Mlade indie nade ufolkale Kset

Piše i fotka: Vida Starčević

U četvrtak 17. siječnja kroz snijeg i arktički vjetar put me odveo do KSET-a, gdje su se na simpatičnom koncertu izredale mlade i ne tako mlade zagrebačke indie rock nade: Elephant and the Moon, Irena Žilić i Luka Belani.

slikala: Vida Starčević

Nažalost poluprazni KSET prvi je ufolknuo Elephant and the Moon, umjetničko ime pod kojim djeluje Petar Vranić koji svira Americanu i čemerni folk, onakvu glazbu koja vas asocira na prašnjave autoceste, plastične stolce i jeftino pivo – glazbu ceste, neuhvatljivih djevojaka, lude mladosti, noćnog neba i jutarnjeg pijanstva. Da su se Conor OberstFrank Turner i Johnny Flynn sreli u pajzlu negdje u Novom Meksiku i imali kratak, ali strastven ménage à trois, dijete u toj vezi bio bi Elephant and the Moon. Ovaj slon poseban je po tome što je na Božić objavio debi album od deset pjesama, People Sleeping in My Heart, koji je napisan, uglazbljen i snimljen u samo 24 sata. Zadnja pjesma Slonovog seta nova je stvar Old Cars And Old Guitars koja jako puno obećava – Frank Turner u najboljim danima bi vam prodao cijelu šteku cigareta za Slonov glas i bombastičan zadnji dio pjesme koji je tako zarazan da možete zamisliti kako će uskoro puni KSET Slonu povratno pjevati stihove ‘we gotta find someone to keep us young and dumb’.

slikala: Vida Starčević

Irena Žilić još je jedna folk nada čije melankolične melodije i mekan glas uz gitaru slušatelje odmah ubacuju na brzi vlak do zadimljenih sobičaka noir atmosfere, sjetnih maglenih šumaraka i osunčanih proplanaka na kojima se visoka trava povija na vjetru, kao u pjesmama s prva dva albuma Laure Marling i u malo manje produciranim pjesmama s The First Days of Spring od Noah & The Whale. Irena je pokupila najbolje utjecaje britanskog folka i udahnula im svoj senzibilitet i osobnost, što je jako pohvalno: prisutnost na sceni joj je dovoljno jaka da dobrom energijom opskrbi omanji grad. Vokalom i stilom izražaja u stvari je najsličnija australskoj kantautorici Emily Barker s obzirom na način na koji spaja britanski folk i Americanu. Iako je Irenina glazba lijepa u ovako ogoljenom stilu, gotovo da se u pozadini čuju nevidljive flaute i violine. Irena ima EP Days of Innocence, koji se može besplatno preuzeti s Bandcampa. S obzirom da su Frank Turner i Emily Barker snimili duet Fields of June, možda se uskoro možemo nadati nekoj vokalno-instrumentalnoj suradnji Irene i goreopisanog Slona.

slikala: Vida Starčević

Glavna atrakcija večeri bio je Luka Belani, koji je polovicu seta odradio s bendom, a za kratki intermezzo latio se Gibsona i odsvirao par pjesama solo. Odani fanovi popunili su KSET dok su Luka i bend (kojima se pridržila ritam sekcija iz Pipsa, Tin Ostreš) uspješno podigli atmosferu držeći se sigurnih recepata i obrazaca koji van naših granica inače slijede malo jači bendovi kao što su Kasabian te eventualno Beady Eye i The Vaccines. Luka iza sebe ima već dva albuma, Changin’ Chapters i B-Side Of My Mind. Oba su pohvaljena od kritike, a Changin’ Chapters je 2011. čak uvršten u top pet najboljih domaćih albuma, tako da ta sigurna igra na rock očito dobro funkcionira, no Lukin talent bolje dolazi do izražaja kad je sam s gitarom. Za fanove je ovaj njegov nastup sigurno bio poslastica jer je trajao skoro 100 minuta, a na kraju je kao bis odsvirana ‘Blood Bank’ od Bon Ivera.

Svaka čast indie naporima i mladim kantautorima, nadamo se da će na sljedećoj žurci biti više pjesama od Slona i Irene i da će vrijeme sviranja biti ravnomjernije raspoređeno, te da će se publika pojaviti u većem broju jer konačno, vrijeme je da se opet ustali kultura hodanja na koncerte.

Elephant and the Moon opet svira 31. siječnja u Griču, a na isti datum Irena Žilić je u Booksi. Luka Belani svira u Sisku i Umagu i krajem veljače kreće na englesku turneju, a ostale njegove gaže pratite na MySpaceu.

Oglasi

3 misli o “Mlade indie nade ufolkale Kset

  1. Ako je vjerovati ovome – http://elephantmoon.bandcamp.com/ onda se Slon posvadio sa sluhom i ritmom. Belani je nepravedno hajpan od strane kritike, al bar je momak muzički obrazovan pa ne para uši. Jedino još ostaje Žilićku vidjet. Šteta, zainteresira me Slon, super mu je naziv “benda” i po opisu je zvučalo obećavajuće. Autorica teksta ili nije baš čest pohoditelj koncerata, ili jednostavno hvali sve šta je naše samo šta je naše. I tako djeco umire scena.

  2. Najbolje želje u nadolazećem periodu rehabilitacije, potaknut ovom mini raspravicom bacio sam uho u smjeru Slona, i drago mi je da su vam bar u ovom slučaju vaše ozljede išle u prilog.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s