Kolumne, Putna

Maradona i karmine za Castra

Piše: Miljenko Mitrović

Trebamo li mi, ovakvi kakvi jesmo, bilo kome u svemiru? Trebamo li uopće Bogu? Ili mu trebaju Trumpovi, Putini, Kim Il ovi i oni da nas unište i spase ovu rajsku planetu od najvećeg nametnika i najvećeg zla – čovjeka? Ali kud ja to letim kad su u mojoj orbiti Maradona, Nives Celzijus i Suki. Znači li uopće netko i nešto u Zagrebu, pa i puno šire, ako se nije slikao sa Sukijem, ako nema barem jedan selfi s njim?

Eto, pogledajte kako jedan Diego Maradona na fotki pored Sukija izgleda kao sakupljač lopti ili najobičniji klošar! Kada je predsjednica Kolinda začuđeno pitala svog prijatelja Sukija kako baš njemu jedinom uspjelo da zarobi u mobitel Maradonu, on joj je kratko uzvratio:

– On zna da sam dobar prijatelj sa Šukerom i to je bilo dovoljno da se fotkamo na Davis Cupu.

maradona

Pored Sukija i Maradona izgleda kao skupljač boca

Nives Celzijus- nova heroina hrvatskog glumišta

Treće poluvrijeme dodjele Nagrade hrvatskog glumišta igralo se u Gavelli do jutarnjih sati. Kako u HNK-u tako i kod Pave, glavne zvijezde nisu bili glumci i glumice nego literarna ikona i pjevačica kite cvijeća –Nives Celzijus. Na sam dan dodjele nagrada bio sam na sahrani i poslije aktivirao propuštene pozive. Među njima i redatelj dodjele, moj prijatelj Dražen Ferenčina.

-Fec zvao si –oglasim se na  mobilni.

-Trebao mi je broj od Nives Cezijus, koja će nastupiti u mojoj novoj Osječkoj predstavi.

Mislim si, ako je među našim književnim mediokritetima, uz nekoliko časnih iznimaka, dohvatila Kiklopa, onda  se nemojte iznenaditi da nakon „Viteza slavonske ravni” postane i dobitnica nagrade Hrvatskog glumišta. Isto kao što sam siguran da su obilate obline nestašne Nives zapele za oko jednom od osječkih političkih čelnika koji vole mlade zagrebačke glumice pa žele proširiti djelatnost i na estradu. Kad je pjevačica, koja je svojim poprsjem u HNK-u zasjenila i punašnog Antu Đapića, odlazila s tuluma, bacila se u zagrljaj našeg Sukija, pa otud ova druga fotka.

nives

Čak i Nives nije imuna na Sukijeve čari

Vesele karmine Fidela Castra

Poslije napete noći nazove me predsjednik Rotary kluba, moj prijatelj Darko Radišić.

– Znaš li koji je najkraći put do ludnice?

– Ne!

-Samo skreneš.

A onda poruka frendova iz Saloona:

– Poštovani,povodom smrti našeg voljenog Fidela Castra pozvani ste danas na karmine poslije 13,15 sati.

I još  dodaju da se vesele mom dolasku. Mislim si, tko sam ja da odbijem vrući odojak  i čuveno crno vino Ive Anzulovića s Jelse. Prisjetili smo se na karminama kako nam je pokojna prijateljica, glumica Vida Jerman pričala u kleti kod Viteza:

-Poslije moje monodrame na esperantu u Havani, primio nas je Castro. Bilo mi je malo nelagodno jer je Fidel za vrijeme našeg razgovora stalno buljio u moje grudi- prisjećala se Vida, a što se poprsja tiče, Nives je za nju čista amaterka.

Na Fejsu naletim i na prsati vic kojeg nam je trasirala moja stara frendica, operna pjevačica Larisa Marak:

Razgovaraju dvije starice:

-Da obučem grudnjak ?

– Obuci, blato je!

I tako mic po mic, eto me u klubu Gavelle na spontanom ročkasu  Gorana Grgića. Galovićeve čarobne delicije, vino Slavekovo i Bojanovo iz Pišeca koje govori sve jezike svijeta, pjesma i svirka Filipa Šovagovića i Borisa Svrtana te prelijep dekor glumačkih ljepotica Ane Vilenice, Nele Kocsis, Ive Mihalić, Jelene Perčin, Dunje Sepčić i doktorice Ivane, Grgine supruge. Nailazi i Nataša Janjić sa svojim  dragim pjevajući:

– Sretan mi rođendan -jer i njoj je taj dan stvarno bio ročkas, a Grga je svoj slavio sa zakašnjenjem od desetak dana.

Suki i Nataša prednjačili su u pjesmi prateći Svrtana i Filipa, a neko mi prišapnu veliki trač  za kojeg bi se potukli Gloria i Story. No, kako o ružnim stvarima nikad ni ne razmišljam, taj trač prešućujem i završavam priču sa Sukijevim pojavljivanjem na CNN-u.

– Kada me na turniru u Zagrebu Ljubičićev servis od 200 km na sat pogodio u oko, pukle su mi naočale i to je objavljeno na CNN-u – kaže Zvonimir Sunara –Suki koji, očito, nema zagorske krvi jer bi uz pomoć fiškala mogao izvući nešto love od Ljube.

-To nije dolazilo u obzir jer sam s Ljubom prijatelj -reče mi Suki koji je, između ostalog, izmislio Tomislava Bralića i klapu Intrade, punio s njima dvorane diljem najljepše nam naše, a i karte za zagrebački koncert u prosincu već su rasprodane.

-Da imaju slobodnih termina napunili bi dvoranu u Zagrebu  pet dana za redom – tvrdi Suki, a ja odoh na novu putnu.

 

 

 

Oglasi
Standardno
Hipstagram dana, Zagreb

FOTO DANA: Zrinjevac Blues

15183867_333456073708320_1651850481_o

Zagreb je obavila južina. Neke to veseli jer se ne vesele hladnoj i kišnoj jeseni, dok drugi kuju teorije zavjere kako je za sve krivo globalno zatopljenje i američka ili ruska Vlada. No velika većina ipak “tjera svoja posla”. Tako je Marko izvadio Stratocastera i zasvirao južnjački blues. Zaustavljaju se smantani prolaznici oko njega, neki plešu, neki kukaju, neki naručuju glazbene želje. A Marko nafrljio pojačalo i svira – što južnije to tužnije. (np)

Standardno
Kolumne, Putna

Rođendanski tango Gorana Grgića i Kreše Dolenčića

Piše: Miljenko Mitrović

Svi oko mene šmrcaju i kašlju, a temperatura se luđački penje prema vrhovima katedrale. Južina puni crne kronike. Raste broj klanja, ubijanja, drogiranja, masakriranja, bankarskih i drugih lažiranja… Ponekad mi se čini da Bog uopće nema pojma da postojimo. Da smo jedan mali, beznačajan planet koji se sumanuto vrti oko Sunca u propast.

U toj sveopćoj šizofreniji jedina oaza u kojoj se strastveno pleše tango i vraća osmijeh, smisao i nada je Gavella. Nije čudo da je Krešo Dolenčić za rođendansku feštu svoje supruge Ane odabrao plesni podij foajea kazališta u kojem je režirao svoje ponajbolje predstave.

– Ana odlično pleše i ona je mene izvela na ovaj tango- otkriva mi Krešo koji valjda jedini u tenisicama izvodi  argentinski ljubavni vrtuljak. Nailazi i Goran Grgić u virozno rođendanskom raspoloženju pa slijedi  uzajamno čestitanje.

– Otpleši s mojom Anom tango- predloži slavljenicima Krešo.

– Ne znam!

– Kako ne znaš a nastupao si u “Plesu sa zvijezdama”?

– Ispao sam brzo pa nisam stigao do tanga -reče Goran pa Kreši nije preostalo ništa drugo nego da stavi crvenu ružu u čeljusti i sa svojom Anom se otisne na plesni podij i započne strastvenu rođendansku vrtnju.

grga-i-ana

Vrijeme Škorpiona u Gavelli- slavljenici Goran Grgić i Ana Dolenčić

U bazu nailazi i raspoloženi ravnatelj Boris  Svrtan koji s Pericom Marinović, Grčićem i ekipom Grgiću za rođendan otpjeva omiljene Balaševićeve stihove. Sjetismo se kako isti dan ročkas slave Ante Gotovina, u Dubrovniku Mišo Mihočević, a u Požegi modna dizajnerica “Orljave” Živka Korica. Nailaze čestitarke Ornela Vištica, Petra Težak i Tihana Lazović, a Suki i ja se sjetismo kako smo s njenim tatom Miljenkom čekali u Gavelli rezultate prijemnog. Bivši golman Zadra Pile Lazović valjda nikad prije nije imao veću tremu, a Tihana postade filmska diva koja korača po crvenim tepisima svjetskih  festivala. Bože kako vrijeme leti, zuji mi glavom dok u mraku slikam slavljenike Gorana i Anu. Za to je vrijeme Vlado Sviben, zaštitno lice Ikee za Hrvatsku, već smazao rođendansku tortu.

Kako je Goran Grgić umalo postao diplomat

Vratio sam malo vrijeme u rikverc i prisjetio se jedne tajne Gorana Grgića koji je trebao s Mladenom Čuturom otići u Kanadu kao kulturni ataše. Na Čuturinoj oproštajnoj fešti u Kazalištu lutaka šapnuo mi je to naš prekaljeni diplomata Hrvoje Petrušić. Pridružila nam se i tadašnja gradonačelnica Marina Matulović – Dropulić savjetujući Gorana kako mu odlazak u diplomaciju nije najpametniji potez.

– Još uvijek je sve neizvjesno -uzvratio je Grgić, a sve dileme riješio je Čutura konstatacijom da on sigurno putuje s njim u Kanadu. Sreo sam to isto veće u “Baltazaru” i Grgićeva punca Andriju Hebranga koji se usprotivio odlasku u Kanadu.

– Grgić je mlad glumac koji ima status u svojoj profesiji pa je velika šteta prekidati karijeru. Malo sam u svemu i subjektivan jer unuka Frana, u slučaju da Ivana i Goran odu u Kanadu, neću viđati godinama.

Goran je na sreću svih ostao i ostvario niz nezaboravnih uloga koje su začinjene mnoštvom prestižnih nagrada. Diplomacija je možda izgubila, ali kazalište je dobilo velikana, a mi dragog prijatelja.

Spika vibratora i banane

Kad smo već u retru, sjetih se nezaboravnih večeri na Sveticama kad su šalama i vicevima Pređo Vušović i Edo Vujić nasmijavali puk do suza pa i do padanja ispod stolova. Edo se izgubio negdje na Jadranu, a Pređo nas zauvijek napustio pa evo njihova dva davna vica da ih se sjetim jer nam puno, puno fale. Edo bi se mogao javiti da bar znamo gdje je i kako je.

Vozeći “Formulu 1″Niki Lauda je izgubio uho. Kad je osnivao svoju avio kompaniju na prijemni za pilota dolaze Amerikanac, Rus i Zagorec.

– Vidiš li nešto neobično na meni? – pita Lauda Rusa.

– Nemaš uho!-uzvrati Rus, na što Lauda pošizi i baci ga van.

– Vidiš li ti nešto neobično? – pita potom Amera..

– Nemate uho! – uzvrati Amer, a Lauda i njega hiti van.

Ulazi Štef, a Lauda i njemu postavi isto pitanje:

– Vidiš li nešto neobično na meni?

– Kak ne bi videl! Nosite leće.

– Sjajno ! Imate veliku moć zapažanja. Primljeni ste. A sad mi recite kako ste primijetili da nosim leće?

-Pa nis’ bedak. Da imate uho nosili bi očale!

2.

Razgovaraju banana i vibrator na noćnom ormariću:

Što se ti treseš, pa neće pojesti tebe nego mene!

Standardno
Kolumne, Putna

Kurcomlatić, Trump i afrička šljiva

Piše: Miljenko Mitrović

Slovenci su najveći pobjednici svjetskih izbora. Punčka Melanija je postala prva dama Amerike, a fiškal iz Dežele prvi čovjek moćne nogometne organizacije. Baš razmišljam koliko Trump mora progutati afričke šljive da zadovolji pohotnu jodlericu kad mu se i frizura diže prema nebu.

Inače, u ovo vrijeme kad Celzijusi klize prema podrumu, čitanje je idealno rješenje. Miro Gavran je svojim novim romanom “Nekoliko ptica i jedno nebo”izvršio  teroristički napad na moje uspavane emocije. Knjiga satkana od  duše. Čestitao sam ročkas Trumpovom poletarcu Mili Rupčiću, a on mi javi radosnu vijest:

-Završio sam konačno svoj lički mjuzikl!

Iz arapskih pustinja gdje radi kao trener, ispravak netočnog navoda poslao mi je Rajko Janjanin:

– Pavi Kremeniću namjestio sam i ja bar dvjesto golova!- tvrdi Rajko pa se cifra Pavinih golova strelovito penje. Ma neka Messi, Ronaldo, Ibro i drugi pate.

Najduži dan u Damasku

U ovo interlibersko doba  sjetih  se svoje drage poznanice i naše najveće pjesnikinje Vesne Parun. Imala je Vesna čudesne moći pa mi je izgatala dvije kćeri koje sam dobio, ali i jednog sina kojeg nemam ili ne znam da ga imam. Poklonila mi je i dva svoja akvarela, slikovnicu  i zbirku kurcomlatića, njenih kratkih ali prostih političko-erotskih stihova. Nemalo me iznenadio pjesnik iz Rastoka, Branko Pejnović  veliki prijatelj naše literarne kraljice.

20161106_085737

Naš kolumnist napeto sluša Vesnine Kurcomlatiće

-Već dvije godine vodim borbu s gradom da u Preradovićevoj postavimo reljef kojeg je  izradio Munir Vejzović. Naime, Vesna je u Preradovićevoj 38 davne 1953. godine napisala antologijsku pjesmu “Ti koja imaš ruke nevinije od mojih” i to ženi koja joj je otela Pjera Breškovića-priča mi Branko uz napomenu kako je Vesna u Damasku napisala proročansku knjigu “Najduži dan u Damasku” koja je trenutno u posjedu Sirijca Adnana, njene najveće i zadnje ljubavi.

-Čekamo da se rat okonča kako bi došli do ove kapitalne knjige-optimist je rastočki Jesenjin.

Listam  “Kurcomlatić” i shvaćam zašto vlastodršci ne žele podići malu bistu Vesni Parun, a i dokumentarac o njoj snima se već pet godina:

SVAKA JE NOVA

DRŽAVA DJEVA

DOK JE NE SJEBU

S DESNA I S LIJEVA!

Nadalje na strani 10  novi kurcomlatić:

EH DA NAM JE KURAC

MINISTAR KULTURE

PORNIĆI BI BILI

VRH LITERATURE!

Sjetih  se i  našeg zajedničkog frenda Žarka Dolinara  koji je prvi u Zagreb dopelal Viagru. Pitao sam ga tada u Saloonu da li ta tableta stvarno funkcionira, a on je potvrdno klimnuo glavom i dodao:

-Ugovoril sam spoj s jednom zgodnom pucom, popil  Viagru, a ona ni došla, pa mi je pimpać stajal nekoliko sati bez veze.

Kad je Žarkec, inače prvi hrvatski svjetski prvak u povijesti, posjetio Vesnu Parun u Stubakima dobro je nasmijao staru frendicu:

-Zamisli Vesna  da smo  ti i ja ljubavni par pa da se sad hoćemo poševiti. Kak bi to samo zgledalo? Ja imam kateter, a ti nepokretna u kolicima.

Bolje humor nego tumor

Sjetih se na kraju ove Putne Žarkecove kovanice “bolje humor nego tumor” pa sa starom slavonskom barakudom Hrvojem  Benićem, bivšim vaterpolo golmanom koji je jedini u povijesti ovoga sporta primio gol kroz noge, sastavih top  listu najboljih  bečaraca:

1. NEMA VOĐE DO MAO CE TUNGA , NI ŽVAKAĆE KAO ČUNGA LUNGA

2.NAŠLE SNAŠE SMRZNUTOGA PIŠU, PA MU PUŠU DA MU VRATE DUŠU

3.KIŠA KIŠI PADA MI PO PIŠI,PADAJ KIŠO DA NARASTE PIŠO

4.NIKO NE ZNA MOJU TEŠKU MUKU, JEBEM JEBEM PA PROMIJENIM RUKU

5.DABOGDA SE PREVRNILA NA TE, ŠLEPERČINA PUNA PEDERČINA

6.DA SU PIZDE KO NA NEBU ZVIZDE, SVI BI ŠOKCI BILI ZRAKOPLOVCI

7.MALA MOJA SJEDNI MI NA JAJA, PA ĆEŠ VIDIT ŠTA JE  HIMALAJA

Standardno
Anwa Friendly!, Izložbe, Kultura, Zagreb

Damir Sokić u Galeriji Academia Moderna – 11.11.2016.

Damir Sokić - Geometrije

Damir Sokić – Geometrije

Izložba Damira Sokića “Geometrije” otvara se 11.11.2016. u 19 sati u zagrebačkoj galeriji Academia Moderna, Šenoina 11, a svi zainteresirani mogu je razgledati od 11. do 19.11.2016.

«Kada je kvadrat dobro napravljen on je jednostavno dobar a kada je loše napravljen tada je jednostavno loš. To se može vidjeti kada se postave jedan do drugog.» – Blinky Palermo

Kada mi je Damir Sokić poslao tekst napisao je kako se današnja umjetnička stvarnost čini poput tek bezbrojnih i beskorisnih predmeta u podrumu dubokom kao ocean gustog živog blata iz kojeg se teško izlazi, i upravo to me podsjetilo na težinu stvarnog svijeta o kojem govori Maljevič u knjizi Nepredmetni svijet. Maljevič objašnjava kako je uzeo utočišće u formi kvadrata iz razloga jer je pokušavao očajnički osloboditi umjetnost od utega stvarnog svijeta. Tu težinu i sama osjećam kad pogledam oko sebe. Zbog nedostaka samosvijesti mnogi se skrivaju iza ideje «eskapizma» misleći kako su time zanimljiviji drugima a vjerojatno i sebi.

Umjetnost nikada nije smatrana «kriznim pitanjem» u društvu. Kada se proglasi kriza ona je odraz moći i prioriteta, a umjetnost nije prioritet nikome osim umjetniku samom, zato bih Sokićeve riječi Bez umjetnosti što ću, pa to je ono kuda se cijeli život krećem, to su moji prometni znaci iskoristila za polazišnu točku ove izložbe. Svijest o moći i nemoći pojedinca.

U Academiji moderni izlažemo mali broj radova, geometrija nastalih unazad godinu dvije, no poznavateljima autorovog opusa sigurno ne neobičnima. Zašto to naglašavam, radi toga što je do prije tri godine, u sklopu retrospektive u Klovićevim dvorima također izložio geometrije stare gotovo 30 godina, a ovdje imamo prilike potvrditi kako su geometrije za ovog umjetnika uvijek bile strogi centar, no ne njihova forma već njihova metafizika.

Svojom formom ovi radovi upućuju na dualitet koji umjetnik često naglašava kao dio svog bića. Oni su istovremeno slika i skulptura, materija i duhovnost, smirenost i napetost, prošlost i budućnost.

Sokić i dalje «slika» geometrije no sa jednom digresijom koja je sada bitna. Ne više da bi se dignula ljestvica morala u umjetnosti, već da bi se uvjerio da on ipak postoji. Za njega su geometrije poput energije obnovljivog izvora, ono što nam je dragocijeno kada je sve ostalo dovedeno u pitanje. Sa svom sviješću geometrije su rađene iz želje za spokojem, objektivnošću kao proizvodom društvenog dogovora. Da bi osvojio taj fragilan filozofski teren autor koristi vrlo jednostavne forme, primarne boje, olakšavajući nam uvid u ideju svijeta kakvim ga on vidi, a to je svijet čistih ploha, ravnih linija i pravog kuta, bez prije i poslije.


Tanja Škrgatić

 

Standardno
Kolumne, Putna

Kako je Ranko Marinković pjevao čobanske šansone

Piše: Miljenko Mitrović

Iako trenutno u meni skače čopor gladnih vukova i ne razmišljam o krematoriju, često se sjetim mudrolija našeg pajdaša Joška Juvančića -Jupe.

-Znaš li kako ćeš prepoznati prve znakove starenja ?- pitao me Jupa.

-Ne!

-E, eli kad hodaš Ilicom u najfrekventnije vrijeme i prdneš tako jako da zasjeniš udar topa s Griča, a pritom se uopće ne okreneš i ne zanima te je li te netko vidio i čuo. E, to ti je prvi signal da stariš.

Inače, Jupa je često igrao šah s našim literarnim bardom Ranko Marinkovićem.

-Ovi vaši nogometaši su najneinteligentniji sportaši- znao nam je spustiti Ranko.

A ja mu jednom kod Drageca Vukušića uvalim Josipa Kužea koji je bio majstor stare indijske igre. U kratkom vremenu Joža je tri puta matirao Ranka koji pomalo ljuto procijedi:

-Pa nisam rekao da su baš svi nogometaši glupi!

Tko je Fra Jovan Beg?

A sada ću vam ispričati nešto pomalo nevjerojatno.Naime, često smo u Frankopanu igrali muru đaponezu, onu igricu s tri novčića. Glumci Ivica Vidović, Kiki Kapor,Vlatko Dulić, Pređo Vušović, Mustafa Nadarević, Edo Vujić, Tomislav Palinić, pisac Kemal Mujičić, direktor propagande Gavelle Mladen Šoškić, kapetan iz Vukovara Siniša Ćiritović, Ivica Čukelj i još mnogi drugi. Zadnji bi plaćao rundu, a predzadnji pjevao poznatu pastirsku šansonu “Čoban ćera ovčice, lakoj’ lane”… Ranko Marinković nije baš volio biti zadnji i plaćati,ali je vrlo često pjevao ovaj čobanski hit. Jednom kad smo obojica ispali iz igre sjetno mi je rekao:

-Znaš, onaj Fra Jovan Beg mi je znao reći kako sjajno pišem, ali da previše upotrebljavam strane riječi.

-Tko je, profesore Fra Jovan Beg – bio sam znatiželjan .

-Tako zovem Ivu Andrića. Fra jer je bio franjevac, Jovan jer je pripadao srpskoj književnosti, a beg jer je uglavnom pisao o muslimanima u Bosni. I tako on meni prigovara na čestoj upotrebi stranih riječi, a on u naslovima svojih djela koristi same turcizme: avlija, čaršija, ćuprija-reče mi Ranko, a potom, kao predzadnji, otpjeva “Čobana”.

rankoo

Priča se da Ranko u birtiji nije bio pretjerano široke ruke (fotka preuzeta s potrala Moj otok Vis)

Puki Puki ko čisti Armani

Kako sam ovu Putnu počeo s prdežom i startom starenja, evo za kraj malo Armanija. Naime, kad kartamo belu i naš prijatelj Čošo ga ispali, svi se razbježimo osim genijalca Izeta Fazlinovića iliti ga Mujice Nadarevića:

-Puki, kud ovi bježe? Pa to je čisti Armani!

A za ulazak prdeža u literaturu pobrinula se sjajna spisateljica Milana Vlaović u svom novom romanu “Glad” kojeg toplo preporučujem.

-Dobro se slažete vas dvoje?- zanimalo me.

-Gle, idealan nije. Puno prdi i uvik je gladan. Ali, ima svojih kvaliteta. Ka da san ja lagana.

-Eugen nikad ne prdi- zamišljeno je rekla Izabela.

-Kakvo je to muško! – začudi se Loredana. -Moja mater je nagluva na desno uvo, kaže da jon je to od dugogodišnjih detonacija s desne strane kreveta.

I za kraj jedan mirišljavi vic:

Idu dvije guzice ulicom .Jedna prdne, a druga će na to:

-Uzela si mi riječ iz usta!

Standardno
Glazba, Koncerti, Recenzije

Dead Kennedys u Zagrebu: Too drunk to Punk

Piše: Lucija Pušonjić

Pogreb bez Satana i Kennedysi bez Biafre su samo par umirovljenika, koji između pjesama popiju Akineton protiv Parkinsonove, Concor za srce i dva Peptorana za želudac.

skip2

Uzalud vam trud svirači: novi vokal Kennedysa, Ron Greer – Skip je bahati sroljo

U četvrtak 27.10.2016, u zagrebačkom klubu Boogaloo u točno 19:00 sati, koncert su otvorili zagrebački Eksodusi na koje, naravno, nitko nije došao pošto se nije smjelo izlaziti van iz kluba, a niti unositi svoju cugu. Nikome se nije dalo svađati s redarima, niti davati 15 kuna za pivu, te je ekipa ostala vani.

Kada su zasvirali beogradski Vox Populi, Boogaloo se polako punio. Iako se pogo sastojao od svega četvero ljudi, atmosfera je bila čisto prihvatljiva. Ovo nije prvi put da Vox Populi priprema teren za velike igrače. Pozornicu su dijelili sa kultnim GBH-om, UK Subsima, Anti Nowhere League i mnogim drugima!

“Trpi kurvo” i feministički Blink 182

Zatim su slijedili vinkovačke legende Pogreb X koji su svojim hitovima “Trpi kurvo” , “Oči u magli”, “Advokat” podsjetili ekipu da još uvijek postoji odličan pank. Iako od kako nema Satana, Adolf je sam priznao da je uveo u pjesme malo više ritma, sluha i preciznosti, ali svejedno su zadržali taj šlajm i tu bljutavost panka. Po meni, oni su bili najbolji izvođači večeri. Zbog njihovog autentičnoga zvuka, vole ih i mladi i stari! Iako se na pozornici čine pomalo ukočeno, umorno,melankolično, trebamo uzeti u obzir da su to stariji ljudi koji djeluju još od ’78. (naravno sa pauzama).

Petrol Girls, feministički bend iz istočnog Londona mi se uopće nije uklopio u cijelo događanje. Svojim zvukom podsjećaju na američki pop-punk bend Blink 182. iako se prezentiraju kao post- hardcore punk. Istina, bile su energične, glasne i vrlo jasno su izražavale svoj liberalistički “politički korektni” stav. Doduše, ispunile su cijelu dvoranu i pripremile ljude na “zvijezde” večeri- Dead Kennedyse.

“Adolf Hitler voli Dinamo”

Iako postoje još od ’78. ovo im je bio prvi gig u Hrvatskoj. Popunili su čitav Boogaloo ekipom svih uzrasta. Relativno novi pjevač, Ron Greer- Skip, koliko se god trudi biti šaljiv, ironičan i sarkastičan je neovisno o tome ispao bahat i bezobrazan. Podsjećajući ekipu kako “soccer” u Americi igraju osnovnoškolska djeca i o tome kako je pank mrtav te kako smo svi “too old to be punk”. Naravno iz publike se između pjesma često moglo čuti i vidjeti neprimjereno dobacivanje, gađanje frontmena čašama od pive, te provokativno dizanje desnica i dobacivanje “Adolf Hitler voli Dinamo” pri izvođenju pjesme “Nazi punks fuck off!” Naravno uz to su svirali mainstream klasike kao što su “Too drunk to Fuck”, “Kill the Poor” “California Uber alles” i “Hollidays in Cambodia”. Kolko su nam god pokušali dočarati osjećaj oldskul hardcore panka, nisu mogli pošto se sastav promijenio toliko puta, sve je to više ličilo na tribute bend i oponašatelje nego na surovi zvuk originalnih Kennedysa. Skip je očajnički glumio Biafru gestikulacijama, debilnim izrazima lica te satiričkim ponašanjem. Sve u svemu, atmosfera je bila odlična ako ste bili dovoljno intoksicirani, pogo znojan i krcat, ali svejedno se nije isplatilo bacit’ 150 kn na to.

Kako je izgledao koncert, uvjerite se sami. Youtuber TheTonibuc prenio je snimku čitavog nastupa Kennedysa u Boogaloou.

Standardno