Je li Pizzeria Veloce dostojan nasljednik Victory Cluba?

Piše: Boris Kvaternik

Tek sam nedavno, slučajno prolazeći pokraj prostora stare pizzerije po imenu Victory club, primijetio da ta legendarna kvartovska pizzerija više ne postoji. Na njezinom mjestu otvorila se nova pizzerija Veloce. Nakon što sam neko vrijeme proveo u mozganju nad tim neočekivanim preobratom, odlučio sam Veloceu dati šansu i što pravednije ga usporediti sa pokojnim Victoryjem. Želio sam otkriti je li Victory dobio dostojnog nasljednika.

Victory se nalazio na toj lokaciji u Dubravi sve dokle moje sjećanje seže unatrag pa sam ovu promjenu doživio kao svojevrstan šok, udar na vlastito djetinjstvo. Victory je u kvartovskim okvirima s vremenom postala kultnom pizzerijom, prvenstveno zahvaljujući tada u kvartu rijetkoj uporabi prave krušne peći, kao i zahvaljujući podebljem pizza majstoru koji je slovio kao čovjek koji zaista zna kako je pravilno upotrijebiti. Iako famoznost Victoryja, koliko ja znam, nikada nije prešla okvire (Gornje) Dubrave, u mojem sjećanju će uvijek označavati pojam dobre, velike i jeftine kvartovske pizze.

Ružna ali funkcionalna terasa

Kada se zimi približite mjestu nekadašnjeg Victoryja i sadašnjeg Velocea, na prvu vas se loptu može neugodno dojmiti vanjski izgled pizzerije. Malena terasa pred ulazom sa svih je strana okružena beskrajno ružnim plastičnim pokrovom. Naravno, sama zamisao je nadasve pohvalna – funkcija tog nakaznog plastičnog omotača je da pri hladnijem vremenu omogući ugodno obitavanje na terasi gostima koji imaju želju zapaliti cigaretu. Sama terasa nije impresivna – nekoliko jeftinih kafićkih stolova i stolica razbacanih unaokolo. No, ako vas ne odbije vanjski dojam, na temelju kojega objekt izgleda kao obična prčvarnica, unutra ćete naići na sasvim drugačiju situaciju.

Interijer je uređen sa mnogo više ukusa. Neki od zidova izgrađeni su od opeke, što u kombinaciji sa masivnim drvenim stolovima i stolicama pridaje ugodnom starinskom ugođaju. Preostali zidovi obojeni su u nenametljivu zelenu nijansu, a utori u zidovima minimalistički su ukrašeni ukusno odabranim i raspoređenim ukrasnim biljem. U samom objektu obično svira neka nenametljiva i ne odviše glasno navijena muzika s radija. Što se sanitarnog čvora tiče, on definitivno nije glamurozan i blještav kao u McDonaldsima ili kasinima. Bijele pločice prekrivaju podove i zidove. Ipak, cijeli prostor je čist, u njemu nema smrada izlučevina u zraku. Opremljen je sapunom i wc papirom. Posluga je veoma ljubazna, te vas uljudno pozdravljaju pri ulasku, a na kraju nenametljivo pitaju jeste li svime bili zadovoljni. Ako u objektu nije gužva, vašu pizzu vjerojatno ćete dobiti već za petnaestak minuta.

Seciranje pizze

Izbor pizza je pozamašan. Veloce nudi 18 vrsta pizza, te sam na prvi pogled ustanovio da su čak i nešto maštovitije zamišljene od onih u cjeniku prijašnje pizzerije. Cijene su veoma pristupačne, kreću se od 30 do 40 kuna, ovisno o vrsti pizze (klasična velika Miješana košta pohvalnih 30 kn!). Objekt u ponudi ima i petnaestak vrsta piva, uglavnom domaćih, i uglavnom po cijeni od 12 kn. Osim pizza, Veloce radi i sendviče, lazanje i ćevape.

Napokon je došao i trenutak same degustacije. U svojoj požrtvovnoj misiji da vas informiram prežderavajući se i dodatno unakazujući svoje tijelo, odabrao sam veliku pizzu ‘Callum’, čiji su sastojci rajčica, sir, šunka, šampinjoni, vratina, špek, jaje i luk. Cijena je bila 36 kuna, što je sasvim prihvatljivo u današnje vrijeme luđačkog elitizma nekih pizzerija koje svoje proizvode naplaćuju i preko 50 kuna.

Kada nakon kratkog čekanja dobijete na stol svoju pizzu, prvi vizualni dojam je da je ona pozamašna. Zapravo, velika je poput kotača automobila. Bio sam siguran da neću otići gladan. Također, doima se veoma bogata svim mogućim sastojcima, šarena, tusta i dobro pečena. Na sastojcima se ne škrtari i ravnomjerno su raspoređeni površinom. Oni su, istina, kupovni, no nisu i niske kvalitete te su u samom osmišljanju i pripremi pizze maksimalno iskorišteni. Okusi su skladni i neagresivni, kao i začinjenost. Kao posebnu dekadentnu opciju, možete za dodatnih 5 kn zatražiti punjeni rub.

Zadovoljavajuće, usprkos nedostacima

Ipak, pomalo očekivano, sama pizza nije bila bez ikakvih nedostataka. Olakotna je okolnost da su ti nedostaci gotovo identični onima pizze iz Victoryja i nisu veliki. Unatoč talijanskom nazivu lokala i pizza, one nemaju talijanski štih. Glavni problem je tijesto. Ono jest veoma hrskavo i dobro pečeno, no stekao sam dojam da nije dovoljno slano. Također, za nečiji ukus moglo bi biti mrvicu predebelo. Rezultat je tijesto koje ima pomalo ‘pekarski’ štih, no treba uzeti u obzir da se ovdje pizza i spravlja u krušnoj peći, te da je neki i cijene upravo takvu. Samoj pizzi kao da nedostaje malo dodatne sočnosti, pogotovo što ste bliže rubu. Krajnji je dojam da bi bila veoma dobra da su dodali još malo soka od rajčice.

Sve u svemu, ako niste pretenciozni, ako ne priznajete isključivo talijansku pizzu te cijenite obilnu pizzu bogatu raznolikim sastojcima, i ako volite atmosferu malih kvartovskih ugostiteljskih objekata u kojima dobivate poštenu protuvrijednost u zamjenu za vaš novac, pretpostavljam da ne biste trebali biti razočarani, i da biste sa mnom mogli zaključiti kako je Victory dobio nasljednika koji neće oblatiti njegovu uspomenu.

OCJENE:

Objekt:                                Pizza:

terasa ……………..6/10     cijena ……………..8/10

interijer …………..7/10     vizualni dojam …8/10

wc …………………7/10      veličina …………..8/10

posluga ………….8/10       sastojci ……………8/10

cijena …………….8/10       tijesto ……………..6/10

izbor jela ……….8/10       vrijeme pripreme..8/10

KONAČNA OCJENA: 7.5