Sanjaju li čitatelji električne knjige?

Piše: Vida Starčević

Moja teta ima umjetni kuk, moj prijatelj ima umjetni srčani zalistak, a ja se polako šlepam za njima sa svojom umjetnom knjigom.

Iako je prodaja e-readera pala je za 24 posto u korist tableta, Kindle je koristan gadget za one koji puno čitaju

Iako je prodaja e-readera pala je za 24 posto u korist tableta, Kindle je koristan gadget za one koji puno čitaju

Kindle je u moj život ušetao negdje 2011. godine, za vrijeme postdiplomskog studija. Na seminarima nas je bilo deset, a od tih je šestero mojih kolega Dickensa i Elliota čitalo s ekrana mršavijih od Keire Knightley. Mi ostali baktali smo se s knjigama težine nedonoščeta. Kasnije sam si počela govoriti kako sam Kindle kupila prvenstveno zbog toga što mi je trebalo nešto na čemu ću čitati knjige koje se više ne tiskaju, a potrebne su mi za studij, bez da mi to isto izazove migrene kakve sam dobivala od predugog buljenja u ekran. To je samo dio istine: htjela sam i lakšu torbu.

Prije kupnje svog prvog Kindlea bila sam oštri protivnik e-readera i bilo čega sličnog što ne dolazi u papirnatom obliku, kao oni audiofili koji tvrde kako je gramofonska ploča najbolji nosač zvuka. Moje mišljenje se promijenilo gotovo odmah čim sam to malo čudo primila u ruku. Ovo nije reklama za Amazon – postoje i e-readeri koji su jeftiniji, drugačiji, a možda čak i praktičniji od Kindlea, ali s njima nemam iskustva, tako da ću pisati samo o Kindleu. Ako vam je tako lakše, umjesto ‘Kindle’ ubacite ‘elektronički čitač neodređenog proizvođača’.

Nepodnošljiva lakoća downloadanja

Kindle je krasna stvar ako čitate puno i često i ne možete izaći iz kuće bez knjige zbog toga što na sebe može primiti teret od tisuće knjiga, a lakši je od papirnate bilježnice. Ekran je od elektroničke tinte, tako da imate osjećaj kao da čitate pravu knjigu od tinte i papira, a ne riječi na ekranu. Zbog toga nema glavobolja! Nema više šaranja po knjigama i slučajnog (ili namjernog) uništavanja vlasništva gradskih knjižnica ili dragih prijatelja, jer se citati na Kindleu označavaju pritiskom gumba. Baterija, za razliku od tableta, traje najmanje mjesec dana, ili dva tjedna ako ste jako predani čitanju A Song of Ice and Fire i progutate dvije tisuće stranica u četrnaest dana.

Problem je u tome što je Kindle toliko sličan pravoj knjizi u svakom pogledu da je lako zaboraviti kako je u stvari krhkiji od papira. Ako ste zaboravljivi i kratkog pamćenja, kao ja, ostavit ćete Kindle na podu kraj kreveta prije spavanja, ujutro stati na njega i onda provesti određeno vrijeme objašnjavajući agentima iz korisničke podrške kako ne, nemate pojma zašto su se odjednom na ekranu pojavile crne crte. Ako ste stvarno loše sreće, kao ja, to će vam se dogoditi dva puta. Umjesto da nakon drugog puta zaključim da nam nije suđeno, nisam odustala i danas svoj treći e-reader čuvam kao oko u glavi. On krasno potiče moju lijenost jer uz pomoć 3G interneta mogu u sekundi naručiti i početi čitati koju god knjigu želim, a kao i u svakoj današnjoj kreativnoj industriji, i u izdavaštvu se nađe način kako se može zaobići plaćanje proizvoda. Još jedna prednost e-readera je ta što nitko ne može vidjeti koju knjigu čitate, tako da ste pošteđeni zamišljanja osuđujućih pogleda u javnosti i možete u miru uživati u šundu, pretencioznim laprdanjima i seksi Harry Potter fanfictionu.

Zbogom knjigama?

Prema podacima od prošle godine, čini se da su tableti preuzeli tržište mašinica na kojima čitamo elektroničke knjige: prodaja e-readera pala je za 24 posto u odnosu na tablete. S druge strane, broj ljudi koji čitaju e-knjige je porastao za isto toliko, javila je američka agencija za istraživanje tržišta IDC. Znakovitije od ovih brojki jest činjenica da Amazon i Barnes and Noble trenutno rade na razvijanju svojih tableta, radije nego na unaprijeđivanju e-readera. Čini se da je kupcima bitnije imati jednu multifunkcionalnu napravu nego je li njezin ekran od elektroničke tinte ili sličan knjizi.

A knjige? Što je s knjižnicama i dobrim starim papirom? Što je s mirisom starih i novih knjiga, s užitkom okretanja stranica, savijanjem hrpta i ostalim dražesnim fizičkim osobinama knjige koje neoluditi prvo spominju kada govore protiv e-readera? Većina e-readere koristi zbog njihove praktičnosti i biznis internet nakladništva je sve uspješniji, ali knjige će se uvijek tiskati zbog nostalgije. Istina je da tradicionalnom nakladništvu ne ide baš dobro, što se vidi na primjeru toga da je poznata nakladnička kuća Boarders prije dvije godine proglasila bankrot, no to ne znači da ćemo tiskana slova uskoro zamijeniti za piksele. Tradicionalne knjige će samo morati pronaći način kako se izboriti za mjesto uz svoju mlađu obitelj e-readera.

Što se mene tiče, i dalje kupujem knjige, one elektroničke kao i tradicionalne. Možemo mi pričati nadugačko i naširoko o prednostima e-readera, ali tradicionalne knjige imaju svoj posebni šarm. Na kraju krajeva se ta rasprava svodi na jedno jedino pitanje: što je ljepše s gnušanjem baciti na pod: primjerak Praskozorja ili elektronički čitač koji više nije pod garancijom?

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s