Hipstagram dana, Zagreb

Hipstagram dana: Ulaz u jedan od najneuređenijih parkova u centru Zagreba

Kada je davne 1987. građen Dom za starije i nemoćne ”Medvešćak” projektanti su uz objekt zamislili lijepi park s klupicama u kojem bi se penzioneri šetali, igrali na karte ili pak samo meditirali u hladu, zamišljeno se prisjećajući starih vremena. Danas se park između Draškovićeve, Vlaške i Iblerovog trga uvelike razlikuje od orginalne zamisli – umjesto penzionera i njihove unučadi, parkom se danju i noću prešetavaju štakori, golubovi, žohari i mačke.

Iako je jasno istaknuta tabla o zabrani šetanja pasa (starački domovi su zdravstvene ustanove), vlasnici i njihovi, ni krivi ni dužni, kućni ljubimci ostavljaju iza sebe smeće i fekalije koje  se, u ove ljetne dane, može sasvim jasno namirisati čak i na ulici.

Navečer park preuzimaju beskućnici koji spavaju pod prilaznom rampom za vatrogasna vozila i pokoja pijana mlada ekipa koju su policajci potjerali iz obližnjeg parka Ribnjak.

Jadni penzioneri, ostaje im jedino – sjediti u birtiji.

N.P.

Oglasi
Standardno
Koncerti, Putopisi, Reportaže, Vijesti

Terraneo – Zrće za hipstere i zagrebačku alternativnu mladež

Piše: Mia Mitrović

Ne mogu dati potpuni i cjeloviti presjek Terraneo festivala jer sam po šibenskoj vojarni brijala samo 1. i 3. dan te propustila većinu programa. Međutim, nije me pretjerano oduševilo ono što sam vidjela i čula. Terraneo je neonski vašar; lunapark bez vrtuljaka i autića, nalik na mnoga treš zabavišta koja sam susrela putujući po obali. Zabava bez poante, hipstersko Zrće; doduše, s puno više zgodnih djevojaka i puno manje metro Talijana nego na novaljskoj plaži.

Na Terraneo sam stigla prvi dan oko ponoći nakon cjelodnevnog tranzita od Cresa po Magistrali. Na Krčkom mostu dva smo sata autostopirali po najgorem suncu bez vode i hlada. Kad sam se konačno oko ponoći domogla Šibenika, bila sam gladna, ljuta i umorna što je vjerojatno utjecalo na moj hejtertski stav prema festu.

Upala sam unutra u ful kamp opremi i lutala okolo ne znajući gdje da pustim stvari. 200 kuna za kamp iznad je mojih platežnih mogućnosti (jbt, za te pare možeš dva dana spavati u cimerfraju negdje u pitoresknim mjestašcima oko Šibenika). Na svu sreću, spasili su me redari. Ekipa iz redarske firme Buldog definitivno su najveći pozitivci ovog Festa. Ne samo da su mi pazili stvari cijelu noć nego i dali bonove za hranu i piće da se malo okrijepim. U životu nisam srela simpatičnije i normalnije redare. Jedna predrasuda manje u životu.

Osim redara, oduševila i još jedna ekipa prema kojoj sam imala predrasude. Od dvadesetak šankova za iće i piće razasutih po cijelom festu, najzabavnije je bilo kod kršnih momaka u mornarskim majicama i gusarskim kapicama s uzorkom šahovnice. Nemalo sam se iznenadila kad su mi 3. dan rekli da su iz HVIDRE. Šankom na Terraneu skupljaju pare za pomoć udruzi. Postmoderni hip bizarluk. Nek im je sa srećom!

Što se koncerata tiče, gotovo svi oni zbog kojih sam došla su me razočarali i počupala bi ono malo poblajhane kose šta imam da sam nekim slučajem kartu platila. Ocvali i ispreslušani Thievery gnjavio je s kvaziaktivističkim porukama o zlim bankarima i političarima-vampirima. Na Groove Armadi nitko nije mrdo guzicom čak ni na Superstylin’. Parov Stellar bend svoju najbolju stvar Chambermaid Swing odsvirao je na plejbek. Jedino su the xx bili ok, iako malo pretugaljivi i melankolični za ljetnu festivalsku spiku. Pjevačica xx-a, Romy Madley Scot oduševila me svojim pjevačkim i gitarističkim umijećem. Zanimljiv su trojac, s dva vokala, basom, gitarom i miksetom. Svježa, mlada, inovativna, hipsterska krv. Ipak, najveće otkriće festa mi je ustvari jedan zagrebački bend za koji nisam imala pojma da postoji. ABOP (After je bolji od partija) čine dva bubnjara, gitarist i lik za miksetom, ako me pijano pamćenje služi. Dečki pršte energijom i pozivaju na kaos i ples. Ustvari, After je bio bolji od partija oba dana festa.

Ono što me najviše zasmetalo kod Terraneo festivala je fejk brijanje na ekologiju. U dvije noći provedene na festu nisam vidjela ni ”e” od ekologije (osim olimpijske discipline pišanja po djevičanskim maslinama zbog nedostatka Toi-Toi WC-a). Upravno suprotno, nakon svakog koncerta na floorovima su ostajala nepregledna groblja plastičnih čaša i drugog smeća. Ako je fest ekološki, trebalo se nešto učiniti u pravcu ekologije, mogli su organizirati dijeljenje majci za one koji skupe najviše smeća ili nešto slično. Ili jednostavno ne skrivati se iza eko fejk paravana.

S Terranea sam pobjegla na smiješni mali punk festival Martinska Fešta. Oni se uopće nisu grandiozno reklamirali kao eko, ali problem groblja čaša efektno je riješen. Piva je koštala 15 kn, ako doneseš praznu čašu 10. Ni jedne čaše na podu nije bilo, a jedino prljavo na festu smo bili ja i drugi kamperi-pankeri.

Da samo ne serem, bilo je i još nekih pozitivnih stvari. Hrana je bila povoljna i ukusna, kao i ostale festivalskih potrepštine. Jela sam bakalara s roštilja za neku siću, pila troduplu redbulvotku za 50, zamalo kupila hip majicu za 60. Odnos organizatora prema pressu također je za pohvalu. U press centru sam vidjela komp i internet prvi put nakon 2 tjedna dana što me razveselilo. Osim toga, srela sam i upoznala hrpu ljudi i zaljubila se u Šibenik i okolicu što inaće ne bih da nisam zalutala na Terraneo. Iduće godine ću sigurno ponovo lutati šibenskim područjem, ali nisam ziher hoću li posjetiti Terraneo. Kakav god line up bio.

Standardno