vramčevoj ulici na Šalati.
-Brosnan je kupio desetak mojih slika, a za zadnju njegovu filmsku premijeru u kojoj glumi Jamesa Bonda poklonio sam mu jedno raspelo-prisjeća se Dimitrije.
Njegova čudesna raspela nalaze se u Papinim privatnim i službenim prostorijama u Vatikanu. Zadnju sliku darovao je papi Benediktu premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Sjećam se, bila je hića i panika jer nitko nije mogao doći do Dimitrija pa su me iz veleposlanstva trznuli da pomažem. Naime, Dimitrije nema mobitel pa sam preko njegove supruge Jagode koja ga na sreću ima riješio stvar i treće raspelo je otišlo za Vatikan (prva dva Dimitrijeva raspela Vatikanu su darovali jedan hrvatski predsjednik i jedan premijer, op.ur).
Spomenut ću i to da je svojevremeno Dimitrija nazvao kustos Olimpijskog muzeja u Lausannei i rekao mu da njegov portret Dražena Petrovića pobuđuje najveće zanimanje posjetitelja.
Stamać i Cico- predavači na Filozofskom
Cicu Kranjčara s Dimitrijem veže i Montenegro. Poznati hrvatski slikar je rođen na Cetinju, a Cico je kao izbornik od male repke Crne Gore stvorio respektabilnu momčad. Pričao sam Cici kako i dan danas na stadionu u Podgorici skandiraju njegovo ime, a onda ga pitao kakvi su mu planovi.
-Trenutno odbijam sve ponude i čekam onu pravu !
Umro je naš zajednički prijatelj, akademik Ante Stamać i ja se sjetih kako je profesor u Karaki one bjelošalovske, šampionske godine nagovorio Cicu da na opće oduševljenje studenata održi predavanje.
-Gospodin Kranjčar bio bi fantastičan profesor – hvalio ga je u Karaki Kratki. Akademika, vatrenog Dinamovca , Kratki je prozvao naš frend Tomica Klepić, gazda poznatog restorana na igralištu Borca gdje je osnovan HDZ. Nakon jednog derbija, Stamać je pričao na šanku Karake da je za gol kriv gospodin Lulić što je razljutilo Lulićevog frenda Klepića koji se okrenuo i ispalio:
-Ti Kratki šutu!
Tako je naš poznati akademik za nas karakaše zauvijek ostao Kratki.
Druže Tito, mi ti kune nemamo!
Za kraj ove „Putne“ malo šale na račun Tita. Nedavno sam ispred ljekarne na Trešnjevačkom placu ugledao tri Zagorca s crvenim majicama na kojima je bio otisnut lik Josipa Broza. Učinilo mi se da na njima piše“ DRUŽE TITO MI TI SE KUNEMO „. No, kad smo ušli u tramvaj, skužio sam da natpis glasi „DRUŽE TITO, MI TI KUNE NEMAMO“!
Evo i one o tome kako Cigan doživljava razliku između Titovog i novog doba :
Ispred trgovačkog centra TV reporter pita Cigu:
-Recite nam, jete li bolje živjeli u Titovo doba ili danas?
-Bolje je bilo za Tita .Nabaviš bez problema hranu, deterđente, tehniku..
-A sada?
– Sad ništa; kamere ovdje, kamere ondje!
anwa.com.hr 