Piše: Vinko Drača
Hrvatski prijevod knjige „John umire na kraju“ Davea Wonga bio je za mene ugodno iznenađenje, jer nisam znao da je knjiga prevedena kod nas, kao ni da je mogu naći u svojoj kvartovskoj knjižnici. Kao poklonik Davea Wonga i cijelog online portala „Cracked.com“, odmah sam se bacio na čitanje. No, kad me nekoliko dana poslije entuzijastični prijatelj pitao o čemu je knjiga, nisam mogao jasno opisati.
Naravno, mogao sam reći da se radi o dvojici šmokljanskih ovisnika o videoigrama koji u pauzama spašavaju svijet od „Sjenovitih ljudi“ iz dimenzije analogne paklu, uz pomoć čudne halucinogene droge nazvane „sojin umak”, ali to je zvučalo luđački. Jer roman jest lud. Čitatelji Wongovih internetskih članaka (siguran sam da će oni prvi posegnuti za ovom knjigom, ako već nisu) prepoznat će ozbiljnost isprepletenu s pomalo apsurdnim humorom i šalama, koje bi iz nečije tuđe tipkovnice zvučale loše, ali kad ih čujemo ovdje, zvuče poznato i izmamljuju nam na lice onaj nevini smiješak iz pubertetskih godina, kad je humor baziran na prostim igrama riječi i seksualnim aluzijama bio najsmješnija stvar u svemiru.
Radnja se iz početka čini čudnom, a povremeni Wongovi izleti u psihodeliju iziskivat će dosta koncentracije da shvatimo što se tu, k vragu, događa. No nakon prvih dvadesetak stranica knjiga će vas uvući u svoj nadrealni svijet i bit ćete uvjereni da je jedan od najboljih romana koje ste pročitali u posljednje vrijeme. Glavni likovi su John (iz naslova), lijeni ljubitelj akcijskih videoigara, alkohola i tuluma, koji ne može zadržati posao, te njegov cinični prijatelj David. Njihov život, ispunjen divljim partyjima i ljenčarenjem, naglo postaje zanimljiv kad upoznaju stereotipnog Jamajkanca još stereotipnije nazvanog Robert Marley. On ih upoznaje s drogom zvanom „sojin umak“, specifičnim pripravkom za mijenjanje percepcije. Nakon što je uzmu, njihova percepcija stvarnosti zauvijek se promijeni te postaju svjesni plana „Sjenovitih ljudi“ – čudnih bića motiviranih jedino željom da siju luđački “lovecraftijanski” kaos našom dimenzijom.
I tu stvari postaju zanimljive.

Čitajući knjigu uživat ćete u sjajnim dijalozima glavnih likova – svaki od njih mogao bi stajati kao završna poanta u stvarno dobrom vicu. Također, shvatit ćete da je njihov pristup natprirodnom iskonski čudan – dijelom su užasnuti prodorom demonskih antagonista u našu dimenziju, no kako priča odmiče prema kraju, sve se više čini da ih cijela ta gungula zapravo užasno zabavlja. To je naročito vidljivo u liku entuzijastičnog Johna – on u borbi protiv onostranog nalazi neku vrstu prirodnog talenta. Osim likova, svi oni koji su odrastali u devedesetima uživat će i u brojnim referencama na klišeje koji su obilježili to doba – od ismijavanja poznatih New Age ikona poput Davida Ickea i Ericha von Dänikena te televizijskih emisija Ghostbusters i Dosje X, do posveta heavy metal glazbi i geekovskoj supkulturi. Ova knjiga bit će luđačka vožnja, pomalo nostalgična, na nekim dijelovima nejasna zbog ubrzanog tempa naracije, ali vožnja u kojoj ćete, ako ste i sami ludi i otkačeni, uživati.
Teško je naći jasne poruke ove knjige: Wong je, kao poznavatelj popularne kulture, društva i referentne horror literature, upleo mnogo toga u svoju luđačku pripovijest. U životima glavnih likova nalazimo satiru konzumerističkog hedonizma, u „Holokaust devi“, pjesmi Johnovog benda i jednom od najsmješnijih trenutaka romana, ismijavaju se neki od pretencioznih trendova u današnjoj rock glazbi, a trenutak Davidove halucinacije preobražava pop-hitove s radija u rasističke ispade, kako bi otkrio dvoličnost politički korektnog društva našeg stoljeća. Ali naravno, svatko će naći još mogućih poruka u tkivu ove knjige, koja je mnogo bogatija sadržajem nego što njena kratko prepričana radnja ikada može izreći.