Parazit unutar parazita

Piše: Dr. vet. med. S Dlakom Na Jeziku

Piroplazmoza je parazitska bolest pasa uzrokovana praživotinjom iz roda Babesia, a prenose je krpelji. Kada se krpelj zaražen Babesiom prihvati i počne sisati krv psu, ubrizgava ovu praživotinju, koja se potom razmnožava u crvenim krvnim zrncima psa i razara ih. Posljedica toga je anemija praćena hematurijom (izlučivanje razorenih eritrocita putem mokraće). Uslijed tih događaja razvijaju se klinički simptomi koji oblikuju tipičnu sliku koju vlasnik primijeti kod psa: malaksalost, gubitak apetita te tamnožuta, narančasta do krvava mokraća. Vrijeme inkubacije od ubrizgavanja Babesia u krv psa iznosi 7–28 dana, iako može biti i kraće od 7 dana.

Dijagnostika, liječenje i prognoze

Bolest se dijagnosticira mikroskopskim nalazom Babesia u razmazu periferne krvi psa (kapljica krvi iz uha) ili naprednijim postupcima, kao što je PCR (lančana reakcija dna polimeraze). Od hematoloških parametara nalazimo hemolizu, anemiju, katkad povišene jetrene enzime, ultrazvučno ili rendgenološki vidljivo povećanu slezenu. Bolest se liječi antiparazitikom imidokarbom (Imizol), u obliku jednokratne injekcije. Zbog smanjene otpornosti organizma daje se antibiotik s produženim djelovanjem i vitamin B12, koji će pomoći obnavljanju izgubljene krvi.

Prognoza je obično povoljna ukoliko vlasnik na vrijeme primijeti simptome. U slučaju poodmakle bolesti, kad je već došlo do opsežne hemolize i gubitka crvenih krvnih zrnaca, stvaraju se uvjeti za kompilacije bolesti pa se tako može javiti AIHA (autoimunahemolitička anemija). Ona je posljedica greške u imunološkom odgovoru psa, pri kojoj organizam uništava vlastite eritrocite te klinički dolazi do pojave žutice, koja se očituje žutilom vidljivih sluznica i kože. I to stanje je reverzibilno ukoliko vlasnik primijeti da se nakon što je poprimio imizol, pas ne oporavlja. Potrebno je dati kortikosteroid te vaditi krv svaki dan kako bi se ustanovilo je li koštana srž ponovno počela proizvoditi mlade nezrele eritrocite. Kad se to počne događati, potrebno je postupno ukinuti terapiju kortikosteroidima. U nekim kompliciranijim slučajevima može doći do otkazivanja pojedinih organa (bubrezi, jetra), ili čak do višestrukog otkazivanja organa, pri čemu je prognoza itekako dubiozna.

Prevencija je najbolja

Lijek kojim se liječi piroplazmoza vrlo je gust i lokalno agresivan. Za psa to znači – vrlo bolna injekcija koja nije bezazlena. U istraživanjima na laboratorijskim životinjama potvrđena je kancerogenost lijeka pa bi se, dakle, kontrola ove bolesti trebala bazirati na prevenciji invazije vektorom ovog uzročnika, a to znači – zaštita od krpelja.

Široka je paleta antiparazitika koji preveniraju prihvaćanje ili sisanje krpelja. Neki od njih imaju i repelentna svojstva, a neki počnu djelovati tek kada se krpelj počne uvlačiti i sisati krv. Unatoč aplikaciji antiparazitika (Frontline, Advantix, Prac–tic, Ex spot, ili ogrlice Scalibor, Kiltix ili Foresto), potrebno je svakodnevno pregledavati psa, pogotovo u vrijeme najveće invazije krpelja, a to je proljeće. Jednom kada vlasnik uoči prihvaćenog krpelja na koži psa, potrebno je da ga čim prije odstrani. Često znamo čuti da je krpelju ostala glava ili da vlasnik, zbog rizika da se to dogodi, nije na vrijeme skinuo krpelja. U slučaju ostanka glave ili noge krpelja u koži psa, stvorit će se, u najgorem slučaju, jaka kožna reakcija u vidu otekline i crvenila na tom mjestu, ali to je sve.

Krpelja se ne smije gnječiti, zalijevati uljem ili alkoholom da se „lakše otkači“, jer on tek onda u svojoj agoniji ubrizga uzročnika u krv psa. Najbolje ga je odstraniti prstima, i to zakretanjem krpelja u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, pri čemu se krpelj otkači nakon pola zaokreta kruga. Također, dobar je alat i tick-twister, koji poput pajsera zahvaća krpelja ispod tijela te ga lako iščupa zakretanjem. Pinceta je također loš alat, jer, kako smo ranije spomenuli, gnječi tijelo krpelja, a pri tome je veća šansa za ubrizgavanjem parazita u krv. Cijena postupka utvrđivanja uzročnika te aplikacija imizola, antibiotika i vitamina u nekompliciranim slučajevima u pravilu ne bi smjela biti viša od 300 kuna.