Kazališno-glazbeni vrtuljak na 2. Kotar Festu

Napisao i snimio: Franko Burolo

Evo nas već u rujnu. Pomalo smo se svi već vratili svojim školama, fakultetima i poslovima, svojoj rutini. Anwa se nakon poduže neplanirane ljetne odsutnosti konačno vratila u pogon. No rezimirajući ljeto, mora se svakako spomenuti KotarFest!2, na kojem je poseban gost bio i novinar Anwe. 

Drugi po redu KotarFest! ove se godine održavao od 20. do 25. srpnja u Delnicama i Fužinama. Program je započeo u subotu 20. srpnja u kasnojutarnjim satima u delničkom Parku kralja Tomislava humanitarnom utrkom “Tvoj korak za osmijeh djeteta”. Utrkom su se skupljala sredstva za delnički Dječji vrtić “Hlojkica”, a pobjednicima su dodijeljene vrlo simpatične drvene medalje, najveća za prvo i najmanja za treće mjesto. Istu večer, u aranžmanu delničke udruge Arterija, održan je u Goranskom sportskom centru u Delnicama, odmah do parka, 10. Park Rock – koncert na kojem su ovoga puta hedlajneri bili Teška industrija. Istaknuo bih i zagrebački bend Kevlar Bikini, koji su imali daleko najmoderniji i, po meni, najupečatljiviji nastup te večeri.

Judita Franković briljirala u Gorkom, Pinkleci oduševili Snjeguljicom

Glavni program festivala počeo je u nedjelju navečer 21. srpnja u delničkom Radničkom domu popularnom predstavom Mani Gotovac Pričaj mi o Gorkome, u ponešto izmijenjenoj glumačkoj postavi. Lelu Margitić na Kotar festu zamijenila je mlada Judita Franković, što je izazvalo određenu skepsu kod dijela publike. Brinulo ih je što je ulogu pripovjedačice, koja se pod stare dane prisjeća svoga kompleksnog odnosa s Gorkim, tumači glumica koja je najmlađa od njih troje. No Judita je, zajedno sa svojim kolegama, uskoro pokazala da razloga za zabrinutost nema. Ulogu je odlično odradila. Naravno, efekt na publiku ne može biti isti kao onaj Lele Margitić, ali s Juditom Franković dolazi bolje do izražaja podvojenost i “shizofrenost” protagonistkinje. Odlično je i što se predstava odvija kroz gledalište i povremeno uključuje komunikaciju s pojedinim gledateljima, čime je i publika konkretnije umiješana u dramu. Ne ostavlja se dovoljno prostora za ravnodušnost, i to je dobro.

A kad smo kod angažiranja publike, na drugi je način to sljedeći dan učinila i Kazališna družina “Pinklec” iz Čakovca u predstavi Rone Žulj i Mirana Kurspahića Snjeguljica mora umrijeti, također u Radničkom domu u Delnicama. U svakoj svojoj nedoumici, junak bi upitao publiku što učiniti. Publika bi onda glasala za opciju A ili opciju B, od kojih svaka ima svoje moralne motive, ali i posljedice koje po svakoj odluci slijede. Tako se u konačnici dogodilo da je publika odlučila smilovati se zloj kraljici i ne ubiti je, što je ova iskoristila kako bi konačno ubila i Snjeguljicu i junaka. Radi se, dakle, o vrlo poučnoj predstavi koja potiče na promišljanje o uzrocima i posljedicama odluka koje svatko od nas svakodnevno donosi. Urnebesna komičnost ove predstave naglašava kako je moguće, kao u našem slučaju, da niz nevinih, čak i opravdanih odluka, može jednu veselu, razdraganu i dobronamjernu igru uskoro pretvoriti u tragediju.

Sljedeće jutro, u utorak 23. srpnja, Pinkleci su imali još jedan angažman, ovaj put pred najmlađom publikom u Domu kulture u Fužinama. Tamo su pred oduševljenim dječjim licima igrali lutkarsko-igranu predstavu A tko si ti? redatelja Romana Bogdana. Predstava je to po motivima iz bajke Neposlušno mače Ivana Bjeliševa, u kojoj se na djeci pristupačan način problematiziraju pitanja identiteta.

Čilanje i gala koncert bez orkestra

Festival je zatvoren u četvrtak 25. srpnja navečer u Radničkom domu u Delnicama uz Opera Night, u izvedbi Goranke i Marina Tuhtana, sopranistice i tenora. Riječ je o klasičnom gala koncertu uz multimediju. Pohvalna je ideja da se pomoću suvremene tehnologije ovaj žanr može dovesti čak i tamo gdje možda nema uvjeta za dovesti čitav orkestar, zbor i sve ostalo što bi inače bilo potrebno za operni gala koncert. K tome, ovaj koncert ima i vrlo bitnu didaktičku notu, pošto audiovizualne projekcije koje najavljuju arije pružaju crtice iz života skladatelja, anegdote ili rezime radnje opere kojoj pripada sljedeća arija.

Ni u srijedu nije bila rupa u programu. Taj su dan organizatori izabrali za “Chill Day”, tj. opušteno druženje u parku u Delnicama uz glazbu, piće i žonglerski nastup s vatrom. Isti dan je na obližnjem zidu slikarica Jasmina Jogić započela raditi mural u čast Kotar teatru – organizatoru festivala. Fešta je tako trajala do kasnih noćnih sati, kada je pomalo počelo i kišiti. U ponedjeljak i srijedu bile su organizirane i kreativne radionice za djecu vrtićkog uzrasta u Delnicama i Fužinama. Dječji su radovi bili izloženi u predvorju Radničkog doma u Delnicama sat vremena prije početka završne predstave.

Sve u svemu, ako je motivacija i cilj ovoga festivala oživjeti kulturni sadržaj Gorskoga kotara, rekao bih da odrađuje odličan posao, pogotovo po pitanju specijalnosti organizatora, a to je kazalište. Predstava možda i nije bilo jako puno, ali njihova kvaliteta to itekako nadoknađuje i nadilazi. Izdvojio bih tu svakako Pričaj mi o Gorkome, Snjeguljica mora umrijeti i A tko si ti? kao tri vrhunske predstave, što za jedan mali festival nije uopće loše. Recepcija i posjećenost festivala pokazuju da su ovakve stvari Gorskome kotaru itekako potrebne, ali i da organizatore čeka još puno posla. Nastave li s ovim istim entuzijazmom i zadržavajući fokus na teatru, ne vidim zašto s vremenom ne bi i Gorski kotar svako ljeto postao jedan od centara vrhunskog kazališta u Hrvatskoj.