Rekvijem za Krivi Put

Piše: Nikola Pušonjić

Milenijska ”Zvečka” i centar urbane kulture zatvoren kako bi se na istoj lokaciji otvorio narodnjački klub! Tako su novine pisale o popularnom okupljalištu veseljaka na dnu Runjaninove ulice. Budimo potpuno iskreni – Krivi Put zaista, ali zaista nije bio kulturno mjesto. Reći će netko da su se tamo održavale izložbe, jutra poezije i slične manifestacije ali pogledajmo duboko u svoja srca i sjetimo se kako je sve to izgledalo. To nije bila kultura, to je bila staja i pojilište. I voljeli smo je.

Zašto? Iskreno, ne znam gdje uopće početi. Jeftino pivo? Ma nađe se i jeftinijih birtija!  Lokacija? Pih, nije baš ni to nešto. Zašto je Krivi Put redovito bio pun i zašto je stekao ”kultni” status? Stručan odgovor na to pitanje mogu smišljati (i smišljali su) sociolozi, psiholozi i marketinški stručnjaci. S obzirom da ja nisam ni jedno ni drugo, suzdržati ću se mudrovanja jer je stvar vrlo jasna – u Krivi Put se išlo kako bi se bilo viđenim. Alternativne djevojke, u velikoj većini nažalost vrlo neuglednog (i nesretnog) fizičkog izgleda dudlale bi veliko pivo i komentirale druge djevojke: ”Daj pogle dredove debeloj jebote koja krava!” ili ”Vidi Maju, tu cuga cijeli dan, a rekla je da ne može doći na Plenum jer je bolesna! Pička jedna!”, dok bi se alternativni momci napuhavali jedan ispred drugog tko ima veće znanje o Šopenhaueru ili nekoj drugoj knjizi iz srednje škole. Dobro, možda (mrvu) pretjerujem ali to je manje ili više bio ustaljeni folklor.

A onda se Krivi Put zatvorio i ušao u legendu. Poput nesretnih umjetnika, postao je popularan tek kad je umro. Mjesecima su u krugovima alternativnog obavještajnog podzemlja kružile informacije o tome tko je zapravo i zašto zatvorio ”Krivi”, a oni zaista duboko u obavještajnom lancu zagrebačkog undergrounda širili su informacije o nadolazećoj novoj inkarnaciji popularnog pojilišta. Hip pokret jedva je dočekao da sjedne i popije Staropramen pivo u tom mitskom mjestu, El Doradu alternative…

Otvorenje Cafe bar/noćnog kluba Savska 14 bio je kulturni događaj godine i svatko tko imalo drži do svojeg društvenog statusa je morao biti viđen tamo. Kao svjetski čovjek, nažalost nisam bio na otvorenju jer sam bio van grada ali sam otišao vidjeti kako sve izgleda čim sam se vratio.

Terasa je lijepa i šarena, cijene piva se nisu mijenjale, a sanitarni prostor je, ako ga usporedimo s prostorijama u Runjaninovoj, kao u Hotelu Ritz. Međutim, kao da nešto nedostaje. Razgovarao sam s par starih Krivoputdžija i slažu se kako je nekako sterilno i da nedostaje ”onog nečeg” iako nitko ne zna što točno. Ljudi se i ovako i onako stalno žale na nešto.

Ovlaš sam promotrio ekipu. Sve neki šeširdžije s velikim naočalama. Dobro, mislim si, Hip je sada moderan, to valjda mora biti tako. U jednom kutu su stari pijanci, u drugom dva – tri pankera, na terasi neke zalutale djevojke u štiklama kojima je teško hodati po šoderu, blatu i stepenicama, Medikamenti, Dredovi…Ok, sve je tu. Čitava slika alternativne zlatne mladeži je posložena – svi promatraju jedni druge i komentiraju se i svi imaju novaca da piju od 20 do 02.

Sjednem tako nekim poznanicima za stol, gledam oko sebe i mislim si: Nije ovo tako ni loše, ipak sam i ja dio alternativne zlatne mladeži.

I krene neizbježni razgovor o visokoj politici.

Jadna naša Lijepa Naša. Lako je sada govoriti da su za sve krivi komunisti, pederi i ini protivnici stoljetnog sna o samostalnoj, suverenoj i međunarodno priznatoj domovini kada znamo, i više nije teorija zavjere, kako su i domoljubni dušebrižnici također komunisti i pederi.

Jedini mogući izlaz je revolucija i uspostavljanje komuna baziranih na onima iz španjolskog građanskog rata gdje će na deset obitelji biti jedna veš-mašina koja će se koristiti po potrebama i sposobnostima! – mudro objašnjava neugledna, ispirsana i čudno odjevena gospođica sa humanističkih studija i nastavlja ”Plenume na radna mjesta! Radnici koji samostalno odlučuju o tome što će i koliko proizvoditi puno su zadovoljniji i produktivniji!” Doista je uvjerena u svoj stav iako vjerovatno nikada nije prodavala ni sladoled na moru.

Ma kada dođe naša nacionalna revolucija na vlast, odvratiti će mrki gospodin za susjednim stolom, onda ćemo sve vas bradonje – hop – u bunar! Ko mačke vas podaviti! Tako otprilike zvuče društveno-politički razgovori u Cafe baru i noćnom klubu Savska 14, kojeg hipsteri ali i svi ostali i dalje zovu Krivi Put.

Kada bi se ovakvo birtijaško prepucavanje odvijalo bilo gdje drugdje, netko bih sigurno završio prepucane glave. Ovdje to nije slučaj. U Savskoj 14. vlada sveopća nacionalna pomirba i svi su zapravo ujedinjeni u veliku koaliciju ”Alkoholom i drogama protiv društva i reda”. To je to – to je korijen popularnosti čitavog projekta.

Samo da nam je alkohola i krova nad glavom, sve ostalo je nebitno i prolazno. Tako i tako smo svi već godinama na Krivom putu.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s