Ivo Gregurević još nije umro, a ne zna se ni kad će

Piše: Miljenko Mitrović

Ljudi govore s tugom kako su izgubili djetinjstvo i mladost, a ja sam sretan što sam pronašao starost. Dugo, dugo ništa nisam pisao i ovo su mi prve polupametne misli koje pomutiše ionako izbezumljen razum. Zato stop lamentiranju i filozofiranju. Idemo na konkretnost. U lenjingradskom rodilištu 7. listopada 1952. godine Marija Ivanov Putin rodila je sina Vladimira. Istoga dana iste godine u Orašju je svijet ugledao Ivo Gregurević. Tog 7. listopada u „Taču“ je Lejla Šehović Filipović s Natašom Janjić i haremom ljepotica dočekala svoje okruglo desetljeće, a sudeći po umoru konobara i praznim bocunima, curke su imale dobar gutljajčić. U Gavelli iste noći rođendanska fešta ravnatelja Borisa Svrtana.

– Nagovorili su i mene da uzmem harmoniku i svirka se protegla do jutra – kaže mi Boris ponosan što njegova kći Petra polako, ali sigurno preuzima kazališni primat u obitelji Svrtan. No, vratimo se mi slavljeniku Ivi Gregureviću koji je prije nekoliko godina sklopio s Pavom Kremenićem najbizarniju okladu u povijesti čovjekolikih bića. Naime, Ivo se tada, nakon lakšeg udara, depresivno izjadao našem društvu:

– Ja ću vam ove godine umrijeti!
Dojadilo to kukanje gazdi Pavi pa predloži:
– Ako umreš, ja ću ekipi platiti janjca, a ako ostaneš živ plaćaš ga ti.
– Prihvaćam – uzvrati Ivo i kako je okladu izgubio, plati janjca na izletu u Pavlovoj Vasi.
Sad me uz pićence na svoj ročkas podsjeti da je već peta godišnjica od oklade.
– Evo ti soma kuna pa mi rezerviraj još jednog janjca jer red je da proslavimo godišnjicu! Trenutno snimam kod Lukasa Nole film gdje igram udbaša, pa kad padne zadnja klapa idemo na janjetinu.
Rezervacija je obavljena, a kako će biti kestena i mladog vina, bit će veselo.

Douglas i Zeta ne mogu na Bojanu

Nedavno sam na ušću Bojane uživao u čišćenju ribljih kostiju i savršenom Crmničkom vrancu. Kraj mene, uz bokal bijelog, legenda slovenske i planetarne košarke Ivo Daneu, a preko puta Luka Pavičević i Žarko Paspalj, koji nakon zdravstvenih tegoba cucla onaj plastični štapić na paru. Nekad je ova NBA zvijezda pušila šteku dnevno. Čak je i u tajmautu znao pripaliti cigar. Sad me s ovim umjetnim cigaršpicom na vodenu bljuvotinu podsjeća na bebača kojem su umjesto sladoleda dali da liže kuhaču. A Daneu samo natače jednu za drugom i mlađahno nosi svojih osam decenija prema sportskim terenima gdje je još uvijek aktivan.

– Uglavnom igram tenis. Mješoviti parovi su mi najdraži jer sve je ljepše dijeliti s punčkama – šapnu mi između dva gutljaja koje je s guštom strpao u gupček.
Inače, na ušću Bojane uživam k’o morsko prase loveći s Banjom jegulje duž albanske granice. Vjerujte mi, tu je Bog dovršio ljepotu stvaranja svijeta. Michael Douglas i njegova mala Zeta željeli su od Banje kupiti kućicu na Bojani, ali on im je kratko uzvratio da nemaju dovoljno dolara za to jer na Bojani se prodaje rajska ljepota. Takvo nešto cijene nema.

Ima li idiota u Vladi?

I na kraju malo smijeha, počevši od duhovitog Pervana, koji je na Facebooku napisao da su svi protiv abortusa sve dok ne doznaju da im je ljubavnica u drugom stanju. A naletio sam na još jedan biser:
Izmislili smo kavu bez kofeina. Cigarete bez nikotina. Avion bez pilota, a nikako da formiramo vladu bez idiota.
I još jedan vic za kraj kojeg sam čuo, naravno, na šanku Gavelle.
Sin Arapin pita oca Arapina:
– Tata kakav ovo čudan šešir nosimo?
– Sine, ovo nije šešir. Ovo je naša arapska marama koja nas u pustinji štiti od sunca.
– A zašto nosimo ove smiješne haljine?
– Dželabija je odjeća koja nas štiti od pustinjskog sunca.
– A zašto imamo ove blesave cipele?
– To su posebne sandale koje nas štite od pustinjskog pijeska i sunca.
– Ako je sve to zbog pustinjskog sunca i pijeska, koji kurac onda živimo u Parizu!?