Piše: Miljenko Mitrović Moji najbliži znaju zašto jedva čekam da prođu božićni i novogodišnji blagdani. Kćeri na sreću ne pitaju zašto već treću godinu propuštam obiteljski božićni ručak. Znaju one tko mi u ove dane veselja, izobilja i radosti nedostaje, a ja se ne mogu pomiriti s činjenicom da je nema i da je više nikad…
Piše: Miljenko Mitrović Ovi nemilosrdni minusi izbrisali su iz mog pamćenja zadnje tragove blaženog ljeta. Vraćajući se s Trešnjevačkog placa promrzlih ruku na pamet mi pade sastavak jednog učenika petog razreda iz Mlikotinog Zagvozda. Tema školske zadaće iz hrvatskog bila je naravno zima. Zima je . Pivac stoji na jednoj nogi. Vitar gonja lipušinu niz guvno.…
Piše: Nikola Pušonjić Pisati o kvartovskom kafiću nije zahvalan, a ni lagan zadatak. Kafić, prostor koji zauzima mjesto u tvojem životu kroz dio osnovne, čitavu srednju školu, kafić koji vidiš doslovno s prozora i provodiš mamurna jutra u pidžami i šlapama, jednostavno nije tema o kojoj isuviše razmišljaš – spustiš se iz haustora, kupiš cigarete…
Piše: Miljenko Mitrović Ona je samo tako, iznenada i sebično otišla put beskraja i odnijela sa sobom svu moju ljubav… Ostalo mi je prisjećanje na ljepotu zajedničkih trenutaka, tuga za vremenom koje smo mogli, a nismo proveli skupa i snovi o sreći koju htjedosmo dotaknuti zagrljeni. No, da ne tupim i ne slinim po ovim tipkama…
Piše: Miljenko Mitrović Družeći se s Dimitrijem Popovićem, istinskim čarobnjakom olovaka, boja i kistova, počeo sam gledati slike na drugačiji način . Više ne zujim izložbenim pistama kao slijepi paraolimpijac, već pažljivo gledam tražeći ono nešto što svaka slika nudi: njenu dušu, miris, skrivenu erotiku… Ukratko, počeo sam slike degustirati poput vina, uživajući u njima kao…
