Piše: dr.vet.med Sdlakomnajeziku
Nabavili ste mladu mačku koja je nakon nekog vremena počela kašljucati ili je jednostavno postala mlitava. Činilo vam se da je bolesna pa ste je odveli veterinaru koji je ustanovio simptome općeg infekcijskog sindroma – malaksalost, febru, gubitak apetita. Dao joj je simptomatsku terapiju i mačka je bila bolje. Međutim, nakon dva tjedna ponovno je klonula. Veterinar je ustanovio iste simptome te ponovio terapiju, ali vam također predložio i test na mačju sidu. Rezultat je bio pozitivan.
Oblio vas je hladan znoj, pomislili ste na trenutak kad vas je ta mačka polizala po ogrebotini i kako vam se to tada činilo simpatično, a sad, sad se počinjete bojati za vlastiti život i očajno piljite u veterinara, ne vjerujući svojim ušima. Međutim, vaše uši već u idućoj rečenici veterinara bivaju oplahnute izjavom, koju ste, naravno, i očekivali – da je to mačji retrovirus i da ne može prijeći na ljude i uzrokovati sidu. Dobro, sad vam je laknulo, ali što s mačkom, kako dalje?
Veterinar vam dalje objašnjava kako mačku treba kastrirati kako ne bi prenosila mačju sidu na druge mačke s kojima bi se parila, kao ni na potomke. Prognoza mačje side u usporedbi sa sidom u ljudi itekako je povoljnija – jeftinije se liječi, a razmjerno trajanju života moglo bi se reći da mačke sidašice žive duže od ljudi oboljelih od side. No, nažalost, u nekim slučajevima može se dogoditi da će vašoj mački već iduća oportunistička infekcija postati kobna, ovisno o individualnoj otpornosti.
Kako kola virus i što se događa s tijelom?
Mačju sidu uzrokuje retrovirus FIV–a (Feline immunodeficiency virus), koji spada u porodicu lentivirusa (lenti – lat. spor; pridjev). Bolest se prenosi krvnim kontaktom – najčešće preko ugriznih rana, a rjeđi putovi prijenosa su spolni kontakt te sa zaražene majke na mačiće, ali su i oni mogući. To sad već objašnjava veterinarovu uputu o kastriranju zaražene mačke.
Nakon ulaska u organizam, virus se razmnožava u regionalnim limfnim čvorovima. Zatim se limfom prenosi po tijelu te uzrokuje generalizirano povećanje limfnih čvorova te počinje oslabljivati imunološki sustav, iscrpljujući ga i onesposobljavajući za obranu od raznih oportunističkih infekcija, od kojih bi se zdrava mačka obranila. To stanje trajne nesposobnosti obrane od uzročnika zove se imunodeficijencija, a ona će u konačnici i uzrokovati da mačka ugine. Neke mačke žive godinama, a da se nisu ispoljili apsolutno nikakvi simptomi. Neke od njih podložne su infekcijama očiju, zubnog mesa, usne šupljine, prate ih proljevi, upale mjehura. Takve mačke postupno (, ali progresivno) mršave; gube dlaku; krzno im postaje neuredno i vrlo su letargične.
I ovaj slučaj još jednom potvrđuje da mačka ima 9 života pa ukoliko vaša mačka ima sidu, zaista postoji velika vjerojatnost da joj FIV neće biti koban. Od nedavno postoji cjepivo protiv mačje side, ali još nije dostupno u Hrvatskoj. Velika je antigena raznolikost virusa (poznato je 5 sojeva), a vakcina je učinkovita protiv samo njih 3 i to je još uvijek nedovoljno (84%) . Također, nije još prošlo dovoljno vremena od prvog korištenja vakcine do danas da bi se u potpunosti mogli popratiti i opisati eventualni nuzučinci (npr. sarkom, koji se može razviti na mjestu injekcije, kao što je već potvrđeno za vakcinu protiv mačje virusne leukemije). Dakle, da rezimiram, u većini slučajeva mačja sida manje je dramatična nego kod ljudi jer ne zahtijeva skupe lijekove i sofisticiranu njegu. Uspješno liječenje uvelike ovisi o stavu i odgovornosti vlasnika.
anwa.com.hr 