Iggy i Arctic Monkeys slamke spasa ovogodišnjeg INmusic festivala

Pišu: Vida Starčević i Snježana Žilka

 Snimila: Snježana Žilka

Snilo se i našem INmusicu da je Glastonbury, tako da je ove godine festival na Jarunu bio zavijen u blato, kišu i crne oblake. S obzirom da se naša dijeta za vrijeme tri dana trajanja festivala sastojala od medice, sangrije, mesa i duhana, i da nam je pamćenje više vizualno nego verbalno, sjećamo se samo određenog slijeda pokretnih slika.

 inmjuz

Dvije djevojke u kratkim hlačama i najlonkama – što je bio glavni modni trend ovogodišnjeg INmusica, ako vjerujemo fensi modnim portalima – kako plešu u blatnoj lokvetini uz zvukove Stealing Sheep, twee trio iz Liverpoola, čija muzika je apsolutno i sasvim prikladna za takvo vježbanje slobode. Dečki s ortodontskim željezom u ustima koji započinju poganje na Bloc Party, viču “Skini se!” i “Sviraj Majke!”; i kako smo, nakon nasilnog uključivanja u rečeni mosh pit, imali blata do koljena.

Čekanje u redu na zloglasnim fiskalnim blagajnama, dok Stooges sviraju u daljini i trčanje pred glavni stejdž čisto kako bismo vidjeli izgleda li Iggyjeva koža jednako fascinantno uživo kao i na telki. Točno u minutu, kao što je najavljeno, nabildani kum panka izlazi na pozornicu i instantno povlači masu u svoj punk/riot mood. Set lista – sami klasici: ‘I got Riot’, ‘Gimme Shelter’ te ‘Fun House’, tijekom koje Iggy poziva publiku da mu se pridruži na pozornici. Publika je doslovno proždrla Iggyja grljenjem, tako da je u jednom trenutku morao biti iznesen sa stage-a. No, stari vuk se ubrzo vraća i odrađuje nastup do kraja s ‘I wanna be your Dog’ i novom ‘Burn’ s friškog albuma ‘Ready to Die’. Publici se zahvalio nebrojeno puta, u svom stilu: ‘Thanks for fucking listening to us’, a mi otišli sa mišlju da će Iggy i sljedećim generacijama biti kum, djed pa i pradjed panka, ali će ostati dobar stari i neponovljivi Iggy.

Najzabavnije je bilo na popratnim žurkama

Najzabavnije je bilo na popratnim žurkama.

Hipsteri pjevali Rihannu, hipici masakrirali Linkin Park

Iako je Iggy izvukao nulti dan festa, ove godine je glazbeni švedski stol bio nešto siromašniji, ali Bloc Party i Editorsi su odradili sasvim solidne nastupe. Doduše, Arctic Monkeys su apsolutno ukrali srca rokera i gaćice curica diljem Otoka hrvatske mladeži. Začuđujuće je bilo da NOFX, koji je svirao prije Monkeysa, nije dočekan ni s približno jednakim oduševljenjem od strane publike. Na ekipu iz Sheffielda bilo je guranja opasnog po ruke i noge, pjevanja opasnog po glasnice i pljeskanja koje je predstavljalo ozbiljan rizik integritetu kože na dlanovima. Drugačiji je to bend od onog koji je nastupao na Prokurativama, a i bolje je tako. Samouvjereniji su, Alex Turner se konačno ošišao, i čuje se kako jako dobro sazrijevaju u svoj zvuk. Nisu od plastelina, ali nisu ni od kamena, i na svu sreću svoj Sheffield uvijek nose sa sobom, i u pjesmama, i u činjenici da im je bubnjar gotovo uvijek u donjem dijelu trenirke.

Ono što je ove godine iznenadilo jesu zaista bogati popratni festivalski sadržaji. Našlo se tu svega: ‘Nargila Chill out’ prostora, ‘Balkan Partyja’, bolje reći afterpartija; ‘Tko To Tamo Peva’ bus iz istoimenog filma preuređen u mini disco, ‘Tko Pjeva Zlo ne Misli’ retro party na kojem su se izmjenjivali rockabilly bendovi i širila vibra kakvog stajliš plesnjaka iz 50-ih. Najviše smo ipak ljudi zatekli ispred ‘Human Jukeboxa’ –čitav bend naguran u malu plastičnu kutijicu 2×2 koja je odašiljala odlične vibracije i tresla se od glazbe iznutra. U ugodnom sjećanju od 2013. će nam svakako ostati karaoke, na kojima smo doživjele hipstere kako pjevaju Rihannu i hipije kako masakriraju Linkin Park, i Šuma Striborova koja je u stvari samo šumarak osvijetljen lampionima i ozvučen zvukovima Ministarstva psihodelije.

MTV pojma nema!

I eto odradili smo i ovaj INmusic, da sada ne davim sa fiskalizacijama, nefiskalizacijama i nespremnosti organizatora na istu te drugim očitim propustima, koji su lako rješivi, osvrnimo se na pravi problem ovog festivala. S obzirom na cijenu trodnevne karte očekivali smo, u najmanju ruku, isto ono što nam pružaju strani festivali s 5 i više godina staža. Najmanje 3-4 headlinera po danu, da znamo da ne dolazimo uzalud. Jer sve ostalo je pičkin dim i nema isprike za festival kojem je ovo osma godina održavanja.

Svaka čast Iggyju, koji je izvukao nulti dan, i Arctic Monkeysima, ali s obzirom da se In Music hvali i reklamira od strane MTV-a kao jedan od 10 najperspektivnijih europskih festivala i naziva ‘Woodstockom 21. stoljeća’, zaključili bismo:

Rakije žedni posjetitelji na Otoku hrvatske mladeži

Rakije žedni posjetitelji na Otoku hrvatske mladeži

a) MTV nema pojma po običaju

b) MTV nije ustvari nikad bio na In Musicu pa ne zna

c) In Music se jako srozao posljednjih godina

(Izaberite točan odgovor, ili sva tri… ali uzmite u obzir da se pod izgovor ne uvažava recesija)

Konačna presuda? INmusic nam je pružio ono po što smo došli, plus još puno više blata nego što smo očekivali, i izgleda da je nakon sedam godina organizacija uspjela shvatiti koji sastojci čine kvalitetan festival, samo još trebaju usavršiti recept.

U duhu Balkana Živjeli!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s