“Kink” i normalizacija nastranog

Piše: Vida Starčević

Queer Zagreb i udruga Domino ove su godine po prvi puta ugošćeni na Zagreb Film Festivalu s programom “Re-kreacija Queera”. Prema službenom opisu selektora programa, namjera je bila pokazati estetiku pomaknutog koja opisuje queer, a zastupljeni su bili filmski uradci od 1930. godine do danas. Za umjetnički opstanak queera potrebno je podsjetiti se na trenutke nenormativnosti pa su tako na Re-kreaciji Queera prikazani “Djevojke u uniformi”, njemački film prolezbijske tematike, “Žrtva”, britanski film o društvenoj netoleranciji i seksualnom puritanizmu u ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, Pasolinijeve “Canterburyjske priče”, nekoliko uradaka Jerryja Tartaglie te dokumentarac “Kink”.

Petica ekipi iz Queer Zagreba za trud, ali teško je ne primijetiti da je pet od osam filmova u izboru “Re-kreacije Queera” o homoseksualcima. Od LGBTQ-a najviše se, što je i prečesto slučaj, ističe G, a ostala slova pojavljuju se tek kao elementi u tragovima. Da nije bilo “Djevojaka u uniformi” i “Kinka”, ovaj popratni program jedva bi izvukao dvojku.

Dokumentarni film “Kink” režirala je Christina Voros, čije se ime često veže s glumcem i redateljem Jamesom Francom, koji je sudjelovao i na drugim filmskim uradcima o alternativnim seksualnostima, kao što su “The Feast of Stephen”, “The Broken Tower” i “Interior. Leather Bar”. “Kink” je priča o uspjehu malog poduzetnika, koja bi nas sve trebala ohrabriti u ovim teškim recesijskim vremenima. Peter Acworth je svoje poduzeće započeo u studentskoj sobi na Columbiji, da bi nakon devet godina otkupio staru oružnicu u San Franciscu i s minimalnim ulaganjima je pretvorio u stožer kink.com, internet tvrtke za hardcore BDSM pornografiju. U dokumentarcu Acworth sve ovo objašnjava, dok se u pozadini čuju zvuci grupnog seksa koji se upravo snima dvadesetak metara dalje. U sljedećoj sceni, jedna od redateljica, Maitresse Madeline, demonstrira modelu (izvođače se nikada ne naziva glumcima) kako će mu partnerica nagaziti na penis bez da ga boli.

“Kink” je informativan dokumentarac za one koji o BDSM-u i pornografiji ne znaju ništa, ali uspijeva zadržati pažnju i onih koji su upoznati s fetiš scenom i alternativnom pornografijom. U pauzama između bičevanja, vezanja i vješanja naglavačke, modeli i redatelji su nasmijani i prijateljski raspoloženi. Sve ih okuplja ljubav prema boli, iako dolaze iz različitih pozadina. Redatelj Van Darkholme odrastao je na farmi i maštao o tome kako veže američke sportaše u svom štaglju. Već spomenuta Maitresse Madeline kao tinejdžerka maštala je o tome kako je otimaju, guše i vežu. Jedna porno glumica nasmijana objašnjava kako je odrasla u dobroj obitelji, nema problema s ocem ni trauma iz djetinjstva: samo voli biti putena. Odmah nakon kadar se proširi i redatelj Tom Cat zamoli je da se naguzi kako bi mogao uključiti stroj za seks između njezinih nogu.

U 79 minuta dokumentarca, razni govornici – redateljice i redatelji, tehničari, voditeljica castinga, modeli i vlasnik tvrtke – trude se objasniti sve aspekte BDSM-a. Pritom naglašavaju važnost pristanka, podjelu moći između dominantnih i submisivnih sudionika u seksualnom činu te koliko je bitan aftercare – proces međusobnog smirivanja i nježnosti između partnera nakon svakog BDSM čina. Ostavlja se dojam kako su u snimanju ovakve pornografije jasno definirane granice toga tko što može i želi raditi. Modeli prije snimanja znaju u što se upuštaju i što će im se sve raditi, a svatko na setu u svakom trenutku može prekinuti.

“Kink” je iskren, objektivan i sveobuhvatan prikaz ne samo rada u tvrtki kink.com, već i BDSM načina života. Svi zaposlenici tvrtke svoj se posao trude prikazati kao nešto normalno, no isto tako otvoreno govore kako većina ljudi u pornografskoj industriji ostane maksimalno dvije godine te da postoji velika većina izvođača koji snimaju zbog novaca. Domina Felony, koje se očeva strana obitelji odrekla kad su doznali čime zarađuje za život, objašnjava kako je najteži dio posla imati djecu i objasniti im o poslu. Ona ih ima troje i ne zna kako bi reagirala kada bi se jedno od njih htjelo baviti pornografijom, jer u toj industriji ima puno “izgubljenih duša”.

U cijelom repertoaru “Re-kreacije Queera”, “Kink” je pobudio najveći interes publike, koja je provela prvih petnaestak minuta filma u nelagodnom smijehu koji se utišao kako je film odmicao i kako se publika počela navikavati na tematiku i na prikaze seksa i pornografije koji ovdje nisu tabu teme, nego posao, hobi, strast i način života. Iako uključuje nasilje i grubosti, BDSM ne škodi nikome, jer između partnera uvijek postoji pristanak, granice, “sigurnosne riječi”, poštovanje i nježnosti, što “Kink” odlično pokazuje.