Piše: Višeslav Raos
Tko ili što je Anonymous? Vjerujem da malo koji korisnik svjetske Mreže nije čuo za ovaj fenomen. Vizualno je izrazito prepoznatljiv u svojem offline obliku, na različitim protuvladinim i protubankarskim prosvjedima poput Occupy Wall Streeta po osobama zakrabuljenima s maskama Guya Fawkesa, jednog od vođa neuspjele Urote praha (Gunpowder Plot) 1605., bombaškog napada kojim je trebao biti srušen engleski kralj Jakov I. i na prijestolje vraćeni katolički vladari. Putem antiutopijskog stripa, pa onda i filma V for Vendetta, maska je izgubila svoj izvorni smisao, dok pak suvremene obljetnice ovog događaja (5. studenog) u Engleskoj ponajviše nalikuju pučkim veselicama obilježenima raskošnim vatrometom te više nemaju protukatoličko značenje.
Borci za slobodan Internet- bez cenzure
Pojava Anonymousa vezuje se uz 2003. godinu i stranicu 4chan. Radi se o imageboardu (forum baziran na slikama i popratnim komentarima), koji je također izvor popularizacije internetskih memova (memes), odnosno različitih slika i popkulturnih referenci popraćenih natpisima koji im daju specifičan humorističan, sarkastičan ili kritičan ton, a šire se mrežom dijeljenjem od osobe do osobe.
Ovaj je pokret sastavljen od anonimnih pojedinaca koji čine virtualnu zajednicu koja se trudi djelovati kao jedan deindividualizirani metakolektiv. Slogan Anonymousa govori kako se radi o „legiji koja ne zaboravlja i ne oprašta te koju se može očekivati“. Usprkos ovakvom pokušaju konstruiranju imidža jedinstva, radi se o labavo povezanoj skupini hakerskih aktivista (hacktivists) bez jasne strukture, hijerarhije ili pregleda o sastavu članstva. Baš poput suvremenih terorističkih organizacija, ova decentraliziranost i slaba povezanost omogućuje samostalno djelovanje pojedinaca i manjih skupina u skladu sa zajedničkim ciljevima i stavovima, neovisno o drugim članovima šire skupine. Međutim, važno je napomenuti da Anonymous nema koherentne ciljeve niti politički program. Hakerski aktivisti koji ga čine djeluju s namjerom obrane slobode govora i protoka informacija te se žestoko opiru svakom obliku cenzure, nadzora interneta i zadiranja u privatnost te podupiru softver otvorenog koda, kao i slobodnu razmjenu podataka na internetu, što implicira podršku torrentima i drugim peer-to-peer poslužiteljima za razmjenu. Anonymousi su također izrazili jasnu potporu WikiLeaksu. Za razliku od gusarskih stranaka (također izvorno izraslih iz grupacije ljudi oko poslužitelja PirateBaya u Švedskoj) koje su razvile čitav niz političkih sadržaja i prijedloga javnih politika, Anonymous nije politička grupacija, iako njene akcije mogu, dakako, imati političke implikacije, kao što pokazuje njegova uloga u širenju proturežimskih informacija i medijskih sadržaja uoči i za vrijeme Arapskog proljeća. Članovi ove skupine motive svojih hakerskih akcija vrlo često objašnjavaju time da su željeli postići komični efekt („I did it for the lulz“ u internom žargonu). Također, treba naglasiti da se radi o ljudima kojima djelovanje u digitalnom prostoru postaje zamjena za stvarni, materijalni svijet, tj. da se u mrežnom okruženju bave aktivnostima i samoprezentiraju sebe kao pojedince na način koji im ne bi bio moguć u svakodnevici offline života.
Na udaru scientolozi, Sjeverna Koreja i Izrael
Aktivnosti Anonymousa uključuju napade na stranice vlada i drugih organizacija koje smatraju izvorom medijske i društvene cenzure. Napadi se mogu sastojati od koncentriranog priljeva korisnika stranici koji onda mijenja tijek kolanja informacija na njoj, ali i od ubacivanja novog sadržaja (najčešće kritičko-satiričnog sadržaja s jasnim vizualnim identitetom Anonymousa), pa do rušenja stranica, odnosno obustave pristupa nekom URL-u. Na udaru se našli Sjeverna Koreja, ali i Izrael te YouTube i Pokret čajanke (Tea Party Movement). Predmet haktivističkih akcija također su bile stranice povezane s rasizmom i pedofilijom. Posebno je zapažena ostala borba protiv scijentologije koju su „uzeli na zub“ zbog pokušaja ove vjerske zajednice da suzbija sadržaje na internetu koji govore loše o njoj. U sklopu različitih akcija potpore WikiLeaksu, Anonymousi su proveli niz napada na stranice i kompanije koje su odbile raditi s WikiLeaksom, primjerice PayPal, što je pak rezultiralo milijunskim štetama za tog pružatelja online platežnih usluga.
Mnoge zemlje haktivističke akcije, s pravom, doživljavaju kao akt kibernetičkog terorizma te su stoga mnogi članovi Anonymousa do sada uhićeni. Njihove akcije svakako predstavljaju izazov i opasnost za internetsku sigurnost. S druge pak strane, upravo njihove kampanje protiv prijedloga zakona o povećanju nadzora nad internetom ACTA osvijestile su u široj javnosti problematiku privatnosti na internetu i slobodne dostupnosti informacija. Anonymousi nisu anarhistički teroristi u klasičnom smislu riječi, no neki aspekti njihovog djelovanja svakako se mogu okarakterizirati kao sigurnosna ugroza. Oni su iskaz specifične hakerske kulture koja osjeća internet kao svoj matični prostor koji valja braniti od vanjskog uplitanja i nadzora. Hakeri koji uspijevaju nadmudriti sigurnosne sustave vlada i velikih kompanija osjećaju se nadmoćno i važno, čime im raste ugled u krugu istomišljenika, dok im pak taj novoosvojeni status moći može služiti i kao sredstvo bijega od stvarnog života u kojemu se možda suočavaju s nizom socijalnih i ekonomskih problema koje haktivizam ne može riješiti, no kreativne internetske spačke mogu predstavljati koristan ispušni ventil za frustracije svakodnevice suvremenog svijeta.
anwa.com.hr 