Šokantno: S nepunih trideset odlučio napustiti roditeljski dom!

Piše: Nikola Pušonjić

Statistike nam apokaliptički malo-malo putem masovnih medija daju do znanja kako su mladi građani Hrvatske na samom vrhu ili dnu ljestvice stope odlaska iz roditeljskog doma te zasnivanja samostalnog života.

mamini-i-tatini

Eurostatov grafikon pokazuje da mladi u Hrvatskoj ne mogu preživjeti bez mamine sarme

Tako se u Hrvatskoj, prema Eurostatu, preko 70% mladih u dobi od 18-34. godine odlučuje za ostanak pod okriljem domaćinstva koje čine otac, majka, sestre, braća, baka i djed, bakina sestra, stric koji se vratio iz Njemačke i ne nalazi posla te prva susjeda, udovica, rano ostala bez muža pa da joj se malo pomogne – jedna lijepa tradicionalna i konzervativna hrvatska slika. Ne kaže uzalud naš narod: Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna, dok bi cinici na to replicirali: U zajednici smrdi ali je toplo.

S druge pak strane, Finci, i to ne finski mladići već finske mlade (nisam siguran u ispravni politički korektan izraz pa izbjegavam onaj koji sam naučio još u vrtiću: gospođice) započinju samostalan život odmah po kraju srednje škole.

Call of Duty do penzije

Dankinje također, čak i prije, vjerojatno sa 16 godina, samo da što prije napuste sigurnost i spokoj tradicionalne obitelji i  započnu znanstvenu karijeru, po završetku fakulteta pronađu posao u svemirskoj industriji, ne primjećuju muškarce oko sebe (jer ih naprosto – nema – sjede kod majke i oca doma i igraju Call of Duty), zarađuju bijesne pare, voze skupa kola – mogu si ih priuštiti jer nemaju na koga ili što trošiti – nisu sputane lancem braka s nezaposlenim mužem koji i se i dalje igra na Playstationu) ili, nedajbože, potomcima – pa kolika migrantska djeca su ostala bez roditelja, kad odem u penziju s 55 godina posvojit ću nekoga, baš kao i ostale uspješne žene na Zapadu.

No dobro, ako pobliže promotrimo Eurostatov grafikon, vidjeti ćemo kako najviše „Mama’s boys“ i „Mama’s girls“ broje zemlje poput Hrvatske, Slovačke, Italije, Malte, Grčke, dočim se najviše mladih odlučuje na što brži odlazak od kuće u Nizozemskoj, Francuskoj, Švedskoj, Finskoj i Danskoj.

Što nam to govori? Kako je u tih bratskih europskih zemalja bolji standard? Kako je u njih osjećaj odgovornosti, najprije prema sebi, a potom ka društvu u cjelini veći nego u Grčkoj ili Hrvatskoj? Kako njihova društva stvaraju klimu (u nas je toplo, kod njih je zima), u kojoj možeš i želiš biti ambiciozan, napredovati, raditi, stvarati?

Ma kakvi – oni naprosto ne cijene tradiciju, društveni poredak koji mi, topli i veseli narodi, upražnjavamo od kada je svijeta i vijeka. O vjeri da i ne govorim. Nisu oni krivi, kod njih nema biskupa da ih poduče kako je otac ipak glava obitelji i kako žena ipak mora biti ponizna (i naravno, nasmijana, uslužna, dobra kuharica, šutljiva).

Ti drski bezbožnici uz sve to aktivno sudjeluju u polaganom, ali sigurnom uništenju svega što je Europsko, kršćansko i Hrvatsko.

S obzirom kako u nas nema mnogo mladih koji su, poput autora ovog teksta i pasije, u 29. godini napustili roditeljski dom, dozvolite da pobliže opišem o kakvoj se muci zapravo radi.

Mama, gladan sam!

Za početak, stanovat ćete u mraku. Kako ste ostavljali žarulje da gore po cijele dane, ubrzo im je istekao rok trajanja, a gdje kupiti nove i kako ih zamijeniti – pravi je misterij.

Hodat ćete konstantno odjeveni u istoj majici i različitim čarapama, a tuširanje će nastupiti tek kada vaš prirodni miris čovjeka počinje podsjećati na miris paštete, u kojem trenutku ćete otkriti kako upaliti bojler.

Ono malo hrane koje vam je majka zapakirala u novine jest ćete iz plastičnih tanjura jer – posuđa nemate, to je nešto što samo majka zna što je.

Kada nestane te iste hrane, pokušat ćete provaliti u roditeljski dom dok nema nikoga i, ako uspijete, pojesti sav Poli, onako iz ruke, u komadu, kao da jedete kiflu.

S obzirom na nedostatak funkcionalnog ležaja, polako počinjete osjećati bol u leđima svakog jutra (koje, naravno započinje tek oko 11:30 jer vas nitko nije probudio).

Na kraju, u tom mraku i vlazi i hrpama plastičnog posuđa, prljavog veša, limenki piva (počeli ste piti jer ste u depresiji), nastupa glad. Nastupa očaj. Nastupa gađenje prema samome sebi. Osjećaj tjeskobe, izgubljenosti, straha, užasa, bijede, nemoći…

nikolja

U nedostatku kvalitetne prehrane naš kolumnist izgubio je boju u licu

Zašto, o zašto sam odlučio biti samostalan? Zašto sam uopće pomislio kako sam želim plaćati račune, kuhati, prati, peglati, pometati, prati kupaonu, zalijevati cvijeće, brisati prašinu, prati veš…

I u tom deliriju uperit ćete pesnicom prema nebu, proklinjući i sebe i boga i vraga: Ta gdje mi je pamet bila, kad sam ot’šo iz majčinog krila.

Nastavlja se…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s