Piše: Vinko Drača
Ono što se Kingu svakako dešava u zadnjih nekoliko romana je to da definitivno postaje mračniji. Istina, dobro još uvijek pobjeđuje ali čini to uz cijenu upoznavanja vlastite krhkosti pred silama nepoznatog. „Duma Key“ nije iznimka. Ako ga se odlučite pročitati, budite spremni na potresnu priču i likove koji kroz borbu sa vlastitim demonima gube bitan dio sebe. Možda je to znak životne zrelosti, ali „Duma Key“ sadrži daleko više tragedije od starih Kingovih knjige.
Sama nas priča vodi na istoimeni otočić uz floridsku obalu. Idilično, usamljeno mjesto obraslo morskom travom, mamac je za bogate turiste zbog svoje romantične izoliranosti i prelijepih sunčevih zalazaka. Tamo dolazi Edgar Freemantle, građevinski poduzetnik koji je u nesreći izgubio ruku i odlučio se posvetiti slikarstvu. No što Edgar više razvija svoj talent, to više postaje svjestan mračne prirode otoka – nešto neljudsko i bezumno na otoku čini umjetnost opasno moćnom i koristi Edgarove slike kako bi se probudilo iz sna.
Utjecaji Lovecrafta
Već u ovom sažetku priče (više neću otkrivati kako vam ne bih pokvario čitanje) će poklonici horrora otkriti utjecaje H. P. Lovecrafta, njegov pristup neobjašnjivom i iskonski natprirodnom. I zbilja vrsta natprirodnog u ovom romanu ide dalje od telekineze iz „Carrie“ vampira iz „Salem’s Lota“ ili izvanzemaljaca iz „Snovolovke“. Mračna strana Duma Keya proizlaze iz onog kreativnog ludila poznatog svakom umjetniku. To su čudovišta stvorena u iracionalnom, reptilskom djelu našeg mozga, užasi halucinacija, noćnih strahova i sablasno neobjašnjivih životnih podudarnosti. I nema sumnje da se ovdje King vraća pitanju koje ga proganja čitav život: „ Kako pišem?“. Alegorija slikarevog otkrića da njegov kist ima moć ubiti, izliječiti ili na ovaj svijet prizvati davno zakopane užase sjajno i sasvim dovoljno nametljivo leži u pozadini zanimljive priče – King iskusan u stvaranju napetosti nam rješenja misterija koje prožimaju roman daje na kapaljku, i svako otkriće na koje čitajući nabasamo otvara novo pitanje.
Stara je istina da horror priče odražavaju strahove društva. Razmišljajući o tragičnoj i strašno prekrasnoj priči Duma Keya čini mi se da se naše društvo boji onog ludila koje stvara nešto novo i pri tom ne mari za opasnosti koje njegova kreacija donosi. U ovom nesigurnom dobu, kao da sami oko sebe obilazimo na prstima. Stavljamo upozorenja na genetski tretiranu hranu, brojimo kalorije i pazimo na to da naša djeca budu izložena samo ispravnim oblicima nasilja. Takvo društvo stvara planiranu umjetnost, rađenu s ciljem, usmjerenu prema unaprijed definiranoj društvenoj grupi s obzirom prema cenzorima i drugim pojedincima koji bi tu umjetnost našli uvredljivom. Ako je u pozadini „Duma Keya“ takav strah od novog, neisprobanog i nereguliranog, King ga je sjajno uspio dočarati. Zato svima preporučujem da uzmu ovaj roman, jer će prolaženje kroz njegovih šestotinjak stranica biti bogato, zanimljivo i ugodno iskustvo. Naravno, prije toga bi trebali otpjevati uspavanku svom umu i uživati u svom strahu od lagane šetnje u nepoznato…
anwa.com.hr 