Razgovarao: Igor Vikić
Punčke su tročlani ženski bend osnovan u Vinkovcima krajem 2007. godine. U početku je bend imao čak šest članica, no krajem 2009. vraćaju se tročlanoj jezgri koju čine Lucija Ivšić (vokal/gitara), Ena Baćanović (bubnjevi) i Anja Tkalec (bas gitara).
Kako ste uspjele snaći sa svim tim (Television, Patti Smith, Sonic Youth, EKV, makar mene podsjećate na The Breeders) bogatim utjecajima?
Ni ne razmišljamo o tome. Proces stvaranja pjesme je otprilike ovakav – na akustičnoj gitari napravim neki kostur, ubacim tekst, te onda na probi svaka od nas sudjeluje u njezinom oblikovanju i stvaranju konačnog aranžmana sa svojim instrumentom. Ni u jednom trenutku ne pomišljamo na stvaranje pop pjesme, pjesme koja je totalno Sonic Youthovska ili slično. U trenutku kad shvatimo da nas „pere“ – to je to.
Postojite već pet godina, koliko ste se uspjele realizirati na domaćoj sceni?(to jest, možete li se pohvaliti nekim uspjesima?)
Postojimo pet godina, međutim ozbiljan rad traje tek neke 3 godine. Prošle smo sve i svašta, svirale smo gdje god smo stigle i na taj način se uspjele promovirati. No veliku ulogu su odigrali Jelen Demofest u Banja Luci 2010.godine kada smo ušle u izbor 12 najboljih bendova regije te nastup na INmusic Festivalu 2012.godine. Ali kao što rekoh – ono što nas je održalo jest upornost. Znali smo poslati po sto upita za svirku dnevno. I malo pomalo, skupilo se preko 150 koncerata diljem regije i ljudi znaju za Punčke.
Tročlani ženski bend nije lako okupiti. Kako ste se našle i zašto ste otpisale cure koje su prije svirale s vama?
Punčke su nastale sasvim slučajno i iz zabave u Rubynom (bubnjarka) podrumu. Svirale smo Ramonese, Pixiese, The White Stripese, sve dok nismo počele raditi svoje pjesme. Nakon manje od godinu dana, postali smo šesteročlani ženski bend i zaista izgledale kao školska sekcija. Imale smo 15-16 godina i bilo je pravo otkriće putovati i upoznavati nove ljude. U međuvremenu, Lea, Nina i Ema su otišle na fakultet i ostale smo samo Ruby, Iva i ja. Počele smo sa intenzivnijim probama, u malo vremena smo napravile puno novih pjesama, odradile 50ak koncerata i objavile svoj prvi demo „Robot koji hekla“ koji smo snimili u garaži. I zapravo smo tek tada postale pravi bend. 2010.godine smo stigle u Zagreb i time smo dobile i novu (sadašnju) basisticu Anju.
Koliko vam je bitna glazbena karijera i koliko se žrtvujete za „slavu“?
Niti nam je to bila namjera kada smo osnivali bend, niti nam je sada to cilj. Često se zezamo da ćemo imati što god poželimo kad budemo bogate i slavne. Mi smo krenule od nule i zaista smo prošle od sviranja po šupama gdje ti ne plate ni putni trošak pa do ogromnog stejđa na INmusicu, ali upravo zbog toga sam uvjerena da se nikad nećemo umisliti već samo sve više ulagati.
Kakvu poruku Punčke šalju fanovima?
Nemate pojma koliko nam značite. Kada vidimo da je ljudima stalo do nas to nas samo gura naprijed i motivira da napredujemo.
Na kojim temama se baziraju tekstovi?(o čemu pjevate i zašto?)
Više-manje se svi tekstovi baziraju na promjene koje se događaju u meni (ali ne samo u meni već vjerojatno u svima) i s kojima se teško nosim. Ima tu i nesretnih ljubavi, no uvjerila sam se da su mi najveća inspiracija svojstvena preispitivanja koja mi pune glavu, a koje nikako drukčije ne mogu izbaciti nego kroz stihove.
anwa.com.hr 