Piše: Miljenko Mitrović
Kažem svojim curama da su djeca najveći neprijatelji roditelja, a one me blentavo pogledaju i pitaju „zašto tata“. Ja im onda laganini objasnim kako su, kao male, dok sam im prao posrane guze, plakale i vrištale. Kad su ušle u pubertet, mene i suprugu mrzile su do plafona, a sad kad su odrasle, jedva čekaju da me otpuše sudbina, da mi, nedo bog, moraju pomagat. A možda nešto i naslijede.
Moj dragi prijatelj Banja, vlasnik lanca restorana, hotela i dućana u Crnoj Gori, imao je nedavno bliski susret sa starijom djecom.
-Tata mi bi da nam prepišeš nešto para pa da se osamostalimo—rekoše mu Filip i Tijana, a Banja će iz cuga -Djeco moja draga znate li vi što je to mrtvi kapital? E, to su vam živi roditelji!
Kad dođu unuci, onda je to nešto sasvim treće. Oni vas totalno raspamete. Znaju to, odnedavno, gazda Kerempuha Duško Ljuština koji je na Brijunima proslavio rođenje unuke prekrasnog i originalnog imena Lika. Kao i Damir Jirasek, bivši urednik Arene i Večernjaka, koji je uz odojčeka i hamper vina, s ekipom zalio unučicu Marlu. Tata je Meksikanac, a mama, Damirova kćerka Vanda, bivša članica grupe Shante. Netko iz društva koje se kreće i po sarajevskim filmskim dernecima otkri nam kako je De Niro ispričao da ima posvojenu kćerku koja se zove Drina. Tako Ljuc ima Liku,Damir Marlu , De Niro Drinu ,a Jerkić Stanko unučicu Saru.

-Na mom promotivnom koncertu u Komediji 20. studenog jednu pjesmu otpjevat ću za tvoju unuku Marlu—obećao je Jiraseku poznati operni prvak Tvrtko Stipić kojem će u komediji izdašno pomagati Sandra Bagarić, Mare Borić , Paganini bend i Tango appassionato. Dođite, bit će ludo i nezaboravno, a ja sam siguran da će Tvrtkovo srce omekšati i da će jednu pjesmu posvetiti svom bratu Hrvoju , poznatom herc kirurgu.
Tata koji ima tisuću djece
Čarobni koloriti jeseni polako nestaju u vlažnosti koja nagovještava transfer mošta u mlado vinčeko. One zadnje tragove ljeta isprtio sam na terasi hotela „Istra“, na bajkovitom Rabu, kod starih prijatelja, Mate Renića i njegove supruge Cice, koji imaju toliko unučadi da mogu sastaviti odbojkašku ekipu. Ispijam piće s Mirom Međimorcem i njegovom šarmantnom suprugom Vedranom, a nailazi i moj stari znanac Fredi Kniwald koji, vjerovali ili ne, ima najmanje tisuću djece. Naime, Fredi i njegova supruga Tatjana su pioniri umjetnog začeća u Europi i svijetu.
-Uz našu pomoć rođeno je najmanje tisuću djece diljem svijeta –otkri mi njihov medicinski otac Fredi, a ja odoh na brod kapetana Pere Vrtodušića s kojim sam oplovio okolne otoke i više puta bio na onom, zloglasnom Golom.
Imamo racku!
Šećem se od Trga do Frankopanske i čitam nazive trgovina, butika, banaka… Sve samo strane firme pa se, onako usput, zapitam imamo li mi više išta što je samo naše osim kulena, bermeta i purice z mlincima pa mi ovaj grafiti o evoluciji domoljublja sve moćnije zvuči:
Imamo Hrvatsku !
Imamo Rvacku !
Imamo RacKu!
Na Fejsu nabasam na rečenicu “uhvatim ja nju za guzu, uhvati ona mene za guzu, uhvatim ja sebe za guzu kad tamo nema novčanika”. I za kraj, jedan otkačen vic iz susjedstva:
Vuče Crnogorac na uzici malog boksera. Naiđe đevojka i pita:
-Je l’ ti to bokser?
-Ne, no je vaterpolista!