Napisala i fotkala: Mia Mitrović
Fotogalerija live nastupa: Ana Mihaela Krznarić
Volim Fiume. Njenu povijest, brdovitost i arhitekturu; sivi industrial luke. Secesijske i neoklasicističke zgrade , objekti i vile s početka stoljeća pričaju priču o negdašnjem bogatsvu, ugledu i moći. Rijeka je, uz Trst bila najvažnija luka Austro-Ugarske. Naftna rafinerija i tvornica papira Hartera (1821.) pokretale su mađarsku ekonomiju 19. stoljeća. Za Rijeku su se nakon ratova grabili mnogi. Uz Istru, prva je u Europi pruzila otpor fašizmu. I za vrijeme Juge bila je važno financijsko i lučko središte. Hartera, srce industrije grada, hranila je mnoga gladna usta. A onda je devedesetih zbog kriminalne pretvorbe sve propalo i pogoni su zauvijek stali. Sada se u ogromnom napuštenom kompleksu Hartere održava jedan čudan festival.
Hartera je smještena u kanjonu rjeke Rječine, nedaleko od centra. Izgleda dosta sablasno. Kroz prazne dvorane, gdje su nekoc punom parom šljakali strojevi, huči rječka bura. Ima vibru proleterskog grada duhova. Idealno mjesto za skvotiranje i održavanje festivala. To su skužili i organizatori prve Hartere, pokrenute 2005. u sklopu akcije prenamjene prostora za kulturne i javne sadržaje. Za razliku od mnogih sličnih zagrebačkih, akcija Hartera bila je uspješna te se ove godine održala 8. put.
“Zastitni znak Hartere je opusten i prijateljski odnos prema publici i izvođačima i fokus na umjetnost, preformans i dizajn.” tvrde organizatori.
Odnos prema posjetiteljima je uistinu prijateljski. Mislim da je to posljedica rječkog kozmopolitsko-rokersko-zajebantskog mentaliteta koji obožavam. Svi su bili ljubazni, od redara na ulazu, volontera u kampu pa do organizatora. Hvala Lukreciji i Bruni što su me pustili bekstejdž i omogućili da upoznam heroje iz puberteta, ADF i Ramba. Momci iz Asian Dub Foundationa su zakon ( intervju na anwi čim se domognem normalnog kompa i slušalica). Rambo nije bio razgovorljiv. I cijene na šanku su također bile prijateljske. Tuborg 15 kuna je prihvatljiva festivalska cijena. A i nije bio mlačan i ishlapio kako to na festivalima obično biva.
Međutim, očekivala sam više arta na Harteri. Bilo je nekoliko šik instalacija, fontana piva i dva, tri štanda s nakitom. Jedini preformans je bilo henganje u kampu. Ovo mi je prva Hartera pa ne znam, ali i štovatelji festa žale se da je prošlih godina bilo više umjetničkih sadržaja. I više ekipe. Posjetitelja je bilo relativno malo, a atmosfera na flooru pomalo mrtva i nerasplesana. Mjesto u kampu koštalo je 100 kuna sto je vjerojatno odbilo mnoge. Zadnji dan upad je svim ženama bio džabe sto je još jedan od pokazatelja slabe posjećenosti ove godine.
Usprko svemu, zadovoljna sam. Moj ovoljetni road trip poćeo je upravo na Harteri. Ona mi je bila izlika da provedem tri dana u Rijeci, što već dugo nisam. Kupala sam se u nafti na Glavanovom, popila pivu u Palachu i obišla riječke drugare. Začudilo me što Rijeka ima sličnu boljku kao Zagreb- svi se pokupe na more pa je grad mrtav, a najpopularniji klubovi i kafići zatvoreni. To je pomalo besmisleno jer je u špici sezone Rijeka jedan od najprometnijih gradova. Mnogi hvataju bus za Istru na Žabici ili čekaju brodove u luci. Možda bi ostali i koji dan više i potrošili štogod da postoji neka ponuda.
Toliko od mene iz Rijeke. Sljedeća postaja: Terra Magica!
anwa.com.hr 