Razgovarala: Mirta Jurilj
Sergej Vutuc rođen je 1979. godine u Doboju (BiH), a odrastao je u Zagrebu. Trenutno živi i radi u Heilbronnu (Njemačka). Od sredine 90-ih godina, priključuje se punk i skateboard zajednicama; primjetan je značajan utjecaj estetike i filozofije ovih DIY kultura na njegovo stvaralaštvo.
Što za tebe znači pojam street art i postoji li uopće u Hrvatskoj street art scena (u svjetskom pogledu)?
Kako opisati značenje nečega što već imenom – mislim na englesku sintagmu ulična umjetnost – govori sve… Iako, za mene, radi se čisto o definiciji umjetnosti koja nastaje u javnom prostoru. Ima li street arta u Hrvatskoj? Da, konstantno. Već sedamdesetih godina prošlog stoljeća postojala je jedna predivna scena koja se u to vrijeme nije etiketirala na bilo koji način, niti ce se ikada etiketirati. Međutim, jedan dio njihovog rada odvijao se u okvirima onoga što javnost danas konzumira kao street art. Samo, za razliku od onog što se događa “danas”, ova je scena bila izvan “svjetskog trenda” – imala je vlastiti identitet, te vlastiti odnos s okolinom koji je čak bio poetičan i edukativan. Nadam se da budućnost street arta nije u šabloni.
Misliš li na šablonu kao tehniku grafitiranja (stencil graffiti, op. aut.) ili na šablonu kao nešto monotono, jednolično?
Da, moj odgovor je vrlo dvosmislen.
Gdje je granica umjetnosti i vandalizma?
Umjetnost mora biti ispred vremena, te reflektirati društvo i njegove potrebe. Cijena toga je umjetnički rad. Govoriti o suparništvu ili suradnji između street arta i grafita je glupost… Radi se o ulici, zidu koji pripada ili nekome, ili svima.
Kojim se sve tehnikama služiš? Kako bi opisao svoj stil?
To ovisi o unutarnjim osjećajima, društvenoj situaciji, okolnostima, a najljepši dio svega toga je spontanost. Možda je određivanje tehnike i stila jednako definiranju street arta – to je nešto što se može samo osjetiti.
anwa.com.hr 