Rana na psu, rana nezarasla

Piše: dr.vet.med Sdlakomnajeziku

Acral lick granuloma i hot spot dobro su poznate ključne riječi u tražilici svakog internet- vlasnika psa. Radi se o autoimunim kožnim bolestima koje se mogu izliječiti, ali važno je da spriječite svog ljubimca da intervenira u ranu lizanjem i češkanjem.

Stara narodna poslovica glasi: rana na psu – rana zarasla. Misli se da pse, u načelu, ne treba liječiti. U prošlosti se službeno nad psima gotovo i nije primjenjivalo liječenje sve do kraja 18. stoljeća, kad je Delabere Pritchett Blaine osnovao veterinarsku praksu u Sussexu, u Engleskoj, u kojoj je liječio pse te je, iako nije bio kvalificirani veterinar ili profesor, godišnje u kliniku primao više od 2500  pasa.

Početkom 90–ih godina 20. stoljeća u Zagrebu se otvaraju prve privatne veterinarske ambulante specijalizirane za kućne ljubimce. Otad mnogi veterinarski praktičari u Hrvatskoj uočavaju važnost i primjenjivost znanstvenih spoznaja iz veterinarske dermatologije pasa. Zato su danas “acral lick granuloma” i “hot spot” dobro poznate ključne riječi u tražilici svakog forumaša vlasnika psa.

Acral lick

To je kožna bolest pasa koja počinje takoreći sama od sebe, neki je smatraju autoimunim kompleksom za čiji je nastanak dovoljan neki okidač iz okoline – ogreb, ubod ili bol. Bolest se javlja na nekom od udova na način da se na malom dijelu kože pojavi potkožno bubrenje tkiva, koje se ubrzo otvara u obliku granulirane, grube rane, koja izgleda svježe i mesnato, gotovo poput izrasline, ali je njezina površina više-manje u ravnini s kožom. Rana sama po sebi ne bi bila strašna kada je pas ne bi lizao. Međutim, ubrzo nakon pojave iritacije na tom mjestu, nastaje opisana rana, koja se u veterinarskoj dermatologiji popularno zove “acral lick granuloma”. Predodređena mjesta za nastanak rane su periferni dijelovi tijela, odakle i pridjev “akralno” (krajnje, rubno) – donji dijelovi udova, kraj repa ili uške.

Što se zapravo događa s tim mjestima koja jednom počnu svrbiti? Odakle se generira taj neprekinuti podražaj koji se tek naoko smiruje lizanjem ili češanjem? Jedan od ponuđenih mehanizama nastanka takve patologije je teorija dermatoma, tj. teorija da je cijela koža podijeljena u inervirane sektore, kojima dirigiraju spinalni živci, i jednom kad podražaj načne dermatom, taj kožni sektor svojim osjetilnim vlaknima daje osjet nelagode koji je odgovoran za kompulzivnu reakciju češanjem ili lizanjem.

Podijeljena su mišljenja veterinarskih dermatologa o tome koji je pravi uzrok kompleksa acral licka, ali se uglavnom slažu da je dijagnoza vrlo nezgodna, a liječenje prilično frustrirajuće za veterinara i vlasnika, a naposljetku i za psa, koji se  bori sa simptomom ustezanja od lizanja, jer je to zapravo jedini lijek. Jednom kad se rana pojavi u svojoj punoj krvavosti i obliku “kao da je psu netko odgrizao komad kože, ali prije najmanje tri dana”, potrebno je napraviti toaletu s određenim antiseptikom (betadine, klorheksidin), staviti povoj koji će psu onemogućiti lizanje ili čak elizabetinski ovratnik. Te su rane redovito malo inficirane pa je potrebno primijeniti antibiotik i manju dozu kortikosteroida, kojom se nastoji smanjiti upalna reakcija organizma, a koja se očituje otečenjem i eksudacijom. U idealnim uvjetima inicijalno liječenje antibiotikom i kortikosteroidom traje oko 10 dana, nakon čega je potrebno ostaviti povoj čak i do tri tjedna. Neki psi su vrlo odlučni u nakani da ipak poližu ranu pa se u nekim slučajevima upotreba gorkog spreja za odbijanje od lizanja pokazala vrlo uspješnom, čak toliko uspješnom da kojiput nije bilo ni potrebno davati druge lijekove (antibiotik, kortikosteroid).

Međutim, unatoč svim opisanim metodama i načinima te angažmanu vlasnika, nerijetko ta rana ipak ne zacjeljuje, ili zacijeli nakratko, ali dermatom zbog nekog razloga ponovno bude podražen i cijela stvar se, na veliku žalost vlasnika i veterinara – ponavlja ispočetka. U tom slučaju se preporučuje odstraniti dio kože s ranom i dovoljno dubokim slojem potkožnoga tkiva. Na nekim mjestima, posebice na krajnjim dijelovima noge, to znade biti nezgodno, jer nema dovoljno kože da se zatvori defekt te se mora raditi plastika rane metodom izrezivanja tzv. flapa, a to je zapravo pokrivanje defekta kože kožom izrezanom sa susjednog mjesta.

Što bi se dogodilo kad bismo ostavili psa da liže svoju ranu? Naposljetku se svi smire. Pa tako i taj pas, s manjim ili većim defektom kože, koja na oboljelom mjestu zarašćuje dubokim ožiljkom jako ogrubljele kože nepokrivene dlakom. Vrlo ružno, ako mene pitate.

Hot spot

Također česta kožna bolest pasa, koja se prevodi kao traumatska piodermija ili madidantni ekcem, a počinje nastankom vlažne krvave rane nepravilnog oblika, pri čemu se oguli površinski sloj kože i otpadne dlaka, takoreći – preko noći. Mehanizam nastanka sličan je kao i u akral licka, ali je prognoza nešto povoljnija, budući da se javlja na mjestima koja su psu manje dostupna za lizanje. Rana je obično zagađena populacijom bakterija Staphylococcus intermedius, inače normalnog stanovnika kože, koji se pretjerano razmnoži i uzrokuje gnojenje rane. Liječenje je slično kao i za acral lick, s tim da u velikom broju slučajeva hot spot prolazi od lokalnog liječenja, što znači obradom i toaletom rane klorheksidinom (pjenušavi plivasept, ružičasti), nekoliko puta dnevno kroz tjedan do deset dana.